Hrišćani vjeruju da je arhangel Gavrilo riječima “Raduj se, Blagodatna, Gospod je s tobom”, otvorio istoriju Novog zavjeta kojom počinje spasenje čitavog čovječanstva.
Zato Blagovijesti spadaju u jedan od najradosnijih praznika u godini, a slave se uvijek 7. aprila, tačno devet mjeseci prije Božića.
Zato, iako postoji vjerovanje da do Uskrsa nije lijepo veseliti se, Blagovijesti se u srpskom narodnu uvijek proslavljaju radosno i sa mnogo živopisnih običaja. Za Blagovijesti se vezuju i radosni narodni običaji, i oni zaštitnički. Naši stari su govorili da se na Blagovijesti završava zima.
Pošto je praznik Bogorodičin, znači ženski, mnoge se žene na današnji dan mole Bogorodici za potomstvo. To je povezano i sa razmnožavanjem u prirodi jer od Blagovesti kreće setva jarih žita, a vjeruje se i da je sutrašnji dan srećan za kalemljenje voća.
Jedan od njih savremenom čovjeku, a posebno mladima, sve više postaje “strani”. To je “ranilo” – kada se ustaje ranom zorom a dan započne pjesmom. Najbolje djevojaka, koje sakupljaju grane od kojih se pali vatra.

Vatra ima iskonsku zaštitničku ulogu, između ostalih štiti od zmija i gmizavaca, koji se prema vjerovanju na Blagovijesti bude iz zimskog sna. Na ovaj dan čiste se kuća, dvorište, štale, a svo đubre se obavezno iznosi iz kuće i spaljuje. Uz vatru se potom vesele i žene i muškarci, i mladi i stari i onda se ta vatra preskače. Onaj ko preskoči vatru, taj “obred” se zove bukara, zaštićen je od zmija.

Strah od zmija je veliki. Toliki da na ovaj dan ne valja čak ni pričati o zmijama.

U nekim krajevima upražnjavalo se da djeca idu oko kuće, lupaju u gvozdene predmete i viču “Bježite zmije i gušteri”. Takođe, postoji i vjerovanje da se žene na ovaj dan ne češljaju, a valjalo bi se umiti u reci ili na nekom izvoru.

Na Blagovijesti, je dobro započeti neki veći posao (gradnja, početak biznisa, učenje) ili donijeti neku veću ili čak životnu odluku.

I, na kraju ovog narodnog dijela – vremenska prognoza. I Blagovijesti, kao i neki drugi praznici, “ukazuju” kakva će godina biti. Ako je nebo vedro – biće godina rodna, a ljudi zdravi. Takođe, i jesen će biti pozna.

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH ujutro i veći dio prijepodneva biće pretežno oblačno vrijeme sa slabom kišom ili susnježicom u nižim i snijegom u višim područjima, a u ostatku dana prestanak padavina i smanjenje oblačnosti.

Tokom jutra biće osjetno hladnije, vjetrovito i oblačno s padavinama koje se brzo izmeštaju ka jugu. Padaće kiša, koja će u višim predjelima, a ponegdje i u nižim krajevima na istoku prelaziti u susnježicu i snijeg, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda Repubike Srpske.

U nastavku jutra postepeno razvedravanje, prvo na sjeveru, a tokom dana u svim krajevima i biće svježije. Uveče i naredne noći pretežno vedro i sve hladnije uz mraz, na istoku i jugozapadu oblačnije, povremeno s po kojom pahuljom snijega.
U Hercegovini i na jugozapadu umjerena do pojačana bura, a u ostatku zemlje slab do umjeren, povremeno sa jakim udarima, sjeverni i sjeveroistočni vjetar.
Jutarnja temperatura vazduha od minus dva do četiri, na jugu do 10, a dnevna od četiri do devet, na jugu do 12 stepeni Celzijusovih, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Vaskršnji post je najstroži i zbog toga se mnogi koji do sada nisu postili ustručavaju da to učine. Ishrana je, iako zdrava, i prilično oskudna: od ponedjeljka do petka se posti na vodi, a vikendom na ulju, dok je riba dozvoljena samo dva dana– na Blagovijesti i na Cvijeti.
Sveštenik Borislav Petrić, paroh crkve Svetog Proroka Ilije objasnio je da post ne mora da bude isti za svakoga.

Uzdržavanje od proizvoda na bazi mesa i mlijeka, kao i uzdržavanje od jaja dok traje Vaskršnji post je korisno za zdravlje, ali je u isto vrijeme i veoma izazovno. Mnogi koji nikada nisu postili biraju da se hrane na ovaj način prve i/ili posljednje nedjelje Velikog posta, jer strahuju da zbog zdravstvenih problema, putovanja ili izloženosti velikim fizičkim naporima neće moći da poste na vodi. Da li je post isti za svakoga ili šta bi svaki vjernik trebalo da uradi prije nego što odluči da posti za Blic TV svojevremeno je objasnio sveštenik Borislav Petrić, paroh crkve Svetog Proroka Ilije.
– Ljudi koji poste to ne čine sami za sebe, odvojeni od zajednice u nekim svojim sobama, pa sad malo tamo jedu neke proizvode na vodi ili na ulju, gladuju, već naprotiv, učestvuju u zajednici koja se zove Crkva – rekao je sveštenik Petrić i dodao:
– Zato je važno da kada neko hoće da posti najprije potraži blagoslov od crkve, od svoga sveštenika, da se vidi kako živi, u kakvim uslovima radi, da li ima neku hroničnu bolest, da li često putuje. Kontekst života je važan da bi se odredilo kako i koliko neko da posti, kada da se pričešćuje, kada da se ispovijedi.
U razgovoru sa parohijanima, sveštenici odlučuju kome će dati razrješenje za post na ulju, odnosno koliko dugo bi neko trebalo da posti – da li jednu, dvije ili svih sedam nedjelja Vaskršnjeg posta. Odluku donose na osnovu toga da li je bolestan, da li pije terapiju koja iziskuje konzumiranje kaloričnije hrane da bi lijekovi bili djelotvorni, da li vjernik radi izuzetno težak fizički posao, da li je zbog prirode posla prinuđen da često putuje dok traje post… Razloga je mnogo, te se u skladu sa njima i donosi odluka o načinu na koji će neko postiti.

Ipak, ne bi trebalo zaboraviti da je uzdržavanje od mesa, mlijeka i jaja tokom svih postova, pa i ovog Vaskršnjeg samo jedan segment sjedinjenja sa Crkvom. Pojačane molitve i dobročinstva, uzdržavanje od loših misli i djela, odlasci na liturgije i život po Svetom pismu imaju jednaku težinu kao i hrana tokom posta koji, kako sveštenici podsjećaju, nikad ne bi trebalo da bude sveden na dijetu, piše ŽenaBlic.