Mađarski izbori 12. aprila mogli bi svrgnuti Viktora Orbana nakon 16 godina na vlasti. Čak i ako se Orban održi, nevjerovatan uspjeh opozicionog vođe Petera Madžara i dalje je lekcija za evropski mejnstrim, piše Tibor Desevfi.

Mađarski izbori 12. aprila privlače neuobičajenu pažnju širom Evrope. Premijer Viktor Orban je simbol savremenog populizma – Tramp prije Trampa – i inspiracija za evropsku krajnju desnicu. Ali, prvi put u 16 godina, on i njegova stranka Fides su u problemima.

Neke ankete sugerišu da bi opozicioni vođa Peter Madžar i njegova stranka Tisa mogli ići toliko daleko da osiguraju ustavnu većinu. Ovaj ishod bi im omogućio da demontuju ključne elemente Orbanovog sistema i prepišu mađarski pravni i institucionalni okvir. Ako se ostvari, to bi bio jedan od najznačajnijih političkih preokreta u EU decenijama. Evropska mejnstrim struja trebala bi obratiti pažnju: Čak i ako Madžar na kraju ne pobijedi, njegov nevjerovatan izazov Orbanu naglašava da “vjetrovi promjena” i dalje mogu duvati u oba smjera.

Kampanja koja mijenja smjer

Orban djeluje u izuzetno povoljnom međunarodnom okruženju. Ruski predsjednik Vladimir Putin tretira Mađarsku kao strateškog partnera u EU, uključujući i blisku obavještajnu saradnju. Donald Tramp, američki predsjednik, više je puta javno podržao Orbana u neobično direktnim političkim terminima, uzdižući ga kao uzor “neliberalne internacionale”. Kina i Si Đinping podržali su Mađarsku kroz održivi ekonomski angažman i strateška ulaganja, dok je Benjamin Netanjahu otvoreno izrazio političku podršku Orbanu uoči izbora. Ovo nije samo retoričko slaganje. To odražava obrazac aktivne političke i strateške podrške koja bi, intuitivno, mogla učvrstiti Orbanov položaj. Ali čini se da se unutrašnja dinamika Mađarske i dalje kreće u suprotnom smjeru.

Čini se da Orban prepoznaje šta je u pitanju. Njegova taktika kampanje odavno je premašila konvencionalno demokratsko takmičenje. Ali intenzitet ciklusa iz 2026. sugeriše da je sistem pod pritiskom. Fides kombinuje svoju ogromnu finansijsku i medijsku dominaciju sa sve agresivnijim taktikama, od narativa povezanih s nacionalnom sigurnošću do navodnih “operacija pod lažnom zastavom” i demonizacije njegovih protivnika kao “špijuna”. Štaviše, Trampov drugi čovjek, Džej Di Vens, posjećuje Mađarsku sedmicu prije izbora kako bi podstakao Orbanovu kampanju, što je jasno kršenje međunarodnih normi.

Ipak, evropski mejnstrim trebao bi se oduprijeti gledanju na Orbanove (i taktike njegovih prijatelja) ili Madžarovu snagu u anketama kao na bube u istom starom sistemu. Umjesto toga, to su znakovi (geo)politike koja sve više djeluje izvan prepoznatljivih normi.

Evropski trenutak žirafe
Postoji poznata srednjoevropska šala o čovjeku koji posjećuje zoološki vrt. Stojeći ispred žirafe, čovjek za trenutak proučava životinju, a zatim s povjerenjem izjavljuje: “Takva životinja ne postoji.” Evropske rasprave o Mađarskoj i krajnjoj desnici ponekad slijede sličnu logiku. Kada politički razvoj događaja ne ispuni očekivanja, instinkt ih odbaci kao anomalije.

Ali ako se resursi poput Orbanovih ne pretvore pouzdano u političku moć, ako se duboko ukorijenjeni sistemi mogu iznenada početi tresti i ako ih vanjska podrška ne stabilizuje nužno, onda to nisu izuzeci. Takva se nesigurnost u Evropi često doživljava kao izvor ranjivosti: uzmimo, na primjer, tjeskobu zbog Trampove administracije koja teži “promjeni režima” u Evropi. Ali ako se ograničenja popuštaju, tada se prostor za političko djelovanje širi. I, kao što će Mađarska možda pokazati, to nije relevantno samo za revizionističke ili remetilačke aktere.

To bi takođe trebalo motivisati one političke snage koje i dalje vjeruju u pravednost i pristojnost, ali se često nađu nadmašene agresivnom logikom destruktivnog populizma. Čini se da evropski mejnstrim često igra na terenu koji definišu njegovi protivnici, gdje asimetrija, pojačavanje i kršenje normi neizbježno favorizuju potonje. Ali u tako fluidnom, nepredvidivom (geo)političkom okruženju to nije nužno slučaj.

Prepoznavanje nedostatka neizbježnosti ne uklanja neravnotežu. Ali otvara nove mogućnosti. Sposobnost djelovanja unutar stalno promjenjivog skupa pravila, bilo na domaćem ili međunarodnom planu, može se pokazati jednako važnom kao i resursi ili strukturna prednost. To implicira da evropska glavna struja treba proširiti granice svoje političke mašte – i priznati da žirafe možda zaista postoje, navodi “ECFR”.

Iran prihvatio prijedlog Pakistana o prekidu vatre u trajanju od dvije nedjelje.

Iran je prihvatio predlog Pakistana o prekidu vatre u trajanju od dvije nedjelje, prenosi “Gardijan” saznanje “New York Times-a”. Iranski zvaničnik je, prema informacijama poznatog lista iz Njujorka, pristao na predlog Pakistana o prekidu vatre u trajanju od dvije nedjelje.

Prijedlog je prihvatio lično novi vrhovni vođa Irana Modžtaba Hamnei. Američki predsjednik Donald Tramp je odložio bombardovanje Irana na dvije nedjelje uz uslov da Iran odmah oslobodi Ormuski moreuz.

Na iranskoj državnoj televiziji je odlaganje bombardovanja predstavljeno kao “pobjeda nad Trampom”. Američki predsjednik Donald Tramp je večeras odložio bombardovanje Irana na period od dvije nedjelje uz uslov da Iran odmah otvori Ormuski moreuz.

10 uslova Irana za kraj rata
Kako dalje piše britanski “Gardijan”, u iranskom predlogu sporazuma ima 10 tačaka. Mnoge odredbe u tom sporazumu su Sjedinjene Države već odbile ranije u prethodnim pregovorima.

Među njima je i kontrolisani prolazak brodova kroz Ormuski moreuz uz posredstvo iranske vojske i povlačenje vojske Sjedinjenih Država iz svih vojnih baza na Bliskom istoku. Takođe, traži se i ukidanje svih primarnih i sekundarnih sankcija za Iran, kao i oslobađanje svih zamrznutih sredstava Irana.

Da podsetimo, Izrael i Sjedinjene Države napale su Iran u subotu 28. februara u ranim jutarnjim časovima u vojnoj operaciji “Epski bijes”. U napadima su ubijeni vrhovni vođa Irana Ali Hamnei i bivši predsjednik Irana Mahmud Ahmadinežad.

Donald Tramp je na mreži Truth Social najavio “Zlatno doba Bliskog istoka”. Poručio je da je Iran spreman za mir i najavio pomoć SAD u Ormuskom moreuzu i procesu obnove.

Donald Tramp oglasio se danas na svojoj društvenoj mreži Truth Social sa vrlo optimističnom porukom u vezi sa situacijom na Bliskom istoku. Tramp je u svojoj objavi poručio da je Iran spreman na promjene, kao i da će se Sjedinjene Američke Države aktivno uključiti u rješavanje problema u Ormuskom moreuzu i nadgledati proces obnove.

U svom prepoznatljivom stilu, najavio je i ekonomske benefite, ali i naglasio da bi ovo moglo da predstavlja novo “Zlatno doba” za ovaj region.

Prenosimo njegovu objavu u cijelosti:

“Veliki dan za svjetski mir! Iran želi da se to desi, dosta im je svega! Isto tako, kao i svima ostalima! Sjedinjene Američke Države će pomoći oko zastoja u saobraćaju u Ormuskom moreuzu. Biće mnogo pozitivne akcije! Zaradiće se veliki novac. Iran može da započne proces obnove. Mi ćemo se natovariti zalihama svih vrsta i jednostavno se ’motati tu negdje’ kako bismo se uvjerili da sve prolazi u najboljem redu. Uvjeren sam da hoće. Baš kao što to doživljavamo u SAD, ovo bi moglo biti Zlatno doba Bliskog istoka!!!

Predsjednik Donald Tramp”

Podrška Netanjahua
Kabinet izraelskog premijera Benjamina Netanjahua objavio je saopštenje u kojem pozdravlja dogovor između SAD i Irana, ali naglašava da se primirje ne odnosi na Liban, uprkos tvrdnjama pakistanskih posrednika.

“Izrael podržava odluku predsednika Trampa da na dve nedelje obustavi napade na Iran, uz uslov da Iran odmah otvori moreuze i prekine sve napade na SAD, Izrael i zemlje u regionu”, stoji u saopštenju koje je objavljeno na engleskom jeziku.

“Izrael takođe podržava napore SAD da osiguraju da Iran više ne predstavlja nuklearnu, raketnu i terorističku pretnju Americi, Izraelu, arapskim susjedima Irana i svijetu”, nastavlja se u saopštenju.

“Sjedinjene Države rekle su Izraelu da su posvećene postizanju tih ciljeva, koje dijele SAD, Izrael i regionalni saveznici Izraela, u predstojećim pregovorima. Dvonedjeljno primirje ne uključuje Liban”, naglašava se.

Ove izjave dolaze u trenutku kada su oči svjetske javnosti uprte u ključne trgovačke i naftne rute na Bliskom istoku, a najava američkog prisustva sa “zalihama svih vrsta” ukazuje na spremnost za pružanje dugoročne logističke podrške.