Radovi na brzoj cesti kod Gradiške biće završeni prije planiranog roka, potvrđeno je “Nezavisnim” u “Hrvatskim cestama”.

Kako nam je rečeno, kompletni radovi biće završeni do kraja avgusta, a prethodni rok za završetak radova, koje izvodi “Integral inženjering”, bio je polovina septembra.

Međutim, kao što smo već pisali, završetak radova neće značiti mnogo dok se ne otvori granični prelaz s hrvatske strane. S bh. strane Uprava za indirektno oporezivanje BiH izgradila je kompletan prelaz u skladu s evropskim standardima s velikim parkingom za kamione. U prethodnom sazivu Savjeta ministara BiH, koji je koliko-toliko normalno radio, bila je pokrenuta inicijativa s Hrvatskom da se izgradi integrisani granični prelaz koji bi služio za obje zemlje, ali to nije bilo moguće dijelom i zbog priprema Hrvatske da uđe u Šengen.

Tehnički gledano, ne postoji pravilo koje bi spriječilo Hrvatsku i BiH da izgrade zajednički granični prelaz, čak i ako je Hrvatska u Šengenu, jer Evropsku komisiju jedino zanima da postoje tehnički uslovi da se kontroliše ulaz u šengensko područje ljudima i robi. Međutim, postoje praktična ograničenja zašto je ta procedura mogla biti komplikovanija u ovom slučaju. Prvo se odnosi na činjenicu da je u to vrijeme Hrvatska završavala pregovore s Evropskom komisijom o ulasku u Šengen, i svaka izmjena ili dodatna provjera koju bi Brisel trebalo da provede mogla bi u praktičnom smislu uticati na proces. Drugi se odnosi na fizičke kapacitete da li bi takav prelaz u praktičnom smislu mogao da obezbijedi sve vrste kontrola koje bi robni saobraćaj podrazumijevao, a da sve bude u skladu sa šengenskim pravilima.

Osim toga, nezvanično se govori da je Hrvatska zainteresovana da prelaz najviše kategorije bude izgrađen u Svilaju na koridoru 5c zbog činjenice da je taj koridor važniji za EU od auto-puta Banjaluka – Gradiška, ali i zbog činjenice da Hrvatska želi da pomogne hrvatskom stanovništvu u tom području koje bi dobilo važan međunarodni granični prelaz.

U Hrvatskoj su nam, pak, na direktno pitanje negirali da postoji bilo kakva veza između prelaza Gradiška i prelaza Svilaj.

U najnovijem odgovoru Ministarstva finansija Hrvatske o statusu radova na graničnom prelazu za koji su oni nadležni, rečeno nam je da su građevinski i zanatski radovi, kao i opremanje objekata novog graničnog prelaza završeni.

“Preostali radovi iz nadležnosti Ministarstva finansija odnose se na uređenje okoline, saobraćajnih ostrva i promjenjive signalizacije te zavise od završetka radova na saobraćajnim površinama u zoni graničnog prelaza i snabdijevanja saobraćajnom opremom. Navedeni radovi te radovi na izgradnji pristupnih saobraćajnica s hrvatske strane na koridoru brze ceste Okučani – granica BiH u ingerenciji su ‘Hrvatskih cesta’ d.o.o”, rekli su nam oni.

Na pitanje kada bi prelaz mogao biti otvoren, uputili su nas na Ministarstvo spoljnih i evropskih poslova Hrvatske.

“U vezi sa planom završetka tih radova upućujemo na ‘Hrvatske ceste’ d.o.o. U tom smislu, nakon završetka svih radova s obje strane granice u koordinaciji s bh. stranom novi granični prelaz biće pušten u funkciju”, rekli su nam oni.

Kao po već ustaljenom običaju, nikakav odgovor od strane bh. institucija na naša pitanja o eventualnom otvaranju prelaza nismo dobili.

Radnici Šumskog gazdinstva “Oštrelj” Drinić najavili su štrajk. Plate im kasne, priča se o masovnim otkazima. Uz probleme koji more i druge dijelove “Šuma RS”, ova šumarija ima i jedan dodatni – to je fantomski Turistički centar “Klekovača”, koji im je, iako ne postoji, oteo najbolju šumu.

mega projektu zvanom TC “Klekovača” priča se već 15 godina. Bajku o blistavim ski centrima, luksuznim hotelima i sličnim čudesima elitnog turizma, Milorad Dodik i SNSD su upotrijebili u nekoliko predizbornih kampanja.

Da li se ovoj bajci bliži kraj?

Kako je za Srpskainfo potvrđeno iz Ministarstva trgovine i turizma RS, “razmatraju se načini za raskid koncesionog ugovora, ukoliko ne dođe do dogovora oko daljih aktivnosti.”

Kako navode u Ministarstvu, ugovor o koncesiji za korištenje zemljišta radi izgradnje i korištenja Turističkog centra „Klekovača“ potpisan je još 2013. sa preduzećem „GB IMMO“ iz Banjaluke. Nakon toga, koncesionar je, kako navode, “pokrenuo pripremne aktivnosti.”

– Nažalost, do danas nije došlo do realizacije ovog projekta u većem obimu iz različitih razloga, među kojima je i smrt jednog od investitora u privrednom društvu koje je nosilac koncesije. Trenutno su u toku pregovori sa koncesionarom o eventualnim aneksima ugovora, odnosno načinima za raskid ovog ugovora ukoliko ne dođe do dogovora – poručuju iz Ministarstva trgovine i turizma RS.

Da li zbog smrtnog slučaja u “porodici”, ili iz nekog drugog razloga, tek i sami smo se uvjerili da firma, koja je koncesionar jednog od najhvaljenijih projekata u Srpskoj, nije baš u formi.

Na telefone “GB IMMO” se danima niko ne javlja, a na adresi preduzeća, u Vidovdanskoj 2 u Banjaluci, zatekli smo zaključana vrata i gomilu neplaćenih računa za struju i vodu.

A u početku je sve djelovalo – glamurozno, bar na riječima.

Balkanski sent Moris sa 10 hotela

Priča o Turističkom centru, koji će Klekovaču pretvoriti u balkanski Sent Moris, počela je pred izbore 2010. godine. Tada je Dodik obznanio da postoje investitori, koji su spremni da u  TC “Klekovača” ulože 338 miliona evra.

Tada je rečeno da će centar imati deset hotela, staze dužine 80 kilometra, 13 žičara i ski – liftova i kapacitet prevoza 10.000 skijaša istovremeno.

Sve to je trebalo da izvedu tri firme, jedna austrijska i dvije domaće: GB IMMO Banjaluka i LOM Petrovac.  Najavljeno je da će izgradnja ovog Turističkog centra trajati 12 godina.

Taj je rok odavno prošao, a na Klekovači nije udaren ni temelj za ski – atrakciju.

Sve je ostalo na papirima, a i ti papri su prilično kontroverzni.

Kako su ranije pisali mediji, studiju izvodivosti, na osnovu koje je GB IMMO iz Banjaluke dobio koncesiju nad Klekovačom, izradila je austrijska firma Alpine Alians. Nakon toga Austrijanci su se povukli, jer su priocijenili da je Klekovača – neisplativ poduhvat.  Nikakvo čudo, jer svi koji žive na ovoj planini i podno planine zanju da na Klekovači nema dovoljno snega za ski centar.

Austrijanci su zadržali su autorsko pravo nad projektom, ali je banjalučka firma ipak kao koncesionar koristila taj dokument.

Paravan za pljačku šume i vode

Uprkos svemu,  Republika Srpska je investitoru dala koncesiju za istraživanje i eksploataciju vode, a smatra se da je Klekovača bogata podzemnim vodama.

Ta koncesija, kao i činjenica da je koncesionar TC “Klekovača” dobio najbolju šumu kojom raspolaže šumarija u Driniću, kod mnogih je izazvalo sumnje: da je Turistički centar bio samo paravan za bezočnu pljačku prirodnih bogatstava.

Posebnu pobunu je izazvao zoning plan, kojim je predviđeno da će, u slučaju nestašice vode, prednost imati turistički centar u odnosnu na lokalno stanovništvo.

Bajka o milionskom investicionom poduhvatu, koja je po svemu sudeći privodi kraju, počela je da se ozbiljno urušava još prošle godine. Tada je Okružni sud u Banjaluci  poništio rješenje Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS kojim je bila odobrena Studija uticaja na životnu sredinu za ovaj  projekat. Rješenje je poništeno po tužbi Centra za životnu sredinu Banjaluka.

Prema analizi Istraživačkog centra Dojče banke, Banja Luka se našla među evropskim gradovima sa najskupljom korpom osnovnih životnih namirnica. Posebno iznenađuje da je litar mlijeka u ovom gradu skuplji nego u Madridu i Berlinu, i to od dva do 12 feninga. U Parizu, Londonu i Rimu cijena mlijeka se kreće između 1,35 i 1,50 evra.

Cijene hrane u svijetu dostigle su najviši nivo u posljednje dvije godine, a meso prednjači sa rekordnim vrijednostima otkako Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) objavljuje podatke.

Prema analizi Istraživačkog centra Dojče banke, Banja Luka se našla među evropskim gradovima sa najskupljom korpom osnovnih životnih namirnica. Posebno iznenađuje da je litar mlijeka u ovom gradu skuplji nego u Madridu i Berlinu, i to od dva do 12 feninga. U Parizu, Londonu i Rimu cijena mlijeka se kreće između 1,35 i 1,50 evra.

Slična situacija je i s mesom, posebno junetinom, koja u Banjaluci košta oko 12,5 evra po kilogramu, dok je u Londonu 11,88 evra. U Parizu, Berlinu i Rimu cijena varira od 14 do 17 evra. Pileći file najjeftiniji je u Madridu (7,66 evra), a najskuplji u Parizu.

Najveća cjenovna nelogičnost primjećena je kod riže, koja je u Banjoj Luci skuplja za 90 feninga nego u Madridu i za 20 feninga nego u Londonu, dok je po cijeni gotovo izjednačena s Italijom.

Jedina stavka kojom se Banja Luka može pohvaliti jesu cijene krompira, koje su u prosjeku niže od pola do marku i po po kilogramu u odnosu na evropske metropole. Najskuplji krompir prodaje se u Parizu (2,27 evra).

Hrana postaje luksuz

Podaci Zavoda za statistiku Republike Srpske pokazuju da su u posljednjih 12 mjeseci cijene hrane nastavile da rastu. Junetina je poskupjela za 20 posto, isto kao i suncokretovo ulje, dok je hljeb skuplji za oko šest posto – uz napomenu da je smanjena gramaža pekarskih proizvoda.

Murisа Marić, izvršni direktor prijedorskog udruženja za zaštitu potrošača “Don”, ocjenjuje da hrana postaje luksuz jer rast cijena ne prati rast plata.

“Gotovo da nemamo domaću proizvodnju, posebno kada je riječ o mesu koje uvozimo u velikim količinama iz raznih destinacija. Prosječna plata od oko 1.500 KM pokriva tek polovinu potrošačke korpe, a o stvarima poput ljetovanja, restorana ili pozorišta ljudi gotovo i ne razmišljaju”, rekla je Marićeva.

Razlike u evropskim metropolama

Među glavnim gradovima pet najvećih evropskih ekonomija, Pariz je najskuplji, a Madrid najjeftiniji po pitanju cijena namirnica. Korpa osnovnih namirnica košta 71 evro u Parizu, dok je u Madridu 46 evra – što francusku prestonicu čini 54 posto skupljom.