U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ i će biti sunčano i toplo, sa maksimalnom temperaturom vazduha od 28 do 35 stepeni Celzijusovih.

U prvom dijelu dana biće sunčano uz malu do umjerenu oblačnost, a u nastavku dana sunčano uz promjenljivu oblačnost, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Duvaće slab do umjeren vjetar južnog i jugozapadnog smjera, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

U selu Ledići na području federalne opštine Trnovo danas su obilježene 33 godine od svirepog zločina koji su počinili pripadnici Armije RBiH nad 24 srpska civila, među kojima je stradalo i dijete od 18 mjeseci Milun Tešanović, a za taj zločin niko nije osuđen.

Kod spomenika u Ledićima služen je parastos srpskim žrtvama, a potom su vijence položile porodice stradalih, delegacija opštine Trnovo, te organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Pripadnici muslimanskih snaga su u junu 1992. godine mučki ubili srpske civile, od kojih je najstarija žrtva Ikonija Vasić imala 92 godine, a najmlađa Milun Tešanović samo 18 mjeseci. Njemu su prije smrti zločinci polomili i noge i ruke.
U zločinačkom pohodu komšija, ubijeno je 10 članova porodice Vasić, cijela porodica Tešanović, koja je imala devet članova, tri člana porodice Miovčić, te Savo Kenjić i Slađana Sekulić.

Ledići su prije rata imali sedamdesetak žitelja, a ubijeni su starci, žene i djeca.

Većina mještana stradala je na kućnom pragu, a oni malobrojni koji su pokušali da se sakriju po okolnim šumama pronađeni su i ubijeni.

Selo je opljačkano, popaljeno i razoreno do te mjere da se gubi skoro svaki trag srpskog prisustva na tom prostoru.

Zločin, koji je započeo 3. juna u večernjim časovima, izvršili su pripadnici Armije RBiH regrutovani sa područja Sarajeva, te komšije muslimani iz susjednog sela Dejčići.

Okupacija ovog sela, koje je u međuvremenu pretvoreno u svojevrstan muslimanski logor za Srbe, trajala je do 10. juna.

Istraga koju je 1994. godine sprovelo Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske pokazala je da su se stanovnici Ledića prilikom bjekstva podijelili u dvije grupe. Jedna je krenula preko Treskavice ka Vojkovićima, naselju nadomak Sarajeva, a druga prema Kalinoviku.
Prema rezultatima ove istrage, drugu grupu koja je išla prema Kalinoviku presrele su muslimanske snage na lokalitetu Poljice i sve ih ubile, osim jedanaestogodišnjeg dječaka koji je povrijeđen ležao među ubijenima.

Do 2001. godine iskopani su ostaci 24 žrtve. Kosturi su većinom bili nepotpuni, a neke lobanje pronađene su odvojene od tijela. Prema izvještaju Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske, stanovnici Ledića ubijeni su na brutalan način – klanjem, vješanjem ili gušenjem.

Sud BiH oslobodio je 2021. godine prvostepeno po svim tačkama optužnice Edhema Godinjaka, Medarisa Šarića i Mirka Bunozu, koja ih tereti za zločine počinjene nad srpskim civilima na području Trnova.

U Trnovu je 2021. godine premijerno prikazan dokumentarni film “Čiko, ja sam živ nemoj da me ubiješ…”, autora Gvozdena Šarca u produkciji Radio-televizije Republike Srpske /RTRS/, zasnovan na svjedočenjima o stravičnom stradanju srpskih civila u selu Ledići.

Film je dobio naziv po potresnom svjedočenju Dragana Vasića, jedinom preživjelom svjedoku zločina u Ledićima, prenosi Srna.

U samo šest mjeseci, Prijedor je zavijen u crno zbog dva stravična slučaja samoubistava maloljetnih dječaka – oba učenici drugog razreda srednjih škola, oba slučaja vješanja, oba vapaj koji niko nije čuo na vrijeme.

Posljednja tragedija dogodila se 22. maja ove godine. Sedamnaestogodišnji dječak, učenik Ugostiteljsko-ekonomske škole, pronađen je mrtav. Nezvanično, riječ je o samoubistvu vješanjem. Prijedor je zanijemio, porodica ostala bez sina, školski drugovi bez prijatelja, a javnost bez odgovora.

Ali, ovo nije izolovan slučaj.

Samo šest mjeseci ranije, gotovo identična tragedija. Učenik drugog razreda Elektrotehničke škole u Prijedoru takođe je oduzeo sebi život na isti način – vješanjem. Dvije smrti, dva života ugašena u trenutku kada su tek trebali da procvjetaju. Dvije porodice u neizrecivoj boli. Dvije škole u šoku.

Šta se dešava s našom djecom?

Psihološkinja i porodična psihoterapeutkinja iz Prijedora, Maja Savanović Zorić, ističe da se današnji svijet djetinjstva i roditeljstva mijenja dramatično i bolno. „Roditeljstvo danas liči na hod po žici između očekivanja, straha i preplavljenosti“, kaže ona. Djeca tonu u svijet ekrana, lajkovanih identiteta i digitalne praznine, dok se roditelji povlače u umor i svakodnevni stres. Između njih – tišina.

Zorićeva upozorava da iako mladi danas znaju više o mentalnom zdravlju, nikad nisu bili udaljeniji od sebe samih. „Njihovo samopouzdanje zavisi od broja lajkova, a vrijednost od toga kako izgledaju na kameri“, kaže ona i dodaje da iza savršenih slika na Instagramu i TikToku često stoje tuga, nesigurnost i osjećaj potpunog gubitka vrijednosti.

Roditelji, škola, sistem – gdje je puklo?

Roditelji danas, kako navodi Zorićeva, ili su prezaštitnički ili emocionalno odsutni. Umorni, zatrpani savjetima i informacijama, često zaboravljaju pitati ono najvažnije – „Kako si zaista?“. Djeca, s druge strane, često prestaju govoriti jer osjećaju da ih niko ne sluša. „Nisu tražili rješenje, tražili su da ih neko sasluša“, poručuje psihološkinja.

Škole, kako kaže, svakodnevno svjedoče djeci koja vape za kontaktom. Ne za ocjenom, već za prisustvom, za pažnjom, za osjećajem da su viđeni i čuti. Ali sistem je spor, institucije inertne, a preventivni programi ili ne postoje ili zaobilaze ono najvažnije – porodicu.

Ko je odgovoran?

Ova dva samoubistva ne smiju ostati samo statistika. Ne smijemo ih zaboraviti nakon par dana tišine. Odgovornost leži na cijelom društvu – porodici, školi, institucijama, medijima. Mentalno zdravlje mladih mora postati prioritet. Jer ako ne čujemo njihove tišine danas – sutra ćemo plakati zbog njih.

Ovo nije samo tragedija za Prijedor. Ovo je opomena cijeloj Republici Srpskoj.

Ako danas ne postavimo pitanje „Gdje smo zakazali?“, sutra može biti kasno. I za neko drugo dijete. I za nečiju tuđu, ali i našu porodicu.
Banjaluka24