Neformalna grupa aktivistkinja i novinarki iz Bosne i Hercegovine oglasila se povodom najnovijeg slučaja femicida od 1. maja gdje je Tarik Prusac vatrenim oružjem usmrtio svoju suprugu, novinarku Elmu Godinjak.

Kako su navele u svom saopštenju, najoštrije osuđuju femicid – posljednji i najbrutalniji vid nasilja prema ženama, i neodgovorne reakcije medija i javnosti.

“Ovo nije još jedna ‘porodična tragedija’. Nije zločin iz ‘strasti’. Femicid je obrazac – posljedica sistema koji ne štiti žene. Ubistvo tokom brakorazvodne parnice nije izolovan slučaj. To je situacija visokog rizika od ponavljanja prijetnji, odmazde i eskalacije nasilja. U takvim slučajevima najdjelotvornija mjera zaštite je pritvor. Mjera koja se, nažalost, u slučajevima nasilja u porodici najrjeđe traži i izriče”, naglasile su.

Kako dalje navode, svaka ubijena žena je dokaz da institucije nisu ozbiljno procijenile rizik.

“Zahtijevamo da policija, tužilaštva, sudovi i centri za socijalni rad postupaju hitno, u skladu s rizikom po život žena. Svaka neprocijenjena prijetnja, svaka olako shvaćena prijava i svako odlaganje postupanja mogu imati nepopravljive posljedice. Posebno upozoravamo na neodgovorno medijsko izvještavanje tokom potrage za naoružanim počiniocem koji je bio u bijegu s djetetom. Javnost ima pravo biti obaviještena o opasnosti, ali policijske službe moraju jasno postaviti granice kriznog komuniciranja u posebno osjetljivim slučajevima sa djecom. Objavljivanje lokacija i operativnih informacija u realnom vremenu može dovesti do promjene ponašanja počinioca, ubrzati bijeg i direktno ugroziti djecu. Svaka greška u izvještavanju može imati previsoku cijenu po život djeteta”, naglašavaju.

Dalje podsjećaju i da informisanje javnosti treba biti zasnovano na sigurnosti, a ne senzacionalizmu, brzini i klikovima.

“Jednako opasan je i javni govor koji prati vijesti o femicidu. Apelujemo na sve koji se ovim povodom oglašavaju — u medijima, javnim istupima, komentarima na društvenim mrežama ili kroz pravno zastupanje — da se suzdrže od romantiziranja nasilnika i njihovih motiva. Izjave poput ‘on ju je volio’, ‘nije bio nasilan u braku’, ‘bio je dobar čovjek’ ili ‘puklo mu je’ nisu bezazlene. To nije mišljenje bez posljedica. Takvi narativi potiču empatiju za nasilnika i stvaraju društve u klimu u kojoj se odmazda normalizira, a žene dodatno obeshrabruju da prijave nasilje. Osobe koje komentarima na društvenim mrežama kontinuirano podstiču razumijevanje za čin ubistva i opravdavaju nasilnika, mogu se smatrati riziko-osobama”, poručuju.

“Nijedna okolnost ne opravdava femicid. Nijedna emocija ne opravdava ubistvo. Nijedna javna riječ ne smije služiti za relativizaciju nasilja prema ženama. Žene koje trpe bilo kakvo nasilje podsjećamo na brojeve SOS telefona: 1265 u Federaciji BiH i 1264 u RS”, zaključuju u saopštenju.

*** Neformalnu grupu aktivistkinja i novinarki iz BiH čini viš od trideset osoba koje djeluju kroz medije i ženske nevladine organizacije oko zajedničke misije prevencije nasilja nad ženama, jačanje institucionalnog odgovora, boljeg medijskog izvještavanje i jačanja saradnje među saveznicama- novinarki i aktvistkinja.

Ne bježe samo zbog malih plata, već zbog sistema u kojem uspjeh zavisi od političke lojalnosti, a ne rada, ističe Čeko.

Radnik je sveden na biološki minimum, čime je ugroženo njegovo ljudsko dostojanstvo. Odlazak je, u takvim uslovima, jedini preostali čin autonomije pojedinca nad sistemom koji ga tretira kao potrošnu robu.

Ovim je riječima sociologinja Mirjana Čeko odgovorila na pitanje Srpskainfo: zašto radnici masovno bježe iz Republike Srpske i BiH.

Podsjećamo, juče su, povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, političari na vlasti, od premijera Srpske Save Minića, do ministra rada Radana Ostojića, horski poručivali: Neophodno je unaprijediti prava radnika kako bi oni ostali u Srpskoj, jer bez radnika nema ni uspješne privrede, ni uspješne Srpske.

Ali, iza ovih prigodničarskih riječi se krije dugogodišnja pogubna praksa. I nije u pitanju samo materijalno siromaštvo, nego i nesigurnost, nepravda, odsustvo bilo kakve vizije budućnosti.

Radnici ginu na poslu, radeći za minimalac od 500 evra, dok su, ti isti, osiromašeni radnici, poslodavcima, samo u prošloj godini, zaradili dobit od 4,3 milijarde KM.

Odlazak je, kako smatra Mirjana Čeko, jedini smislen izlaz.

– Kada govorimo o masovnom odlasku radno sposobnog stanovništva iz naše zemlje, moramo izaći iz okvira dnevne politike i stvar posmatrati kroz prizmu sistemske disfunkcionalnosti. Naime, siromaštvo ovdje nije samo nedostatak materijalnih sredstava, već sistemska degradacija rada. Mi smo stvorili ambijent u kojem rad više ne garantuje socijalnu sigurnost niti omogućava planiranje budućnosti – kaže Mirjana Čeko.

Dodaje da živimo u poretku, koji favorizuje partikularne interese i klijentelističke mreže, koji dominiraju nad stručnošću i radnim etosom.

– Kada institucije postanu instrumenti moći u rukama uskih interesnih grupa, građanin gubi osjećaj pripadnosti zajednici. Ljudi ne bježe samo od malih plata, već od društvenog poretka u kojem je predvidivost uspjeha vezana isključivo za političku lojalnost, a ne za radni doprinos – ističe Čeko.

Mi smo, dodaje ova sociologinja, društvo koje je izgubilo sposobnost da generiše viziju budućnosti.

– Kada se obrazovni, zdravstveni i pravni sistemi uruše do te mjere da više ne pružaju bazičnu stabilnost, emigracija postaje kolektivni odgovor. To je tihi, ali najmasovniji protest protiv decenijskog odbijanja političkih elita da sprovedu suštinsku transformaciju društva. Ako država nastavi da funkcioniše kao servis za očuvanje statusa privilegovanih slojeva, ona će neminovno ostati bez onoga što je čini živim organizmom, ostaće bez naroda – kaže Mirjana Čeko.

Odlazak radnika je, ističe ona, najjasnija dijagnoza poraza politike koja resurse troši na održavanje moći, dok zanemaruje čovjeka kao osnovnu ćeliju društva.

Srpskainfo

Kraj školske godine za roditelje u Bosni i Hercegovini ne donosi samo ponos zbog završetka jednog poglavlja, već često i ozbiljne finansijske glavobolje.

Dok se maturanti pripremaju za svoju najvažniju noć, njihovi roditelji zbrajaju troškove koji nerijetko prelaze cifru od 1.000 KM, a u ekstremnim slučajevima dosežu i cijenu polovnog automobila, piše N1.

Matura je, inače, osim prelijepog novog životnog poglavlja kako za roditelje tako prvenstveno za njihovu djecu uvijek iziskivala poprilična sredstva iz njihovog kućnog života.

Šta se nudi u BiH?
Međutim, kako godine prolaze, a cijene svakodnevno rastu, taj iznos se takođe povećava i samim time roditelje prije svega stavljaju na muku jer, kako to obično biva, žele udovoljiti svom djetetu za tu posebnu noć.

Shodno tome, N1 je pretražio trenutne ponude koje se nude u BiH, a s obzirom na to da je maturska noć sve bliže, sve su primjetnije one koje se odnose na svečane haljine i odijela.

Bilo da ih lično posjećujete ili “skrolate” ponude online u buticima širom BiH prvo ćete uočiti da je ona raznolika, a zatim i cijene koje jasno pokazuju da je “skockati” maturanta postao luksuz.

Za mladiće su trenutno aktuelne brojne akcije, pa se u poznatim tržnim centrima, naprimjer, u Banjaluci ili Sarajevu mogu naći paketi koji uključuju odijelo, košulju i kravatu po cijenama od 420 KM do 450 KM, dok pojedinačni komadi poput sakoa i hlača u brendiranim radnjama koštaju oko 420 KM.

Takođe, postoje i butici koji takve odjevne komade nude i po nižim cijenama cca od 100 KM do 300 KM po komadu, međutim, kada se to sve zbroji i na to dodaju modni dodaci i frizura cijena ipak na kraju postaje izuzetno visoka.

S druge strane, djevojke se suočavaju s još većim rasponom cijena. Iako se u pojedinim radnjama mogu naći haljine od 100 do 300 KM, one malo svečanije i modernijeg kroja rijetko koštaju ispod 200 KM, dok se u popularnim bh. modnim kućama cijene kreću i do 360 KM pa nadalje.

Međutim, tu nije kraj. Postoje i one djevojke koje tu matursku noć žele posebno krojiti ili čak kupiti i dizajnersku haljinu.

Ukoliko se odluči za opciju da joj se šije posebna haljina za maturu onda ta usluga može varirati od želje, ali i prohtjeva maturantkinje. Tako se haljina može sašiti i za 100 do 200 KM, ali ima i onih koje prelaze taj iznos pa koštaju čak i više od 2.000 KM.

Maturske večeri kao izazov
A cijenu, prilikom šivenja haljine, diktiraju dodaci koje klijent želi da ima.

Jedan od najuspješnijih bh. modnih dizajnera Adnan Hajrulahović Haad čije su kreacije inače jako inspirativne i unikatne za N1 je pojasnio da su to najčešće skuplji materijali koji u konačnici znatno povise cijenu konačnog proizvoda.

“Kada je riječ o dizajnerskim haljinama, konkretno, u mom ateljeu — mi imamo zahtjeve klijenata, tako žele čipku ili neki skupi materijal koji košta, ne znam, par stotina maraka po metru. Naravno, za haljinu to dostigne neku ogromnu cijenu koja je nerealna i mislim da nikad ne treba ići do te mjere i na taj način to posmatrati. U životu sam praktičan i zahvalan materiji, između ostalog, i pokušavam uvijek ubijediti svoje klijente da su resursi nešto što ne smijemo zloupotrijebiti, pa tako ni za neku priliku u kojoj ćemo potrošiti nešto samo jednom i potrošiti veliku svotu novca”, naveo je Haad.

Nadovezao se i na potražnju i ponudu dodajući da su maturske večeri svakako izazov za dizajnere u BiH.

“S tim da smatram da možda nekih 5–10% od tih haljina za mature se rade kod dizajnera. Svi mi radimo manje ili više. Ja sam možda u godinama iza sebe radio i više nego što i danas radim, ali nije stvar potražnje, stvar je možda mog odnosa prema stvarima. Danas mislim, pošto imam veliku djecu, koja su tako — evo i moj sin je maturant — da je pretjerano da djeca idu po dizajnerske haljine za mature i na kraju smatram da smo izgubili odnos prema estetici u vezi sa maturama”, naveo je te zatim i posavjetovao mlade.

“Matura je proslava završetka škole i treba da bude mladalačka, vesela, da nosi te godine. Mislim da dame u tim godinama danas žele da izgledaju kao zrele žene od 30, a onda kad se udaju u 30, žele da izgledaju kao one od 18 godina. Tako da tu imamo malo poremećen sistem. A isto tako smatram da nije bitno u čemu smo, nego kako se osjećamo. Može to proći mnogo jednostavnije i da to nije bitno — bitna je atmosfera. Ja mogu reći da se vjerovatno haljina može naći negdje u gradu za 50-ak maraka koja može poslužiti svrsi”, rekao je on.

Online ponude
Haljine u takvom cjenovnom rangu možete pronaći u većini radnji, prije svega u tržnim centrima, koje itekako mogu upotpuniti mladalački izgled. S druge strane, tu su i online prodavnice/butici koji nude pristojne ponude, međutim, kako većina korisnika ističe, postoji drugi problem, a to su neadekvatne veličine i upitni materijali jer nije isto robu vidjeti uživo i u online prostoru.

S druge strane, ukoliko haljina online košta od 100 KM do 200 KM, uz poštarinu ili carinu ta će cijena u većini slučajeva dostići onu iz butika u kojem možete “opipati”, probati i kupiti željeni komad odjeće – bilo da je riječ o haljini za djevojke ili odijelu za mladiće.

Instagram i Facebook preplavljeni su online buticima koji nude svečane haljine po cijenama od cca 100 KM pa i do 300 KM i više. Iako je to znatno povoljnije od dizajnerskih salona, i dalje je riječ o značajnom iznosu za odjevni predmet koji se nosi, u većini slučajeva, samo jednom.

Za mladiće, online opcije nude značajne uštede na “komadima”. Dok u radnjama košulje dosežu cijenu i do 300 KM, online se mogu naći moderni krojevi do 100 KM i niže, a slična je situacija i sa sakoima, kravatama i kaiševima.

Osim online prostora i pijace su znatno sofisticirale svoje ponude, ali i cijene. Iako više po izuzetno povoljnim cijenama na njima ne možete danas pronaći svečanu odjeću, ipak je otvorena mogućnost da ćete ih tu kupiti za itekako povoljniji iznos u odnosu na butike.

Pijaca kao alternativa
Na pijacama se haljine mogu pronaći i za 80 do 150 KM, dok se muške hlače i košulje mogu iskombinovati za manje od 100 KM ili nešto više. Iako nema “brendiranog” iskustva, ovi komadi često vizuelno ne zaostaju za onima iz prosječnih butika.

Haad dalje napominje da su mladi danas najviše podložni utjecaju interneta dodajući da je ipak na roditeljima zadatak da reaguju i osvijeste ih.

“Utjecaj Instagrama i ostalih društvenih mreža je mnogo jači od utjecaja roditelja i svega onoga što ih u stvarnosti okružuje. Tako da znam da ovdje neće biti lako provoditi kroz to, ali volio bih kad bi djeca naučila da postoje neke bitnije stvari od toga koliko je haljina skupa. A to je kakvi smo kao prijatelji, kakvi smo kao ljudi, kako ćemo se lijepo zabaviti tu večer na toj maturskoj zabavi. I sve one nekakve plemenite ljudske stvari su možda bitnije nego sama haljina, ali evo nažalost živimo u vremenu takvom kakvo jeste. I napominjem, i kao roditelj znam pod kakvim utjecajem su danas djeca i u suštini meni je tu sve jasno, i kao dizajner pokušavam to svoje znanje primijeniti”, kazao je Haad.

Međutim, postoji i onda druga strana medalje – komercijalna. Riječ je o prodavačima, krojačima, ali i dizajnerima koji se u najvećoj mjeri vode zaradom. Međutim, Haad dodaje, to mu nikad nije bila ni pomisao, a ne vodilja u poslu.

“Ja ne želim sebi dozvoliti, ozbiljno, neću djecu da „nagovaram“ za maturu i da ih uvlačim u suštini u takvu stvar. Pa naravno, inflacija koju živimo i poskupljenja koja živimo svakodnevno poskupljuju sve oko nas i neminovno neke stvari moraju poskupjeti. Ali kažem da ne smatram da je maturalna zabava trebala biti dio luksuza, niti da je trebala biti nekakva specijalna stvar. Smatram da je mnogo bitnije kako će se oni zabaviti tu, ali mislim da se u vremenu u kojem živimo izgubio smisao te mature”, dodao je Haad.

Maturantsko slavlje kao influens
Prisjetio se i svoje mature 1997. godine i uporedio je sa današnjim razmišljanjima mladih.

“Tada sam obukao odijelo i neku zanimljivu kravatu, i da sam bio vrlo sretan što imam to odijelo i što imam priliku da slavim završetak škole. A danas je to slavlje manje-više zaboravljanje zbog čega se slavi, a koristi se kao influens, kao nešto što treba biti. To je diktiranje društvenih mreža, a gdje je, naravno, uloga roditelja da postavi stvari na svoje mjesto, ali i škola. I tu vidimo da škole ne rade i ne obnašaju svoju funkciju, ne uče djecu onome što bi trebali učiti, nego i škole postaju podložne tim utjecajima”, smatra Haad.

Osim pomenutih načina, postoji i mogućnost iznajmljivanja, prije svega, svečanih haljina. Haad nije pobornik toga, a osim što nije higijenski, smatra da nije ni isplativo.

“Iskreno za iznajmljivanje odjeće nikad nisam bio pobornik toga iz razloga što smatram da odjeća nosi našu energiju i da ne trebamo tu energiju dijeliti na taj način. A iz praktičnih razloga — evo, nije higijenski — tako da nikad nisam iznajmljivao svoje haljine. Vjerujem da se iznajmljivanje može raditi. Nemam iskustva sa maturskim haljinama, nemam ničiju priču koju mogu iskoristiti u ovom trenutku, ali znam po iznajmljivanju vjenčanica da manje-više bude jeftinije uraditi haljinu nego je iznajmiti. Ali opet, trend je takav da je iznajmljivanje jako skupo”, savjetovao je Haad.

Modni dodaci i kozmetički tretmani
Međutim, ne smijemo zaboraviti da za matursku večer uz svečanu odjeću idu i propratni detalji. U slučaju mladića tu su aksesoari poput kaiša, kravate, svilene mašne na sakou i sl. pa sve do muškog šišanja i u slučaju velike mature uređivanja brade.

Sve to može koštati oko 100 do 200 KM pa naviše ukoliko se uzme u obzir da u buticima ovi modni dodaci budu znatno skuplji pa tako imate u ponudi kaiševe od 40 KM i skuplje (ponegdje i za 20 KM, ali rijetko), kravate se takođe kreću u tom cjenovnom rangu, a svilena maramica od 20 do 30 KM. Šišanje i uređivanje brade je poskupilo te se sada ta usluga, ovisno o frizerskim salonima kreću od 15 do 40 KM.

Kada je riječ o djevojkama, njihove pripreme su nešto složenije i “zahtjevnije”. One iziskuju posjetu, pored frizerskih, i kozmetičkim salonima, a tu su i aksesoari poput nakita i torbice.

Shodno tome, profesionalno šminkanje u BiH danas se kreće od 60 do 120 KM (zavisno od toga da li su uključene vještačke trepavice), dok će za manikuru izdvojiti od 30 do 60 KM, a u čestim slučajevima i pedikuru (ukoliko nose sandale) koja košta od 30 do 80 KM, zavisno od renomea salona i materijala koji se koristi, ali isto tako i od zahtjeva klijentice. Tu je i nezaobilazna frizura čiju cijenu će takođe diktirati uloženi trud, materijal i isto tako želje maturantkinje. Shodno tome, te cijene se mogu kretati od 40 do 100 KM, a u pojedinim slučajevima i više.

Tu cjelokupnu priču treba zaokružiti i obućom. Kada je riječ o ponudi za muškarce u buticima se ponude elegantnih kožnih cipela mogu naći po cijeni od 100 KM do 150 KM pa nadalje dok ona može varirati i u zavisnosti od materijala, ali i od načina na koji kupujete proizvod (butik, pijaca, online).

Kada je riječ o djevojkama, ponude su raznovrsnije. One variraju od sandala, elegantnijih baletanki, salonki i mnogih drugih dizajna koji, u zavisnosti od materijala, izgleda i također načina kupovine diktiraju cijenu. Tako se u ponudi mogu naći proizvodi od cca 50 KM preko 100 KM do 200 KM i više.

Shodno svemu navedenom, kada se saberu brojni statistički podaci dobijete brojne varijante. Tako će roditelji, u zavisnosti od želja svog maturanta ili maturantkinje, iz svog kućnog budžeta izdvojiti u prosjeku od 1.000 KM do 1.500 KM. Međutim, ukoliko njihovo dijete bude željelo posebno krojenu haljinu sa skupljim detaljima ili se ipak odluči za dizajnersku, onda će cijena biti znatno veća pa će ići čak i do 3.000 KM ili 4.000 KM.

U suštini se dolazi do zaključka da su, u trci za najljepšom fotografijom, roditelji ti koji na kraju polažu “ispit izdržljivosti” svog kućnog budžeta.