Dok se svijet trudi da razumije posljedice dramatičnog sukoba između Izraela, Irana i Sjedinjenih Američkih Država, sve tri strane su proglasile pobjedu.

Zasad nijedna strana ne pokazuje spremnost na kompromis. Američki predsjednik Donald Tramp koristi narativ o pobjedi kako bi učvrstio političku poziciju, dok izraelski premijer Benjamin Netanjahu balansira između domaćih pritisaka i potrebe da ostane u naklonosti Vašingtona.

Iran, iako pod udarima i izolacijom, koristi nacionalni ponos kao instrument za konsolidaciju unutrašnje podrške.

Iako svi tvrde da su pobijedili, realnost je drugačija. Iran nije kapitulirao. Nuklearni kapaciteti su oštećeni, ali ne i uništeni. Diplomatija je zamijenjena bombama, ali efekat bombi je privremen, dok su posljedice po globalnu bezbjednost potencijalno trajne.

Sve tri strane možda su dobile poneki politički poen, ali nijedna nije dobila rat, prenosi Nova.

Prve nezavisne analize, kao i curenja obavještajnih procjena, ukazuju na stvarnu situaciju nakon 12 dana sukoba. Iako je u utorak formalno proglašeno primirje, kojem je posredovao Tramp, napetost ne jenjava, a ni stvarni ishodi vojne operacije još nisu jasni.

Netanjahu je odmah nakon što je Tramp objavio primirje proglasio pobjedu, a iranski predsjednik Masud Pezeškijan je saopštio da je rat završen.

Vrhovni lider Irana, ajatolah Ali Hamnei, koji se javio danas nakon sedam dana, izjavio je da je Teheran ostvario pobjedu nad Tel Avivom nakon 12-dnevnog oružanog sukoba, prenio je Tanjug.

Amerika je prije proglašenja primirja bombardovala Iran, gađajući tri postrojenja za obogaćivanje uranijuma, i tako se direktno uključila u sukob na strani Izraela.

Prema ekskluzivnim informacijama koje je objavio CNN, rane procjene američkih obavještajnih službi sugerišu da su vojni udari SAD na tri ključna iranska nuklearna postrojenja – Fordo, Natanz i Isfahan – unazadili iranski program za samo nekoliko mjeseci, ali ga nisu uništili.

Procjena je zasnovana na analizi štete koju je sprovela Centralna komanda SAD, u saradnji sa Odbrambenom obavještajnom agencijom (DIA), a do koje je CNN došao preko četiri izvora iz obavještajne zajednice.

Iako su američki bombarderi B-2 bacili više od 10 bombi od po 13 tona na dva postrojenja – Fordo i Natanz, izvori navode da su centrifuge u velikoj mjeri ostale netaknute, a značajne zalihe visoko obogaćenog uranijuma nisu uništene.

Najveća šteta nanesena je nadzemnim strukturama i energetskoj infrastrukturi, ali su duboko ukopani objekti, uključujući i hale sa najosjetljivijom opremom, ostali funkcionalni.

Zabrinjava i podatak da je oko 400 kilograma uranijuma obogaćenog do 60% nestalo iz skladišta pod nadzorom IAEA. To je količina dovoljna za oko 10 nuklearnih bojevih glava.

Uprkos nalazima iz obavještajnih krugova, Tramp i Netanjahu tvrde da je riječ o “totalnom uspjehu”.

Tramp je u intervjuima izjavio da su ciljevi “potpuno uništeni”, dok je američki ministar odbrane Pit Hegset rekao da su nuklearne ambicije Irana eliminisane.

Portparolka Bijele kuće Karolina Livit odbacila je procurjelu procjenu DIA kao netačnu i politički motivisanu, tvrdeći da je riječ o pokušaju potkopavanja predsjednikovog autoriteta i “hrabrih pilota”.

Ipak, načelnik Združenog generalštaba Den Kejn upozorio je da je još prerano donositi konačne zaključke.

Demokratski kongresmeni iz Senata i Predstavničkog doma osudili su Trampovu odluku da otkaže povjerljive brifinge o operaciji, tvrdeći da administracija pokušava da prikrije stvarni učinak.

S druge strane, Iran je primirje predstavio kao “pobjedu nad agresorima”, iako su udari izazvali ozbiljnu fizičku štetu na nekoliko objekata.

Međutim, činjenica da su ključni elementi programa opstali, a dio uranijuma vjerovatno premješten prije napada, pruža iranskim vlastima prostor za obnovu programa, pa čak i za ubrzanje razvoja oružja.

Direktor IAEA Rafael Grosi izjavio je da, iako bombe nisu direktno pogodile sve ključne tačke, vibracije i udarni talasi mogli su izazvati oštećenja na osjetljivoj opremi, što će biti predmet detaljnih analiza.

Ipak, priznaje se da je međunarodna kontrola nad iranskim programom sada ozbiljno narušena.

Prema američkim izvorima, Iran do sada nije imao političku odluku da razvije nuklearno oružje, ali sada mnogi strahuju da bi napadi mogli upravo to da promijene.

Ajatolah Hamnei do sada nije izdao takvu naredbu, ali bi logika odvraćanja, naročito poslije masovnih vazdušnih udara, mogla postati neizbježna.

“Ako ovaj napad ostavi isti režim na vlasti, ali sa mogućnošću razvoja nuklearnog oružja, onda je to strateški neuspjeh”, kaže profesor Džefri Luis.

Sličnu zabrinutost dijeli i bivši američki državni sekretar Entoni Blinken, koji kaže da je “ironično to što Trampov napad možda ubrzava upravo ono što pokušavaju da spriječe”.

SAD i Izrael sada vjeruju da svojim tehnološkim i obavještajnim nadmoćima mogu nastaviti da u realnom vremenu ometaju iranski program.

Međutim, to je daleko više rizičan i nepredvidiv model kontrole u poređenju sa nadzornim režimom koji je postojao tokom nuklearnog sporazuma iz 2015.

Štaviše, Iran navodno i dalje raspolaže s oko 2.500 balističkih raketa, a dio nuklearnih objekata, posebno tajnih, vjerovatno je i dalje netaknut i funkcionalan.

Sukob je započeo u noći između 12. i 13. juna, kada je Izrael pokrenuo vojnu operaciju protiv Irana, optužujući Teheran za tajni razvoj vojne nuklearne tehnologije, a mete vazdušnih udara bile su iranski nuklearni objekti, visoki vojni zvaničnici, istaknuti nuklearni fizičari i vojne baze.

Iran je uzvratio, a dan nakon što je Amerika bombardovala tri iranska nuklearna postrojenja Iran je napao američke baze u Kataru i Iraku, nakon čega je proglašeno primirje.