Connect with us

Zanimljivosti

ZEMLJINO JEZGRO NIJE MIRNA SFERA: Ispod nas se kriju planine veće od Everesta, prstenaste anomalije i „geološka groblja“

Kad u školi učimo o Zemljinom jezgru, ono se obično prikazuje kao savršeno mirna, glatka i pravilna sfera. Ali prava slika je daleko dramatičnija i složenija. Najnovija istraživanja, uključujući i ona objavljena u BBC Science Focusu, otkrivaju da je jezgro Zemlje sve samo ne statično – ono je dinamično, neravno, „naborano“, a ispod naših nogu kriju se strukture koje prevazilaze sve planine na površini planete.

Planine visoke 1.000 kilometara – skrivene u dubini

Seizmička ispitivanja otkrila su postojanje ogromnih masa koje se uzdižu iz jezgra ka donjem omotaču, a čije visine dostižu i do 1.000 kilometara. To je više od 100 puta visine Mont Everesta i čak nadmašuje čuveni Olimp Mons na Marsu, najveći vulkan u Sunčevom sistemu.

Ove strukture ukazuju da granica jezgra ima svoj vlastiti „pejzaž“ – sa planinama, dolinama, odronima i možda čak unutrašnjim vulkanima.

Dva gigantska „kontinenta“ ispod površine: Tuzo i Džejson

Duboko ispod naših nogu, na oko 2.000 kilometara dubine, nalaze se dvije ogromne formacije – jedna ispod Afrike, druga ispod Pacifika. Ove strukture, nazvane Tuzo i Džejson, toliko su velike da zajedno čine oko 6% zapremine cijele Zemlje, više od 50 puta ukupne zapremine svih okeana na planeti.

Radi se o provincijama niske brzine (LLVP), zonama koje usporavaju seizmičke talase, što znači da su vjerovatno sastavljene od gušćeg i drugačijeg materijala od ostatka omotača. Dugotrajnost njihovog postojanja ukazuje da bi mogle biti stare stotinama miliona, možda čak i milijardama godina.

„Groblja“ tektonskih ploča

Oko LLVP nalaze se oblasti u kojima završavaju potonule tektonske ploče – poznate kao geološka groblja. Subdukcija, proces u kojem jedna ploča tone pod drugu, obično je povezana sa zemljotresima. Ali nova istraživanja pokazala su da se „krhotine“ potonulih ploča nalaze i u regionima gdje nikada nije registrovana takva aktivnost.

Ovo otkriće mijenja dosadašnje razumijevanje kretanja omotača i ukazuje da ispod površine postoji dugotrajan i složen geološki arhiv.

Ultra-spore zone: Mreža ispod omotača

Tim geologa iz SAD-a u augustu 2024. otkrio je mrežu tzv. ultra-sporih zona (ULVZ) – oblasti u donjem omotaču u kojima se seizmički talasi usporavaju i do 50%. Prije se vjerovalo da su ograničene na Havaje, ali sada se znaju prostirati i ispod Afrike, istočne Azije i ogromnih dijelova Pacifika.

One možda nastaju aktivnim topljenjem materijala koji se taloži uz LLVP strukture, što ponovo otvara pitanje kako duboki slojevi Zemlje međusobno komuniciraju.

Prstenasta anomalija u jezgru i deformacija unutrašnjeg jezgra

U samom jezgru otkrivena je prstenasta struktura paralelna sa ekvatorom, kroz koju seizmički talasi putuju 2% sporije. Smatra se da sadrži veće količine lakih elemenata poput kisika ili silicija.

Takođe, postoje dokazi da se unutrašnje čvrsto jezgro deformisalo u posljednjih 20 godina – vjerovatno zbog poremećaja u tečnom vanjskom jezgru. Ove deformacije možda stvaraju „unutrašnja klizišta“ ili čak duboke vulkanske procese koji još nisu direktno dokazivi.

Kada se jezgro ohladi – Zemlja će umrijeti

Vanjsko, tečno jezgro odgovorno je za stvaranje Zemljinog magnetnog polja. Ali ono se polako hladi i učvršćuje. Kada se potpuno ohladi, magnetsko polje će nestati – a Zemlja će ostati bez zaštite od Sunčevog zračenja. Slično se vjerovatno dogodilo Marsu.

Bez magnetosfere, Sunčev vjetar bi postepeno „odnio“ atmosferu, pretvarajući planetu u hladnu, beživotnu pustoš.

Helijum-3: ključ najdublje misterije

Jedna od najvećih nepoznanica je količina helijuma-3 u jezgru. Nova istraživanja Univerziteta u Tokiju pokazuju da bi se ovaj rijetki izotop mogao miješati sa željezom u jezgru, što ranije nije bilo smatrano mogućim.

Ako se pronađe veća količina helijuma-3, to bi značilo da je Zemlja nastala mnogo brže nego što se dosad vjerovalo.

Banjaluka24

Zanimljivosti

NISU SVA MASLINOVA ULJA JEDNAKO ZDRAVA: Jedno čuva mozak, drugo može štetiti

Miris maslinovog ulja mnoge vraća na jednostavne, mediteranske trenutke – na svježe salate, topli hljeb i onu tišinu koja dolazi kada jedete nešto što prija i tijelu i mislima. Upravo zbog toga, maslinovo ulje se decenijama smatra jednim od najzdravijih izbora u ishrani.

Ali ono što se često prećuti jeste da nije svako maslinovo ulje isto i da razlika između njih može imati mnogo veći uticaj nego što pretpostavljate, posebno kada je riječ o zdravlju mozga.

U vremenu kada se sve više govori o pamćenju, koncentraciji i prevenciji kognitivnog pada, upravo male navike – poput izbora ulja koje svakodnevno koristite – počinju da prave veliku razliku.

Ono što koristite svaki dan može oblikovati vaše pamćenje

Maslinovo ulje je osnova mediteranske ishrane, koja se već dugo povezuje sa dugovječnošću, vitalnošću i boljim mentalnim zdravljem. Međutim, nova istraživanja dodatno produbljuju tu priču i ukazuju na nešto što mnogi zanemaruju – vrsta ulja je jednako važna kao i sama navika da ga koristite.

Drugim riječima, nije dovoljno samo reći „koristim maslinovo ulje“. Važno je koje.

Na prvi pogled, flaše u prodavnici izgledaju slično. Razlike su često skrivene u sitnim slovima – djevičansko, ekstra djevičansko, rafinisano.

Ali iza tih naziva krije se ključna stvar: stepen obrade.

Ekstra djevičansko maslinovo ulje prolazi minimalnu obradu, što znači da zadržava veliki broj prirodnih jedinjenja – posebno polifenola, koji imaju snažno antioksidativno i protivupalno dejstvo. Upravo ta jedinjenja povezuju se sa očuvanjem moždanih funkcija i sporijim kognitivnim starenjem.

S druge strane, rafinisana ulja prolaze kroz procese koji uklanjaju veliki dio tih korisnih sastojaka. Ostaje mast – ali se gubi ono najvrijednije.

Šta kažu istraživanja – i zašto je to važno

Studije koje su pratile navike ishrane i promjene u kognitivnim funkcijama pokazale su zanimljiv obrazac: ljudi koji su unosili veće količine djevičanskog maslinovog ulja imali su bolje rezultate u oblastima poput pamćenja, pažnje i jezičkih sposobnosti.

Istovremeno, veći unos rafinisanog ulja bio je povezan sa suprotnim trendom – slabijim izvršnim funkcijama i padom ukupnih kognitivnih sposobnosti.

To ne znači da je jedno „loše“, a drugo „dobro“ u apsolutnom smislu. Ali jasno pokazuje da kvalitet izbora dugoročno pravi razliku.

Veza između crijeva i mozga koju ne smijemo ignorisati

Jedan od najzanimljivijih aspekata ovih istraživanja jeste uticaj maslinovog ulja na crijevnu mikrobiotu.

Naše tijelo funkcioniše kao povezan sistem – i ono što se dešava u crijevima često se direktno odražava na mozak.

Veći unos djevičanskog ulja povezan je sa većom raznolikošću „dobrih“ bakterija, dok rafinisana ulja pokazuju suprotan efekat.

Ta raznolikost nije samo broj – ona znači stabilniji imunitet, bolju apsorpciju hranljivih materija i, dugoročno, bolju podršku kognitivnim funkcijama.

Najveća greška koju mnogi prave – a lako se ispravlja
U posljednje vrijeme popularni su trendovi poput ispijanja „šotova“ maslinovog ulja, ali istina je mnogo jednostavnija.

Ne morate mijenjati navike drastično.

Mnogo je važnije da ono ulje koje već koristite – bude kvalitetnije.

Dodajte ga salati, koristite ga kao završni sloj na toplim jelima, umiješajte ga u lagane obroke. Male, svakodnevne odluke imaju daleko veći efekat od kratkoročnih trendova.

Kako da prepoznate pravo ulje u prodavnici

Ako želite da izvučete maksimum iz ove navike, obratite pažnju na nekoliko stvari:

birajte „ekstra djevičansko“ ili „djevičansko“ maslinovo ulje

– tražite tamne staklene flaše – štite sadržaj od svjetlosti

– provjerite porijeklo i datum proizvodnje

– izbjegavajte ulja bez jasno deklarisanog porijekla

Miris i ukus takođe mogu biti vodič – blago gorak i pikantan ton često je znak prisustva polifenola.

Na kraju, nije stvar u savršenstvu, već u izboru

Zdravlje mozga ne gradi se preko noći, niti jednim proizvodom.

Ali se gradi svakim malim izborom koji ponavljate iz dana u dan.

Maslinovo ulje je jedan od tih izbora – tih, svakodnevan, gotovo neprimjetan. I upravo zato toliko važan.

Jer ono što danas sipate u tanjir, sutra može da utiče na to kako razmišljate, pamtite i doživljavate svijet oko sebe, piše Ona.rs.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

“JARKA, ZELENKASTA LOPTA SVJETLOSTI”: Snimljen rijedak nebeski fenomen

Zemlja se trenutno nalazi u jeku “sezone vatrenih lopti”, a nedavni prelet spektakularnog meteora ostavio je bez daha stanovnike Vašingtona, Oregona i Britanske Kolumbije.

Ovaj nebeski fenomen zabilježen je kamerama iz automobila u Sijetlu, dok su stanovnici Oregona uspjeli da snime jarki bljesak tik uz samu obalu.

Meteorološkinja Tifani Savona opisala je pojavu kao “jarku, zelenkastu loptu svjetlosti” koja je izazvala opštu pometnju, a Američko meteorološko društvo potvrdilo je da je događaj direktno vidjelo najmanje 135 osoba.

U periodu od februara do aprila učestalost ovakvih pojava raste za 10–30 odsto, zbog čega NASA ovaj period naziva “sezonom vatrenih lopti”. Ovi svjetlosni tragovi nastaju kada svemirske čestice prolaze kroz Zemljinu atmosferu, pri čemu dolazi do ekstremnog zagrijavanja i jonizacije materijala. Važno je napraviti razliku u terminologiji: dok je meteor sama svjetlosna pojava u vazduhu, on postaje meteorit tek ukoliko uspije da “preživi” vreli prolazak kroz atmosferu i padne na tlo.

Zanimljivo je da naša planeta svakodnevno, krećući se kroz svemir, “pokupi” oko 48,5 tona meteoritskog materijala. Ovi događaji se najčešće dešavaju dok Zemlja prolazi kroz orbite kometa koje za sobom ostavljaju tragove prašine i gasa, pretvarajući noćno nebo u dinamičnu svjetlosnu pozornicu.

Sve veća učestalost ovakvih prizora doprinijela je popularizaciji “lovaca na meteorite” koji tragaju za preostalim fragmentima stijena. Fokus njihove potrage su često ostaci asteroida, velikih stjenovitih tijela koja orbitiraju oko Sunca. Ovi svemirski putnici mogu u sebi kriti dragocjene metale čija je vrijednost i sastav često uporediv sa najbogatijim rudnim ležištima na Zemlji, što potragu za njima čini koliko naučno važnom, toliko i ekonomski uzbudljivom, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

BRAČNI PAR SLUČAJNO PRONAŠAO RIMSKI NADGROBNI SPOMENIK U SVOM DVORIŠTU: U sve se umiješao FBI, evo šta je otkriveno

Rimski nadgrobni spomenik star 2.000 godina vraćen Italiji nakon decenija misterije o njegovom porijeklu.

Gotovo 2.000 godina star rimski nadgrobni spomenik, koji je pronađen u dvorištu kuće u Nju Orleansu, vraćen je Italiji nakon decenija misterije o njegovom poreklu.

Mermerni epitaf, star oko 1.900 godina, zvanično je predat italijanskim vlastima u Rimu u sredu, tokom ceremonije koju je organizovao FBI. Tom prilikom vraćen je i još jedan antički predmet pronađen u Sjedinjenim Državama, saopštila je agencija.

Pronađen slučajno u dvorištu
Artefakt je prvi put otkriven prošle godine, kada su antropološkinja Univerziteta Tulen Danijel Santoro i njen suprug Aron Lorenc čistili rastinje u svom dvorištu. Par je primetio kamenu ploču neobično glatke površine sa urezanim natpisom za koji se vjerovalo da je na latinskom jeziku.

Santoro je kontaktirala stručnjake, uključujući arheologa Univerziteta u Nju Orleansu Rajana Greja, zbog sumnje da se njihova kuća možda nalazi na neobeleženom grobnom mjestu.

Otkriven identitet pokojnika
Dalja analiza, uz pomoć profesorke klasičnih studija sa Univerziteta Tulen Suzan Lusnije i drugih stručnjaka, pokazala je da je reč o nadgrobnom spomeniku posvećenom Sekstusu Kongeniju Verusu, rimskom mornaru i vojnom licu za koga se vjeruje da je živio u drugom vijeku.

Artefakt se poklopio i sa zapisima o predmetu koji je decenijama vodio kao nestao iz gradskog muzeja u Ćivitavekiji, u blizini Rima.

Rat uništio tragove
Suzan Lusnija je otputovala u Ćivitavekiju kako bi dodatno istražila poreklo epitafa.

Utvrđeno je da je muzej u kojem se nalazio predmet uglavnom uništen tokom Drugog svetskog rata, a kada je ponovo otvoren 1970. godine, veliki deo zbirke već je bio izgubljen.

Kako je dospio u Ameriku?
Misterija kako je kamen završio u Nju Orleansu na kraju je povezana sa Erin Skot O’Brajen, unukom američkog vojnika.

Ona je prošle godine izjavila da je njen deda, Čarls Padok Mlađi, čuvao nadgrobni spomenik u vitrini u svojoj kući u naselju Džentili sve do svoje smrti 1986. godine.

O’Brajen je rekla da ne zna kako je njen deda došao do kamena, ali je navela da je služio u Italiji u američkoj vojsci, gdje je upoznao suprugu, nakon čega se vratio u Nju Orleans i radio kao profesor pjevanja.

Uloga FBI-ja i međunarodna saradnja
U saopštenju FBI je naveo da sarađuje sa međunarodnim partnerima u borbi protiv ilegalne trgovine kulturnim dobrima.

“FBI u Nju Orleansu predao je relikviju članu tima FBI za umetnički kriminal u novembru 2025. godine. Naša kancelarija u Rimu svakodnevno je komunicirala sa italijanskim vlastima kako bi koordinisala konačni povratak predmeta”, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da je ovaj nadgrobni kamen samo jedan od mnogih predmeta vraćenih u okviru sporazuma o kulturnim dobrima između SAD i Italije.

Taj sporazum predstavlja najstariji bilateralni dogovor te vrste između SAD i jedne evropske zemlje i predviđa ograničenja uvoza italijanskih antikviteta, kako bi se sprečilo finansiranje kriminalnih organizacija, ali i omogućio pristup kulturnim i naučnim resursima.

Nastavi čitati

Aktuelno