Connect with us

Banjaluka

MISTERIJA (SAMO)UBISTVA mladića kod Banjaluke! RODITELJI TVRDE DA IM JE SIN UBIJEN

”Naš sin se nije ubio! Ubijen je i sve je namješteno i inscenirano da izgleda kao samoubistvo… Policiji i tužilaštvu smo saopštili zašto u to sumnjamo, ali tri godine ništa nije urađeno da se otkrije istina…”

To za ATV tvrde Katarina Stjepanović i Marinko Krakić, roditelji Josipa Krakića (24) iz Vojnića kod Karlovca koji je 12. februara 2023. godine pronađen mrtav u šumi u Mišinom Hanu kod Banjaluke. U kritično vrijeme Josip je došao u iznenadnu posjetu baki i djedu. Sutradan je rekao da ide u šetnju i više se nije vratio.

Pištolj kraj lijeve ruke, ulazna rana na desnoj strani
Porodici je to bio signal da se iz Hrvatske uputi u PS Potkozarje i prijavi nestanak. Policija je s mještanima krenula u potragu i oko 15.30 časova jedan od komšija je u šumi zvanoj ”Sreden”, u zaseoku Valentići, pronašao Josipovo tijelo.

Ležao je na leđima, s prostrelnom ranom na glavi. Pored tijela je zatečen pištolj ”bereta”, kalibra 6,35 mm. Iako je Josip bio dešnjak, pištolj je zatečen pored lijeve ruke, dok su prskotine krvi ukazivale da je pucano s desne strane. Na spoljašnjosti obje šake uočene su sitne povrede i ogrebotine. Osim krvi i pištolja, drugih tragova nije bilo. Pomoću metal detektora policija je, tokom uviđaja, u lišću otkrila jednu čauru, iako je jedan od mještana u izjavi tvrdio da je tokom dana čuo dva hica – tuplji i oštriji…

Tijelo na leđima, nagnječenja na plućima

Nakon uviđaja naložena je obdukcija koja je urađena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske. Specijalista sudske medicine dr Željko Karan uvtrdio je da je smrt nasilna i da je nastupila usljed razorenja vitalno važnih moždanih centara prostrelnim projektilom ispaljenim iz ručnog vatrenog oružja. Ulazna rana je konstatovana u predjelu desne slijepoočnice, a izlazna u lijevom potiljačnom dijelu. U zaključku obdukcije se navodi: ”S maksimalnom stepenom sigurnosti, smrt je samoubilačkog porijekla”.

Obducent je konstatovao i krvni podliv desnog kapka, sitne oguljotine po čelu, nosu i licu, kao i da je tkivo pluća obostrano nagnječeno i krvlju podliveno. Te povrede nisu dovedene u vezu sa uzrokom smrti, niti je objašnjeno kako su nastale. Budući da je tijelo zatečeno na leđima porodica smatra da nagnječenja pluća, uz druge nelogičnosti i saznanja do kojih su došli, ukazuju da se ne radi o samoubistvu.

Predmet ”otvoren”, tužilaštvo bez odgovora

Porodica je zbog svega angažovala advokata Stevana Umljenovića iz Banjaluke koji je u njihovo ime Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci 24. aprila 2025. godine podnio Zahtjev za dopunu obdukcije. Međutim, do danas nisu dobili nikakav odgovor. ”Mnogo je nelogičnosti zbog kojih postoji razuman stepen sumnje da smrt nije samoubilačkog porijekla i da se radi o ubistvu koje se pokušava predstaviti kao samoubistvo. Prošle su gotovo tri godine, a još nije donesena naredba o sprovođenju ili nesprovođenju istrage. Predmet je u tužilaštvu ”otvoren”, ali se nikakve istražne radnje ne sprovode”, istakao je Umljenović, navodeći da zbog cijelog slučaja naredne sedmice ima sastanak s generalnim konzulom Hrvatske u Banjaluci.

Josipov otac Marinko Krakić uvjeren je da je njegov sin prvo napadnut, a potom ubijen i da je sve inscenirano da izgleda kao samoubistvo.

”Vjerovatno su na mjestu ubistva bile najmanje dvije osobe i prilikom borbe jedan od njih je kleknuo Josipu na prsa, što objašnjava nagnječenja pluća. I ogrebotine na rukama ukazuju da je bilo borbe”, kaže Krakić.

Čega se Josip uplašio i zašto je tražio prevoz?

Da su te sumnje utemeljene navodi da je jedan komšija nedaleko od mjesta tragedije vidio nepoznatog muškarca kako telefonira pored puta, prije nego što je tijelo nađeno. Tvrdi da je isti čovjek i sutradan viđen u blizini bakine kuće.

Pojašnjava da je Josip, po dolasku u Mišin Han, bio u lokalnom kafiću, ali da ga je po izlasku nešto uplašilo.

”Konobarica mi je ispričala da se ponašao normalno, uobičajeno, čak je i druge častio. Ništa sumnjivo nije primjetila. Međutim, po izlasku iz kafića otišao je u obližnju prodavnicu i doslovno molio vlasnika da ga odveze do bake i djeda. Uvijek je išao pješke i to nije ličilo na njega. Vjerujem da je po izlasku vidio nekoga, koga se uplašio, pa je želio da pobjegne”, priča Marinko, dodajući da je vlasnik trgovine njegovog sina odvezao na pola puta do bakine kuće.

Čudno oproštajno pismo

Josipova majka Kristina Stjepanović priča da njen sin nije imao razloga da digne ruku na sebe.

”Bio je jedan od najuspješniji studenata Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Svi su o njemu imali lijepo mišljenje. Ni sa kim nije bio u sukobu, niti smo u njegovom ponašanju mogli primjetiti da ga nešto muči i da je imao bilo kakav razlog da digne ruku na sebe”, rekla je Stjepanović.

Ona kaže da je nakon Josipovog nestanka, u sobi u kojoj je noćio kod bake, pronađeno zgužvano oproštajno pismo, čudnog sadržaja, zbog kojeg porodica smatra da je napisano pod prisilom.

Banjaluka

PODRŠKA MATURANTIMA U BANJALUCI: 800.000 KM iz budžeta, povećan iznos na 100 KM

Do sada izdvojeno oko 800 hiljada KM.

Oko 9.500 maturanata do sada je dobilo podršku Grada Banjaluka za proslavu maturske večeri, a za ove namjene od 2023. godine iz gradskog budžeta izdvojeno je oko 800 hiljada KM.

Naime, na inicijativu gradonačelnika Draška Stanivukovića, Grad već četvrtu godinu zaredom preuzima troškove maturskih proslava za učenike završnih razreda srednjih škola, a ove godine u okviru kampanje „Banjaluka pruža više“ iznos podrške povećan je sa 80 KM na 100 KM.

I ove godine podrškom su obuhvaćene sve srednje škole na području Banjaluke – ukupno 18 škola, uključujući i Školu unutrašnjih poslova Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, kao i Medresu Banjaluka.

Kako su poručili iz Odjeljenja za brigu o porodici i demografiju – Grad Banjaluka će i u narednom periodu nastaviti sa mjerama podrške mladim, s ciljem da se olakšaju troškovi porodicama i maturantima u jednom od najvažnijih perioda njihovog školovanja.

Nastavi čitati

Banjaluka

SJEĆANJE NA 12 BANJALUČKIH BEBA: Više od tri decenije od tragedije

U Banjaluci će danas biti obilježene 34 godine od smrti 12 banjalučkih beba u tadašnjem Kliničkom centru, koje su umrle zbog nerazumijevanja svjetskih moćnika koji nisu dozvolili transport kiseonika.

Iz Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, koja je organizator obilježavanja, podsjećaju na nehumanu i necivilizovanu odluku svjetskih moćnika iz 1992. godine kojom je onemogućen transport kiseonika za Banjaluku zbog čega je u Kliničkom centru Banjaluka umrlo 12 beba.

“Trinaesta beba umrla je 13 godina kasnije, dok je četrnaesta beba preživjela sa teškim mentalnim i fizičkim oštećenjima”, podsjetili su iz ove organizacije.

Predviđeno je da u 9.30 časova bude služen parastos i položeno cvijeće na spomeniku 12 beba na Novom groblju, a u 11.00 časova polaganje vijenaca i cvijeća na spomen-obilježje “Život” i obraćanje zvaničnika.

Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima. Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba.

Do 19. juna iste godine u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.

Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije. Trinaesta beba Slađana Kobas izgubila je bitku za život sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.

Nastavi čitati

Banjaluka

SJEĆANJE NA BANJALUČKE ZVJEZDICE: Prije 34 godine stradalo 12 beba

Prva kriza sa kiseonikom riješena je posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i mirovne misije UN u BiH, kada je početkom juna avionima u Banjaluku dopremljeno 180 boca kiseonika i ostale medicinske pomoći, ali je riječ bila samo o kratkoročnoj pomoći

Na Odjeljenju za intenzivnu njegu banjalučkog porodilišta od 22. maja do 19. juna 1992. godine preminulo je 12 prijevremeno rođenih beba, koje bi imale šansu da se bore za život da im se kiseonik mogao dati u banjalučkoj bolnici ili da su mogle biti transportovane u Beograd radi bolje zdravstvene njege.

Prvi apel za pomoć iz Kliničko-bolničkog centra u Banjaluci upućen je 21. maja 1992. godine, a zaposleni su pokušali da medicinski kiseonik nadomjeste industrijskim, koji su, nakon apela za pomoć, dostavljali brojni pojedinci i organizacije iz Banjaluke.

Ali, ovaj kiseonik nije bio sterilan i nije posjedovao istu vlažnost, dok su boce punjene pod različitim pritiskom.

Prva kriza sa kiseonikom riješena je posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i mirovne misije UN u BiH, kada je početkom juna avionima u Banjaluku dopremljeno 180 boca kiseonika i ostale medicinske pomoći, ali je riječ bila samo o kratkoročnoj pomoći i uskoro Kliničko-bolnički centar ulazi u novi period neizvjesnosti.

U Jugoslaviji je posredstvom medija vođena kampanja da se dopusti let i spriječi agonija u Kliničkom-bolničkom centru, a podržale su je i brojne poznate ličnosti. Apele su uputili i predsjednik Jugoslavije Dobrica Ćosić, kao i patrijarh srpski Pavle.

Muslimansko-hrvatske jedinice tada su kotrolisale “Koridor života” u Posavini i kiseonik je mogao doći samo vazdušnim putem.

Za ovu tragediju bili su odgovorni oni koji su mogli da pomognu, a nisu to učinili, prije svega tadašnji generalni sekretar UN Butros Butros Gali, Savjet bezbjednosti UN i Komitet za sankcije, koji je odugovlačio i nije izdao dozvolu da sa batajničkog aerodroma poleti humanitarni avion sa kiseonikom i ostalom medicinskom opremom.

Uobičajena procedura za dobijanje dozvole trajala je do sedam dana, ali ni nakon 12 dana let nije odobren.

Odbor za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova pri Vladi Republike Srpske uvrstio je 2008. godine stradanje banjalučkih beba u Program obilježavanja značajnih istorijskih datuma i događaja Republike Srpske kao događaj od regionalnog značaja, a 22. maj je proglašen Danom stradanja 12 beba usljed nedostatka kiseonika ratne 1992. godine.

Nastavi čitati

Aktuelno