Finansijski izvještaj „Šuma Republike Srpske“ za prošlu godinu pokazuje da je ovo javno preduzeće prezaduženo i da bez jasnog plana sanacije ili dokapitalizacije stečaj predstavlja jedini zakonit put kako bi se spriječilo dalje gomilanje dugova na štetu povjerilaca i njegov potpuni sunovrat.

Finansijski izvještaj „Šuma Republike Srpske“ za prošlu godinu pokazuje da je ovo javno preduzeće prezaduženo i da bez jasnog plana sanacije ili dokapitalizacije stečaj predstavlja jedini zakonit put kako bi se spriječilo dalje gomilanje dugova na štetu povjerilaca i njegov potpuni sunovrat.

Prema osnovnim ekonomskim zakonitostima, prezaduženost postoji kada imovina dužnika ne pokriva njegove postojeće obaveze, a taj parametar je ispunjen.

Osnovni kapital „Šuma“, pokazuje finansijski izvještaj za prošlu godinu u čijem posjedu je CAPITAL, iznosi oko 50 miliona maraka, a ukupni gubitak 61,7 miliona, što znači da je gubitak za skoro 12 miliona KM veći od osnovnog kapitala.

„Gubitak od 61,9 miliona je ‘pojeo’ cijeli osnovni kapital od 50 miliona KM. To znači da je preduzeće formalno-pravno prezaduženo, jer ima negativan neto kapital. Praktično, imovina firme više ne pripada akcionarima, već povjeriocima“, objašnjava za naš portal ekonomski analitičar koji insistira na anonimnosti.
Preduzeće preživljava isključivo od tuđeg novca

On objašnjava da prema zakonu o stečaju razlog za otvaranje stečajnog postupka predstavlja platežna nesposobnost stečajnog dužnika.

„Zakon kaže da ‘okolnost da stečajni dužnik može podmiriti u cijelosti ili djelimično potraživanja nekih povjerilaca samo po sebi ne znači da je platežno sposoban’. To je slučaj sa ‘Šumama’, ali taj formalni uslov za stečaj se u praksi često izbjegava i sigurno će se izbjeći i sada, jer nema šanse da će vlast priznati da je ‘Šume’ dovela do stečaja, iako je to praktično jedini izlaz da se to preduzeće postavi na zdrave noge“, objašnjava naš sagovornik.

On ističe da ‘Šume’ još uvijek imaju krvotok (likvidnost), ali da je srce (kapital) otkazalo i da je firma praktično na respiratoru, jer preživljava isključivo od tuđeg novca, odnosno dobavljača i kredita.

Naš sagovornik dalje objašnjava da su kratkoročne obaveze „Šuma“ na kraju prošle godine bile 78,8 miliona maraka, a tekuća sredstva 41,6 miliona KM.

„To znači da preduzeće ima negativan obrtni kapital od oko 37 miliona KM, što predstavlja školski primjer finansijske nestabilnosti i platežne nesposobnosti. ‘Šume’ su prošle godine ostvarile visok prihod od preko 263 miliona KM, ali su godinu završile sa neto gubitkom od 8,9 miliona KM. To što je rezultat ‘popravljen’, jer je napravljen za 6,6 miliona manji gubitak nego prethodne godine ne znači ništa, jer ovo javno preduzeće mora u restrukturisanje“, tvrdi naš sagovornik.

Preduzeće je visoko zavisno od eksternog finansiranja, objašnjava dalje i kaže da se bez dokapitalizacije ili korjenitog restrukturiranja troškova, a posebno ličnih primanja i proizvodnih usluga, preduzeće kreće ka potpunoj nelikvidnosti.

Prema njegovim riječima, najveću stavku u poslovanju od preko 128 miliona KM predstavljaju troškovi plata i naknada, što čini 50 odsto ukupnih rashoda i pokazuje da preduzeće ima ogroman broj viška zaposlenih.
Stanje pokušavaju popraviti kozmetičkim promjenama

„’Šume’ godišnje sijeku oko dva miliona kubika, a prema svjetskim standardima, na hiljadu kubika ide jedan zaposleni. Naše javno preduzeće bi trebalo da ima 2.000 radnika, a ono je na kraju prošle godine sa smanjenjem broja zaposlenih za 550 imalo 4.150 zaposlenih. To je neodrživo“, zaključuje on.

Kada se 128 miliona podijeli sa 4.150 zaposlenih, objašnjava dalje, ispada da bruto trošak plate po zaposlenom iznosi oko 31.000 KM.

„To znači da 2.000 hiljade viška zaposlenih godišnje pojedu 62 miliona KM. Ali ko će otpustiti 2.000 zaposlenih, pogotovo u izbornoj godini. Svi u lancu – od šumskih gazdinstava, preko uprave ‘Šuma’ do resornog ministarstva i Vlade znaju da to treba uraditi, ali znaju i da to nosi gubitak glasova i zato se svi ponašaju po principu ‘sijeci uši da zakrpiš dupe’, zaključuje naš sagovornik.

Alarmantni podaci

Kada je riječ o kratkoročnim i dugoročnim obavezama preduzeća, naš sagovornik kaže da je vidljivo značajno povećanje dugoročnih obaveza sa 12,3 na 31,1 milion KM, uz istovremeno smanjenje kratkoročnih obaveza sa 100 na 78 miliona KM.

„To pokazuje da je dio kratkoročnih obaveza pretvoren u dugoročne, što nije negativno. Međutim, neto priliv iz poslovnih aktivnosti pao je sa više od osam miliona na svega 1,1 milion KM. To je alarmantan pad koji pokazuje da operativno poslovanje jedva generiše gotovinu za servisiranje tekućih potreba“, objašnjava naš izvor.

Kozmetičkim promjenama, ističe on, pokušava se popraviti stanje u preduzeću koje zahtijeva teške rezove ili će neizbježno završiti u nelikvidnosti ili stečaju.

„Uprava ‘Šuma’ je prošle godine popravila stanje u mjeri da ovo javno preduzeće ne juri u provaliju sto kilometara na sat, već 95, što znači da bi tim tempom prestala da juri u provaliju za dvadeset godina, ali ‘Šume’ nemaju toliko vremena za bolne rezove i teške mjere koje se moraju preduzeti“, dočarava naš sagovornik.

On na kraju zaključuje da je preduzeće prošle godine u opremu investiralo 1,1 milion, što je simbolično u odnosu na veličinu stalnih sredstava od oko 122 miliona i amortizaciju od skoro 12 miliona KM.

„Ovakav tempo investiranja ne obezbjeđuje ni prostu reprodukciju imovine i samo dokazuje da ‘Šume’ nemaju para za najosnovnije stvari“, zaključuje on.

Capital

Hitne izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju naći će se 19. maja pred poslanicama Narodne skupštine Republike Srpske, a između ostalih, predloženo je brisanje gornje granice participacije, što bi direktno ugrozilo pacijente koji bi, na primjer, za operaciju koja košta 10.000 KM, trebalo da izdvoje i do 5.000 KM participacije.

Liječenje bi moglo biti mnogo skuplje
Trenutno, ovaj zakon podrazumijeva limit za participaciju od 370 KM po jednoj usluzi, no, ukoliko se usvoje predložene izmjene, liječenje bi moglo biti mnogo skuplje.

Advokat Vladimir Dragičević za “Nezavisne novine” pojašnjava da predložena izmjena člana 49. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju RS direktno pogađa pacijente koji imaju potrebu za najskupljim vidovima liječenja.

“Dosadašnje zakonsko rješenje predviđalo je ‘zaštitni plafon’ – bez obzira na ukupnu cijenu medicinske usluge, a maksimalni iznos participacije koji je pacijent morao platiti po jednoj usluzi iznosio je 370 KM”, navodi Dragičević.

Nominalno ograničenje, izraženo u fiksnom KM iznosu, nestaje
Kako kaže, brisanjem stavova 2. i 3. ovog člana, to nominalno ograničenje, izraženo u fiksnom KM iznosu, nestaje.

“To znači da bi za operaciju ili dijagnostiku koja košta, na primjer, 10.000 KM, pacijent umjesto dosadašnjih maksimalno 370 KM, mogao biti obavezan da plati procenat (od pet do 50 odsto), koji bi iznosio i do 5.000 KM na tom primjeru, a ima i skupljih zahvata”, ističe Dragičević.

Uvođenje imovinskog cenzusa za pristup zdravstvu
Prema njegovim riječima, ovakvo brisanje gornje granice participacije predstavlja ozbiljan regres u nivou dostignutih socijalnih prava i može se posmatrati kao uvođenje imovinskog cenzusa za pristup zdravstvu.

On napominje da Ustav Republike Srpske, u članu 37. garantuje pravo na zdravstvenu zaštitu svakome, a država je dužna da obezbijedi dostupnost te zaštite pod jednakim uslovima.

“Ukoliko iznos participacije za teške operacije postane toliki da ga prosječan građanin ne može platiti, zdravstvena zaštita prestaje biti opšte dostupna i postaje privilegija najbogatijih. Smatram da je ovakva odredba u potencijalnom sukobu sa principom socijalne pravde i ustavnom obavezom države da štiti najranjivije kategorije, jer pretvara pravo na liječenje u ekonomski teret koji obesmišljava samu suštinu obaveznog zdravstvenog osiguranja”, navodi Dragičević.

Naglašava da nije prihvatljivo obrazloženje predlagača da se zaštitni limit od 370 KM briše zbog “operativnosti” i čestih izmjena cjenovnika.

“Naprotiv, upravo je taj fiksni zakonski ‘plafon’ ustanovljen kao brana daljem poskupljenju medicinskih usluga i kao mehanizam zaštite pacijenata, nezavisno od promjena predviđenih cjenovnikom”, dodaje.

Ističe da se dodatni problem ovih izmjena ogleda u svojevrsnom izmještanju predmetne regulacije iz zakonskog okvira u domen podzakonskih akata, čime se nedopustivo sužava uloga Narodne skupštine.

“Umjesto dosadašnjeg zakonski utvrđenog ‘plafona’ iznosa participacije, prepuštanje takve odluke izvršnoj vlasti potpuno je neprimjereno i krajnje upitno sa ustavnopravnog stanovišta”, zaključuje Dragičević.

Manastir Ostrog, posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, jedan je od najpoznatijih i najposećenijih u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi. Sam manastir je u steni, a put do njega predstavlja malo hodočašće. Do manastira Ostrog mnogi vernici se penju bosi kamenim stepenicama kroz šumu u znak poštovanja svetitelju, a kada stignu, iz manastira se vidi predivno prostronstvo spajanja brda i neba, a sam pogled daje nevjerovatan osjećaj.

Jedno od glavnih pravila kada se posjećuje svetinja jeste da svaki vernik treba da pristupa čistog srca u molitvi, u nadi i vjeri u moć Svetog Vasilija Ostroškog. U manastiru se ljudi mole za zdravlje, svoje bližnje, porodicu, a posjećuju ga i pripadnici drugih vjera. Na ulasku u manastir postoji istaknuto i pravilo oblačenja – žene treba da nose suknje i marame, a muškarci pantalone i majice dugih rukava. Poklonici dobre volje, nose i darove monasima, to može biti, kafa, šećer, ulje i drugi darovi, takođe ostavljaju se dobrovoljni prilozi. Vjernici nakon poklanjanja moštima Svetog Vasilija Ostriškog, mogu da zapišu na papirićima imena za zdravlje i za upokojene koje monasi čitaju u molitvama. Postoji staro pravilo koje se poštuje u narodu i koje glasi da sa Ostroga ne smete ništa da uzmete iz manastira, čak ni kamen i cvijet. Vjernici mogu u manastirskoj prodavnici da uzmu osvještanu vodu i ulje iz kandila.

Po legendi, Sveti Vasilije svake noći obilazi manastir, pa monasi ujutro zatiču crne tragove na čarapama svetitelja. Zato vjerujući narod koji kreće put Ostroga često, pored ulja i vina, na dar svecu nosi i štrikane vunene čarape. Vjernici takođe donose stvari bliskih ljudi koji ne mogu da posjete svetinju, ostavljaju ih da prenoće pored kivota, a onda ih nose dragim ljudima. U manastiru postoji konak kako u donjem tako i gornjem manastiru, ali su u njima često sva mjesta zauzeta. Baš zbog toga veliki broj vernika spava napolju ispred manastira i za sve njih su obezbijeđena ćebad. Iskustvo mnogih vjernika pokazuje da spavanje pod otvorenim nebom na Ostrogu je zaista posebno.

Takođe, postoji vjerovanje da ne treba pričati da ćete posjetiti manastir, a onda da ne odete, već da se u svetinju ide iznenada i bez velikog plana, odnosno kako se vjeruje – “kada vas Sveti Vasilije pozove”. Ljudi se često pitaju “ko ne sme da uđe u manastir Ostrog”, ali ukoliko poštujete pravila ponašanja manastira i pristupate čistog srca, svako je dobrodošao. Ukoliko imate dodatne dileme i duhovna pitanja za putovanje na manastir, razgovarajte sa svojim sveštenikom koji će vam dati potrebne odgovore.

Poznato je da se prema svjedočenju vernika u manastiru Ostrog dešavaju čuda i isceljenja, a monasi ta iskustva zapisuju i čuvaju, piše Sensa.