Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković, simbolično je danas izašao na 50. jubilarni „referendum“ da glasa u prostorijama Mjesne zajednice Petrićevac, ukazujući na, kako kaže, apsurdnost brojnih referenduma koje je u proteklim godinama najavljivao Milorad Dodik.

–Ovdje je mjesto gdje ja tradicionalno glasam. Moji saradnici i ja obukli smo se u najljepša odijela koja imamo, jer danas je svečani čin. Gospodin Dodik je najavio referendum za 25. oktobar i mi smo došli da glasamo – rekao je Stanivuković.On je, nakon što je sa saradnicima obišao sve prostorije i zatekao prazne učionice, poručio da je ovo „jubilej“ – pedeseti po redu, lažni referendum.

–Čestitam svim građanima koji danas obilježavaju ovaj veliki dan. Od Mesopotamije do Rimskog carstva, nijedna zemlja nije imala ovoliko referenduma, i to lažnih. Ovo je zaista istorijski domet lažnih referenduma – istakao je Stanivuković.

On je poručio da je današnji čin simboličan podsjetnik na to kako vlast u Republici Srpskoj već godinama manipuliše najvišim nacionalnim interesima.

–Zamislite zemlju u kojoj postoji 50 lažnih referenduma! To je zemlja u kojoj su zakoni, skupština i nacionalni interesi pretvoreni u monetu političke trgovine – poručio je on.

Stanivuković je podsjetio da se vlast, nakon dvije godine izazivanja kriza, sada povlači zakone koje je sama donosila, samo da bi im, kako kaže, „profunkcionisali žiro računi i da bi mogli putovati u inostranstvo“.

–Nikada se nismo radovali sankcijama, uvijek smo bili protiv njih. Ali danas, kada vidimo da OHR hvali vlast, a Amerika najavljuje ukidanje sankcija, pitam – šta su oni dali zauzvrat? Nisu dali samo novac, već nešto mnogo veće. Povukli su zakone, pristali na sve što su prije samo nekoliko mjeseci donosili. Borili su se za navodne principe, a onda ih pogazili radi ličnog interesa. E to je izdaja – rekao je Stanivuković.
On je naglasio da su građani Republike Srpske dvije godine bili taoci politike sukoba i neiskrenih namjera.

-Naredne sedmice, kako saznajemo, biće suspendovane sankcije. Ali postavlja se pitanje je li sve ovo vrijedno samo zato da nekima ponovo prorade žiro računi i da mogu putovati u strane zemlje? Prihvatili su sve što su do juče odbacivali — priznali su presude, otišli na Sud, imenovali v.d. predsjednika, odlučili da idu na izbore, samo da bi se spasili ličnih sankcija. A šta narod ima od toga? Da li će nama biti bolje? Meni je drago ako niko nema sankcije, ali me zanima hoće li i SDS-u biti ukinute? Jasno da niko od njih nije spreman na žrtvu radi ovog naroda – kaže Stanivuković i dodaje:

-Pedeset lažnih referenduma, jedna za drugom izmišljotina. Prodali su narod za sopstveni interes. Nisu ni borci, ni ljudi od riječi. Kod njih nema odgovornosti, ništa im nije sveto- zaključio je Stanivuković.

Milorad Dodik prije nekoliko dana iznio je grube uvrede i pokušao da ismijava fizički izgled šefa kluba poslanika PDP u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Igora Crnatka.

Dodikove neukusne „šale“ na račun političkih protivnika i novinara koji mu nisu po volji, inače, nisu ništa neuobičajeno ni novo. Međutim, pričanje „krkanskih“ viceva i „anegdota“, kojima se pokušava ismijati fizički izgled onih koji nisu na istoj političkoj liniji s Dodikom ovog puta izazvalo je brojne reakcije i osude u javnosti.

Ono što posebno „upada u oči“ jeste to da je Dodikov posljednji pokušaj da ispadne duhovit, ismijavajući fizičke osobine drugih, ponovo izazvao oduševljenje, smijeh i aplauz pojedinih njegovih pristalica, što kod normalnih ljudi otvara logično pitanje da li je ovo društvo beznadežno skliznulo u primitivizam i najniže strasti.

Psiholog Aleksandar Milić, komentarišući za Srpskainfo aplauz i smijeh koji je Dodikov pokušaj ismijavanja fizičkog izgleda Igora Crnatka proizveo među „fanovima“ vječitog lidera SNSD, to je opisao onom: „Čega se pametan stidi, budala se ponosi“.

Bilo ko da upućuje takve uvrede ili da se naslađuje njima, da mu je to smiješno, obično predstavlja projekciju njihove nedostatnosti u strukturi ličnosti, njihovih problema i kompleksa – kaže Milić za naš portal.

Opšte su, dodaje on, poznate dimenzije tog primitivizma i najnižeg nivoa komunikacije s ljudima.

– To su upravo karekteristike ljudi koji svoje osobine projektuju na druge. Nikad se čovjek koji je normalan i funkcionalan neće time služiti, već će, naprotiv, imati razumijevanja za druge ljude koji imaju određene fizičke nedostatke – ističe Milić.

Sociolog Ivan Šijaković podsjeća da je „njegovanje“ primitivizma na ovim prostorima počelo još prije više od tri decenije, te da je uspostavljanje demokratije postala, prema njegovim riječima, jedna vrsta cirkusa.

– Ljudi koji koriste takve uvrede ovdje predstavljaju vrhunac samopouzdanja koje stiču na način da svakome mogu reći bilo šta. Politika je kod nas primila primitivizam kao nešto normalno i to traje još od devedesetih godina prošlog vijeka – ističe Šijaković

Tu, kako dodaje, nema nikakve mjere i publika se navikla na to, pa tako to i prihvata.

– Postoje ljudi koji slijepo slijede svog političkog lidera, odobravaju sve njegove postupke i dokazuju svoju lojalnost time što će se smijati na njegove neukusne viceve, dosjetke i šale. Oni se pretvaraju u gomilu, a gomila nema vlastitu svijest – navodi Šijaković.

To se, prema njegovim riječima, sve više širi, a sad se postavlja pitanje koliko ima takvih političkih lidera koji su skloni vrijeđanju, sirovim dosjetkama i šalama na račun svojih političkih protivnika.

– Sljedbenici su ljudi koji nemaju svoj lični stav, znanje i svijest. To je, inače, bilo karakteristično za tridesete godine prošlog vijeka u Njemačkoj i Italiji, za zemlje u kojima su se pojavljivale vođe koje su svoje protivnike vrijeđali, prijetili im, a tada bi njihove pristalice trčale da se što prije riješe onog koga su vlasti „tipovale“ – kaže Šijaković.

Komunikolog Mladen Bubonjić za Srpskainfo kaže da ovdje, prije svega, treba poći od „početnih osnova i sistema vrijednosti“.

Ovdje je primitivizam uvijek bio prisutan. Još nismo preležali te dječije bolesti demokratije – ističe Bubonjić.

Demokratija, kako navodi, nisu samo izbori, već je ona mnogo više od toga.

– Demokratija je izostanak diskriminacije i uvažavanje drugog. „Šale“ koje su uvredljive, diskriminatorske i idu direktno protiv nekog, nisu uopšte neuobičajene za ovo društvo. Oni koji se smiju takvim „šalama“ implicitno podržavaju to, odnosno odgovaraju ovom sistemu vrijednosti. To je, u širem kontekstu, svojstveno društvima koja nisu preležala dječije bolesti demokratije – zaključuje Bubonjić.

Sudeći prema poslednjim dešavanjima ubrzane su aktivnosti zemlje na tom putu i to uz svesrdnu podršku SNSD-a i Milorada Dodika koji je sa NATO-om došao na vlast ,a sve su prilike da će sa NATO-om i otići.

Komisija za saradnju BiH sa NATO-om  na sastanku sa NATO Komitetom u sjedištu alijanse u Briselu usvojila je dokument ,,Induvidualni prilagođeni program partnerstva između BiH i NATO-a za razdoblje 2025.-28.”.

U toj komisiji su i predstavnici Republike Srpske među kojima i reprezentativac Republike Srpske, odnosno zamjenik ministra odbrane BiH, SNSD-ov Aleksandar Goganović.

Šta predstavlja usvajanje tog dokumenta? Prema saopštenju Ministarstva odbrane to je istorijski korak u okviru implementacije Akcionog plana za članstvo u NATO i jedan od poslednjih koraka ka punopravnom članstvu BiH u toj vojnoj alijansi.

Goganović i SNSD ćute, ali iz SDS-a tvrde da je to njihovo pravo lice. Sa jedne strane pričaju  kako su protiv članstva BiH u NATO, a sa druge strane trguju, tvrdi član Glavnog odbora SDS-a Marinko Božović i ističe kako  SNSD pristaje na sve kako bi se skinule sankcije Miloradu Dodiku.
,,Usmjerava NATO integracije BiH da idu ubrzanim putem. I sam izbor v.d .predsjednika Republike Srpske to dokazuje.Svi stanovnici Republike Srpske će uskoro da shvate koliku cijenu su platili dajući podršku Miloradu Dodiku i njegovoj suludoj politici u poslednjih 20 godina”, kaže Božović.

Iako se Milorad Dodik i SNSD godinama pokušavaju pokazati kao proruski igrači, oduvijek su bili zagovornici  priče o članstvu BiH u NATO. Od dolaska Milorada Dodika na vlast na tenkovima NATO-a krajem 90-ih , preko sastančenja na NATO nosačima aviona pa do zvaničnog zahtjeva za ulazak BiH u NATO koji je 2009. potpisao tadašnji član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović.

,,Ova šetanja od oduševljenja NATO-om, pa pljuvanja po NATO, pa priče o Rusiji , pa sad ponovo NATO to je nešto što normalnom čovjeku ne može stati pod kapu”, kaže bivši član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i podjeća:

,,Oni, SNSD,  su jedini potpisivali pisma u kojem se članstvo u NATO vrlo jasno spominje kao cilj a ne neka saradnja što bi bilo prirodno. O članstvu su govorili samo oni i niko drugi.”

Koliko je SNSD-u važno članstvo u NATO govori i činjenica da v.d. predsjednica Republike Srpske Ana Trišić Babić godinama važi sa najozbiljnijeg NATO lobistu na ovim prostorima. Kao istaknuti član SNSD-a bila je i predsjednik Komiteta BiH za saradnju sa NATO-om uz svesrdnu podršku stranačkog šefa.

Bivši predsjednik SDP-a BiH i ministar inostranih poslova Zlatko Lagumdžija sjeća se sastanka sa potpredsejdnikom SAD-a, Džozefom Bajdenom u Sarajevu.

,,Kada je došao ovdje Džo Bajden potpredsjednik SAD-a pozvao je nas lidere stranaka na sastanak i tada se Dodik odmah javio za riječ. Klasični Dodik odmah je rekao: „Molim vas predsjedniče ja sam čuo da ovdje neki mene optužuju da sam protiv NATO-a. Molim vas nemojte da vas lažu. Ja sam svom dušom i srcem za NATO pakt. Ako treba ja ću sad potpisati da sutra uđemo u NATO pakt”.

Nije potpisao tada, niko mu nije to ponudio iz NATO-a, ali i sada je spreman da to uradi, srcem i dušom kako bi mu se skinule sankcije. U akciju skidanja sankcija upregao je kompletnu stranačku mašineriju koja šparta diljem svijeta, lobira, plaća nažalost našim novcem, potpisuje i pristaje na sve.  Milorad Dodik je sa NATO-om došao na vlast, a sve su prilike da će sa NATO-om i otići, piše BN.