U Srpskoj i Federaciji BiH cijene hrane i ostalih roba neophodnih svakom domaćinstvu ne prestaju da rastu.

Građani su, svakako, najosjetljiviji na poskupljenja osnovnih životnih namirnica koje, htjeli ili ne, moraju da nabavljaju.

Međutim, sekiraju ih i skokovi cijena artikala koji nisu prijeka potreba, ali na koje su navikli, pa ih, makar nauštrb nekih drugih proizvoda, i dalje kupuju.

Među njima je i kafa koju konzumira veliki broj građana, a čija je cijena u proteklom period otišla nebu pod oblake.

Kilogram pržene mljevene kafe trenutno u prosjeku košta 18 KM. U poređenju sa istim periodom prošle godine, kafa je u BiH skuplja za skoro 5 KM?!

U odnosu na period prije 5 godina, kilogram kafe je, bezmalo, poskupio duplo. Naime, prema podacima Agencije za statistiku BIH, kafa je u februaru 2020. koštala 13,3 KM.

U pojedinim radnjama i marketima ovaj proizvod je kudikamo skuplji od prosjeka kojim se bavi statistika.

Tako su korisnici društvenih mreža objavili fotografiju na kojoj se vidi da 200 grama kafe košta nevjerovatnih 8 KM?!

Objava je izazvala veliku pažnju korisnika, koji su šokirani onim što su vidjeli.

Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Lazarevu subotu, dan kad je, po predanju, Isus Hristos podigao iz mrtvih svog prijatelja Lazara iz Vitanije četiri dana poslije njegove smrti.

Ovo Isusovo čudo bilo je zapravo uvod u njegovo raspeće osam dana kasnije; jevrejske glavešine su se uplašile poštovanja koje je Spasitelj imao u narodu, pa su odlučile da ga ubiju kako se “ne bi širilo uznemirenje o Mesiji i njegovim božanskim moćima”.

Ko je, zapravo, bio Lazar Četvorodnevni?

Lazar Četvorodnevni ili Lazar iz Vitanije, kojem je posvećena Lazareva subota, bio je blizak prijatelj Isusa Hrista. Živio je sa sestrama Martom i Marijom u Vitaniji, četrdesetak kilometara od Svetog grada Jerusalima. Isus Hrist je povremeno odlazio u Vitaniju, gde bi provodio vrijeme u razgovorima i druženju sa Lazarom kojeg je smatrao izuzetno čistom dušom i velikim pravednikom – otud ga je i izabrao za prijatelja, prenosi Žena Blic.

Ali, zbog propovedanja Božje reči širom današnje Svete zemlje, Isus Hrist nije bio u prilici da odlazi kod Lazara koliko je želio. Vijest o njegovoj smrti dobio je kad je bio nadomak Jerusalima, trećeg dana pošto je Lazar preminuo. Odmah je sa apostolima i u pratnji Judejaca krenuo pešice put Vitanije. U kući na kraju ovog mesta, koje je danas pod palestinskom upravom, dočekale su ga u suzama Lazareve sestre Marta i Marija. Molile su ga da ode do Lazarevog groba koji se nalazio nekoliko stotina metara od njihovog veoma skromnog doma i “proba da ga probudi”.

Po predanju, Isus je, videvši svog prijatelja Lazara uvijenog u bele čaršave, izgovorio samo jednu rečenicu: “Ustaj, Lazare!” Njegov prijatelj je tog trenutka otvorio oči, a Judejci koji su pratili Isusa Hrista na ovom putu vrisnuli su od čuda koje se odigralo pred njihovim očima. Marta i Marija blagosiljale su Isusa zbog velikog čuda koje je počinio i zajedno sa vaskrslim bratom Lazarom otišle su kući, a Isus je krenuo put Jerusalima.

Drugi život Lazara Četvorodnevnog
Poslije vaskrsenja, Lazar se zaputio na Kipar, gdje je rukopoložen u čin vladike. Ali, za razliku od ostalih crkvenih velikodostojnika, Lazar Četvorodnevni se nikada nije nasmijao. Samo je jednom prilikom, videvši čovjeka koji je krao, uz ironičan osmeh prokomentarisao: “Glina ide glini”.

Pune tri decenije Lazar iz Vitanije je službovao u Kitionu, a dan bi započinjao molitvom i uzimanjem šećera ili meda. Ovu naviku stekao je poslije vaskrsenja i praktikovao ju je do svog drugog upokojenja, 63. godine nove ere. Po predanju, sva hrana koju bi okusio posle vaskrsenja bila mu je gorka, pa je slatkom hranom privikavao organizam da prihvata druge namirnice.

Druga Lazareva grobnica nalazi se na ostrvu na kom je verno službovao. Kako se na grčkom jeziku grobnica kaže larnaks, tako je i grad Kition dobio ime Larnaka. U ovom gradu nalazi se crkva posvećena Lazaru Četvorodnevnom, nad čijim moštima su se, po predanju, dešavala čudesna iscjeljenja. Arapi su u petom veku uništili crkvu, a deo moštiju Lazara Četvorodnevnog prenet je u Konstantinopolj i uzidan u zidove hrama. Crkva u kojoj se nalazio drugi Lazarev grob je obnovljena i vekovima je posećuju vjernici.

I Lazarev prvi grob u maloj i siromašnoj Vitaniji danas je obavezno mesto hodočašća vernika. Do groba se dolazi strmom ulicom, a potom veoma uskim i strmim stepeništem koje vodi ka mestu na kom je Isus Hrist počinio svoje najveće čudo. Jedan običan znak, poput saobraćajnog, na kom piše “Lazarev grob” putokaz je vjernicima gde bi trebalo da odu da se pomole tokom hodočašća.

Zašto je Lazarevo vaskrsnuće zasmetalo Jevrejima?
Zbog čega je Lazarevo vaskrsnuće bilo “trn u oku” jevrejskim glavešinama? Prema zamisli starih Jevreja, duša je tri dana prisutna sa telom i pokušava ponovo da uđe u njega, ali posle tri dana zauvijek napušta tijelo. Pominjanje četvrtog dana, kada je Isus vaskrsao Lazara, ide u prilog jevrejskoj tezi da je njegova smrt bila konačna. Samim tim, i Lazarevo vaskrsenje bilo je dokaz da je Isus Hrist sin Božji.

Kako stoji u Jevanđelju po Jovanu, nakon što je Gospod vaskrsao svog prijatelja Lazara, „mnogi od Judejaca koji bijahu došli Mariji, vidjevši šta učini Isus, povjerovaše u njega.“

Zbog toga se smatra da je upravo na Lazarevu subotu, kad počinju uskršnji praznici, donijeta i odluka da Isus Hristos bude pogubljen. Svega nekoliko dana kasnije, na Veliki petak Isus je razapet na krst, a dva dana kasnije njegovo telo nestalo je iz groba na Golgoti. Nastavak svi dobro znamo.

Ako je suditi po podacima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), broj zaposlenih u Republici Srpskoj je u porastu, međutim kada se uđe u strukturu evidentno je da broj zaposlenih raste isključivo zahvaljujući javnom sektoru.

Recimo, na kraju 2024. godine u “ustanovama”, a što se dominantno odnosi na javni sektor, bila su zaposlena 109.163 radnika, što je za 3.243 više nego što ih je bilo na kraju 2023. godine. Na kraju 2022. godine u javnom sektoru u Republici Srpskoj radio je 101.691 radnik. Dakle, u posljednje dvije godine u javnom sektoru zaposlene su nove 7.472 osobe.

Istovremeno, kada je riječ o privatnim preduzećima, broj radnika u posljednje tri godine je smanjen. Prema podacima Fonda PIO, na kraju 2022. godine u privatnim preduzećima bila su zaposlena 137.094 radnika, godinu kasnije 138.680, a na kraju 2024. godine 136.543 radnika, što znači da je broj radnika u privatnim preduzećima u posljednje dvije godine smanjen za 551 osobu. Samo u prošloj godini broj zaposlenih u privatnim preduzećima smanjen je 2.137 radnika.

Ako se uzmu podaci o ukupnoj zaposlenosti, može se zaključiti da je, u odnosu na kraj 2022. godine, na kraju prošle godine broj radnika u Republici Srpskoj povećan za malo manje od 10.000 ljudi, međutim kao što smo već naveli, od tog broja, njih čak 7.472 je zaposleno u javnom sektoru.

“Na to upozoravamo već godinama. Prerađivačka industrija koja stvara novu vrijednost je u problemu i samo u prošloj godini ostala je bez 3.000 radnih mjesta, a taj trend se nastavio i u ovoj godini. Javna potrošnja treba da se smanjuje, a ne da se povećava, posebno danas kada su svi ekonomski parametri prerađivačke industrije od zaposlenosti, aktivnosti do izvoza, negativni. Šta ćemo ako se nastave ti negativni trendovi? Posljedica toga biće smanjenje javnih prihoda, i u tom slučaju možemo doći u problem gdje ćemo morati da se zajedno odreknemo potrošnje u korist štednje. Sve to može dovesti do pada broja zaposlenih”, rekao je Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske.

I dok javni sektor bilježi veći broj zaposlenih, smanjuje se broj uplatilaca doprinosa pa su tako na kraju 2022. godine 44.793 subjekta plaćala doprinose, godinu dana kasnije 44.882 subjekta, a na kraju prošle godine “tek” 41.702 pravna lica. U proteklih godinu dana ugašeno je 1.890 prihvatnih preduzeća, 77 akcionarskih društava i 830 samostalnih preduzetnika.

Što se tiče naplate doprinosa, zanimljivo je da najviše uplati upravo javni sektor, koji je zaključno sa 2024. godinom uplatio 587,8 miliona KM. Nakon javnog sektora najviše su uplatila privatna preduzeća, i to 559,1 milion KM, a zatim slijede akcionarska društva koja su uplatila 223 miliona KM te samostalni preduzetnici koji su uplatili 165,8 miliona KM.

Ukupno, po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje prikupljeno je 1.535.969.951 KM, što je za 183 miliona KM više nego u odnosu na 2023. godinu, i 357,7 miliona KM u odnosu na 2022. godinu. Treba napomenuti da je u ovom periodu došlo do značajnog rasta minimalne plate, što je sasvim sigurno osnovni razlog povećanja priliva doprinosa u Fond PIO.