Connect with us

Politika

JESTE LI I VI IMALI OVAKVO ISKUSTVO? Prijetnjama i ucjenama do “sigurnih” glasova

Deset, 20 ili 100 “sigurnih” glasova za moju stranku i mene, i dobićeš posao službenika na određeno vrijeme u nekom javnom preduzeću ili instituciji.
Priča koju je svako od građana čuo bar jednom od nekog svog poznanika, člana porodice ili prijatelja, pred svake izbore u Bosni i Hercegovini.

Nekom ko posmatra sa strane možda se ova priča čini kao nešto što izlazi iz rubrike “vjerovali ili ne”, ali je za BiH to postala sasvim uobičajna priča koju više niko ne dovodi u sumnju.

I upravo ti “sigurni glasovi” pominju se i u istraživanju koje je u avgustu ove godine provela Koalicija za slobodne i poštene izbore „Pod lupom“ u 69 opština i gradova u BiH. Istraživanje je rađeno kako bi se utvrdio postotak direktnih i indirektnih pritisaka na birače u BiH, a rezultati su i više nego poražavajući.

Naime, gotovo 40 odsto ispitanika je izjavilo da je doživjelo neki oblik političkog pritiska, dok je blizu 30 odsto ispitanika reklo da je doživjelo politički pritisak da učestvuju u nekim političkim ili stranačkim aktivnostima mimo svoje volje.

– Od oblika političkih pritisaka na birače, prednjači direktan pritisak za koga da se glasa. Zatim slijedi prisustvovanje političkim ili stranačkim događajima, pritisci na učlanjenje u stranku, posebno radi ostvarivanja određenih prava ili nuđenje ličnih benefita (najčešće zaposlenja) – navodi se u istraživanju.

Dodaje se da su ispitanici visoko postavili i politički pritisak koji se odnosi na prikupljanje “sigurnih“ glasova za stranku ili kandidata, zatim pritisak da se na društvenim mrežama podržavaju i promovišu stranke ili kandidati.

Blizu 40 odsto njih je reklo da im se dogodilo da ih neko nagovara da glasaju na određeni način, a koji su oni smatrali ili doživjeli kao neprimjerene, pod prijetnjom ili ucjenom.

Od uzimanja lične karte do zloupotrebe položaja
Ispitanici su naveli da su pritiske da glasaju na određeni način doživljavali u najvećem broju od strane svojih prijatelja ili poznanika, zatim stranačkih aktivista na poslu, stranačkih aktivista na društvenim mrežama, članova porodice, stranačkih funkcionera na položaju koji nosi uticaj, te nadređenih na poslu.

– Na pitanje „da li vam se nekada dogodilo da vas neko nagovara neprimjereno (ili prijetnjom, ucjenom i sl.), da učestvujete u nekim političkim ili stranačkim aktivnostima”, 27,1 odsto ispitanika je odgovorilo pozitivno. Ono što zabrinjava u ovom odgovoru jesu pojedinačni opisi poput ”da, bilo je pokušaja od strane poslodavca, uzimanjem lične karte uoči izbora” – navodi se u istraživanju.

Neki ispitanici su odgovorili da su na njih vršeni pritisci da “zloupotrebe svoj službeni položaj na neki način (ustupanje ličnih podataka nekih korisnika kojima imaju pristup, kao što su na primjer, pristup telefonskim brojevima ako rade u telekomu, banci, poreskoj upravi, centru za socijalni rad, ili adrese birača ako imaju pristup IDDEA (CIPS podacima) i slično. Neki su naveli da su trpili pritiske u vidu ustupanja određenih prostorija samo jednoj političkoj stranci ili nezavisnom kandidatu za skupove.

Bilo je i onih koji su odgovorili da su na njih vršeni pritisci na njih u smislu “praćenja ko je izašao na izbore i izvještavanja o tome stranke”; “agitovanje da se glasa za stranku ili kandidata u radnom kolektivu”; “izjašnjavanje na „čijoj ste strani“ u okviru radnog kolektiva”; “obezbjeđivanje liste kontakata za stranku ili kandidata (npr. da ustupite svoje lične kontakte)”; “davanje sponzorstva stranačkim aktivnostima ili njihovim projektima” (npr. sportski klub kojim upravlja visoko pozicionirani funkcioner i sl.).

Poslanik SNSD u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Mladen Ilić smatra da rezultati istraživanja nisu realni u mjeri u kojoj se navodi.

On ističe da je broj od 40 odsto prevelik.

– Na koji način nekoga možete prisiliti da glasa za bilo koga kada uzmete u obzir činjenicu da taj neko izađe na glasačko mjesto i ima mogućnost da stavi X pored bilo kojeg imena ili političke partije. Ako neko od vas traži fotografiju glasačkog listića, a čuo sam da je bilo takvih slučajeva, prejednostavno je napraviti fotografiju da ste glasali za bilo koga – kaže Ilić za Srpskainfo.

Govoreći o fenomenu “sigurnih glasova”, on smatra da tako nešto niti je vjerodostojno niti neka stranka može da računa na te glasove.

– Dešavalo se da u raznim političkim partijama imaju “sigurne glasove” za predsjednika neke druge političke partije, što se u praksi pokaže potpuno drugačijim. Jednostavno, neke osobe iz nekih svojih ideja ili nekakve želje da napreduju kroz samu politiku dostave nekakve spiskove, da li porodice ili slično, za koga će da glasaju. Međutim, ispostavi se da ti spiskovi nisu pouzdani – kaže Ilić.

On dodaje da o priči kako stranke tjeraju ljude da prisustvuje bilo kom političkom skupu isto tako ne moraju uvijek biti pouzdane.

Bilo je slučajeva, kaže Ilić, da osobe koje rade u javnim institucijama na nivou Srpske prisustvuju skupu koji ne organizuje vlast već oni koji nisu na vlasti.

Javna tajna
On ističe da živimo u društvu u kojem je biračko tijelo polarizovano, odnosno gdje su ili apsolutno za jedne i protiv drugih, ili obrnuto.

– Na taj način svako ima izbor da glasa za koga hoće. Mislim da pritisci u politici donose samo kontra efekat jer ukoliko na bilo koga, na bilo koji način, vršite pritisak da glasa za vas ili podrži neku partiju, lako možete proizvesti kontra efekat da taj neko izađe i uradi suprotno od toga – kategoričan je Ilić.

Potpredsjednik PDP i poslanik ove stranke u NSRS, Igor Crnadak, pak, vjeruje da je procenat onih koji su doživjeli neku vrstu političkog pritiska mnogo veći od 40 odsto.

On kaže da je ovo broj onih koji su priznali pritiske, ali da je daleko veći broj onih koji to ne žele ili ne smiju da priznaju.

– Mislim da je ovo istraživanje samo potvrdilo nešto što je bila javna tajna u BiH već godinama. Dobro je da smo dobili sada jednu potvrdu u vidu istraživanja o tome – kaže Crnadak za Srpskainfo.

Petrović već obezbijedio koaliciju: Pali prvi dogovori opozicije za lokalne izbore 2024.
On smatra da je i ovo jedan od dokaza da se Izborni zakon BiH mora pod hitno mijenjati.

Predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić kaže da nije iznenađena rezultatima istraživanja.Kao aktivni učesnik tri izborna ciklusa, Trivićeva ističe da ima jednu vrstu satisfakcije jer ni za jedan nivo za koji je bila kandidovana nije se bavila takvim stvarima.

– Svaki glas sam dobila bez bilo kakvog pritiska na glasača. Istraživanje govori u prilog nedemokratske atmosfere u kojoj se odvijaju izbori. Pritisak vrše oni koji su na vlasti jer imaju mehanizme ucjene i pritiska i to je nešto s čim sam upoznata i bez ovog istraživanja – kaže Trivićeva za Srpskainfo.

Ono što je izostalo, kako dodaje ona, jesu reakcije CIK na prijave i saznanja da se to radi.

– Oni subjekti i pojedinci koji se bave time, a poznato je da u kampanjama Milorad Dodik prijetio javno penzionerima i zdravstvenim radnicima, bi trebali biti sankcionisani, pa čak i skidanjem sa liste. Ovako smo došli u situaciju da su birači naviknuti da su te stvari normalne, jer niko za takvo ponašanje nije sankcionisan, koliko je meni poznato – poručuje Trivićeva.

Poslanik US u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Milan Petković smatra da nije realno da je 40 odsto ispitanika reklo da je bilo prisiljeno da glasa na neki način.On ističe da svako danas ima mogućnost da bira i da bude biran, što je osnovno pravo svakog građanina.

– Ukoliko neko bude prisiljen na bilo koji način da glasa za nekog, to bi bila neka vrsta krivičnog djela, i neko bi morao da odgovara za to. Pozivam građane da ubuduće na izborima, ako imaju bilo kakvu vrstu prisile, tako nešto prijave nadležnim organima – kaže Petković za Srpskainfo.

Related Topics:

Politika

STANIVUKOVIĆEV PSS NAJJAČA OPOZICIONA SNAGA! Sa 12 mandata pretekli SDS i postali druga stranka u NSRS!

Pokret Sigurna Srpska, na čijem je čelu Draško Stanivuković, prema utvrđenim rezultatima Centralne izborne komisije BiH osvojio je 12 mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske, čime se pozicionirao kao najveća opoziciona parlamentarna snaga.

PSS će tako u novom sazivu biti druga stranka po broju poslanika, iza SNSD, dok je SDS osvojio deset mandata.

Podsjećamo, PDP je nakon prethodnih izbora imao osam poslanika. U odnosu na taj rezultat, Stanivukovićev PSS sada ulazi u parlament sa četiri mandata više i snažnijom pozicijom za djelovanje u novom sazivu. Sa 12 poslaničkih mjesta, PSS će imati i najveći klub među opozicionim strankama.

Srpskainfo

Nastavi čitati

Politika

NIKOM NIJE ČUDNO? SVIMA PO 5 POSTO! Kako su koalicioni partneri SNSD-a dobili skoro isti broj mandata?

Nakon objave rezultata za Narodnu skupštinu Republike Srpske, politički analitičari i statističari ostali su zatečeni jednim nesvakidašnjim podatkom. Dok je SNSD suvereno osvojio blizu 39 odsto glasova, sva četiri njegova ključna koaliciona partnera ostvarila su gotovo identičan rezultat – zbijen u uski pojas oko famoznih pet procenata.

Brojevi djeluju kao nacrtani lenjirom:

  • DNS – NPS: ~5,5% (5 mandata)

  • SP – DEMOS – NDP: ~5,4% (5 mandata)

  • Ujedinjena Srpska: ~5,3% (5 mandata)

  • SPS: ~4,6% (4 mandata)

Razlika između prvog i posljednjeg u ovom nizu manja je od jednog procentnog poena. Postavlja se pitanje koje muči javnost: kolika je vjerovatnoća da se ovakav raspored glasova dogodi prirodnim putem, bez dirigenata iz sjenke ili manipulacije sistemom?

Matematika koja prkosi zakonima vjerovatnoće

U političkoj teoriji i statistici, slobodni izbori funkcionišu kao sistem sa stotinama nezavisnih varijabli. Biračko tijelo je raznoliko, regionalne baze moći su potpuno različite, a snaga infrastrukture stranaka varira od regije do regije:

  • Nenad Nešić i Darko Banjac (DNS–NPS) uporišta imaju na suprotnim krajevima – u Sarajevsko-romanijskoj regiji i Kozarskoj Dubici.

  • Nenad Stevandić (Ujedinjena Srpska) dominantno vuče glasove iz banjalučke regije.

  • Petar Đokić (SP) tradicionalno zavisi od Posavine, Semberije i Hercegovine.

  • Goran Selak (SPS) oslanja se na specifične gradske džepove i mlađi kadar.

Kada četiri stranke sa potpuno različitim liderima, različitim regionalnim bazama, nejednakom finansijskom moći i različitim brojem kandidata na terenu na nivou cijele republike završe unutar margine od svega 0,9 odsto, statistička vjerovatnoća za takav spontani scenario mjeri se promilima.

To je matematički ekvivalent situaciji u kojoj četiri različita strijelca gađaju metu iz različitih uglova i sa različitim oružjem, a sve četiri strijele pogode tačno u ivicu istog kruga od jednog centimetra. Prirodna distribucija glasova u izbornim procesima uvijek proizvodi disperziju – neko podbaci na 2,5%, neko iznenadi i skoči na 8% ili 9%. Ovakva uniformnost, gdje su svi „pacifikovani“ na tačno pet odsto, u teoriji vjerovatnoće gotovo bez izuzetka ukazuje na postojanje spoljnog regulatornog faktora.

Politički inženjering: Kome je trebala „kvota 5%“?

Ako se odbaci teorija o nevjerovatnoj kosmičkoj slučajnosti, matematički i strateški motivi ovakvog rezultata postaju kristalno jasni:

1. Recept protiv ucjena:

Da je bilo koja od ovih stranaka prešla 8 ili 10 odsto i osvojila osam do devet poslanika, postala bi „faktor ucenjivanja“ koji može rušiti vladu ili tražiti funkciju premijera. Sa po pet mandata, nijedan partner pojedinačno ne može ugroziti većinu Milorada Dodika. Ako se jedan pobuni, ostala tri ga bez problema nadomještaju.

2. Otimanje kompenzacionih mandata opoziciji:

Da su dvije od ove četiri liste pale ispod cenzusa od 3%, njihovi glasovi bi propali, a kompenzacioni mandati bi se prelili najvećim listama, uključujući opozicione SDS i PSS. Kalibriranjem partnera na bezbjednih 5%, osiguran je prelazak cenzusa za sve, maksimalno su „isisani“ kompenzacioni mandati i zacementirana dvotrećinska kontrola u parlamentu.

3. Svi namireni, niko opasan:

Lideri manjih partija dobili su tačno onoliko koliko im je potrebno da prežive – poslanički klub (minimum 4 mandata) i legitimitet za učešće u raspodjeli ministarstava i direktorskih fotelja, ali bez stvarne političke težine da odlučuju o kursu Republike Srpske.

Birački instinkt ili precizno programiranje?

Priča o „slučajnosti“ u politici rijetko pije vodu, posebno u izbornom sistemu u kojem su uvedene nove tehnologije i skeneri, a sumnje u nepravilnosti nikada nisu bile glasnije.

Da li su birači u Trebinju, Prijedoru, Bijeljini i Banjaluci kolektivno, telepatski odlučili da svakoj od četiri vladajuće frakcije daju tačno po dvadesetak hiljada glasova, ili je izborni inženjering odradio posao sa hirurškom preciznošću – pitanje je na koje matematika već ima prilično jasan odgovor.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

POTPUNI KOLAPS SISTEMA! Vlast spasava Elektroprivredu koju je sama uništila!

Dok se Elektroprivreda Republike Srpske suočava sa nikad većim problemima u proizvodnji, a upitan je i sam opstanak najvažnijih dijelova ovog javnog preduzeća, vlast i rukovodstvo Elektroprivrede već danima uvjeravaju kako su maksimalno angažovani na pronalasku rješenja i da će stanje biti sređeno. Odgovornost za potonuće nekadašnjeg giganta vide u svemu, osim u sebi – iako je riječ o funkcionerima koji godinama upravljaju Elektroprivredom.

U decenijama vlasti predvođene SNSD-om, od nekadašnjeg ponosa Republike Srpske Elektroprivreda je dovedena u nikad gore stanje: zatrpana dugovima, sudskim presudama, izgubljenim arbitražama. Termoelektrane takođe: Gacko u sve većim problemima, Ugljevik van pogona.

Zvaničnici koji godinama upravljaju ovim sistemom međutim o sopstvenoj odgovornosti ni riječi. Petar Đokić je ministar energetike i rudarstva od 2014. godine i od 2000-ih predsjednik Socijalističke partije koja je sa SNSD-om decenijama u vlasti. On međutim tvrdi da je sistem u ozbiljnu krizu dovela nepovoljna količina padavina i troškovi rada termoelektrana.

“A mi upravo onim što sada radimo idemo ka tome da potpuno konsolidujemo naše 2 termoelektrane, a u nadi smo da će i hidrološke prilike biti povoljnije u nastavku godine.I dalje ćemo držati nižu cijenu u odnosu na druge, ali moramo spasavati Elektroprivredu. Ne možemo sjediti skrštenih ruku i čekati da ona propadne”, rekao je nedavno Đokić.

U prebacivanju odgovornosti na nekoga drugog, direktor Elektroprivrede ide korak dalje, pa nas Luka Petrović vraća 3 decenije unazad i tu vidi problem kada su u pitanju arbitraže, prije svega ona sa Slovencima.

“Gdje ćemo morati platiti obeštećenje zato što neko 1996. ili 2002. godine nije se bavio ovim problemom, zapustio ga i ostavio da ide na sudske instance i onda smo došli da moramo platiti finansijski dio obešćtećenja Slovenaca – 300 miliona maraka u 7 godina”, rekao je Petrović.

Kada pratimo pres konferencije zvaničnika o Elektroprivredi, kaže novinar Centra za istraživačko novinarstvo Renata Radić – Dragić, neupućeni bi mogli steći utisak da se oni stvarno trude da isprave probleme koje je napravio neko drugi.

“Ja želim da podsjetim da je zapravo Vlada Republike Srpske na čijem su čelu i u čijem su sastavu bili predstavnici SNSD-a zapravo dala taj ugalj to ležište na koje je računala RiTE Ugljevik dali su Serdarovu iako su iz RiTE Ugljevika upozoravali da njima taj ugalj treba za domaću proizvodnju”, kaže Radić – Dragić za BN.

Zato se od onih koji su odgovorni za aferu Vijadukt i koji su u Republiku Srpsku doveli Serdarova ne može očekivati da će srediti stanje za koje su sami odgovorni, kategoričan je ekonomista Igor Gavran.

“Projekat poklanjanja jednom stranom hohštapleru koji se predstavljao kao ulagačem pod koncesijom, enormni gubici javnog novca po tom osnovu, nemogućnost RiTE Ugljevik da uopšte proizvodi da ima dovoljno uglja. Tehnološko zaostajanje i zagađenje.. Jednostavno sve to se godinama pa i decenijama dešava i urušava i ne vidim da oni koji su doveli do svih tih problema imaju za to rješenje”, kaže Gavran.

U potonuću Elektroprivrede značajan faktor je i izvlačenje novca u privatne džepove, kroz milionske ugovore za oglašavanje, promotivne usluge i razna sponzorstva gdje se novac dijelio bez ikakve kontrole. Tu je i stranačko zapošljavanje kadrova upravo iz stranaka koje sada navodno brinu o Elektroprivredi.

(BN)

Nastavi čitati

Aktuelno