Jedna devojčica (14) obratila se anonimo korisnicima društvene mreže Redit sa problemom koji je veoma muči.
Živi u Sarajevu, roditelji su razvedeni, otac, pravoslavac, joj je u Moskvi, a majka, koja je islamske vjeroispovjest, ne bi lijepo prihvatila njenu želju da pređe u hrišćanstvo, tačnije pravoslavlje, iako joj je srcu bliža ova religija. Zbog toga je opisala kako se osjeća do detalja i dobila brojne savjete u komentarima.

“Moja majka je porijeklom iz okoline Srebrenice, a mog oca je upoznala u tom gradu i odatle je sve krenulo. Niko nije imao ništa protiv njih dvoje. Samo nisu bili za to da imaju đecu jer su mislili da će ih razlika u kulturama, odnosno vjeroispovjest razdvojiti. Nakon rata i završene srednje škole u Sarajevu moja majka nastavlja vezu sa mojim tatom i tako sve do 2009. Tad je saznala da je trudna. Otac je bio srećan, ali s obzirom na finansijsku situaciju, odlazi u inostranstvo da radi kada sam imala tri mjeseca. Redovno mi šalje alimentaciju, jer su se, igrom slučaja, razveli. Da se razumijemo, i dalje su u korektnim odnosima. Sad, 14 godina kasnije, često se čujem sa tatom. Jednom mjesečno dolazi čak iz Moskve (gde se ostvario) samo da bi vidio mene. Međutim, ja sam od malena ‘u islamu’, ali me i dalje srce i neki unutrašnji osjećaj vuče ka pravoslavlju – započela je priču ova 14-godišnjakinja.

-Moj prvi odlazak u crkvu i ta toplina oko srca, taj neki mir, nikad se ne zaboravljaju. Iako sam još ‘mala’ da odlučujem, mislim da ne pripadam ovđe u centru Sarajeva, među ljudima koji mrze različitosti. Želim da ponosno sjednem i svima kažem u šta vjerujem, ali nemam snage. Šta da radim, ne znam – završila je svoju ispovijest.

Jedna grupa Reditora savjetovala da se ne zamjera majki, dok je druga bila stava da radi po svom osjećaju. prenosi Žena Blic.

“Ako si stvarno maloljetna, živiš sa majkom i ne troluješ, savjetovao bih ti da ne otežavaš sebi život, ako misliš da ona ne bi dobro prihvatila tvoje interesovanje za hrišćanstvo, tj. da to zadržiš za sebe dok se ne osamostališ”, “Budi to što jesi i niko to ne može da ti naredi/zabrani. Ja sam lično ateista i moji doslovno umiru i preblede kad god to izgovorim, i onda kreće ludačko ubeđivanje da verujem u Boga. Od mame i tate i ne toliko koliko od baba,tetki,striceva”, “U istoj sam situaciji, otac katolik, majka pravoslavne vijeroispovesti. Ja sam ateista”.

Drugi joj nisu povjerovali u priču jer smatraju da je Sarajevo veoma tolerantan grad kada su različitosti u pitanju.

“Odrastao sam u Sarajevu gdje sam išao u škole sa osobama različitih vjeroispovjest. Najbolji drugovi su mi pravoslavci i katolici. Zato, zaobiđi me te priče kako je Sarajevo zatrovano. Naravno da uvijek i svuda ima izuzetaka i da će se nas neke budale koje su zadojene mržnjom huškati međusobno”, pisalo je u jednom u komentara.

Kako biste vi posavjetovali ovu devojku, šta je, po vašem mišljenju, najbolje da uradi?