Connect with us

Društvo

Nezaposleni ciljaju samo javnu upravu

Za razliku od privatnih firmi na čije se oglase za zapošljavanje počesto mjesecima niko ne javi, javni sektor ne muče te brige, o čemu svjedoči podatak da u posljednjih pet godina nije bilo konkursa bez prijavljenih kandidata.

U Agenciji za državnu upravu, koja po zahtjevima republičkih organa objavljuje javne konkurse za upražnjena radna mjesta državnih službenika, kažu da manji broj prijava pristiže kada oglase upražnjena mjesta za rukovodeće pozicije, kao što su pomoćnici ministra i sekretari ministarstva, direktori republičkih uprava i upravnih organizacija, pomoćnici direktora i slično.

– Na takve konkurse u prosjeku stiže od tri do pet prijava, a prema našim podacima, u proteklih pet godina nije bilo situacija da na javni konkurs ne pristigne nijedna prijava. Dešavalo se da niko od prijavljenih kandidata ne ispunjava propisane uslove i u takvim slučajevima smo donosili zaključak o neuspjelom konkursu – naveli su iz Agencije.

Dodaju da veći broj prijava evidentiraju kod konkursa kojima se oglašava popuna upražnjenih radnih mjesta državnih službenika nižih kategorija i zvanja, kao što su stručni savjetnici i viši stručni saradnici.

– Veći broj prijava evidentiran je na konkursima organa kao što su Poreska uprava (PURS), Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP), Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), Republička uprava za inspekcijske poslove, baš iz razloga većeg broja upražnjenih mjesta različitih kategorija, same organizacije organa koji imaju područne jedinice i slično – rekli su u Agenciji.

S druge strane, u prnjavorskom građevinskom preduzeću “Gradip” kažu da mjesecima imaju otvoren konkurs na sajtu firme na koji se niko ne javlja.

– Stalno imamo upražnjene pozicije za zidare, tesare, armirače jer radnika prosto nema. I nije to problem samo naš, već svih građevinskih firmi. Već sada je problem naći i podizvođača koji ima radnike, tako da smo posezali i za angažovanjem podizvođača iz Turske – priča izvršni direktor “Gradipa” Milan Bijelić.

Isti problem muči i metalsku industriju.

– Nama je problem naći kvalitetne zavarivače. Prije dva, tri mjeseca tražili smo pet ili šest zavarivača i nismo uspjeli naći nijednog. Nastojimo sarađivati sa Stručnom i tehničkom srednjom školom u Derventi, ali uprkos tome lani smo uspjeli dobiti tek jednog radnika, kojeg smo zaposlili odmah nakon završetka školovanja. Konkurse ni ne raspisujemo jer se niko ne javlja – kaže direktor i vlasnik preduzeća “Metalac MBM” iz Dervente Slobodan Golub i dodaje da zapošljavaju čak i radnike bez ikakvog zanimanja koje sami podučavaju zavarivanju, ali da je i tu riječ o malom procentu ljudi.

Direktor Unije udruženja poslodavaca Saša Aćić kaže da u gotovo svim privrednim sektorima postoji nedostatak radne snage, naročito u oblasti građevine, poljoprivrede i ugostiteljstva.

– Svi sektori u privredi narednih godina moraće uvoziti radnu snagu iz inostranstva jer je domaći radni potencijal usmjeren na rad u javnoj upravi, koja je ljudima atraktivna zbog previsokih plata koje ne prati adekvatan radni učinak. S druge strane, poslodavci u realnom sektoru traže ljude koji na radnom mjestu postižu produktivnost. Osnovni problem naše zajednice već 20 godina je što smo afirmisali nerad – priča Aćić.

Roboti

Slobodan Golub kaže da su zbog nedostatka radne snage u proizvodnju ubacili tri robota koji rade na poslovima zavarivanja.

– Sada smo u pregovorima za nabavku četvrtog robota jer je to izgleda jedino rješenje budući da radnika nema – kaže Golub.

Društvo

JEDNO “DA” PORODICE SPASILO JE 4 ŽIVOTA: Zašto je donorstvo u BiH “tabu tema” i u 21. vijeku

Bosna i Hercegovina već godinama stagnira u oblasti transplantacione medicine transplantacije su rijetke, a svijest građana o doniranju organa niska.

Ipak, nakon prve transplantacije srca u Sarajevu prošle godine, najavljeni su novi koraci i u Republici Srpskoj.

Početkom iduće godine trebalo bi da počne s radom Zavod za dijalizu i transplantaciju, što pacijentima uliva novu nadu.

Među onima koji su već dobili svoju drugu šansu je Goran Račić iz Banjaluke – čovjek, koji danas slavi dva rođendana. Prošlog mjeseca, proslavio je onaj, kada je zahvaljujući donoru, u grudima zakucalo novo srce.

Prije samo dvije godine, za Gorana Račića iz Banjaluke nije bilo mnogo nade. Srce koje staje više puta. Sumorne prognoze. Crne slutnje. Dani koji prolaze u neizvjesnosti. Ali, onda je uslijedio poziv, koji je bio nova šansa.

– Neki božiji dar ili ne znam ni ja šta je, pojavio se organ, doktor je rekao da se spremam, da naveče idem na operaciju i tako uz božiju pomoć i uz pomoć doktora, koji je uspješno transplantiran. Oporavak je trajao nekih dva mjeseca u bolnici i došao sam potom kući i počeo novi život -kaže Goran Račić.

Život u kojem je Goran vedar i nasmijan. Ponosni otac dvoje djece. Dobar suprug. A prije nekoliko dana, potpuno nevjerovatno za njega, stigao da postane i ponosni djed. Sve to za Gorana nije bilo moguće u Republici Srpskoj. Transplantacije se ne rade. Dostupnost organa je na veoma niskom nivou. Dodatni problem je što svijest o potrebi doniranja organa nije dovoljno razvijena.

– Mislim da se malo priča o tome, ja isto naprosto nisam znao ništa o tome, sve je bilo novo i za mene i donorstvo, naprosto je tabu tema. U evropskim zemljama, pa i tu oko nas u Hrvatskoj, zakon je da je svaki punoljetan stanovnik je potencijalni donor, po zakonu, osim ko se izjasni da neće da bude donor, naprosto izbjegavaju taj momenat kada porodica mora da odluči da u teškim trenucima razmišlja o takvim stvarima – dodaje Goran.

Da bi donorstvo u BiH funkcionisalo, potrebno je da više od 50 odsto stanovništva budu potencijalni donori. Trenutno je potpisano u prosjeku 80.000 donorskih kartica. Da bi BiH postala dio Eurotransplant mreže, uslovi su 10 donora na milion stanovnika. Aleksandar iz Udruženja transplantiranih pacijenata, po pitanju članstva, skeptičan.

– Ja sam ubijeđen da to neće se desiti za našeg života, nažalost ali neće. To da bi se desilo prvo mi moramo biti jedno ministarstvo zdravlja – poručuje Aleksandar iz Udruženja dijaliznih i transplantiranih pacijenata Republike Srpske.

Zavod za dijalizu i transplantaciju u Republici Srpskoj trebao da profunkcioniše početkom naredne godine. Za to vrijeme, koriste se transplantacioni resursi iz Evrope. Ono što je dobra vijest je što za oboljele iz RS kompletne troškove transplantacije u zemlji ili inostranstvu snosi Fond zdravstvenog osiguranja. U Federaciji Bosne i Hercegovine u prošloj godini urađeno je 36 transplantacija, što je najviše u posljednjih deset godina. Broj onih koji čekaju, ostaje nepoznat.

Goran je priliku za novi početak dobio u Srbiji. Njegova priča podsjetnik je da samo jedno “da” može značiti spas nekoliko života. Podsjetnik i da donorstvo nije samo medicinski zahvat, nego najveći čin ljudskosti. No, Goran je izuzetak. Jedan od rijetkih koji je dočekao poziv. Za njegovog mlađeg brata, donor nikada nije pronađen.

– Porodica koja je meni donirala srce je spasila četiri života, njihov sin je nažalost izgubio bitku za život, ali eto živi i kroz mene i ja kažem ovo srce kuca i za mene i za njega i za mog pokojnog brata – poručuje Goran, piše Euronews.

Nastavi čitati

Društvo

UPOZORENJE NA POSKUPLJENJE HRANE: Tri razloga zbog kojih problem ne jenjava

ECB upozorava da su cene hrane u evrozoni od 2022. rasle izuzetno brzo i da i dalje ostaju ključni inflacioni pritisak.

Evropska centralna banka (ECB) upozorila je da cijene hrane u evrozoni već duže vrijeme rastu brže od opšte inflacije, što predstavlja izazov i za domaćinstva i za kreatore monetarne politike.

Dok se ukupna inflacija u zoni evra smirila i približila srednjoročnom cilju ECB-a od 2 odsto, banka navodi da je “inflacija hrane od 2022. godine izuzetna i uporna”. Prema njihovim podacima, prosječna korpa namirnica danas košta trećinu više nego pre pandemije kovida-19, dok su cijene hrane od 2015. godine porasle za više od 40 odsto.

Inflacija u evrozoni je sa rekordnih 10,6 odsto u oktobru 2022. godine pala na 2 odsto u posljednjim mjesecima. Ipak, prema izvještaju Evropske komisije, svaki treći građanin brine da neće moći da priušti hranu koju želi da kupuje. ECB podseća da poskupljenja hrane posebno teško pogađaju domaćinstva sa nižim prihodima, jer hrana zauzima znatno veći udio u njihovim rashodima.

Statistika pokazuje da su cijene govedine, živine i svinjskog mesa od 2015. skočile između 38 i 44 odsto, dok su mlijeko, maslac, kafa, maslinovo ulje, kakao i čokolada u poslednjih šest godina značajno poskupeli. Dodatni pritisak stvaraju klimatske promjene i ekstremni vremenski uslovi – suše u Španiji dovele su do rekordnog rasta cene maslinovog ulja, a loše vremenske prilike u državama izvoznicama poput Gane i Obale Slonovače poskupele su kafu i kakao.

ECB ističe da su događaji povezani sa klimatskim promjenama sve češći i da ozbiljno remete lance snabdevanja hranom. Uz to, rast cijena energije nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali i veći globalni i lokalni prihodi, podstakli su potražnju, što dodatno podiže cijene.

Zašto rast cijena hrane zabrinjava ECB
Kupovina hrane je obavezna stavka u potrošnji i zato ima snažan uticaj na percepciju i očekivanja inflacije. Upravo ta očekivanja ECB pažljivo prati, jer su ključna za održavanje cjenovne stabilnosti.

U okviru zvaničnog indeksa HICP, kojim se meri inflacija u evrozoni, cijene hrane trenutno rastu najbržim tempom – 3,2 odsto. Njihov udio u ovom indeksu iznosi oko 20 odsto, što je dvostruko više od udela koji ima energija. Zbog toga poskupljenje hrane, pa čak i proizvoda poput čokolade, kafe ili maslinovog ulja, ima jači efekat na ukupnu inflaciju nego rast cijena energenata.

ECB navodi tri ključna razloga zbog kojih cijene hrane trenutno imaju posebnu težinu:

Otvorio se jaz između kretanja cijena hrane i opšte inflacije, veći i dugotrajniji nego ranije.
Cene hrane značajno oblikuju inflaciona očekivanja, presudna za odluke ECB.
Poskupljenja hrane nesrazmjerno pogađaju siromašnija domaćinstva.
Ako ECB procjeni da je cilj od 2 odsto inflacije ugrožen, moglo bi doći do novog podizanja kamatnih stopa. To bi značilo skuplje kredite, manja ulaganja i slabiji privredni rast u cijeloj evrozoni.

Nastavi čitati

Društvo

BRANKA BRANKOVIĆ, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, PREMINULA JE JUTROS u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci

Branka Branković, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, preminula je jutros u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci, nakon kratke i teške bolesti.

Brankovićeva je godinama bila prepoznatljiva kao portparol Turističke organizacije Banjaluka, a dugo je bila i dio redakcije “Nezavisnih novina”.

Na posljednjim lokalnim izborima 2024. godine bila je kandidat za načelnika opštine Petrovac.

Redakcija “banjaluka24” upućuje iskreno saučešće porodici naše kolegice Branke Branković.

Nastavi čitati

Aktuelno