Institucije u Republici Srpskoj u prošloj godini evidentirale su 64 djece korisnika socijalne zaštite koju su napustili roditelji.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, riječ je o 42 dječaka i 22 djevojčice.

Kada je u pitanju starosna struktura ovih maloljetnika, njih 20 je mlađe od sedam godina, 32 ih je uzrasta od sedam do 14 godina, 10 uzrasta od 15 do 16 godina, a preostalih dvoje ima između 17 i 18 godina.

U prošloj godini, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, bilo je i 123 mališana čiji su roditelji spriječeni da obavljaju roditeljsku dužnost.

Kada je riječ o djeci roditelja koji nemaju dovoljno prihoda, prošle godine evidentirano je 5.499 takve djece.

Aleksandar Milić, psiholog, govoreći o djeci koju su napustili roditelji, ističe da je prva asocijacija da je riječ o psihički neuravnoteženim ljudima, odnosno ljudima ozbiljno narušenog psihičkog stanja.

“Drugim riječima, najvjerovatnije nemaju zdrav način života, upitna je njihova egzistencija, socijalizacija i tako dalje. Pitanje je i mjesto boravka – gdje se oni to nalaze. Bilo bi interesantno da vidimo status tih roditelja koji su napustili djecu”, rekao je Milić za “Nezavisne novine”.

Bilo bi zgodno, dodaje, da se prikupe podaci o tim osobama, jer je ovakva informacija dobar pokazatelj u smislu šta treba dalje raditi.

“Ja pratim putem vještačenja da nekad centri za socijalni rad onemogućavaju brigu o djeci, tamo gdje su roditelji sposobni da brinu za djecu. Dakle, vidio sam i takve slučajeve, intervenisao protiv njih, učestvujem kao vještak u procjeni takvih slučajeva”, naveo je Milić za “Nezavisne novine”.

Podatak o 64 napuštene djece, dodaje on, zahtijeva uvid u cjelokupno stanje, te upoznavanje sa ovom situacijom.

“Institucije se daleko ozbiljnije i stručnije trebaju baviti ovakvim slučajevima”, naglasio je Milić.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da je podatak o 64 napuštene djece zastrašujući te da ukazuje na to da je porodica u krizi, odnosno da su u krizi interpersonalni odnosi u porodici.

“U krizi je, prije svega bračnost, ali na kraju krajeva i roditeljstvo”, rekao nam je Vasić.

Prema njegovim riječima, očito maha uzima naša današnja samoživost, odnosno nehtijenje da podnesemo žrtvu, a olako se stupa u bračne veze.

“Čini mi se da bi možda trebalo više raditi na edukaciji mladih ljudi u smislu da ni seksualni odnosi, ni prije braka, ni u braku, nisu nešto što je samo trenutak, nego nešto što može da ima ozbiljne posljedice. Možda se tu radi o neželjenim trudnoćama, brakovima koji nisu mogli da funkcionišu iz ekonomskih razloga, bilo čemu. Ali, problem je, generalno, u relaciji među ljudima”, poručio je Vasić.

Naš sagovornik dodaje da, kada su takve situacije u pitanju, uvijek, nažalost, najdeblji kraj izvlače djeca.

“Smatram da je temelj svega da posvetimo pažnju mladim ljudima koji su na pragu ulaska u odnose. Rađanje života, prije svega, mora da bude produkt ljubavi i produkt odgovornosti dvoje mladih ljudi, odnosno muškarca i žene”, naglasio je Vasić u izjavi za “Nezavisne novine”.

Iako je zaštita zdravlja stanovništva od duvanskih i ostalih proizvoda za pušenje nesporan prioritet, privrednici u Republici Srpskoj upozoravaju da konačna rješenja moraju biti postepena i uravnotežena kako bi se izbjegao udar na trgovce i ugostitelje, ali i spriječilo širenje crnog tržišta.

Na završnoj javnoj raspravi, koja je u petak održana u Banjaluci, svi učesnici, među kojima su bili i ljekari i pacijenti, složili su se da među mladima pušenje postaje sve veći problem, a upotreba elektronskih cigareta raste brže nego kod odraslih. Međutim, poručeno je i da je neophodno jačati preventivne aktivnosti i kontrole kako bi se smanjio broj pušača bez podsticanja crnog tržišta duvana.

Među novinama predviđenim Nacrtom zakona o zaštiti zdravlja stanovništva od duvanskih i ostalih proizvoda za pušenje je zabrana prodaje takozvanih novih proizvoda, odnosno elektronskih cigareta i ostalih proizvoda za pušenje mlađima od 18 godina, što do sada nije bilo zakonski regulisano.

Između ostalog, definisana je jasna zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima, uz utvrđene izuzetke, ali i propisane uslove u pogledu prostora i opreme, a predloženo je i da se potpuno zabrani izlaganje duvana i duvanskih proizvoda na prodajnim mjestima.

Dalibor Šajić iz Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma “Horeka” istakao je da podržavaju zabranu pušenja u zatvorenim javnim prostorima, ali da je stav ovog udruženja da ta mjera mora biti apsolutna i jasno definisana.

“Najmanji je problem nalijepiti obavještenje da je pušenje zabranjeno i skloniti pepeljare, ali problem nastaje kada ugostiteljski radnik mora da priđe gostu, upozori ga da ne može konzumirati duvan jer ugrožava zdravlje drugih i zatraži da napusti lokal. U takvim situacijama dolazi do ozbiljnih incidenata. Zato smatramo da odgovornost treba staviti na fizičko lice koje prekrši zabranu, a ne na ugostitelja ili radnika, jer on to jednostavno ne može iskontrolisati”, naglasio je Šajić.

Dodao je da pitanje izlaganja i prodaje duvanskih proizvoda ne pogađa samo trgovce, nego i ugostitelje.

“Neophodno je da se prilikom izrade ovakvih propisa uzmu u obzir i interesi privrede, kako bi se obezbijedila ravnoteža između zaštite zdravlja i opstanka ugostiteljske djelatnosti”, istakao je Šajić.

Predsjednik uprave Privrednog društva “Glas Srpski – trgovina” Neven Kopanja istakao je da se republičko Udruženje trgovaca, koji zapošljavaju 59.000 ljudi u Srpskoj, već pismeno obratilo nadležnim institucijama sa primjedbama na predloženi dokument.

“Naše primjedbe odnose se na dva člana koji se tiču izlaganja duvanskih proizvoda, posebno kada su u pitanju maloprodajni objekti, kiosci i male radnje. To nije isto što i reklamiranje. Samo bih molio da se obrati pažnja na to da je BiH jedinstven ekonomski prostor i da je jako teško ako se Republika Srpska i FBiH ne prilagođavaju jedni drugima, posebno kod ovakvih pitanja i zabrana prodaje pojedinih proizvoda”, naglasio je Kopanja.

On je upozorio da bi, ukoliko se dokument usvoji u sadašnjem obliku, moglo doći do brojnih nelogičnosti i problema u praksi.

“Imamo situaciju da će ukoliko ovakav dokument bude usvojen, u Istočnom i federalnom Sarajevu, u razmaku od deset metara, postojati maloprodajni objekti od kojih jedni smiju prodavati određene duvanske proizvode, a drugi ne. Šta će to značiti u praksi – svi vrlo dobro znamo. Doći će do povećanja crnog tržišta, posebno u lokalnim zajednicama koje se nalaze uz entitetske granice”, poručio je Kopanja.

Posebno je istakao da se odredbe koje se odnose na izlaganje proizvoda direktno tiču opstanka malih trgovina.

“To u FBiH nije dovedeno u pitanje. Tamo nije zabranjeno izlaganje proizvoda niti se to tretira kao reklamiranje. Zato molim da ne radimo nešto što u praksi neće biti provodivo, što će dovesti u pitanje legalno tržište, a neće dati očekivane zdravstvene efekte”, kazao je on.

Kopanja je dodao da u potpunosti razumije medicinske argumente i sve što stručnjaci iz te oblasti iznose, ali da je neophodno da se u procesu donošenja odluka poštuju svi koraci.

“Mi samo tražimo da se ne preskaču koraci prilikom donošenja ovako važnih rješenja”, naglasio je Kopanja.

Ekonomista Saša Grabovac istakao je na javnoj raspravi da ovo udruženje već nekoliko godina u saradnji sa Upravom za indirektno oporezivanje BiH realizuje akciju “Stop švercu”, čiji je glavni cilj suzbijanje crnog tržišta duvana, zbog svih posljedica koje rast tog tržišta donosi građanima.

“Iako je zdravlje na prvom mjestu, kao ekonomista smatram da treba podsjetiti da je BiH otvoreno tržište sa velikom fluktuacijom robe i ljudi, što odmah predstavlja potencijalnu opasnost. U slučaju zabrane određenih vrsta proizvoda u Srpskoj vrlo je lako moguće da će građani sivim kanalima nabavljati tu robu u susjednim zemljama, poput Hrvatske. Naše crno tržište se već pokazalo kao veoma inventivno u preskakanju zakonskih barijera i namjera zakonodavca, na suptilan i kompleksan način, nastavljajući da ostvaruje visoke i nelegalne profite”, istakao je Grabovac.

On je dodao da bi, ukoliko dođe do zabrane, određena vrsta robe sigurno završila u nelegalnom prometu, upravo zbog otvorenosti ekonomskog prostora.

Podsjetio je da je Udruženje koristilo podatke UIO, polazeći od perioda kada je došlo do povećanja poreza i akciza, odnosno 2009. godine kada je BiH počela da usklađuje svoju akciznu politiku sa Evropskom unijom.

“Tada je bilo izdato 535 miliona komada akciznih markica, dok je 2020. taj broj pao na 185 miliona. To bi na prvi pogled značilo da se za toliki broj smanjilo pušenje. Međutim, svjedoci smo da to nije slučaj, jer se jedan značajan dio potrošnje prelio na crno tržište”, rekao je Grabovac.

On je upozorio da u slučaju zabrane postoji opasnost da se tržište otvori još više ka nelegalnoj prodaji, a konačni cilj, a to je da se manje konzumiraju duvan i slični proizvodi, neće biti lako ostvariv.

“Ali do toga moramo doći postepeno, uzimajući u obzir i činjenicu da BiH od akciza godišnje ubire 1,1 milijardu KM. U suprotnom, došlo bi do naglog pada budžetskih prihoda, a svi bi prešli na crno tržište. To bi izazvalo dodatne fiskalne probleme”, objasnio je on.

Realna slika

Dalibor Šajić je rekao da samo u Banjaluci ima oko 1.400 lokala pa bi bilo nerealno očekivati da svaki poziv ugostitelja policija može ispratiti.

“To je samo jedna od primjedaba zbog kojih smatramo da je potrebno da u komisiji za izradu ovog dokumenta, pored devet članova medicinske struke, bude predložen i deseti član koji bi dolazio iz Unije poslodavaca ili Privredne komore, kako bi se obezbijedili konkretni primjeri iz prakse i realna slika”, poručio je on.

Neodgovorna i nekompetentna vlast, koja ovu zemlju vodi iz jedne u drugu političku krizu, ekonomiju BiH neizbježno gura ka ponoru. Ekonomski stručnjak i bivši bh. diplomata Draško Aćimović uporedio je podatke o neto dobiti privrede sa susjednom Hrvatskom i došao do frapantnog zaključka da za zemljom s približno istim brojem stanovnika BiH zaostaje nekoliko puta.

Nekoliko puta

– Dobit privatnog, državnog i mješovitog sektora u Hrvatskoj u 2024. godini iznosila je 9,9 milijardi eura. Poduzetnici iz privatnog sektora, njih 160.182 sa 925.676 zaposlenih, ostvarili su ukupne prihode od 147,6 milijardi eura, od čega je 8,8 milijardi eura neto dobiti. Neto dobit poduzetnika u državnom vlasništvu je 523,4 miliona, a onih u mješovitom vlasništvu 607,7 miliona evra. BiH privredno zaostaje ne nekoliko procenata, već nekoliko puta. Ovo treba biti trenutak otrežnjenja za sve u BiH – kaže Aćimović.

U istoj godini, neto dobit privrede u RS iznosila je 1,6 milijardi, a u FBiH 2,1 milijardi eura, pa je evidentno da je riječ o tri puta manjem prihodu.

Oporavak proizvodnje

– Struktura dobiti koja u BiH uglavnom dolazi iz neproizvodnog sektora – banke, trgovina, osiguranja… ne daje naznake oporavka proizvodnje. Takođe, moramo uzeti u obzir da je neto dobit u BiH veća od realne iz razloga “izvlačenja” novca kroz nizak procent poreza na dobit, što u konačnom daje još lošiji rezultat – ističe Aćimović.

Naš sagovornik se pita:

– Da li će neko od političara preuzeti odgovornost i podnijeti ostavke? Da li će se napokon napraviti strategija razvoja privrede u BiH? Da li neko misli da će EU zeljeti da u svom klubu ima zemlju koja je prva po korupciji, kriminalu i privredno zaostaje nekoliko puta čak i od prvog susjeda, prenosi Avaz