Connect with us

Društvo

Zašto se ubio Goran Karanović (19), vjernik koji je volio i štitio životnje? Jedna kap je prelila čašu

Goran Karanović (19), mladi zaštitnik napuštenih životinja iz sela Šibovska kod Prnjavora, ubio se u četvrtak uveče na imanju svojih roditelja.

Tako je 40 napuštenih pasa, o kojima je mladić brinuo, ostalo bez svog anđela čuvara.

Zašto je Goran digao ruku na sebe?

Da li je pritisak komšija i komunalne policije zaista otjerao mladića u smrt?

Goranovi roditelji, ali i mnogi zaštitnici životinja, tvrde da jeste.

Ali, ipak će mnogo toga u vezi sa ovom tragedijom, koja je rastužila cijeli region, zauvijek ostati misterija.

Šta se u trošnoj izbjegličkoj kućici porodice Karanović dešavalo u četvrtak uveče, u časovima koji su prethodili tragediji? I šta se dešavalo u Goranovoj duši?

Odgovora na ta pitanja nema.

Ekipa Srpskainfo, koja je juče pratila sahranu nesretnog mladića, razgovarala je sa komšijma i prijateljima, koji su došli na Goranov posljednji ispraćaj.

Iako su znali da je Goran bio pod pritiskom, svi su bili šokirani zbog tragedije koja se dogodila.

Naprosto, nisu to očekivali.

Isitna, nekoliko komšija je konstantno potpisivalo peticije, tražeći da se psi uklone iz naselja, jer su im navodno smetali. Čuli smo i da je dolazila Komunalna policija. Ali, sve to traje već mjesecima i ne znamo da se posljednjih dana desilo nešto naročito dramatično, što bi ovog dobrog momka navelo da digne ruku na sebe – kaže jedna mještanka susjednog sela Štivor, koja je poznavala porodicu.

Da je pritisak trajao mjesecima, svejdoče i dokumneti koji su u posjedu Srpskainfo.

Potvrdila je to ranije za Srpskainfo i Anđela Španović, predsjednica udruženja za zaštitu životinja “Wag Wag“, sa kojom je Goran sarađivao.

– Mi smo mu dosta pomogli i oko registracije smještaja za životinje i trebalo je da za petnaestak dana sve bude gotovo. Policija i inspekcija su konstantno dolazili kod Karanovića na vrata i stvarali mu pritisak, ali okidač koji je doveo do samoubistva je možda i Goranova mladost i to što nije shvatao kako ne postoji način da se bez sudskog naloga oduzima imovina – rekla je Anđela.

Da je rješenje problema bilo na dohvat ruke, smatra i načelnik opštine Prnjavor Darko Tomaš, koji je za Srpskainfo rekao da je nesretnog mladića sreo dan prije samoubistva i da mu je obećao pomoć.

– Rekao sam mu da ne brine, da mu niko neće oteti njegove pse, ali da ih mora iz naselja preseliti na drugu lokaciju. Predložio sam da ih smjesti na jednu poljanu, pola kilometra od njegove kuće, to je državna zemlja – izjavio je Tomaš i dodao da je mladiću obećao da će mu opština dati pomoć od 2.000 KM za preseljenje životinja.

Ali, to se nije desilo. Dan kasnije mladić se ubio.

I Snježana Emanuela Dalšašo Linke, žena koja je pomagala Goranu oko njegovih životinja, i koja ga je voljela i podržavala kao rođeno dijete, kaže da, kad je posljednji put vidjela mladića nije primijetila ništa što bi upućivalo na tako tragičan rasplet.

Vidjela sam ga dan prije tragedije. Da sam išta naslutila učinila bih sve da do toga ne dođe. I sada se pitam “zašto”, ali se bojim da na to pitanje nikad nećemo dobiti odgovor – kaže Snježana za Srpskainfo.

Karanovići su izbjeglička porodica, često su tražili, a mnogo puta i dobili materijalnu pomoć od lokalne zajdnice.

Iz svog sela u okolini Drvara došli su u jedno sasvim drugačije područje, ali mnoge komšije tvrde da oni nisu bili marginalizovani.

– Istina, bili su siromašni i kada su došli ovamo, jedva su se nekako skućili, ali nisu bili odbačeni. Učestovali su u svim dešavanima u svim i okolnim selima, dolazili na sahrane i veselja, prihvatili smo ih kao svoje – kaže komšija iz sela Šibovska.

Ovaj domaćin dodaje da je Goran bio fin, kulturan i vrijedan maldić i da njegovi psi nisu nikome pravili probleme.

– E sad, ima u selu nekih, kojima smeta ne samo pas, nego mu smeta i komšija. To su ljudi koji nemaju pojma o životu, mogu reći i da su zli. Tu su peticiju potpisivali i neki koji žive kilometrima daleko od kuće pokojnog Gorana, pa i neki koji iz inostranstva dođu dva puta godišnje – kaže naš sagovornik.

Priča da su se nakon tragedije komšije okupile i došle u kuću Karanovića, da su solidarno skupili novac za sahranu, kako bi, koliko toliko pomogli ojađenim roditeljima.

– Neko je dao 20, neko 50 maraka. Naravno, oni koji su isali peticije nisu dali ništa, oni nisu ni saučešće izrazili, ni na sahranu došli. Ali, vidjeli ste koliko je svijeta bilo na sahrani. Da Karanovići nisu cijenjeni i poštovani, da nismo svi voljeli Gorana, ne bi bilo tako – kaže ovaj komšija.

Na sahrani je komšija Mile Matijević održao potresan govor, iz kojeg se može isčitati mnogo toga.

Želio si, Gorane, da jaki pomažu nemoćnima, ali nisu te razumjeli, nisi opstao u ovom nakaradnom svijetu. Ti počivaj u miru, a mi grešni ćemo odgovarati pred Bogom i pred ljudima za sve što smo učinili i što nismo učinili. Da je dao Bog da se ovako sastanemo, koji dan ranije i da nađemo rješenje, a moglo se naći, ne bismo te danas ispraćali na vječni počinak – rekao je Matijević.

Kasnije je Mile Matijević za Srpskainfo rekao da je Goran bio dobar mladić, da je imao talenat za rad sa životinjama i da je mogao imati lijepu perspektivu.

– Podsticao sam ga da se upiše u Policijsku akademiju, da bude kerovođa za policijske pse. Vjerujete ne bi u tom poslu bilo boljeg od njega – kaže Mile.

A da li je Goran vjerovao u sebe i u bolju budućnost? Ili ga je shrvao osjećaj besperspektivnosti? Je li ga zaista slomio strah za njegove “šapice” i osjećaj da je progonjen i neshvaćen? Ili se desilo još nešto, što je bio konačni okidač za očajničku odluku?

Psiholozi koje smo kontaktirali nisu željeli da komentarišu ovaj slučaj, jer kako kažu, to ne bi bilo profesionalno niti pošteno prema porodici preminulog.

U nezvaničnim razgovorima neki od njih su rekli da je svako samoubistvo priča za sebe i da neki ljudi mogu preživjeti i najgore traume, poput incesta ili silovanja, dok se drugi slome zbog naizgled manje teških problema.

Najčešće, uz nagomilane tegobe, samoubistvu prethodi ta “jedna kap, koaj prelije čašu”.

Koja je to kap presudila Goranu, niko ne zna.

Mladić nije ostavio nikakvu poruku, koja bi na to ukazivala.

Ono što se zna je da je njegovoj porodici neophodna pomoć, kako bi se izborila sa tako stršnom traumom.

Roditelji su očajni, sestra Gordana se ne odjava od bratove slike i stalno ponavlja da će napustiti studije, jer njen život više nema smisla.

Da li će Centar za mentalno zdravlje i Centar za socijalni rad u Prnjavoru priteći u pomoć Goranovoj porodici, vidjećemo u narednim danima.

Related Topics:

Društvo

RASTE STRAH, A DA LI JE OPRAVDAN! Cijene goriva idu u nebo

Eskalacija rata na Bliskom Istoku izaziva reakcije i na finansijskim tržištima, koje će se odraziti na život ljudi širom svijeta.

Cijena nafte i gasa se stalno mijenja, kao odgovor na geopolitičke prilike, i raste strah od daljeg povećanja cijena energenata i drugih proizvoda zbog povećanih troškova energije.

Analitičari i naftaši upitani su koliko bi mogle porasti cijene energenata i drugih proizvoda ako Iran zatvori Hormuški moreuz, kao što najavljuje?

Dok traje sukob Izraela i Irana, raste strah da bi on mogao ozbiljno poremetiti tržište nafte i gasa, imajući u vidu da Iran spada u najveće proizvođače nafte među zemljama OPEC-a, te je značaj na svjetskoj trgovačkoj ruti, ponajviše zbog Hormuškog moreuza, javlja Federalna.

Uporedo s tim, počele su rasti i cijene goriva na pumpama u Federaciji, pa je tako samo u posljednja dva dana Federalno ministarstvo trgovine zaprimilo 406 obavijesti o promjeni cijena i marži.

Cijena dizela i benzina još su od 15 do 25 feninga po litru niže nego početkom godine, ali raste bojazan da bi se cijene veoma brzo mogle vratiti na one januarske, kada je cijena benzina u prosjeku bila dvije marke i 45 feninga, a dizela dvije i po marke.

Ali struka upozorava da objektivnih razloga, barem za trenutna povećanja cijena nema.

– Nije bilo prekida u snabdijevanju niti smanjenja količina dostupne nafte i goriva, tako da je riječ više o psihološkoj percepciji i očekivanju, a može se slobodno reći kad je u pitanju cijena na pumpama i o zloupotrebama – upozorava ekonomski analitičar Igor Gavran.

– Nema uporišta! Ovo je ekonomija. Možete podići cijenu i da nikoga ne pitate i da vas niko ne pita što ste podigli cijenu – kaže ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

Cijene sirove nafte na tržištu danas su rasle, pa je tako prosječna cijena američke sirove nafte bila oko 73, a brent nafte više od 74 dolara za barel. U odnosnu na jučerašnji dan, to je u prosjeku više za gotovo dva odsto.

Međutim, sagovornici pojašnjavaju da ta skuplja nafta tek treba doći do evropskih rafinerija, te da to ne može biti osnov za aktuelna povećanja.

– Onog momenta kad dođe nova sirova nafta u rafineriju s novom cijenom doći će i do novih cijena prerađevina, u ovom slučaju benzina i dizela. Dok ta roba po većoj cijeni dođe do distributera na malo i veliko u Bosni i Hercegovini, proći će i mjesec – objašnjava Pavlović.

– Imali smo u proteklim sedmicama, pa i mjesecima stanje relativno nižih cijena goriva koje se nisu odrazile pozitivno na cijene – gotovo niko ništa nije pojeftinio zato što mu je trošak prijevoza bio smanjen.

– U Bosni i Hercegovini je uobičajena praksa da kad cijene idu dolje ništa ne pojeftinjuje, a kada cijene goriva idu gore sve poskupljuje – ističe Gavran, piše BN.

Nastavi čitati

Društvo

AERODROM TREBINJE IMA SVE, osim piste, aviona i putnika

Od 1. maja 2025. godine, aerodrom u Trebinju ima novog direktora.

Predrag Babić sjeo je u fotelju umjesto Mladena Stankovića, koji je podnio ostavku, a od njega je, sudeći prema izjavama, osim papirologije, naslijedio i stav da projekat napreduje.

U čemu se ogleda taj napredak, nismo saznali, jer do zaključenja ovog broja “Nezavisnih novina” nismo uspjeli da stupimo u kontakt sa Predragom Babićem.

Ništa bolje nismo prošli ni u pokušaju da stupimo u kontakt sa bilo kim iz ovog preduzeća. Na internet stranici trebinje-airport.com, posljednja informacija objavljena je u februaru 2024. godine, a radi se o obavještenju o Studiji uticaja na životnu sredinu.

Studija je, podsjetimo, zatražena nakon što su se vlasti u Dubrovniku pobunile da neće dozvoliti izgradnju bez prethodno urađene studije, tvrdeći da će aerodrom i objekti biti građeni u zaštitnoj zoni rijeke Omble, te tako ugroziti izvorište pitke vode za Dubrovčane.

Osim informacija o studiji, na zvaničnom sajtu aerodroma Trebinje samo piše da je stranica u pripremi, a za one koji žele dobiti bilo kakve podatke, nije ostavljen ni broj telefona.

Slično je i sa Facebook stranicom Aerodrom Trebinje, gdje se takođe ne može pronaći kontakt broj preduzeća, ali su, za razliku od internet stranice, nešto ažurniji, te prenose šta drugi pišu o projektu aerodroma. Posljednja vijest je iz novembra 2024. godine, gdje se kaže da je od oko 300 hektara koje bi trebalo da obuhvata aerodrom, eksproprisano 12 odsto, odnosno da je vlasnicima zemljišta do tada isplaćen novac za oko 35 hektara.

U tekstu se navodi i da je planska dokumentacija za izgradnju aerodroma usvojena te da su izdati lokacijski uslovi za izgradnju. Eksproprijacije bi trebalo da bude završena do kraja 2025, a izgradnja bi trebalo da počne 2026, što je 20 godina od kada je ova priča počela.

Mirko Ćurić, gradonačelnik Trebinja, kaže da je razgovarao sa novim direktorom aerodroma, podsjećajući da je Predrag Babić već učestvovao na projektu trebinjskog aerodroma, ali i da je bio i direktor preduzeća “Aerodromi Srbije”.

“On (Babić) je kazao da nema nikakvih problema ni da se neće nastaviti. On smatra da sve ide nekom planiranom dinamikom, bez obzira na to što je, nažalost, ovaj projekat prisutan duži period u Trebinju. Što se tiče njihovih obaveza, izrade glavnog projekta, to ide po planiranoj dinamici”, tvrdi Ćurić za “Nezavisne”.

Lokacija aerodroma planirana je zapadno od urbanog centra grada, prema naselju Hum.

“Obuhvata dijelove naseljenih mjesta Trebinja: Hum, Jusići, Petrovići, Jušići, Taleža, Duži, Ljubovo, Gola Glavica, Klikovići i Cerovac”, rečeno je u Studiji uticaja na životnu sredinu za izgradnju i rad aerodroma Trebinje, koju je izradio CETEOR iz Sarajeva.

Sve navedeno zvuči lijepo, od toga da preduzeće radi, da ima direktora, planove, ali je činjenica da aerodrom u koji se skoro dvije decenije više ulaže riječima nego djelima, nema ni pistu, ni prateće objekte, a kamoli avione ili putnike.

Priča o aerodromu u Trebinju počela je 2006, ubrzo je osnovano JP, a plan je bio da aerodrom bude izgrađen u selu Zupci, te da 2011. polete i prvi avioni. Ne samo da od toga nije bilo ništa, već je 2014. godine Vlada Srpske zatvorila “Aerodrom Trebinje”.

Priča je ponovo oživjela 2020. godine, kada sve preuzima Srbija, osnivač je bilo preduzeće “Aerodromi Srbije” Niš, a u direktorsku fotelju sjeda pomenuti Mladen Stanković.

Tada je promijenjena lokacija za aerodrom pa se on preselio u selo Mioniće, ali ni to nije trajalo dugo, pa je kao nova lokacija izabrano selo Taleža. Plan da avioni polete bio je mart 2022, pa onda 2023, a u 2025. godini nadležni se tek nadaju izgradnji aerodroma u 2026.

Trenutno se, takođe prema riječima Mirka Ćurića, rješava pitanje sa hrvatskom stranom.

“Dobio sam informaciju od uprave, prethodnog i novog direktora, svi elaborati, sve što je neophodno da se riješi zaštita životne sredine, to će oni obuhvatiti građevinskom dozvolom kako ne bi došlo do ugrožavanja ne samo dijela Hrvatske, već, naravno, prije svega Trebinja”, istakao je Ćurić za “Nezavisne”.

Đorđe Vučinić, poslanik u Klubu Za pravdu i red u NS RS, kaže da je kompletna priča o aerodromu Trebinje do sada bila mazanje očiju javnosti.

“Tokom postojanja prvog preduzeća ‘Aerodrom Trebinje’, na plate radnika godišnje je išlo 360.000 KM, a izrada projektne dokumentacije koštala je preko tri miliona KM. Novi aerodrom je želio da pravi Rodoljub Drašković, a onda je to preuzela Vlada RS. Tu su obustavljani tenderi, pa je Srbija preuzela posao. Tada je najavljivano da će letovi biti krajem 2021, a Skupština Trebinja izglasala je tada kredit od pet miliona maraka, od čega je 600.000 išlo za potrebe izgradnje aerodroma i niko ne zna šta je bilo s tim novcem. Ništa od tada nismo dobili, trenutno se u Taleži ništa ne dešava. Novom direktoru želim sreću, jer to je jedino što, izgleda, leti sa trebinjskog aerodroma”, kaže Vučinić za “Nezavisne “.

A dok se čeka da počnu radovi na izgradnji, na ovom projektu novac se uveliko troši.

Kako je nedavno objavio portal “Capital”, “Vode Srpske” dale su firmama iz Banjaluke i Bijeljine čak 733.000 KM za izradu idejnog rješenja i projekat otpadnih voda sa aerodroma.

Novinarka portala “Direkt” Nikolija Bjelica Škrivan kaže za “Nezavisne” da je sve ove godine nepostojeći aerodrom samo gutao javni novac, a ostavljao je malo traga na terenu.

“Imam utisak da su vlasti sve ovo vrijeme samo srljale, bez obzira na to što će, ako ih pitate, dostaviti spisak stvari koje su možda uradili. Naša vlast inače već mnogo godina ima problem sa slaganjem prioriteta. Hajde da za početak napravimo puteve i povežemo Hercegovinu sa ostatkom zemlje i njene opštine međusobno. To mogu da rade dok pričaju o aerodromu”, navodi ona te ističe da nikako nije dobro da o aerodromu odlučuju pojedinci.

“Mi smo više puta razgovarali sa stručnjacima iz oblasti vazduhoplovstva i mogu vam reći da su njihovi nalazi išli u pravcu toga da je takav jedan projekat posve neopravdan. Cijeli projekat je netransparentan od početka i prirodno je da u takvo nešto nemamo povjerenja”, naglasila je Bjelica Škrivanova.

To što poznavaoci prilika nemaju povjerenja u ovu priču, možda najbolje ilustruje izjava zbog koje ćemo se vratiti 13 godina unazad. Naime, 2012. godine, Nedeljko Čubrilović, koji je i tada bio ministar saobraćaja i veza u Vladi RS, prilikom posjete Trebinju, govoreći o turističkim potencijalima Srpske, rekao je da je aerodrom u Trebinju udvostručio broj putnika u odnosu na 2011. godinu

Nastavi čitati

Društvo

Uvozno voće preplavilo rafe u BiH, CIJENE EKSTREMNO VISOKE

Ekstremno visoke cijene voća svakodnevna su tema među potrošačima u Republici Srpskoj, kojima ova vrsta namirnica postaje sve više nedostupna.

Naime, kako kažu naši sagovornici, u narednim danima se očekuju prvi plodovi kruške te breskve, čije će cijene biti više nego ranijih godina, a sve zbog smanjenog roda. Na policama širom Republike Srpske porasle su sve cijene voća, pa su i uvijek povoljne jabuke, dostigle cijenu i do četiri marke, a trešnje čak i 20 KM, a kako smo ranije pisali, za kilogram borovnica u marketima treba izdvojiti i do 50 KM.

Mladen Marjanović, predsjednik Udruženja voćara Prijedor, ističe da će ove godine rodovi voća biti jako smanjeni.

“Mraz je učinio svoje, nismo imali mogućnost ni na koji način da osiguramo i zaštitimo voće”, kazao je Marjanović i istakao da ovo područje Srpske sigurno neće imati voća.

“Mi voćari nikada nismo diktirali cijenu, uvijek su to diktirali uvoz, ponuda i potražnja”, kazao je Marjanović i istakao da su cijene takve kakve jesu, ali dodaje da je u posljednje vrijeme sve poskupilo.

“Naše prodajne cijene zadnjih godina su jako niske, pa je to dovelo do gašenja proizvodnje”, pojasnio je Marjanović i istakao da se u narednom periodu očekuju još više cijene voća, ali dodaje da voćari nikada na to nisu mogli uticati.

“Sada bismo mogli imati bolji plasman, ali nemamo roda”, zaključio je Marjanović.

Da će rodovi pojedinog voća, poput jabuka, šljiva, krušaka, breskvi u Republici Srpskoj ove godine biti mnogo manji od planiranog, što će dovesti do visokih cijena, ali i većeg uvoza smatra i Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske.

“Prošle godine bili su jako loši vremenski uslovi, gdje su proizvođači imali prepolovljenu proizvodnju, tako da je sada na policama marketa u Srpskoj samo uvozno voće pa stoga i ne čude visoke cijene. Tako kilogram jabuka košta i do četiri marke, kilogram breskvi preko šest”, kazao je Dojčinović.

Ističe da će ova godina sigurno biti još gora nego lani, jer, kako kaže, sad imaju umanjenje roda zbog mraza, grada i prekomjernih količina padavina u proljeće.

“Loši vremenski uslovi u proljeće nisu bili samo kod nas, nego u cijeloj Evropi, tako da u ovoj sezoni možemo očekivati dosta manje voća pa samim tim će i cijene biti visoke, koje će na kraju plaćati građani”, kazao je Dojčinović.

Dodao je da voćari ne mogu uticati na cijenu voća u marketima i tržnim centrima jer oni prodaju breskve po 2,50 marke, a kupci je plaćaju po šest-sedam maraka.

“Oni podignu cijenu – dva do tri puta više od one koje plaćaju voćarima”, ističe Dojčinović.

Prema njegovim riječima, Srpska ima malu proizvodnju voća koju su klimatske promjene dodatno umanjile.

“Mali je rod svega, a cijene su takve kakve jesu. Nismo konkurentni jer nemamo velike podsticaje u odnosu na uvoznike. Dolazimo do toga da cijene diktira uvozni lobi”, zaključio je Dojčinović.

Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača “Don” Prijedor, kazala je ranije za “Nezavisne novine” da je voće za potrošače postalo luksuz.

“Imamo smanjenu proizvodnju i voća i povrća, uvozni lobi je prejak, a mi sve to pravdamo, kao mi smo potpisali takve ugovore da moramo određene količine uvoziti, ali ne abnormalne koje mi uvozimo dok naši poljoprivrednici bacaju neke proizvode”, kazala je Marićeva.

Dodala je da su jagode, ali i trešnje ove godine doživjele nevjerovatne cijene, te istakla da to i ne čudi jer građani slabo otkupljuju od naših poljoprivrednika.

“Voće je postalo dostupno samo bogatima”, kazala je Marićeva i istakla da se ljudi vrlo lako odreknu nečega što nije najosnovnije.

Nastavi čitati

Aktuelno