Connect with us

Društvo

Zašto se ubio Goran Karanović (19), vjernik koji je volio i štitio životnje? Jedna kap je prelila čašu

Goran Karanović (19), mladi zaštitnik napuštenih životinja iz sela Šibovska kod Prnjavora, ubio se u četvrtak uveče na imanju svojih roditelja.

Tako je 40 napuštenih pasa, o kojima je mladić brinuo, ostalo bez svog anđela čuvara.

Zašto je Goran digao ruku na sebe?

Da li je pritisak komšija i komunalne policije zaista otjerao mladića u smrt?

Goranovi roditelji, ali i mnogi zaštitnici životinja, tvrde da jeste.

Ali, ipak će mnogo toga u vezi sa ovom tragedijom, koja je rastužila cijeli region, zauvijek ostati misterija.

Šta se u trošnoj izbjegličkoj kućici porodice Karanović dešavalo u četvrtak uveče, u časovima koji su prethodili tragediji? I šta se dešavalo u Goranovoj duši?

Odgovora na ta pitanja nema.

Ekipa Srpskainfo, koja je juče pratila sahranu nesretnog mladića, razgovarala je sa komšijma i prijateljima, koji su došli na Goranov posljednji ispraćaj.

Iako su znali da je Goran bio pod pritiskom, svi su bili šokirani zbog tragedije koja se dogodila.

Naprosto, nisu to očekivali.

Isitna, nekoliko komšija je konstantno potpisivalo peticije, tražeći da se psi uklone iz naselja, jer su im navodno smetali. Čuli smo i da je dolazila Komunalna policija. Ali, sve to traje već mjesecima i ne znamo da se posljednjih dana desilo nešto naročito dramatično, što bi ovog dobrog momka navelo da digne ruku na sebe – kaže jedna mještanka susjednog sela Štivor, koja je poznavala porodicu.

Da je pritisak trajao mjesecima, svejdoče i dokumneti koji su u posjedu Srpskainfo.

Potvrdila je to ranije za Srpskainfo i Anđela Španović, predsjednica udruženja za zaštitu životinja “Wag Wag“, sa kojom je Goran sarađivao.

– Mi smo mu dosta pomogli i oko registracije smještaja za životinje i trebalo je da za petnaestak dana sve bude gotovo. Policija i inspekcija su konstantno dolazili kod Karanovića na vrata i stvarali mu pritisak, ali okidač koji je doveo do samoubistva je možda i Goranova mladost i to što nije shvatao kako ne postoji način da se bez sudskog naloga oduzima imovina – rekla je Anđela.

Da je rješenje problema bilo na dohvat ruke, smatra i načelnik opštine Prnjavor Darko Tomaš, koji je za Srpskainfo rekao da je nesretnog mladića sreo dan prije samoubistva i da mu je obećao pomoć.

– Rekao sam mu da ne brine, da mu niko neće oteti njegove pse, ali da ih mora iz naselja preseliti na drugu lokaciju. Predložio sam da ih smjesti na jednu poljanu, pola kilometra od njegove kuće, to je državna zemlja – izjavio je Tomaš i dodao da je mladiću obećao da će mu opština dati pomoć od 2.000 KM za preseljenje životinja.

Ali, to se nije desilo. Dan kasnije mladić se ubio.

I Snježana Emanuela Dalšašo Linke, žena koja je pomagala Goranu oko njegovih životinja, i koja ga je voljela i podržavala kao rođeno dijete, kaže da, kad je posljednji put vidjela mladića nije primijetila ništa što bi upućivalo na tako tragičan rasplet.

Vidjela sam ga dan prije tragedije. Da sam išta naslutila učinila bih sve da do toga ne dođe. I sada se pitam “zašto”, ali se bojim da na to pitanje nikad nećemo dobiti odgovor – kaže Snježana za Srpskainfo.

Karanovići su izbjeglička porodica, često su tražili, a mnogo puta i dobili materijalnu pomoć od lokalne zajdnice.

Iz svog sela u okolini Drvara došli su u jedno sasvim drugačije područje, ali mnoge komšije tvrde da oni nisu bili marginalizovani.

– Istina, bili su siromašni i kada su došli ovamo, jedva su se nekako skućili, ali nisu bili odbačeni. Učestovali su u svim dešavanima u svim i okolnim selima, dolazili na sahrane i veselja, prihvatili smo ih kao svoje – kaže komšija iz sela Šibovska.

Ovaj domaćin dodaje da je Goran bio fin, kulturan i vrijedan maldić i da njegovi psi nisu nikome pravili probleme.

– E sad, ima u selu nekih, kojima smeta ne samo pas, nego mu smeta i komšija. To su ljudi koji nemaju pojma o životu, mogu reći i da su zli. Tu su peticiju potpisivali i neki koji žive kilometrima daleko od kuće pokojnog Gorana, pa i neki koji iz inostranstva dođu dva puta godišnje – kaže naš sagovornik.

Priča da su se nakon tragedije komšije okupile i došle u kuću Karanovića, da su solidarno skupili novac za sahranu, kako bi, koliko toliko pomogli ojađenim roditeljima.

– Neko je dao 20, neko 50 maraka. Naravno, oni koji su isali peticije nisu dali ništa, oni nisu ni saučešće izrazili, ni na sahranu došli. Ali, vidjeli ste koliko je svijeta bilo na sahrani. Da Karanovići nisu cijenjeni i poštovani, da nismo svi voljeli Gorana, ne bi bilo tako – kaže ovaj komšija.

Na sahrani je komšija Mile Matijević održao potresan govor, iz kojeg se može isčitati mnogo toga.

Želio si, Gorane, da jaki pomažu nemoćnima, ali nisu te razumjeli, nisi opstao u ovom nakaradnom svijetu. Ti počivaj u miru, a mi grešni ćemo odgovarati pred Bogom i pred ljudima za sve što smo učinili i što nismo učinili. Da je dao Bog da se ovako sastanemo, koji dan ranije i da nađemo rješenje, a moglo se naći, ne bismo te danas ispraćali na vječni počinak – rekao je Matijević.

Kasnije je Mile Matijević za Srpskainfo rekao da je Goran bio dobar mladić, da je imao talenat za rad sa životinjama i da je mogao imati lijepu perspektivu.

– Podsticao sam ga da se upiše u Policijsku akademiju, da bude kerovođa za policijske pse. Vjerujete ne bi u tom poslu bilo boljeg od njega – kaže Mile.

A da li je Goran vjerovao u sebe i u bolju budućnost? Ili ga je shrvao osjećaj besperspektivnosti? Je li ga zaista slomio strah za njegove “šapice” i osjećaj da je progonjen i neshvaćen? Ili se desilo još nešto, što je bio konačni okidač za očajničku odluku?

Psiholozi koje smo kontaktirali nisu željeli da komentarišu ovaj slučaj, jer kako kažu, to ne bi bilo profesionalno niti pošteno prema porodici preminulog.

U nezvaničnim razgovorima neki od njih su rekli da je svako samoubistvo priča za sebe i da neki ljudi mogu preživjeti i najgore traume, poput incesta ili silovanja, dok se drugi slome zbog naizgled manje teških problema.

Najčešće, uz nagomilane tegobe, samoubistvu prethodi ta “jedna kap, koaj prelije čašu”.

Koja je to kap presudila Goranu, niko ne zna.

Mladić nije ostavio nikakvu poruku, koja bi na to ukazivala.

Ono što se zna je da je njegovoj porodici neophodna pomoć, kako bi se izborila sa tako stršnom traumom.

Roditelji su očajni, sestra Gordana se ne odjava od bratove slike i stalno ponavlja da će napustiti studije, jer njen život više nema smisla.

Da li će Centar za mentalno zdravlje i Centar za socijalni rad u Prnjavoru priteći u pomoć Goranovoj porodici, vidjećemo u narednim danima.

Related Topics:

Društvo

SEZONA GLJIVA: Stručnjaci upozoravaju da jestive gljive imaju opasne dvojnice

Sezona je gljiva, a prvo pravilo prilikom njihovog branja je naučiti razlikovati jestive od nejestivih.

Ići sa iskusnim gljivarom
Zato početnici u branju gljiva treba da idu sa iskusnim gljivarom, napominju stručnjaci.

Svjetlana Lolić, profesorka na Katedri za mikrobiologiju i biologiju ćelije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, za “Nezavisne novine” pojašnjava da ne postoji posebna karakteristika koju jestiva vrsta ima, a da otrovna nema i obrnuto.

“Bukvalno, mora da se poznaje svaka vrsta. Prvo i osnovno pravilo je ići s nekim ko zna, sa iskusnim gljivarom, a zatim i naučiti koje su otrovne vrste, tj. bitno je da se uvijek prvo upoznate sa otrovnim vrstama koje liče na jestive. Kod nas ljudi obično poznaju pet, šest, pa do desetak vrsta koje su najčešće, najpopularnije i najukusnije”, pojašnjava Lolićeva.

Jestive i otrovne gljive mogu izgledati veoma slično
Iako se, navodi ona, u narodu kaže da svaka jestiva vrsta ima otrovnu dvojnicu, to i nije baš istina, jer ima mnogo njih koje liče jedna na drugu.

“Ako se odlučite da berete, na primjer, blagve, koje su kod nas veoma popularne, morate znati s kojom vrstom je možete pomiješati, ili recimo lisičarke, te naučiti karakteristike te zavodnice, odnosno da znate da se one razlikuju po staništu, jer su veoma slične”, priča ona.

Dodaje da jedne rastu isključivo na panjevima, druge na zemljištu, a razlikuju se i po boji, te po rebrima.

“Lako ih je razlikovati kad imate obje, ali kad naiđete samo na jednu, onaj ko nije iskusan, lako ih može zamijeniti”, kaže Lolićeva.

Otrovni vrganji i opasne zablude berača
Kako kaže, takođe i vrganja ima mnogo vrsta, i jestivih i nejestivih.

“Postoje i otrovni vrganji, a kod nas je najotrovnija takozvana ludara, kako je zovu u narodu. Generalno, ja nikad neću reći da uzmete knjigu ili slike s interneta i da krenete u šumu brati vrganje. Sreća u nesreći sa vrganjima je to što ih nema smrtonosno otrovnih. U najgorom slučaju, to su neki stomačni problemi, dijareja, povraćanja i sl.”, objašnjava ona.

Prema njenim riječima, otrovni vrganj je lako prepoznati po tome što ima crvenu dršku, šešir boje kafe te veoma crvenu donju stranu.

“On se veoma lako razlikuje od ovog klasičnog vrganja, jesenjeg. U narodu se govori: ‘Ako zeleni u presjeku onda nije jestiv’, no, to uopšte nije tačno. Ima i vrganja koji su zeleni i na presjeku, a jestivi su”, navodi.

Koje su kod nas gljive najčešće zastupljene
Lolićeva napominje da su u posljednje dvije godine bile velike suše, što je uticalo i na brojnost gljiva.

“Nikad ranije se nije dešavalo da uđemo u šumu i ne nađemo baš ništa. Evo, sad je palo nešto kiše, pa su se počele pojavljivati. Veliki broj gljiva raste počevši od kraja avgusta, te u septembru i oktobru, a u ovom periodu se javljaju muhare, koje se često zamijene sa blagvom, koja je jedna od najcjenjenijih gljiva na našim prostorima. Bilo je nekoliko slučajeva trovanja ranijih godina, kada su, npr. u Doboju, ljudi brali blagvu, a ubrali su oboljelu puharu”, pojasnila je.

No, napominje da iskusan berač lako može da ih razlikuje, jer jedna ima bijelu dršku i bijele listiće, dok druga ima žutu dršku i žute listiće.

Nastavi čitati

Društvo

OŠTRA PORUKA PREDRAGA POPOVIĆA! “Zašto ne treba slaviti užase i mrak kada nam u dom ulazi Sveti Luka”

Pravoslavni vjernici 31. oktobra obilježavaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku, dok se širom svijeta obilježava i Noć vještica.

Pojedini Noć vještica doživljavaju kao zabavu i priliku za maskiranje, dok drugi u njoj vide običaje koji nisu u skladu sa hrišćanskom tradicijom.

O ovoj temi govorio je i Predrag Popović, koji je iznio svoje viđenje ovog praznika.

 

On je istakao da je tokom boravka u Americi imao priliku da vidi kako se Noć vještica obilježava, navodeći da ga je posebno iznenadilo ukrašavanje kuća i dvorišta motivima groblja, kostura i horor scena.

“Neko će da kaže da je to samo igra i tako dalje, međutim nije”

– U Starom zavjetu, iznad vrata, da bi se smrt odbacila, obilježavalo se krvlju jagnjeta. To je proroštvo da će Hristos svojom krvlju iskupiti svijet i spasiti od smrti. A oni obilježavaju svoje kuće satanističkim simbolima. Neko će da kaže da je to samo igra i tako dalje, međutim nije – dodao je Popović.

FOTO: BANY_MM/PIXABAY
FOTO: BANY_MM/PIXABAY

– I neko će reći da je to dan svih svetaca, međutim nije. To je počelo, znamo i sami, gore u engleskoj strani druida. Znači to je bilo čist satanizam. I katolička crkva je shvatila to kao veliku opasnost i pokušala je da hristijanizuje taj praznik i da pretvori ga u dan svih svetih, međutim nije uspjelo to – istakao je on.

Srpskainfo

Nastavi čitati

Društvo

BURA ZBOG DOPLATE LIJEKA ZA TRUDNICE! Oglasio se FZO RS i pojasnio nova pravila za Utrogestan

Nakon pritužbi trudnica da moraju doplaćivati lijek Utrogestan, iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske stiglo je objašnjenje.

Terapija nije ukinuta niti je pravo na besplatan progesteron promijenjeno, ali izbor proizvođača može značiti dodatni trošak od oko 1,20 KM po kutiji.

Progesteron i dalje na teret Fonda

Iz FZO RS podsjećaju da od 2019. godine finansiraju lijek generičkog naziva progesteron, koji se nalazi na A listi lijekova i dostupan je trudnicama koje za njega imaju medicinsku indikaciju.

Ovo pravo prošireno je i na žene koje prolaze kroz postupak vantjelesne oplodnje.

Kako objašnjavaju, sistem referentnih cijena lijekova primjenjuje se još od 2008. godine, a njegov cilj je da podstakne dobavljače da snize cijene, piše Srpskainfo.

Problem sa doplatom nastaje kada pacijentkinja izabere lijek proizvođača čija je cijena viša od utvrđene referentne cijene. U tom slučaju potrebno je doplatiti razliku od oko 1,20 KM po kutiji.

Kako do progesterona bez doplate?

Iz Fonda naglašavaju da trudnice i dalje mogu dobiti progesteron na recept, o trošku FZO RS, bez participacije i dodatnog plaćanja, ukoliko izaberu lijek po referentnoj cijeni.

– Trudnice i dalje mogu da na recept preuzmu progesteron u apotekama o trošku Fonda, bez participacije i bez doplata, ukoliko je riječ o lijeku po referentnoj cijeni.

Novi dobavljač je ponudio nižu cijenu koja je postala referentna i za taj lijek trudnice ne moraju ništa dodatno da plaćaju. Ukoliko žele lijek drugog proizvođača koji je istog hemijskog sastava, doze i oblika, treba da doplate oko 1,20 KM po kutiji – ističu u FZO RS, prenosi Srpskainfo.

Apoteke moraju ponuditi lijek po referentnoj cijeni

Iz Fonda dodatno pojašnjavaju da je svaka apoteka koja ima ugovor sa FZO RS dužna da osiguranicima obezbijedi lijek po referentnoj cijeni.

Pacijentkinje, međutim, imaju mogućnost da izaberu i lijek drugog proizvođača, uz doplatu razlike u cijeni.

U FZO RS ističu da su, kao upravljači javnim sredstvima, obavezni da posluju racionalno i transparentno.

Cjenovnik lijekova sa referentnim cijenama, kao i prateći akti, javno su dostupni na internet stranici Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

Srpskainfo

Nastavi čitati

Aktuelno