Godine 2016, na osnovu dokaza koje je prikupljao, Darko Đurović optužio je tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS Stanislava Čađu da je direktno odgovoran za smrt njegovog sina Nikole. Umjesto povrijeđenog ministra, koji je poslije saobraćajne nesreće prebačen na VMA, krivicu je preuzeo Nenad Radinković, nezaposleni pekar iz Laktaša. Nakon toga često je hapšen zbog ilegalne preprodaje oružja. Uvijek kratkotrajno policijsko zadržavanje, nikada zatvor. Koristan za sistem bio je i u koordinisanoj akciji, u kojoj pred namještenu kameru donosi kesu narkotika Vladi Đajiću. Potom kreću pregovori oko cijene. io je 21. avgust 2011. godine, 15 minuta poslije ponoći. Dvadesetjednogodišnji Nikola Đurović vraćao se iz Rakovačkih bara u centar Banjaluke. Na semaforu mu se upalilo zeleno svjetlo, krenuo je „fiatom“ kroz raskrsnicu, ali je iz smjera Laktaša dojurio „audi A4“, proletio kroz crveno i udario direktno u Nikolino vozilo. Mladić je umro u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske.

Za ovu nesreću na četvorogodišnju kaznu zatvora osuđen je nezaposleni pekar iz Laktaša Nenad Radinković, sada već dokazani kriminalac sa najnovijeg snimka na kojem preprodaje drogu Vladi Đajiću, bivšem rukovodiocu SNSD-a i direktoru UKC RS. Đurovićevi roditelji, međutim, godinama su upozoravali da je Radinković poturen kao vozač, kako bi se prikrili oni koji su zaista skrivili nesreću. Tvrdili su da je “audi A4”, koji je usmrtio njihovog sina, vozio neko iz vrha vlasti RS, odnosno neko od članova porodice najznačajnijih funkcionera RS. Darko Đurović, mladićev otac, Okružnom tužilaštvu u Banjaluci dao izjavu u krivičnom predmetu protiv tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS Stanislava Čađe, načelnika CJB Banjaluka Mladena Marića i dvojice saobraćajnih policajaca, Zdravka Ribića i Marinka Gajanovića, a nakon što je protiv njih podnio krivičnu prijavu smatrajući ih odgovornim za prikrivanje okolnosti pod kojima je njegov sin nastradao.

Đurović je progovorio o dešavanjima na licu mjesta.

KO JE SAKRIVEN NA MJESTU NESREĆE

Dežurna tužiteljica nije čula da joj zvoni telefon pa se nije javila niti došla na mjesto nesreće, pa je Ribiću i Gajanoviću omogućeno da sami obave uviđaj i “kreiraju saobraćajnu nezgodu po svom nahođenju”. Marić, koji je u to vrijeme bio načelnik Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja, prema Đurovićevom mišljenju, odgovoran je što je izdao naredbu da se uviđaj počne bez prisustva dežurnog tužioca. Otac je još potvrdio da policajci nesreću nisu upisali u dnevnik događaja na dan kada se ona desila, već četiri dana kasnije.

Otac poginulog mladića dalje je naveo da su saobraćajni policajci načinili niz propusta vršeći uviđaj.

“Sa lica mjesta nisu uzeti predmeti koji su konstatovani u zapisniku o uviđaju i na fotodokumentaciji – komad platna na kome je bio trag krvi, dijelovi vozila i ostali materiali koji se moraju izuzeti i čuvati pod nadzorom suda za potrebe vještačenja”, naveo je Đurović. On je podsjetio da ni “audi” ni vozilo njegovog sina nisu izuzeti radi vještačenja, već su dokazi na njima kontaminirani. Uz to, naveo je Đurović, sporni su i podaci o načinu na koji je “audi” rentiran. U ugovoru o iznajmljivanju vozila se navodi da je “audi” iznajmljen Radinkoviću 27. jula 2011. godine, a da je vozilo vraćeno 20. avgusta, dakle dan prije nesreće. vještačenje vazdušnih jastuka iz “audija” obavljeno je četiri mjeseca nakon nesreće. Đurović je sumnjao da je “audi” korišten za potrebe MUP RS, jer je, kako je kazao, pored volana u tom vozilu bio nosač, za koji on sumnja da je bio nosač sa treptače.

U Tom momentu nije mogao sa sigurnošću tvrditi da je Čađo vozio automobil koji je naletio na Nikolu, ali je podsjetio da se Banjalukom šire “razne priče”. Saznao je da je Čađo poslije nesreće prevezen na VMA u Beogradu, gdje je bio smješten na odjeljenju za “nepoznata lica” i da mu je to sredio bivši SNSD ministar zdravlja RS Ranko Škrbić.

ČAĐO = RADINKOVIĆ

U prikrivanju nesreće, prema informacijama porodice Đurović, učestvovalo je stotinjak osoba, policajaca, medicinskog osobalja, tužilaca i sudija.

„Nenad Radinković nije kriv za smrt mog sina“, tvrdio je.

Radinković je pobjegao u Francusku, gdje je uhapšen pod optužbom da je krijumčario oružje. Svjedoci su navodili da mu je hapšenje namješteno, a oružje potureno, kako bi bio spriječen da progovori o tome šta se 21. avgusta 2011. godine zaista dogodilo u Rakovačkim barama.

Godine 2016. Darko Đurović optužio je Čađu da je direktno odgovoran za smrt njegovog sina Nikole.

“Učesnik saobraćajne nesreće je Stanislav Čađo i još jedan visoki funkcioner”, rekao je Đurović na konferenciji za novinare održanoj u Narodnoj skupštini RS i nije želio navesti ime drugog “visokog funkcionera”, za kojeg tvrdi da je bio sa Čađom u automobilu.

Đurović je imao mnogo novih detalja koji su objašnjavali situaciju. Skupštinski odbor za bezbjednost i nadzor nad radom policije RS bio je „šokiran novim dokazima”.

Roditelji nastradalog Nikole Đurovića, nikada nisu ni tražili krivično gonjenje Radinkovića, smatrajući da je on “podmetnut”. Oni su i ranije tvrdili Radinković nije vozio kobne noći, već da se za upravljačem nalazio “visoki funkcioner ili sin nekog od visokih funkcionera RS”.

Prema zvaničnoj vrerziji, u „audiju“ je, osim Radinkovića, bio još maloljetni J.S, ali to DNK nalaz nikada nije potvrdio. Očevici sa mjesta nesreće i iz Hitne pomoći tvrdili su da na Radinkovićevoj odjeći nije bilo tragova krvi niti je on bio povrijeđen.

Takođe, Radinković je vozilo iznajmio 27. jula 2011. u pet časova ujutro, a vratio ga 20. avgusta 2011. u osam časova ujutro, dakle prije nesreće. Dva dokumenta još su potvrdila datume: račun za iznajmljeno vozilo, te list u kojem je navedeno da na autu nema oštećenja.

„Porodica pokojnog Đurovića je ukazala na ove detalje, da bi se potom pojavio novi dokument, bez pečata, u kojem je navedeno da je vozilo vraćeno tek 5. septembra 2011. godine. Taj dokument navodno je potpisao sam Radinković, mada to nije mogao učiniti, jer se tada nalazio u Francuskoj, gdje je otišao par dana nakon nesreće. I mnogo drugih detalja iz same istrage ukazuju da su policijsko-pravosudni organi učinili niz propusta ili su, još gore, namjerno usmjeravali istragu kako bi zataškali stvarne krivce sa smrt Nikole Đurovića“, pisao je Žurnal.

Radinković, očigledno koristan vlastima, nikada se nije dugo zadržavao u pritvorima. Nekoliko puta je hapšen zbog ilegalne preprodaje oružja, ali za tri dana priča bude zaboravljena. U novoj epizodi koordinisane akcije akter je snimka na kojem donosi kesu sa narkoticima smijenjenom direktoru UKC RS Vladi Đajiću, a onda pregovaraju o cijeni. Spominje se cifra od 30.000/40.000 KM.

Milorad Dodik, još aktuelni lider SNSD-a, dokumente o smjeni Đajića imao je spremne, Vlada RS dogovor da na čelo UKC-a dođe Nikola Šobot, ljekar i SNSD-ov kandidat za gradonačelnika na prošlim Lokalnim izborima….

(zurnal.info)

„Siniši Karanu odgovara sve samo da se ne tiče njega. On je fikus. To potvrđuju tribine SNSD-a na kojima Karan kaže da narod na izborima za predsjednika Republike Srpske ne bira njega nego Milorada Dodika, nazivajući ih Sinišom Dodikom i Miloradom Karanom“, poručio je srpski član Kolegijuma Predstavničkog doma PS BiH, Darko Babalj (SDS).

Gospodinu Karanu odgovara sve samo da njega niko ništa ne pita i moli Boga da izgubi na izborima, tvrdi Babalj govoreći o kandidatu SNSD-a za predsjednika Republike Srpske.

„Gospodin Karan, vjerujte, moli Boga da izgubi. Zašto? Zato što nije spreman za ovo što će se dešavati sljedeći vremenski period. On je po strukturi policajac i oni vole komandu, onog iznad sebe. Odjednom se desio da se može desiti, ali neće, da on bude taj koji upravlja procesom.

Karanu je drago što se dešava ovo juče, prekjuče, danas, sutra, samo da se ne bi pričalo o njemu jer priča koju priča režim je nazovimo patriotska, a tom istom kandidatu za predsjednika Republike Srpske narod ne može da oprosti njegovo djelovanje u SIPA-i.

Kad je Sredoje Nović bio direktor SIPA-e, a Karan drugi čovjek SIPA-e, on je govorio da treba zamrznuti imovinu ne samo haškim optuženicima, tako ih je on nazivao, a ne ja, nego treba zamrznuti imovinu i porodicama Karadžić, Mladić, Župljanin. Karan misli da se to zaboravilo. Nije se to zaboravilo“, kategoričan je Babalj.

Babalj podsjeća da je Siniša Karan bio ministar unutrašnjih poslova kada je raspisan tender za stacionirane radare, a koji je poništen prije nekoliko dana.

„Zato bi on volio da se o tome ne priča i da se sve svali na Vladu Đajića i Stašu Košarca, koji su akteri snimaka koje smo gledali posljednjih dana, pa da u ponedjeljak kaže ‘imali smo dobru volju ali nismo pobijedili’ “, tvrdi dalje Babalj.

S druge strane je, naglašava Babalj, profesor Branko Blanuša, kandidat SDS-a, kojeg je podržla opozicija, razna udruženja i istaknuti pojedinci, a koji je oko sebe okupio sve ono što je zdravo i prave vrijednosti koji će značiti kraj ovog režima.

“Građani nemaju pravo da se žale ako Republiku Srpsku nastavi da vodi ekponent režima, a to je Siniša Karan. Veliki je uspjeh opozicije što smo svi mi koji ga podržavamo našli čovjeka kojem protivnička strana nema šta da kaže. Gospodin Blanuša je čovjek u kojem je sve stalo. Bio je borac odbrambeno-otadžbinskog rata, roditelj je, skroman, profesor je, bio je dekan…Svi stanovnici Republike Srpske, bez obzira kojoj partiji pripadaju, sutra mogu da budu ponosni na njega, a ne da ga se stide.

Gospodin Blanuša je tako tiho ušao u svaku kuću u Republici Srpskoj. Mi od svake kuće tražimo da u nedjelju izađu i podrže Blanušu“, kaže Babalj.

Blanuša, prema Babaljevim riječima, nema šefa u SDS-u.

„Odgovorno tvrdim da gospodin Blanuša nije ničiji eksponent, da je sam, da je svoj, da je čovjek koji je stabilan član SDS-a, stabilan i odgovaran prema toj ideji koja se zove SDS i vrijednostima koje baštini SDS. Čovjek u kojem je SDS i svi ostali vidjeli šansu da Republika Srpska od ponedjeljka krene nekim drugim putem“, zaključio je Babalj.

– Banjaluka je moj grad, grad u kojem sam rođen, odrastao, školovao se i u kojem živim.