Danas se, prema vjerovanjima, ništa ne iznosi iz kuće, a objeduje se na slami.

Badnjim danom počinje božićno praznovanje. Slavi se dan uoči Božića i ujedno je posljednji i najstrožiji dan Božićnog posta. Tog dana rano ujutro domaćin odlazi da isječe badnjak, najčešće je to hrastovo drvo, da bi ga te večeri unio u kuću i time označio početak božićne svetkovine.

Badnji dan nazvan je po sječenoj grani hrasta – badnjaku, svetom drvetu Slovena.

Na današnji dan se, prema vjerovanjima, ništa ne iznosi iz kuće, a objeduje se na slami.

Ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak. Čim svane, loži se vatra i pristavlja se uz nju pečenica. Žene u kući mijese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić.

Kako se siječe badnjak?

Prije izlaska sunca, na Badnji dan, domaćin sa sinovima ili unucima odlazi u šumu da siječe badnjak. Bira se obično mlad i prav cerić, ako nema cerića, može i hrast. Stablo cerića treba da bude toliko, da ga domaćin na ramenu može donijeti kući. Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i siječe badnjak.

Badnjak se siječe i zasjeca sjekirom ukoso, i to sa istočne strane. Po narodnom vjerovanju, badnjak se mora posjeći sa tri snažna udarca. Što sjekira od tri puta ne presječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem (sukanjem). Taj lomljeni dio na badnjaku zove se brada i poželjno je da bude na svakom badnjaku. Vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju. Ne smije se, dakle, zaustaviti na nekom drvetu. Iver od badnjaka se uzima i stavlja među karlice, da kajmak bude debeo kao iver. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gde stoji do uveče.

Šta simboliše badnjak?
Badnjak simbolički predstavlja ono drvo, koje su pastiri doneli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak nagoveštava i drvo Krsta Hristovog.

Badnje veče
Badnje veče, praktično spaja Badnji dan i Božić. Zato se u našem narodu kaže za neke osobe, koje su prijateljski bliske i vezane da su kao “Božić i Badnji dan”. Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenica se nosi na ražnju, obično dvojica nose između sebe, i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad riječima: “Dobro veče! Čestit Božić, Badnje veče!” Domaćica i ženska čeljad posipaju pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući: “Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!” Pečenica se unosi u sobu gdje se obavlja večera na Badnji dan i Božićni ručak, i prislanja na istočni zid, tamo gdje su ikone i kandilo.

Pošto se badnjak prethodno isječe sa debljeg kraja na tri dijela, veličine da može da stane u šporet ili kakvu peć, unosi se u kuću. Isto se govori i radi kao kad se unosi pečenica. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.

Paganska vjerovanja naših predaka, pridavala su badnjaku natprirodna i božanska svojstva.

O tome svjedoče i riječi pesme:

“Oj, badnjače, badnjače, ti naš stari rođače,

Dobro si nam došao i u kuću ušao!…

Ti nam Hrista objavljuješ, njega slaviš i kazuješ!

Mili srpski badnjače, ti, naš stari rođače!…”

Badnje veče spaja Badnji dan i Božić. Zato se u našem narodu za neke osobe, koje su prijateljski bliske i vezane, kaže da su kao “Božić i Badnji dan”.

Prema vjerovanjima, na Badnje veče bi trebalo da praštate i mirite se, a na Badnji dan da vratite pozajmljeno.

Slama
Poslije badnjaka u kuću se unosi slama. Prilikom unošenja slame domaćin i domaćica govore i postupaju kao kad se unosio badnjak i pečenica. Slama se posipa po cijeloj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio.

Večera uoči Božića
Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpjevaju tropar “Roždestvo tvoje…”, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.

Pečenica
Kod Srba božićna pečenica je najčešće prase ili nazime, mlado svinjče, a u nekim krajevima je to jagnje ili mlada ovca i naziva se veselica. Peče se na Tucindan i na Badnje veče se unosi u kuću i naslanja na istočni zid, gdje stoji do Božića, kada se servira. Kokoš, guska, patka ili ćurka u mnogim krajevima ne smiju se naći na prazničnoj trpezi zbog vjerovanja da je pernata živina simbol nazadovanja i rasturanja kuće, jer kljuca i baca zemlju iza sebe.