Američka svemirska agencija NASA odlučila je da blokira kineske državljane da rade na njenim svemirskim programima.

“NASA je preduzela interne mjere u vezi sa kineskim državljanima, uključujući ograničavanje fizičkog i sajber bezbjednosnog pristupa našim objektima, materijalima i mreži, kako bi se osigurala bezbjednost našeg rada”, rekla je portparolka NASA Betani Stivens, prenosi Blumberg.

Ta novinska agencija podsjeća da je kineskim državljanima ranije bilo dozvoljeno da učestvuju kao izvođači radova ili studenti koji doprinose istraživanju, ali ne i kao osoblje.

Prošlog petka nekoliko pojedinaca javilo je medijima, pod uslovom da ostanu anonimni, da su iznenada isključeni iz IT sistema i da im je zabranjen pristup ličnim sastancima.

Blumberg navodi i da je u toku trka SAD i Kine ko će da pošalje posadu na Mjesec.

Američki program Artemis, koji je uslijedio nakon slijetanja više letjelica Apolo od 1969. do 1972. godine, nada se da će izvesti slijetanje 2027. godine, ali se suočio sa prekoračenjem troškova i kašnjenjima.

Kina, sa druge strane, ima za cilj da pošalje na Mjesec svoje astronaute, koje naziva “tajkonautima”, do 2030. godine u okviru svog programa i nedavno je bila uspješnija u poštovanju rokova.

Vršilac dužnosti direktora NASA Šon Dafi rekao je da su SAD i Kina trenutno u drugoj svemirskoj trci.

“Kinezi žele da se vrate na Mesec prije nas. To se neće dogoditi. Amerika je bila vodeća u svemiru u prošlosti i nastavićemo da budemo vodeći u svemiru i u budućnosti”, izjavio je Dafi.

Kina takođe teži da postane prva zemlja koja će vratiti uzorak sa površine Marsa, u robotskoj misiji koja bi trebalo da bude pokrenuta 2028. godine, a da vrati kamenje 2031. godine.

Trampova administracija je, u međuvremenu, kroz svoj predlog budžeta signalizirala da želi da otkaže planiranu misiju vraćanja uzoraka sa Marsa, zajednički projekat sa Evropskom svemirskom agencijom.

Vašington je nagovijestio je da bi posao umjesto toga mogla da obavi misija sa posadom, iako nisu dati nikakvi konkretni detalji, prenosi Tanjug.

Čarli Kirk (31), poznati američki konzervativni aktivista i influenser, blizak saradnik predsjednika SAD Donalda Trampa, ubijen je pred porodicom hicem iz vatrenog oružja dok je držao govor na Univerzitetu u Juti.

Kirk je ubijen jednim metkom u vrat dok je držao govor pred oko 3.000 ljudi u sklopu svoje turneje “American Comeback Tour”, piše BBC News.

Kirkova supruga Erika i njihovo dvoje djece bili su prisutni dok je držao govor, ali nisu povrijeđeni. Niko drugi na događaju, niti u kampusu, nije povrijeđen, prenosi Euronews.

Atentat na konzervativnog političkog komentatora šokirao je Ameriku, a napadač koji ga je ubio je u bjekstvu, prenijeli su američki mediji.

“Vjeruje se da je u pucnjavi učestvovala samo jedna osoba”, rekao je guverner Jute Spenser Koks, koji je ubistvo Kirka nazvao “političkim atentatom”, prenosi CNN.

Tramp je opisao smrt Kirka kao “mračan dan za Ameriku” i okrivio retoriku “radikalne ljevice” za podsticanje političkog nasilja.

Najpoznatiji desničarski aktivista u SAD, koji je bio pozvan da govori na Univerzitetu u Juta Veli (UVU), sjedio je ispod bijelog paviljona i obraćao se pred oko 3.000 mladih okupljenih u dvorištu na otvorenom u obliku amfiteatra.

Prema riječima očevidaca i snimcima sa lica mjesta, odgovarao je na pitanje o oružanom nasilju kada se oko 12.20 po lokalnom vremenu začuo jedan pucanj.

Na snimku se vidi kako Kirk trza unazad na stolici, dok mu se krv vidi na vratu, prije nego što je preplašena masa počela bježati, prenosi BBC.

“Čuo sam glasan pucanj, jak prasak, i onda sam vidio njegovo tijelo kako se kao usporeno prevrće unazad”, rekao je jedan očevidac novinarima.

“Svi smo pali na zemlju, i mislim da smo tako ležali oko 30 do 45 sekundi, a onda su svi oko nas počeli da ustaju i bježe”, kazala je Ema Pits, novinarka “Deseret Newsa”.

Napadač je ispalio jedan hitac, rekao je komesar Odjeljenja za javnu bezbjednost Jute Bo Mejson, navodeći da je “napad bio ciljan i usmjeren ka jednoj osobi”. Vjeruje se da je napadač pucao sa krova jedne zgrade.

Kirk je, nakon što je pogođen u vrat, neko vrijeme bio u kritičnom stanju, dok su ga bezbjednosne snage evakuisale sa lica mjesta. Prebačen je u bolnicu privatnim vozilom, a nekoliko sati kasnije Tramp je potvrdio njegovu smrt objavom na mreži Trut Social.

Tramp je izrazio svoju “tugu i bijes” zbog Kirkovog ubistva u video-obraćanju iz Ovalnog kabineta.

“Čarli je inspirisao milione. Svi koji su ga poznavali i voljeli ujedinjeni su u šoku i užasu”, rekao je Tramp u četvorominutnom snimku.

Vlasti su saopštile da je riječ o atentatu, ali još nije poznato ko je pucao na Kirka, niti zašto.

Iako je imao samo 31 godinu, Kirk je bio veoma uticajan u američkoj politici i doprinio je porastu podrške Trampu među mlađim biračima, što je bio jedan od ključnih faktora za povratak republikanca na vlast prošle godine, prenosi BBC.

Kirk je 2012. bio suosnivač organizacije Turning Point USA kako bi promovisao konzervativne stavove među mladima, a njegove naloge na društvenim mrežama pratilo je više od 20 miliona ljudi.

Dvije osobe su uhapšene nekoliko sati nakon atentata, ali su kasnije puštene. Zvaničnici iz Jute navode da te osobe “trenutno nemaju nikakve veze” sa pucnjavom.

Policija vjeruje da je smrtonosni hitac ispaljen sa krova zgrade u blizini dvorišta u kojem je Kirk govorio. Navode da su pregledali snimke sa bezbjednosnih kamera i da je osumnjičeni bio obučen u tamnu odjeću.

BBC Verify je analizirao snimke postavljene na društvenim mrežama, za koje se tvrdi da prikazuju osobu na krovu univerzitetske zgrade nakon napada.

Snimak je objavljen na mreži X nakon pucnjave, ali nije moguće potvrditi kada je tačno nastao.

Zbog lošeg kvaliteta video-zapisa, teško je sa sigurnošću reći šta tačno prikazuje tamna figura na snimku. Na osnovu karakteristika zgrade, BBC je identifikovao da je riječ o Losee Centru na UVU kampusu.

Portparol univerziteta potvrdio je da je hitac ispaljen sa tog mjesta.

Pucnjava u kojoj je ubijen Kirk desila se nakon niza slučajeva političkog nasilja u SAD, uključujući ubistvo poslanice iz Minesote i njenog supruga u junu, napad zapaljivim sredstvima na guvernerovu rezidenciju u Pensilvaniji u aprilu, kao i atentat na Trampa tokom predsjedničkih izbora u julu prošle godine.

Direktor FBI-ja Keš Patel izjavio je ranije da je osoba privedena zbog sumnje da je izvršila atentat na Kirka puštena na slobodu nakon policijskog ispitivanja i dodao da nastavljaju istragu.

Iz Odjeljenja za javnu bezbjednost Jute saopštili su da su obje osobe privedene u ovom slučaju puštene na slobodu jer “nisu povezane sa pucnjavom” na Kirka.

Područje oko Bijele kuće je blokirano nakon ubistva Kirka.

Kriza NATO saveza, koju su s obje strane Atlantika do sada poricali ili pokušavali da odlože , sada je stigla, piše Robert Kagan u američkom časopisu ”The Atlantic”, prenosi Index.

Nakon što je Rusija u srijedu poslala roj drinova na Poljsku, navodi Kagan, došao je trenutak u kom će svijet otkriti da li su Sjedinjene Države i dalje posvećene odbrani svojih saveznika.

Kagan, koji je saradnik “The Atlantica” i viši naučni saradnik u “Brookings Institution”, jednom od najuticajnijih američkih tink-tankova, podsjeća da je od početka svoje predsjedničke kampanje Donald Tramp bio nejasan oko američkih bezbjednosnih obaveza prema Evropi.

“Saveznici su se nadali da će uspjeti da ga smire laskavim titulama poput ‘tatice’, popuštanjem pred njegovim carinama i opštim prihvatanjem ponižavajuće podložnosti – sve samo kako bi kupili vrijeme. Neki su čak gajili iluziju da će SAD pružiti neku vrstu sigurnosti ako bi evropske snage ušle u Ukrajinu, mada je bilo jasno da to Vladimir Putin nikada ne bi dopustio”, ocijenio je Kagan.

Prema njegovom mišljenju, pravo iskušenje američke predanosti činilo se kao problem koji će se pojaviti tek budućnosti, dok se u međuvremenu održavala fasada transatlantskog jedinstva, sve dok Evropa ne ojača sama ili dok Tramp ne ode sa scene.

To je odgovaralo i Amerikancima i Evropljanima: Tramp nije morao otvoreno da napusti saveznike, iako ih je postupno napuštao, a Evropljani nisu morali da priznaju da SAD više nisu uz njih, što bi značilo suočavanje sa sopstvenom sigurnošću i većim izdvajanjima za odbranu.

Putin je požurio…

Putin je, piše Kagan, imao sve razloge da požuri stvari. Iznenađenje je jedino to što napad na Poljsku nije izveo ranije.

Napad na linije snabdijevanja Ukrajine preko Poljske, Rumunije ili Slovačke uvijek mu je bio opcija.

Istorijski gledano, kad bi neka država direktno snabdijevala oružjem drugu državu u ratu, to je značilo da se i sama smatra zaraćenom stranom. Da je Putin ranije odlučio da bombarduje te linije snabdijevanja, mogao je da tvrdi da ima pravo na to, ističe autor teksta.

Odgovarajući na pitanje zašto onda to nije uradio, Kegan kaže da ranoj fazi rata Putin vjerovatno nije imao kapaciteta, ali da je važniji razlog bio strah da bi to u rat uvuklo NATO i SAD.

To je bila njegova noćna mora, pogotovo nakon što ruske snage nisu uspjele da ostvare brzu pobjedu i zaglavile su u Ukrajini.

Američka suzdržanost

Da je NATO ušao u rat, ruske bi snage bile osuđene na propast. Samo američki brodski i podmornički projektili mogli su da unište most kod Krima, da odsjeku ključnu rusku liniju snabdijevanja i pretvore vojnike u Ukrajini u mete za NATO avione i rakete.

Putin bi tada morao da bira između kapitulacije i nuklearnog rata koji bi uništio Rusiju.

Uprkos tome, piše Kagan, od početka su upravo Amerikanci bili ti koji su se najviše bojali vlastite intervencije.

Bajdenova administracija znala je za Putinove planove još u novembru 2021. i upozoravala na invaziju, ali nije preduzela nijedan potez koji bi nagovijestio vojnu reakciju – ni slanje brodova u Crno more, ni premještanje snaga bliže Ukrajini.

Kad je invazija počela, ruska vojska je zaglavila, ali SAD su i dalje birali suzdržanost: slali su oružje, ali uz stroga ograničenja, i izbjegavale sve što bi se moglo shvatiti kao agresivno.

Putin je tako preživio najveći trenutak opasnosti za Rusiju od Staljingrada.

Priprema za udar na NATO

Nakon što je shvatio razmjere američke suzdržanosti, Putin je krenuo da pritiska susjede i saveznike Ukrajine. To je bilo logično, s obzirom na kontradikciju američke politike: pomagati Ukrajini, ali ne ulaziti u sukob s Rusijom.

Putinov cilj sada je da prisili Ukrajinu na predaju. U Poljskoj već raste skepsa oko pomoći Kijevu, a ruski udari mogli bi da povećaju protivljenje ako SAD pokažu nepouzdanost. Time bi Ukrajinci morali da razmišljaju o svijetu bez spoljne pomoći.

Ali, Putin cilja i na veći plijen: raspad NATO saveza.

Već mjesecima vodi “rat u sjenci” protiv članica NATO-a, uključujući sabotaže i pokušaje atentata na evropske odbrambene zvaničnike.

Kako podsjeća kolumnista “Atlantica”, Trampova administracija na to je reagovala najavama da se SAD više ne mogu brinuti za evropsku bezbjednist, prijetnjama povlačenjem snaga i otkazivanjem vojnih programa u Baltiku.

Napad na Poljsku izvukao je “rat u sjenci” na svjetlost dana. Ako Tramp ne učini ništa nakon ruskog napada na članicu NATO-a, piše Kagan, Evropljani će se morati da prestanu da se zavaravaju i priznaju da Amerika više nije uz njih