Fraza „bolest štitne žlijezde je bolest neizgovorenih riječi“ je uobičajeni koncept u holističkim, emocionalnim i metafizičkim zdravstvenim krugovima. Ona ukazuje na metaforičku vezu između poremećaja štitne žlijezde – često lokalizovanih u predjelu grla – i konstantnog potiskivanja emocija, neizrečenih istina ili „gutanja” svega što nas tišti, nedostatka hrabrosti da se suprotstavimo i borimo…

Dok se konvencionalna medicina fokusira na autoimune odgovore (Hašimotova/Grejvsova bolest), nedostatak joda ili genetske faktore, ova holistička perspektiva tvrdi da emocionalni i psihološki stresori doprinose ili pogoršavaju fizičku disfunkciju.

Bolest štitne žlijezde može da izazove emocionalne probleme?
Ljudi sa poremećajima štitne žlijezde često imaju i fizičke i emocionalne ili mentalne zdravstvene simptome. To je posebno slučaj kod ljudi sa hipertireozom (preaktivna štitna žlijezda), hipotireozom (neaktivna štitna žlijezda), bolestima oka povezanim sa štitnom žlijezdom ili rakom štitne žlijezde.

Bez obzira na vrstu poremećaja štitne žlijezde, to stanje može da nas učini emotivnijim nego što smo se osjećali ranije. Otkrivamo kako nam se raspoloženje mijenja, ponekad brzo i nepredvidivo. Endokrinolozi naglašavaju da su uobičajeni emocionalni problemi:

Anksioznost – osjećaj nervoze, ubrzan rad srca i drhtavica ili zbog brige o obavljanju normalnih svakodnevnih aktivnosti uz istovremeno suočavanje sa umorom i gubitkom energije

Depresija – loše raspoloženje i teškoće u uživanju u stvarima, razdražljivost, osjećaj da možemo da se rasplačemo svake sekunde, gubitak apetita i letargija

Promjene raspoloženja – razdražljivost, oštroumnost ili kratkotrajnost.

Koji su najčešći problemi u vezi sa mentalnim zdravljem?

Kognitivni problemi koji mogu da se jave usljed smanjene aktivnosti štitne žlijezde su:
-Teškoće sa koncentracijom (moždana magla)
-Kratkoročni gubici pamćenja
-Nedostatak interesovanja i mentalne budnosti.

Ovi simptomi mogu da navedu neke ljude da se zabrinu zbog trajnog poremećaja pamćenja, koje se često dovodi u vezu sa demencijom, ali u stvari su rijetko tako ozbiljni kao kod demencije.

Šta uzrokuje psihološke simptome?

Abnormalni nivoi hormona štitne žlijezde ponekad mogu da izazovu psihološke simptome. Konkretno, brze promjene nivoa hormona štitne žlijezde mogu da poremete naše emocije. Posebno kod hipertireoze, brza i efikasna kontrola nivoa štitne žlijezde je neophodna za stabilizaciju raspoloženja i važno je osigurati da nivoi štitne žlijezde ostanu stabilni.

Ponekad su psihološki simptomi sporedni efekat liječenja. Na primjer, beta blokatori, koji se ponekad propisuju ako imamo hipertireozu, radi usporavanja srčanog ritma i smanjenja anksioznosti, mogu da učine da se neki ljudi osjećaju umorno, depresivno i mentalno manje budno. Ako se propisuju steroidi, oni mogu da pogoršaju depresiju.

Poremećaj štitne žlijezde takođe može da izazove promjene u izgledu, na primjer, promjene lica zbog bolesti štitne žlijezde i oka, gubitak ili dobijanje na težini i gubitak kose. Ove promjene mogu da budu uznemirujuće i doprinesu osjećaju niskog samopoštovanja ili lošeg raspoloženja, piše “eKlinika“.

Kako stres utiče na štitnu žlijezdu?

Stres ima značajan uticaj na cjelokupnu funkciju tijela, uključujući i štitnu žlijezdu. Kada doživite stres, vaše tijelo oslobađa kortizol, snažan hormon koji aktivira nekoliko tjelesnih funkcija kako bi vas pripremio za reakciju „bori se ili bježi“. Iako je ova reakcija vitalna za preživljavanje u kratkom roku, produženi ili hronični stres može da ima štetne efekte na zdravlje štitne žlijezde i poveća rizik od razvoja ili pogoršanja bolesti štitne žlijezde.

Najčešće bolesti štitne žlijezde često se dovode u vezu sa autoimunim poremećajima, gdje imuni sistem tijela pogrešno napada sopstvenu štitnu žlijezdu. Dvije rasprostranjene autoimune bolesti štitne žlijezde su Grejvsova bolest i Hašimotov tireoiditis. Grejvsova bolest uzrokuje da štitna žlijezda postane preaktivna, što dovodi do hipertireoze, dok Hašimotov tireoiditis rezultira smanjenom aktivnošću štitne žlijezde ili hipotireozom. Važno je napomenuti da stres ne izaziva direktno bolest štitne žlijezde, ali može da pogorša simptome i ometa efikasnost liječenja.

Ruski akademik Leo Bokerija, čovjek koji već pola vijeka spasava živote na operacionom stolu, iznio je tvrdnju koja je zaustavila medicinsku javnost: većina operacija mogla se izbjeći da su pacijenti samo malo više hodali!

„Hodanje je zlatni recept. Dostupno je svima, a djeluje bolje od mnogih pilula“, izričit je Bokerija.Signal koji ne smijete ignorisati
Kada se penjete uz stepenice i osjetite kako vam srce „skače“ u grlu, to nije samo znak starenja.Šta se dešava u vašem tijelu nakon samo 100 metara?
Čim zakoračite, u vašim arterijama počinje magija. Ćelije oslobađaju azot-oksid, prirodni „lijek“ koji opušta mišiće krvnih sudova. Krvni sud se širi, pritisak prirodno pada, a krv teče bez prepreka. Bez ikakve hemije!

Noge su vaše „drugo srce“
Srce ima gotovo nemoguć zadatak: da podigne krv iz nogu nagore, direktno protiv gravitacije. Tu mu pomažu mišići potkoljenice. Sa svakim korakom, oni djeluju kao pumpa koja gura vensku krv ka srcu. Ako sjedite cijeli dan, ta pumpa stoji. Rezultat? Oticanje, težina, umor i na kraju – bolest.

Tijelo samo gradi „bajpas“
Klinički su dokazani slučajevi gdje su pacijenti sa teškom aterosklerozom, koji su mogli preći jedva 70 metara od bola, redovnim hodanjem natjerali svoje tijelo na nevjerovatnu reakciju. Kada mišići vape za kiseonikom, oni šalju „molekularni SOS“. Tijelo tada počinje da gradi nove kapilare koji zaobilaze blokirana mjesta. Nakon godinu dana, takvi ljudi su šetali i po 6 kilometara bez ikakvih bolova!

Savjet akademika: Kada je najbolje vrijeme?
Idealno vrijeme za šetnju je između 6 i 7 časova ujutru. Ako tada ne možete, idite poslije 17 časova.

Trik za pritisak: Tri šetnje od po 10 minuta imaju jači efekat na pritisak nego jedna od pola sata!

„Najskuplji medicinski tretman je onaj koji izbjegavate. A najjeftinija preventiva je izlazak napolje“, zaključuje Bokerija. Počnite danas, jer vaše srce ne čeka ponedjeljak, piše Stil.

Bol u zglobovima često se mijenja sa vremenom. Nauka potvrđuje vezu između hladnoće, vlage, pritiska i osteoartritisa – i objašnjava kako ublažiti simptome.

• Naučni projekat iz 2023. godine pokazao je da ponekad možemo da se oslonimo i na starije u porodici umjesto da proveravamo prognozu na telefonu. Napravljena je velika meta-analiza koja je obuhvatila 14 studija i više od 2100 ljudi sa osteoartritisom. Pokazala je da vrijeme zaista utiče na bolove u zglobovima. Pošto se bolovi ne javljaju samo zbog promjene vremenskih prilika, ove „predviđače“ ne treba smatrati nepogrešivim, ali često neće pogriješiti.

Kako bi trebalo da izgleda zdrav zglob?
Svaki zdrav zglob mora da ima očuvane koštane površine, neoštećenu hrskavicu, urednu sinovijalnu tečnost odgovarajuće viskoznosti (gustine) i odgovarajući razmak između koštanih površina, koji obezbjeđuje dobra snaga mišića zaduženih za taj zglob.

Kod osteoartritisa su sve ove strukture oštećene u većoj ili manjoj mjeri i imaju tendenciju da se vremenom dodatno pogoršavaju usled novih zapaljenskih procesa.

Kako vremenske prilike utiču na bolove u zglobovima?
Od vremenskih faktora najvažnija su tri: temperatura, vlažnost vazduha i vazdušni pritisak.

Snižena temperatura vazduha nepovoljno utiče na zglobove jer smanjuje viskozitet sinovijalne tečnosti, odnosno njenu gustinu. Time se olakšava kontakt oštećenih zglobnih površina i nadražuju se ogoljeni nervni završeci, što dovodi do pojačanog bola. Niska temperatura takođe smanjuje cirkulaciju u ekstremitetima, što smanjuje fleksibilnost zglobova i povećava bolnost.Uz loše vrijeme smanjuje se i aktivnost. Hrskavica se ne ishranjuje direktno krvotokom, već putem pokreta koji aktivira mišićnu pumpu. Kada je hladno, ljudi se manje kreću, pa posredno dolazi do pojačanih bolova.

Visoka vlažnost vazduha može da pogorša stanje u zglobovima. Pretpostavlja se da menja pritisak u zglobu i tako izaziva bol.

Vazdušni pritisak je pritisak u Zemljinoj atmosferi. Kada je vrijeme lijepo, pritisak je viši, a kada je loše – snižava se. Kod osteoartritisa postoje oštećenja hrskavice i kosti i ogoljeni nervni završeci. Kada se pritisak snizi, dolazi do širenja unutarzglobnih struktura koje pritiskaju nervne završetke i pojačavaju bol.

Ključ je da zglobovi budu u pokretu i na toplom.

Kao i uvijek, pokret je najbolji i najjeftiniji lek, ali se najmanje koristi. Pokret aktivira mišićnu pumpu, širi krvne sudove i omogućava da hranljive materije dopiju u sinovijalnu tečnost, koja zatim bolje hrani zglobne strukture.

Pokret mora biti odgovarajući i ne smije dodatno opterećivati oboljeli zglob. Vježbe treba raditi u rasteretnom položaju. Kod artritisa kuka ili koljena, vožnja bicikla, vježbe na podlozi i vježbe u vodi spadaju u preporučene aktivnosti.

Zglob sa osteoartritisom ne bi trebalo izlagati hladnoći, pa slojevita odjeća i tople obloge mogu smanjiti bol.

Ako je vlažnost vazduha visoka, treba je smanjiti u prostoru. Može pomoći činija soli ili sode bikarbone koja se mijenja na 2–3 dana, komad uglja i redovno provetravanje 4–5 puta dnevno po nekoliko minuta.

Važan je i zdrav način života. Ishrana treba da bude umerena kako bi omogućila smanjenje tjelesne težine kod gojaznih osoba za najmanje 10%. Pozitivan stav takođe ima veliku ulogu.

Pošto na vremenske prilike ne možemo da utičemo, kao ni na činjenicu da osteoartritis ne nestaje, jedna od važnih vještina je prihvatanje bola. To ne znači predaju, već razumijevanje da postoje dani kada je teže i dani kada je bolje, dok naučene tehnike pomažu da se kroz bol lakše prođe. Prihvatanje neće promijeniti vrijeme, ali može promeniti način na koji ga podnosimo, prenosi Stetoskop.