Connect with us

Društvo

IMA PETORO DJECE, HRANE SE U JAVNOJ KUHINJI U MOSTARU! “Nismo prljavi ni poderani”

Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravnika javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.

Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga krsta u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuvarice u njih ulile varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografisanja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova porodice”, kaže kuvarica javne kuhinje za DW.

Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za porodicu”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Porodicu prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.

“Kako živjeti od penzije supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa porodicom on živi u staroj kućici bez kupatila.

“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 hiljada korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene onih koji trebaju obrok su daleko više.

UNDP svojim projektom Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH, skreće pažnju na ovaj, kako su naglasili, “brzorastući problem”.

“Nažalost, čak u 70 opština i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće”, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BiH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak malen, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, na primjer, podatke Federalnog zavoda za penziono osiguranje, skoro 400 hiljada penzionera prima penziju od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5000 prima nevjerovatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh. društvo ne prepoznaje i ignoriše problem nesigurne dostave hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizovaali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je “školom s dušom”.

Ali javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79.63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94.34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenoga krsta, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

“Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema što jesti?” kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavu hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 miliona KM. “Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama”, kako kaže, ” to niko ne bi osjetio.”

Nada se da će država prepoznati ulogu i značenje javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno saosjećanja i solidarnosti, kao ni sistemskog rješenja problema.

“Trenutno se u kuhinjama hrani 19 hiljada ljudi, a odgovorno tvrdim da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koje takve sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle”, zaključuje Kajtaz.

N1

Društvo

DOBRI LJUDI SU OKO NAS Lukić: Nema VEĆEG SEVAPA nego nahraniti gladnog (VIDEO)

Dobri ljudi su oko nas, prepoznaćete ih i po tome koliko pomažu drugima. Udruženje „Oplemeni srce“ iz Istočnog Sarajeva u ovom gradu hrani trenutno 80 gladnih usta.. Nažalost iz dana u dan sve ih je više, kaže za Jutarnji program BN TV dr Igor Lukić, stomatolog, veliki humanista i predsjednik Udruženja „Oplemeni srce“.

Nema većeg sevapa nego nahraniti gladnog, napojiti žednog i dati milost nemoćnom. Znajući da je sve više onih koji ne mogu ni koru hljeda dnevno da priušte, doktor Igor Lukić našao je način da pomogne sirotinji.

– Naša ideja je bila da pomognemo socijalno ugrožene stanovnike grada Istočno Sarajevo i razmišljali smo o centralnoj javnoj kuhinji, međutim sve se odvijalo u vrijeme pandemije, a i zbog razruđenosti opština došli smo na ideju da je možda bolja opcija da napravimo jednu varijantu da se ti obroci dostavljaju na samu adresu korisnika.

S obzirom na to da su naši korisnici malo i ponosni i ljudi koji ne bi dolazili baš tako često u tu javnu kuhinju mislim da je ova opcija mnogo bolja. Ta centralna kuhinja morala bi da bude na jednom mjestu, a opštine su udaljene, pa ljudi ne bi mogli dolaziti, jer na primjer neki stanuju u Krupcu, neki u Vojkovićima, Petrovićima – kaže dr Lukić.

Na početku ove humane priče bilo je 40 korisnika, međutim, kako su cijene hrane otišle u nebo, a potrebe postale sve veće, tako je, nažalost i broj onih kojima je hrana luksuz, postajao veći. Sada ih je oko 80, koji na svoja vrata svakodnevno dobijaju kvalitetne, svježe i s ljubavlju pripremljene obroke.

– S obzirom na to da su građani Istočnog Sarajeva jako humani, svakodnevnim donacijama, pojedinačnim donacijama, neki pojedinačni privredni subjekti, nekih većih kompanija uspjeli smo da prebrodimo veće probleme. Svakodnevno dobijamo uplate na naš račun i isplaćujemo restoranu koji nam priprema te obroke – ističe veliki humanista.

Dobra djela se množe. Pa tako jedna humana priča, kao domino efekat, rađa drugu. Sve je više onih koji su postali dio ove i divne, ali i tužne stvarnosti.

– Praktično mi imamo prijatelje u nekim kompanijama…. oni nam pomažu na svaki način. Ako rok trajanja ističe za par dana ili mjeseci, oni nama proslijede robu, i s obzirom na to da se svakodnevno obroci dostavljaju na adresu korisnika mi i taj kratak rok uspijemo da iskoristimo tako što tu robu svaki dan dostavljamo, odnosno doniranu hranu – riječi su Igora Lukića.

Da bi što više ljudi čulo, priključilo se i pomoglo, pokreut je i humanitarni broj, aktivan za operatere u BiH 17049 – na koji svi koji žele mogu da doniraju 2KM koje će sigurno biti usmjerene za neku supu, čorbicu, pitu, sarmu i vruć hljeb.

Nastavi čitati

Društvo

SNAŽNO nevrijeme u Kneževu, OTEŽAN SAOBRAĆAJ (VIDEO)

Snažno nevrijeme pogodilo je danas u poslijepodnevnim časovima Kneževo.

Nevrijeme je praćeno jakom kišom i grmljavinom.

U Kneževu je trenutno svega 19 stepeni Celzijusovih, piše ATV.

Nevrijeme otežava odvijanje saobraćaja.

Vozačima se savjetuje oprezna vožnja prilagođena uslovima na putu.

Nastavi čitati

Društvo

Mali predah od 7 DANA: “BLAGO OSVJEŽENJE” sve do o idućeg petka

Blago osvježenje i pad temperature u Republici Srpskoj očekuje se sutra, pa će do petka, 26. jula, biti manje toplo, a onda se ponovo očekuje porast temperature, izjavila je meteorolog u Republičkom hidrometeorološkom zavodu Milica Đorđević.

Đorđevićeva je rekla da sutra u drugom dijelu dana može doći do lokalnih nepogoda, pogotovo u široj regiji od Doboja ka istoku, Sarajevosko-romanijskoj regiji i Podrinju.

Ona je naglasila da se danas završava najgori dio toplotnog talasa i da će u narednim danima biti malo niža temperatura, ali i dalje neće biti svježe.

Dnevna temperatura vazduha biće oko 27 stepeni na zapadu, a na jugu do 36 stepeni Celzijusovih, što je za većinu predjela, ukuljučujući Banjaluku, Bijeljinu, Doboj, Prijedor i Novi Grad, do osam stepeni niže u odnosu na prethodne dane.

Đorđevićeva je dodala da će u nedjelju, 21. jula, biti uglavno suva, a u ponedjeljak, 22. jula, nestabilno sa pljuskovima, grmljavinom i lokalnim nepogoda.

Ona je rekla da bi sredinom naredne sedmice trebalo da bude još manje topao vazduh, pa bi trebalo da bude ugodnije.

-Sredinom naredne sedmice temperatura vazuha biće u rasponu maksimalno oko 25 do 32 ili 33 stepena, bez pretjeranih vrućina do petka, nakon čega nas opet očekuje porast temperature – zaključila je Đorđevićeva.

Nastavi čitati

Aktuelno