Connect with us

Društvo

IMA PETORO DJECE, HRANE SE U JAVNOJ KUHINJI U MOSTARU! “Nismo prljavi ni poderani”

Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravnika javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.

Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga krsta u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuvarice u njih ulile varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografisanja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova porodice”, kaže kuvarica javne kuhinje za DW.

Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za porodicu”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Porodicu prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.

“Kako živjeti od penzije supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa porodicom on živi u staroj kućici bez kupatila.

“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 hiljada korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene onih koji trebaju obrok su daleko više.

UNDP svojim projektom Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH, skreće pažnju na ovaj, kako su naglasili, “brzorastući problem”.

“Nažalost, čak u 70 opština i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće”, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BiH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak malen, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, na primjer, podatke Federalnog zavoda za penziono osiguranje, skoro 400 hiljada penzionera prima penziju od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5000 prima nevjerovatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh. društvo ne prepoznaje i ignoriše problem nesigurne dostave hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizovaali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je “školom s dušom”.

Ali javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79.63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94.34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenoga krsta, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

“Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema što jesti?” kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavu hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 miliona KM. “Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama”, kako kaže, ” to niko ne bi osjetio.”

Nada se da će država prepoznati ulogu i značenje javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno saosjećanja i solidarnosti, kao ni sistemskog rješenja problema.

“Trenutno se u kuhinjama hrani 19 hiljada ljudi, a odgovorno tvrdim da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koje takve sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle”, zaključuje Kajtaz.

N1

Društvo

IZ BRČKOG OTISAO BEZ POSLA, U PRAGU POSTAO DIREKTOR ŠKOLE: “Nisam bio podoban, ali znanje je pobijedilo”

Životni put Acu Lukića, profesora geografije, prije šest godina odveo je iz Brčkog, gdje nije mogao dobiti posao profesora, u Prag, gdje je nedavno imenovan za direktora jedne osnovne škole.

U toj trci za poziciju direktora bio je jedini stranac, a kako kaže Lukić u razgovoru za “Nezavisne novine”, trenutak kada mu je saopštena odluka će pamtiti cijeli život.

“Kada su mi saopštili odluku, desetak minuta nisam mogao izgovoriti nijednu riječ. Kroz glavu mi nije prošao ni Prag, ni Češka, ni mjesto direktora. Vratio sam se u Brčko. Sjetio sam se konkursa za profesora geografije u mojoj Gimnaziji ‘Vaso Pelagić’. Nakon razgovora rečena mi je samo jedna rečenica koju nikada nisam zaboravio: ‘Viša sila je odlučila da Vi ne prođete’. Godinama sam razmišljao šta ta rečenica zapravo znači. Danas bih iskreno volio upoznati tu ‘višu silu’ i zahvaliti joj”, priča Lukić za “Nezavisne novine”.

Kako je odbijenica u Brčkom promijenila njegov život?

Prisjećajući se tog vremena ističe da je tada mislio da su mu se zatvorila najveća vrata u životu, a zapravo mu je taj trenutak, kako kaže, otvorio bezbroj mnogo većih.

“Da sam tada dobio posao, vjerovatno nikada ne bih otišao u Češku. Ne bih upoznao ljude koji su obilježili moj život, ne bih prošao sve ono što me oblikovalo i danas sigurno ne bih bio ovdje gdje jesam. Nisam bio ‘podoban’ kandidat. Nisam imao političku zaleđinu, nisam pripadao nijednoj stranci i iza mene nije stajao niko osim moje porodice, mojih prijatelja i mog znanja. Bio sam običan momak koji je vjerovao da se rad, trud i obrazovanje na kraju moraju isplatiti. I upravo o tome sam razmišljao tih deset minuta. Bio sam jedini stranac među kandidatima i uspio sam isključivo zahvaljujući onome što nosim u svojoj glavi – znanju”, ističe Lukić.

Kako kaže, upravo o važnosti znanja svakodnevno govori svojim učenicima.

“Sve drugo vam neko može uzeti. Može vam uzeti posao, novac, funkciju ili titulu. Ali znanje koje ste stekli, vrijeme koje ste uložili u sebe i trud koji ste uložili u svoje obrazovanje niko vam nikada ne može oduzeti. Zbog toga danas na tu životnu epizodu ne gledam sa gorčinom. Gledam je sa zahvalnošću. Nekada vam život zatvori jedna vrata samo zato da biste imali hrabrosti otvoriti neka druga, mnogo veća”, kaže on za “Nezavisne novine”.

Kako je započeo život i karijeru u Češkoj?

Inače, Aco je geografiju studirao na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, gdje trenutno privodi kraju doktorske studije iz metodike nastave prirodnih nauka.

U Češku je prvi put došao zahvaljujući Erasmus razmjeni tokom master studija i, kako kaže, to iskustvo mu je promijenilo život.

“Upoznao sam drugačiji obrazovni sistem, drugačiju kulturu i način života i tada sam prvi put pomislio da bih jednog dana mogao živjeti i raditi upravo ovdje. Nakon završetka studija konkurisao sam za stipendiju Ministarstva obrazovanja Republike Češke preko Ambasade Republike Češke u Bosni i Hercegovini. Dobio sam stipendiju i ponovo došao u Češku, gdje sam učio češki jezik. Tada nisam mogao ni zamisliti da će me taj put jednog dana dovesti do toga da budem izabran za direktora jedne praške osnovne škole”, navodi on.

Kako je od skladišta stigao do direktora škole?

A upravo kada je došao u Češku 2019. godine Aco nije znao nijednu riječ češkog jezika.

“Prvih osam mjeseci moj jedini posao bio je da učim jezik. Nakon toga položio sam državni ispit na nivou B2 i počeo graditi novi život. Prvi posao nije bio u školi, nego u skladištu. Nikada se toga nisam stidio, jer vjerujem da nijedan pošten posao nije mali. Nakon toga radio sam u produženom boravku, zatim kao nastavnik u osnovnoj školi, potom u gimnaziji, a paralelno sam predavao i na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Ústí nad Labem”, prisjeća se Aco za “Nezavisne novine”.

Kako dodaje, sve vrijeme je radio na sebi.

“Učio sam, usavršavao se. Učestvovao sam u međunarodnim projektima, te završavam MBA studije iz liderstva u obrazovanju. Kada je raspisan konkurs za direktora osnovne škole u Pragu odlučio sam pokušati. Danas mogu reći da sam izabran za direktora škole, a dužnost zvanično preuzimam 1. avgusta. To za mene nije cilj, nego početak jedne nove odgovornosti”, priča nam on, dodajući da ljudi koji rade u obrazovanju nikada ne smiju prestati učiti.

Kako zamišlja najmoderniju školu u Pragu?

Već sa izborom na mjesto direktora Aco je iznio svoj cilj, a to je da napravi najmoderniju školu u Pragu. Zbog toga smo ga pitali kako zamišlja takvu školu?

“Za mene moderna škola nije ona koja ima najskuplju opremu ili najviše tehnologije. Moderna škola je ona u kojoj se djeca osjećaju sigurno. Želim školu u kojoj se učenici neće bojati da pogriješe. Školu u kojoj će greška biti nagrađena kao dokaz da je dijete pokušalo, razmišljalo i učilo. Školu u kojoj će svaki učenik imati pravo da iznese svoje mišljenje, postavi pitanje i argumentuje svoj stav”, iskreno priča Lukić za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, on je odrastao u sistemu u kojem je profesorova riječ bila svetinja.

“Nije postojalo pitanje ‘zašto’. Tokom svog školovanja mnogo puta sam osjećao nepravdu. Dobijao sam ocjene za koje sam smatrao da ih nisam zaslužio, ali nisam imao hrabrosti da pitam zbog čega. Ne zato što nisam imao argumente, nego zato što me bilo strah. Ne želim da ijedno dijete odrasta sa tim osjećajem. Želim školu u kojoj će poštovanje biti rezultat međusobnog uvažavanja, a ne straha”, ističe Lukić.

U njegovoj viziji moderne je utkana i želja da to bude ustanova u kojoj će učenici i nastavnici učiti jedni od drugih.

“U kojoj će biti potpuno normalno pogriješiti, jer svi griješimo. Jedina razlika je u tome da li smo dobili priliku da svoju grešku ispravimo i nešto iz nje naučimo. Ne želim ni školu koja će ratovati protiv tehnologije. Mobilni telefoni nisu neprijatelji obrazovanja. Umjetna inteligencija nije neprijatelj. Neprijatelj je jedino ako djecu ne naučimo kako da sve te alate koriste odgovorno, kritički i pametno”, priča nam on.

Takođe, jedan od njegovih najvećih ciljeva jeste povezivanje škola, a posebna želja mu je da uspostavi saradnju između njegove škole u Pragu i škola iz Brčko distrikta.

“Želim da učenici iz Brčkog dođu u Prag, upoznaju svoje vršnjake, vide drugačiji obrazovni sistem i steknu nova iskustva. Ali isto tako želim da moja češka djeca dođu u Brčko, upoznaju ljepotu života na Balkanu, naše gostoprimstvo, toplinu ljudi, da probaju ukuse mog djetinjstva i vide koliko bogatstva nose različite kulture jednog istog slovenskog prostora. Vjerujem da se najjači mostovi među ljudima grade upravo kroz obrazovanje”, ističe Lukić za “Nezavisne novine”.

Po čemu se razlikuju obrazovni sistemi Češke i BiH?

Razgovor sa njim iskoristili smo da saznamo i koliko se razlikuju obrazovni sistemi u Češkoj i Bosni i Hercegovini, a Lukić ističe da češki obrazovni sistem nastavnicima daje mnogo više povjerenja.

“Profesor ima veću autonomiju da kreira nastavu, prilagodi sadržaje učenicima i bira metode rada. Mnogo više se radi kroz projekte, istraživanje, terensku nastavu i razvoj kompetencija. S druge strane, Bosna i Hercegovina ima ono što nijedna reforma ne može kupiti – ljude. Imamo izuzetne nastavnike koji, uprkos brojnim izazovima, svakodnevno ulažu srce u svoj posao”, navodi on.

Kako dodaje, jedni od drugih bismo mogli mnogo naučiti.

“Češka može naučiti onu ljudsku toplinu koju Balkan nosi u školama, a mi možemo naučiti koliko je važno vjerovati nastavnicima i dati im slobodu da stvaraju”, kaže on.

Koju poruku šalje mladima?

Lukić je na kraju razgovora imao i poruku za sve mlade ljude, savjetujući im da ne dozvole da ih strah pobijedi prije nego što uopšte pokušaju.

“Prijavite se na stipendije, Erasmus programe, razmjene i međunarodne projekte. Putujte. Učite jezike. Upoznajte svijet. Svako novo iskustvo mijenja čovjeka. Uvijek kažem da će vas kuća čekati. Vaš grad će uvijek biti tu. Ali prilike neće čekati zauvijek. Nemojte dozvoliti da vas definiše mjesto iz kojeg dolazite. Neka vas definišu vaše znanje, vaš karakter i vaš rad”, poručuje Lukić.

Kako dodaje, ako njegova priča može makar jednoj mladoj osobi dati hrabrost da pošalje prijavu za stipendiju, ode na Erasmus ili napravi prvi korak prema svojim snovima, onda je svaki izazov kroz koji je prošao imao smisla.

Nastavi čitati

Društvo

Građani RS natočili 20 miliona litara goriva, VRAĆENO IM OKO 2 MILIONA KM

Oko dva miliona KM vraćeno je građanima Republike Srpske od donošenja Odluke o direktnoj podršci usljed poremećaja na tržištu naftnih derivata, koja se primjenjuje od 15. aprila ove godine, a kojom je predviđeno da računi nakon sipanja goriva budu umanjeni za 10 feninga po litru goriva.

Obrađeni podaci za prvi obračunski period

Potvrdili su ovo za “Nezavisne novine” iz Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske, uz objašnjenje da su do sada obrađeni podaci za prvi obračunski period.

“U tom periodu je kroz ovu mjeru obuhvaćeno približno 20 miliona litara goriva. Na osnovu do sada obrađenih zahtjeva, obračunata sredstva za navedeni period iznose približno dva miliona KM”, navode iz Ministarstva.

Kada je riječ o dosadašnjoj realizaciji mjere, kako navode, konačni podaci za ukupan period još nisu dostupni, s obzirom na to da trgovci naftnim derivatima imaju rok od 30 dana od isteka perioda važenja mjere da Ministarstvu dostave zahtjeve za refundaciju.

“U realizaciji ove mjere trenutno učestvuje 45 trgovaca naftnim derivatima sa ukupno 281 prodajnim mjestom širom Republike Srpske”, dodaju.

Prvi rezultati mjere i produženje subvencije

Podsjetimo, Vlada Republike Srpske je na telefonskoj sjednici, održanoj 13. jula, donijela Odluku o produženju primjene Odluke o direktnoj podršci usljed poremećaja na tržištu naftnih derivata do 15. avgusta.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske, u prvom obračunskom periodu utrošeno je više od 15 miliona litara regresiranog goriva, pri čemu su poljoprivredni proizvođači, pored prava na regresirano gorivo, koristili i dodatnu mjeru umanjenja cijene od 0,10 KM po litru.

“Navedeni podaci potvrđuju da je ova mjera predstavljala značajnu podršku poljoprivrednim proizvođačima tokom proljećne sjetve i doprinijela ublažavanju posljedica poremećaja na tržištu naftnih derivata”, navode iz resornog ministarstva.

Mali trgovci i pumpe na auto-putevima izuzeti od ograničenja marži

Inače, na jučerašnjoj sjednici Vlade RS usvojene su izmjene Odluke o ograničenju marže u prometu određenih proizvoda i marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata.

Ovim izmjenama trgovci na malo, sa samo jednim objektom u Srpskoj, te pumpe na auto-putevima, trenutno postoji samo jedna, izuzeti su iz Odluke o ograničenju marže. Ova odluka je donesena u martu ove godine, a njome je propisana maksimalna marža od šest odsto u veleprodaji, te osam odsto u maloprodaji.

Ned Puhovac, ministar trgovine i turizma RS, kazao je da su efekti ove odluke više nego dobri, ali da su trgovci imali primjedbe, koje su, ističe on, opravdane.

“Trgovci imaju pravo da nam kažu da moramo nešto promijeniti. Kada su u pitanju mali trgovci, određeni proizvodi, poput brašna, mlijeka itd., čine između 80-85 odsto njihovog prometa, čime su dovedeni u situaciju da ne mogu opstati. Zbog toga je Vlada donijela odluku da se trgovci koji imaju samo jedan objekat u RS izuzmu iz odluke od osam odsto”, pojasnio je Puhovac.

Uz to, iz Ministarstva trgovine i turizma RS navode da se predloženim izmjenama preciznije određuju vrste proizvoda, njihove karakteristike i veličine pakovanja za koje se primjenjuju propisane maksimalne marže u iznosu od šest odsto u veleprodaji i osam odsto u maloprodaji.

“Ograničenje marži obuhvata osnovne životne namirnice i proizvode kao što su so, svinjska i biljna mast, suncokretovo ulje, mlijeko, jogurt, pšenično brašno TIP 500 i TIP 850, hljeb, šećer, hrana za dojenčad i bebe, pelene za djecu i odrasle te deterdženti, dok maksimalna marža na lijekove iznosi osam odsto u veleprodaji i 20 odsto u maloprodaji”, navode iz Ministarstva.

Puhovac je dodao da je u okviru Odluke o određivanju marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata usvojena dopuna kojom se od ograničenja marži izuzimaju benzinske stanice smještene na auto-putevima u RS.

Nastavi čitati

Društvo

IRB REKAO „NE“: Procijenjeno da je preuzimanje imovine Banke Srpske previše rizično

Prijedlog stečajnog upravnika Gorana Radivojca na juče održanom ispitnom ročištu nije dobio podršku povjerilaca.

Poreska uprava Republike Srpske i Elektroprivreda su bili uzdržani dok su Ministarstvo finansija i IRB bili protiv.

Radivojac je predlagao da se, kada se steknu zakonski uslovi, kreditni portfolio banke i imovina prebaci na upravljanje IRB-ovom Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima te da se tako u cijelosti namire sva povezana lica sa stečajnim dužnikom.

„Smatramo da se ne radi o konkretnom prijedlogu jer postoji dosta neizvjesnih okolnosti u pogledu realizacije tog prijedloga. Stečajni upravnik bi trebao da sačini više prijedloga u kom pravcu bi se kretao dalji tok postupka na koji bi se izjasnili povjerioci“, kazala je Vera Sukara, koja je na ročištu zastupala IRB.

Da podsjetimo, da bi došlo do preuzimanja bilo bi potrebno promijeniti statut Fonda i uputi u proceduru prijedlog za izmjenu i dopunu Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu RS.

Takođe, potrebno bi bilo mijenjati i Zakon o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond na način da mu se omogući da upravlja imovinom koju su Srpska ili njena preduzeća i institucije stekle kao stečajni povjerioci.

Uz sve to, problem predstavlja i stav koji je zauzeo Ustavni sud BiH, a prema kojem kupovina i preuzimanje potraživanja ne daje automatsko pravo novom povjeriocu da nastavi već pokrenuti izvršni postupak.

To je očigledno bio preveliki rizik za IRB i resorno ministarstvo pa su prijedlog odbili.

Oboreni i ostali prijedlozi stečajnog upravnika

Inače, pored toga što ovaj prijedlog nije prihvaćen, odbijeno je i preostalih pet koje je Radivojac predložio.

Povjerioci su mu po drugi put u nizu oborili Izvještaj o ekonomsko finansijskom položaju stečajnog dužnika, ovog puta za period od 1. marta do kraja maja ove godine.

On je predložio da se u posebnim okolnostima Odboru povjerilaca odobri da neposrednom pogodbom može prodavati imovinu banke kao i da Odbor donosi odluke o nagodbi, modelu naplate, otpisu i načinu izmirenja obaveza što je takođe odbijeno.

Podsjećamo, Banka Srpske je otišla je u stečaj 2017. godine nakon čega je veliki dio potraživanja ostao nenaplaćen.

– Investiciono – razvojna banka Republike Srpske (IRB) nije zainteresovana za preuzimanje kreditnog portfolija Banke Srpske u stečaju i njene pokretne i nepokretne imovine.

IRB odbio prijedlog o preuzimanju imovine Banke Srpske
Prijedlog stečajnog upravnika Gorana Radivojca na juče održanom ispitnom ročištu nije dobio podršku povjerilaca.

Poreska uprava Republike Srpske i Elektroprivreda su bili uzdržani dok su Ministarstvo finansija i IRB bili protiv.

Radivojac je predlagao da se, kada se steknu zakonski uslovi, kreditni portfolio banke i imovina prebaci na upravljanje IRB-ovom Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima te da se tako u cijelosti namire sva povezana lica sa stečajnim dužnikom.

-Smatramo da se ne radi o konkretnom prijedlogu jer postoji dosta neizvjesnih okolnosti u pogledu realizacije tog prijedloga. Stečajni upravnik bi trebao da sačini više prijedloga u kom pravcu bi se kretao dalji tok postupka na koji bi se izjasnili povjerioci-kazala je Vera Sukara, koja je na ročištu zastupala IRB.

Da podsjetimo, da bi došlo do preuzimanja bilo bi potrebno promijeniti statut Fonda i uputi u proceduru prijedlog za izmjenu i dopunu Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu RS.

Takođe, potrebno bi bilo mijenjati i Zakon o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond na način da mu se omogući da upravlja imovinom koju su Srpska ili njena preduzeća i institucije stekle kao stečajni povjerioci.

Uz sve to, problem predstavlja i stav koji je zauzeo Ustavni sud BiH, a prema kojem kupovina i preuzimanje potraživanja ne daje automatsko pravo novom povjeriocu da nastavi već pokrenuti izvršni postupak.

To je očigledno bio preveliki rizik za IRB i resorno ministarstvo pa su prijedlog odbili.

Oboreni i ostali prijedlozi stečajnog upravnika

Inače, pored toga što ovaj prijedlog nije prihvaćen, odbijeno je i preostalih pet koje je Radivojac predložio.

Povjerioci su mu po drugi put u nizu oborili Izvještaj o ekonomsko finansijskom položaju stečajnog dužnika, ovog puta za period od 1. marta do kraja maja ove godine.

On je predložio da se u posebnim okolnostima Odboru povjerilaca odobri da neposrednom pogodbom može prodavati imovinu banke kao i da Odbor donosi odluke o nagodbi, modelu naplate, otpisu i načinu izmirenja obaveza što je takođe odbijeno.

Podsjećamo, Banka Srpske je otišla je u stečaj 2017. godine nakon čega je veliki dio potraživanja ostao nenaplaćen.

Capital

Nastavi čitati

Aktuelno