Connect with us

Društvo

IMA PETORO DJECE, HRANE SE U JAVNOJ KUHINJI U MOSTARU! “Nismo prljavi ni poderani”

Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravnika javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.

Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga krsta u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuvarice u njih ulile varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografisanja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova porodice”, kaže kuvarica javne kuhinje za DW.

Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za porodicu”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Porodicu prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.

“Kako živjeti od penzije supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa porodicom on živi u staroj kućici bez kupatila.

“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 hiljada korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene onih koji trebaju obrok su daleko više.

UNDP svojim projektom Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH, skreće pažnju na ovaj, kako su naglasili, “brzorastući problem”.

“Nažalost, čak u 70 opština i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće”, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BiH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak malen, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, na primjer, podatke Federalnog zavoda za penziono osiguranje, skoro 400 hiljada penzionera prima penziju od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5000 prima nevjerovatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh. društvo ne prepoznaje i ignoriše problem nesigurne dostave hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizovaali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je “školom s dušom”.

Ali javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79.63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94.34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenoga krsta, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

“Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema što jesti?” kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavu hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 miliona KM. “Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama”, kako kaže, ” to niko ne bi osjetio.”

Nada se da će država prepoznati ulogu i značenje javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno saosjećanja i solidarnosti, kao ni sistemskog rješenja problema.

“Trenutno se u kuhinjama hrani 19 hiljada ljudi, a odgovorno tvrdim da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koje takve sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle”, zaključuje Kajtaz.

N1

Društvo

HUMANOST: Budući socijalni radnici volontirali u “Mozaiku prijateljstva”

Studenti Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, smjer socijalni rad, zajedno sa profesorom Nebojšom Macanovićem posjetili su Udruženje građana “Mozaik prijateljstva” gdje su pomagali u pripremi obroka za mnogobrojne korisnike javne kuhinje.

Cilj im je, kako kažu, da kroz volontiranje uče o humanitarnom radu i empatiji prema onima koji teško žive.

Studentkinja prve godine Irina Kljajčin rekla je da je ovo divno iskustvo, a najviše ju je obradovalo to što je mogla pružiti podršku ljudima čiji rad prati godinama.

– Ovo je jedinstvena prilika da iskažemo svoju humanost, jer udruženje “Mozaik prijateljstva” uz veoma mali budžet pravi ogroman broj obroka na sedmičnom nivou. Moje kolege i ja smo veoma zahvalni profesoru Macanoviću što nas je odveo van fakulteta da vidimo kako funkcionišu prave životne priče – rekla je Irina Kljajčin.

Prema njenim riječima, posjeta “Mozaiku prijateljstva” im je druga aktivnost u okviru nastave.

– Nedavno smo bili u posjeti Dnevnom centru za maloljetne delinkvente. Sve ove posjete povezane su sa našom budućom profesijom, a značajne su zbog toga što se upoznajemo sa radom na terenu – dodala je ona.

Profesor Nebojša Macanović istakao je da su uvijek spremni da podrže rad javne kuhinje, ali i da saslušaju potrebe i probleme korisnika, te da im pomognu koliko mogu.

– Prošle godine smo se sastali na istom mjestu sa korisnicima i radnicima “Mozaika”, jer je ovo veoma plemenit cilj. Moja ideja je da svaki dan pet studenata sa Univerziteta dolazi volontirati u javnoj kuhinji – rekao je Macanović.

Istakao je da u “Mozaiku prijateljstva” rade čarobnjaci koji sa malim budžetom treba da pripreme od 600 do 800 obroka.

– To je zaista nevjerovatna stvar. Siguran sam da će ovo i studentima dobro doći da saznaju neke stvari, ali i da pokažu svoju humanu stranu i empatiju za ove ljude – naveo je Macanović.

Ovaj profesor, ali prvenstveno humanista, je rekao da će pokušati u narednom periodu animirati što više studenata da se uključe i pomognu “Mozaiku”.

Predsjednik UG “Mozaik prijateljstva” Miroslav Subašić istakao je da ga je posjeta mladih ljudi, koji podržavaju njihov rad, veoma obradovala te da se nada da će kod ostalih građana podići svijest o humanosti.

– Profesor Macanović svake godine dovodi nove grupe studenata koji nam pomažu u radu. Ovi mladi ljudi su budućnost naše zemlje, a u našem udruženju mogu mnogo da nauče o životu i da on može biti i surov – rekao je Subašić.

Istakao je da struka socijalnog radnika jedna od važnijih u društvu, jer socijalni rad može da pomogne kako djetetu, tako i već formiranoj ličnosti ukoliko nekada u životu “zapne”.

– Vi ste svijetla tačka naše budućnosti – dodao je Subašić.

Apel
Iz Udruženja “Mozaik prijateljstva”, u okviru kojeg radi javna kuhinja “Obrok ljubavi”, apeluju na sve sugrađane dobre volje i velikog srca da im pomognu kako bi obezbijedili osnovne namirnice za pripremu obroka za korisnike.

Miroslav Subašić je rekao da im je potrebna pomoć dobrih ljudi, jer svakodnevno prave veliku količinu obroka za socijalno ugrožene sugrađane.

Nastavi čitati

Društvo

Cijene namirnica u BiH KONSTANTNO RASTU, a evo šta su poručili ekonomisti

Rast cijena hrane u BiH nije više galopirajući, ali konstantno i uporno, iz mjeseca u mjesec, zagorčava svakodnevicu građana naše zemlje.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju su u martu rasle za 0,3 % u odnosu na februar, te za 2% u odnosu na mart prošle godine.

Za godinu već visoke cijene hrane porasle su za dodatnih 1,2 %, a pratila su ih i poskupljenja stanovanja, zdravstva, obrazovanja i svih ostalih troškova.

O razmjerama nevolje s kojom su suočeni građani najbolje govore uporedne cijene osnovnih životnih namirnica iz marta ove i istog mjeseca 2020. godine.

Svjedočimo enormnim poskupljenjima praktično svih artikala, od brašna i hljeba, mesa, mlijeka i kafe, do voća i povrća, prenosi Avaz.
– Strateške robe, kao što su energenti i hrana, u posljednje vrijeme postaju preskupi ne samo nama nego i većini stanovnika na planeti. Uz klimatske promjene i geostrateška miješanja, oni koji kontrolišu proizvodnju i distribuciju tih proizvoda, u poziciji su da diktiraju cijene, a te cijene ne prate zarade zaposlenih – kaže ekonomski analitičar Aleksandar Ljuboja.
Dominantan uvoznički lobi
On dodaje da će cijene hrane i dalje rasti, a da za to vrijeme u BiH radimo protiv samih sebe.

– Imamo dominantan uvoznički lobi, neuređen sistem poticaja koji treba preformulisati, jer treba stimulisati obradu nezasijanih površina, mlade ljude da se vraćaju, te primjenjivati nauku i agrotehničke mjere, jer su prinosi koje imamo u odnosu na susjede i do pet puta manji – ističe Ljuboja

Nastavi čitati

Društvo

Mladi sve češće odgađaju brak, a skoro SVAKI PETI ZAVRŠI RAZVODOM

U Republici Srpskoj prošle godine sklopljen je 5.471 brak ili za 56 manje nego u 2022, a evidentno je da mladi sve kasnije stupaju u brak, podaci su Republičkog zavoda za statistiku.

Uočava se sve veće približavanje zapadnoevropskom tipu bračnosti koji se odlikuje kasnijim ulaskom u brak i odgađanjem braka, što dovodi do smanjenog nataliteta i sve češćeg negativnog prirodnog priraštaja, te smanjenja broja stanovnika pojedinih područja.

U Srpskoj je u prošloj godini stopa nupcijaliteta iznosila 4,9 sklopljenih brakova na 1.000 stanovnika.

Prema posljednjim raspoloživim podacima Evrostata za 2022. godinu, stopa nupcijaliteta u EU iznosila je 4,2 sklopljena braka na 1.000 stanovnika.

U Srpskoj je najveći broj brakova prošle godine sklopljen između mladoženja i nevjesta sa državljanstvom BiH i iznosio je 5.035 ili 92 odsto.

Prosječna starost pri sklapanju braka u prošloj godini za mladoženju je iznosila 32,3 godine i u odnosu na 2022. povećana je za 0,2 godine, dok je prosječna starost pri sklapanju prvog braka bila 30,4 godine, što predstavlja povećanje od 0,2 godine u odnosu na 2022.

U periodu od 1998. do 2023. godine granica sklapanja prvog braka za mladoženju povećana je za 1,8 godina.

Prosječna starost nevjeste pri sklapanju braka u prošloj godini odnosu na 2022. povećana je za 0,2 godine i iznosila je 29,3 godina, dok je granica sklapanja prvog braka, takođe, povećana za 0,2 godine i iznosila 27,6 godina.

Prosječna starost sklapanja prvog braka za nevjestu u periodu 1998-2023. godine povećana je za 2,9 godina.

Nevjeste u Republici Srpskoj ranije sklapaju brak nego mladoženje.

U starosnom dobu od 15 do 19 godina brak je sklopila 221 nevjesta, dok su u istoj starosnoj grupi brak sklopile 24 mladoženje.

U Republici Srpskoj su u prošloj godini razvedena 974 braka, a prosječno trajanje braka prije razvoda bilo je 13 godina.

Prema posljednjem zajedničkom prebivalištu, najveći broj razvedenih brakova zabilježen je u Banjaluci 206, Bijeljini 125, Prijedoru 80, Zvorniku 45 i Kozarskoj Dubici 45.

U odnosu na posljednje raspoložive podatke Evrostata za stopu divorcijaliteta EU-27, Republika Srpska se nalazi ispod prosjeka. Stopa divorcijaliteta u EU-27, 2022. godine, iznosila je 1,6 razvedenih brakova na 1 000 stanovnika, a u Republici Srpskoj, u 2023. godini, stopa divorcijaliteta iznosla je 0,9 razvedenih brakova na 1 000 stanovnika. Na 1 000 sklopljenih brakova razvedeno je 178 brakova.

Od ukupnog broja razvedenih brakova, od prve do četvrte godina braka razvelo se 21,7 odsto parova, dok se 22 odsto parova razvelo između pete i devete godine braka. U toku prve godine braka razvelo se 2,0 odsto parova, a ukupan procenat brakova razvedenih nakon 25 i više godina iznosio je 14,9 odsto

Nastavi čitati

Aktuelno