Connect with us

Politika

JUŽNA INTERKONEKCIJA: Rasprodaja narodne imovine pod maskom energetske nezavisnosti

Dok vam objašnjavaju kako spasavaju zemlju od ruskog gasa, u Sarajevu se odigrava najveća pljačka strateške infrastrukture u istoriji Bosne i Hercegovine.

Projekat Južne interkonekcije, koji se prodaje kao prekretnica za energetsku bezbjednost, zapravo je aranžman u kojem se državni suverenitet poklanja netransparentnoj američkoj kompaniji bez ijednog realizovanog projekta, dok se građanima uvozni monopol servira pod krinkom geopolitičkih ciljeva koji nemaju veze sa njihovom dobrobiti.

Dok su mainstream mediji prenosili optimistične izjave federalnog ministra energije Vedrana Lakića, portal Logično objavio je analizu koja je razotkrila pravo lice tog posla.

Riječ je o skandalu vrijednom 400 miliona maraka, a ključno je pitanje koje niko u vlasti ne želi da čuje: ko stoji iza kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC?

Portal Logično je otkrilo da je riječ o kompaniji registrovanoj u Vajomingu, američkoj saveznoj državi poznatoj kao prestonica korporativne tajnosti.

Vajoming ne zahtijeva javno objavljivanje stvarnih vlasnika, omogućuje anonimne upravne odbore i minimalno finansijsko izvještavanje.

Kompanija koja pretenduje da upravlja strateškom energetskom infrastrukturom Bosne i Hercegovine nema transparentnu vlasničku strukturu.

Niko ne zna ko su pravi ulagači, koji fondovi, koje banke, koji politički interesi stoje iza te pravne konstrukcije.

Svi pokazatelji upućuju na to da AAFS nije operativna kompanija nego posebno vozilo stvoreno isključivo za taj projekat.

To znači da nema vlastite izvođačke kapacitete, neće graditi gasovod nego će to dati trećim firmama, nema vlastiti bilans koji bi garantovao projekat i služi isključivo kao platforma za politički osiguran transfer kapitala.

Potpredsjednik AAFS-a jeste Džesi Binal (Jesse Binnall), advokat koji je predvodio pravne napore Donalda Trampa da poništi rezultate predsjedničkih izbora 2020. godine.

Binal nema nikakvo iskustvo u energetskom sektoru, nikada nije izgradio gasovod, nikada nije vodio infrastrukturni projekat. Njegova uloga nije inženjerska nego osiguranje političke zaštite.

Predsjednik AAFS-a jeste Džozef Flin (Joseph Flynn), brat Majkla Flina, bivšeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost SAD-a koji je priznao krivicu za laganje FBI-ju i kasnije bio pomilovan od Donalda Trampa.

Porodica Flin nije energetska dinastija nego bezbjednosno-politička mreža. Kada brat bivšeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost dolazi u Sarajevo da pregovara o gasovodu, to nije poslovna posjeta nego misija.

Javno dostupni podaci o timu AAFS-a ne sadrže niti jednog iskusnog energetskog inženjera, niti jednog projektnog direktora sa referencom izvedenog projekta, niti jednog stručnjaka za ugovore o inženjeringu, nabavci i izgradnji. Ovo nije tim koji gradi gasovod. Ovo je tim koji pregovara političke aranžmane.

Lakićev odgovor koji je sve potvrdio umjesto da išta demantuje

Nakon što je Logično objavilo istinu, na scenu je stupio federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić.

Njegova konferencija za medije trebala je da umiri javnost i demantuje navode o spornom poslu. Umjesto toga, Lakić je potvrdio najgore strahove i dodao nove razloge za zabrinutost.

Lakić je izjavio da će projekat Južne interkonekcije predstavljati prekretnicu za energetski sektor Bosne i Hercegovine.

Nakon višegodišnjeg izostanka političke volje, kako je rekao, napokon su stvoreni uslovi za realizaciju. Ti uslovi uključuju usvajanje zakonskog okvira i predstojeće zaključivanje ugovora sa američkim investitorom.

Ali ono što je Lakić potom rekao otkriva pravu priču. On je izjavio da je Evropska unija naredila Bosni i Hercegovini da više ne smije da uvozi ruski gas.

Ta informacija, iako nikada službeno potvrđena iz Brisela, poslužila je kao savršen alibi. Lakić je na konferenciji otkrio da je interes za izgradnju gasovoda pokazala američka kompanija AAFS, nakon čega je ministarstvo primilo pismo namjere.

I to je bilo to. Nema javnog konkursa, nema poređenja ponuda, nema tržišne utakmice. Jedna kompanija se javila i dobila je sve.

Političke stranke koje participiraju u vlasti postigle su dogovor da se maksimalna pažnja posveti realizaciji projekta. Taj dogovor uključuje i uvrštavanje imena investitora direktno u Zakon o Južnoj interkonekciji.

To je presedan bez presedana. Umjesto da se donese opšti zakonski okvir koji bi omogućio bilo kojem investitoru da ulaže pod jednakim uslovima, zakon se mijenja kako bi odgovarao jednoj jedinoj kompaniji.

Lakić je potvrdio da su u zakon uvršteni i odvojci prema gradovima Grude, Gornji Vakuf-Uskoplje, Donji Vakuf i Čapljina, kao i novi pravac od Kladnja prema Tuzli.

„Time ćemo početi gasifikaciju u industrijskom dijelu Bosne i Hercegovine“, rekao je ministar. U zakon je dodato i ime investitora.

Vladavina prava ili njeno potpuno ukidanje

Ono što Lakić i Nikšić čine nije samo loš posao nego sistematsko rušenje vladavine prava u Bosni i Hercegovini.

Umjesto da se poštuju osnovni principi tržišne ekonomije, vlasti su odlučile da daju monopol nad strateškom infrastrukturom jednoj jedinoj kompaniji bez ikakvog konkursa.

Da Bosna i Hercegovina ima vladavinu prava i funkcionalnu tržišnu ekonomiju, situacija bi izgledala potpuno drugačije. U normalnoj zemlji gas bi se uvozio od onoga ko nudi bolju cijenu.

To znači da bi se uvozio i ruski i američki i bilo koji drugi gas, zavisno od toga ko je konkurentniji. To je osnova svakog ozbiljnog tržišta. Konkurencija spušta cijene, a spuštene cijene znače manje troškove za građane i privredu.

Umjesto toga, Lakić i Nikšić uvode monopol. Oni ne grade tržište nego ga uništavaju. Oni ne stvaraju konkurenciju nego je zabranjuju. Oni ne štite interese građana nego interese jedne netransparentne kompanije sa političkim vezama u američkom vrhu.

Lakićeva izjava da je EU naredila Bosni i Hercegovini da ne smije da uvozi ruski gas je ključna.

Čak i ako je to istina, a i to je sporno jer takva naredba nigdje nije javno objavljena, zašto bi to značilo da se mora uvesti američki monopol? Zašto se ne može uvoziti gas iz Norveške, Azerbejdžana, Katara ili bilo koje druge zemlje koja nije Rusija? Zašto se ne može raspisati međunarodni javni konkurs na koji bi se mogli javiti svi zainteresovani dobavljači?

Odgovor je jednostavan: jer ovaj posao nema veze sa gasom.

Ovaj posao ima veze sa političkim vezama, bezbjednosnim mrežama i transferom kapitala pod krinkom energetskog projekta.

AAFS nije odabran zato što je najbolji ili najjeftiniji. AAFS je odabran zato što ima veze sa Trampovim advokatom i bratom Majkla Flina.

Katastrofa predstavljena kao uspjeh

Lakić ovu katastrofu predstavlja kao uspjeh. On govori o prekretnici, o gasifikaciji industrijske zone, o strateškoj investiciji. Ali ono što ne govori jeste da će građani Bosne i Hercegovine plaćati skuplji gas zato što nema konkurencije.

Ono što ne govori jeste da je država izgubila svaku kontrolu nad strateškom infrastrukturom. Ono što ne govori jeste da su zakoni mijenjani bez javne rasprave kako bi se udovoljilo jednoj kompaniji.

Predsjednik AAFS-a Džozef Flin govorio je o strateškoj globalnoj investiciji iz perspektive Sjedinjenih Američkih Država.

Primijetite kako nije rekao iz perspektive Bosne i Hercegovine. On je rekao „iz perspektive SAD-a“. Potpredsjednik AAFS-a Džesi Binal dodao je da je kompletnoj administraciji predsjednika SAD-a Donalda Trampa važno da projekat uspije. Oni su otvoreni. Oni ne kriju da taj projekat služi američkim interesima.

Ali zašto bi Bosna i Hercegovina služila američkim interesima na svoju štetu? Zašto bi građani plaćali skuplji gas samo zato što neko u Vašingtonu želi da proda američki LNG Evropi? Zašto bi se uništavala tržišna ekonomija i uspostavljao monopol samo zato što je neko u Briselu rekao da se ne smije uvoziti ruski gas?

Bezbjednosne implikacije koje se prećutkuju

Direktor kompanije Amer Bekan zahvalio se partnerima iz SAD-a i istakao da je projekat izuzetno značajan i za bezbjednosni aspekt u zemlji.

Ovo je posebno zabrinjavajuća izjava. Kakve tačno bezbjednosne implikacije ima gasovod kojim upravlja kompanija povezana sa Trampovim advokatom i bratom bivšeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost? Ko će imati pristup toj infrastrukturi? Koje će bezbjednosne provjere biti napravljene? Kakve će garancije biti osigurane?

Kada kompanija sa ovakvim profilom preuzima kontrolu nad strateškom energetskom infrastrukturom, to više nije samo ekonomsko pitanje. To postaje pitanje nacionalne bezbjednosti. A na to pitanje niko nema odgovor.

Lakić je dodao da će Energoinvest i dalje ostati uvoznik gasa. Projekat je stopostotna američka investicija i Vlada FBiH neće finansijski učestvovati u projektu. To bi trebalo da zvuči dobro. Amerikanci ulažu, mi ne dajemo novac. No istina je suprotna.

Mi ne dajemo novac, ali dajemo mnogo više. Dajemo zakonski monopol. Dajemo stratešku infrastrukturu. Dajemo suverenitet nad vlastitim energetskim resursima. Dajemo budućnost naših građana u ruke netransparentnoj kompaniji bez ijednog realizovanog projekta.

Tri scenarija – nijedan nije dobar za Bosnu i Hercegovinu

Prvi scenario: SAD gura projekat kroz sve faze. AAFS osigurava finansiranje iz američkih fondova. Izgradnju preuzima neki od velikih izvođača. AAFS uzima naknadu za razvoj, udio u vlasništvu i dugoročne prihode od upravljanja infrastrukturom. Oni profitiraju bez da išta grade, a Bosna i Hercegovina ostaje sa monopolom i skupim gasom.

Drugi scenario: Projekat usporava zbog političkih promjena u SAD-u ili Bosni i Hercegovini. Finansiranje kasni. Ulaze veliki igrači koji preuzimaju kontrolu. AAFS ostaje posrednik sa minimalnim udjelom. Politički kapital se pretvara u novac bez izvedenog projekta, a Bosna i Hercegovina ostaje bez gasovoda i sa izgubljenim godinama.

Treći scenario: Finansiranje propada. Projekat se obustavlja. Bosna i Hercegovina ostaje bez gasovoda, a AAFS bez odgovornosti. Država godinama gubi u proceduralnim zamkama. Ako projekat propadne, odgovornost će snositi lokalne vlasti, dok će se AAFS povući bez posljedica.

U sva tri scenarija Bosna i Hercegovina gubi. Jedino je pitanje koliko će izgubiti.

Zaključak – nema uspjeha bez vladavine prava

Ono što Lakić i Nikšić čine nije uspjeh nego katastrofa. Oni su iskoristili geopolitičke okolnosti da zaobiđu sve pravne norme, unište tržišnu ekonomiju i favorizuju jednu kompaniju koja nema nikakvog poslovnog kredibiliteta.

Oni su omogućili da se strateška nacionalna infrastruktura preda ljudima čija je jedina kvalifikacija bliskost sa Trampovim krugom.

Da Bosna i Hercegovina ima vladavinu prava, gas bi se uvozio od onoga ko nudi bolju cijenu. To znači da bi postojala konkurencija između ruskog, američkog, norveškog, katarskog i svakog drugog gasa. To znači da bi građani plaćali najnižu moguću cijenu. To znači da bi privreda bila konkurentnija. To znači da bi država imala koristi od svog strateškog položaja umjesto da ga poklanja.

Ali umjesto toga, Lakić i Nikšić uvode monopol pod krinkom geopolitike. Oni prodaju priču o energetskoj nezavisnosti dok zapravo uvode zavisnost o jednoj kompaniji. Oni govore o diversifikaciji dok zapravo uvode novi monopol. Oni slave uspjeh dok zapravo potpisuju kapitulaciju.

Američka ambasada u Sarajevu ne skriva oduševljenje. Oni su poručili da je Bosna i Hercegovina napravila veliki korak prema diversifikaciji snabdijevanja energijom. Ali pitanje koje oni ne žele da čuju glasi: diversifikacija prema čemu? Prema američkom LNG-u koji je skuplji od ruskog gasa? Prema monopolskoj poziciji jedne kompanije? Prema gubitku suvereniteta nad vlastitom infrastrukturom?

Dok ta pitanja ostaju bez odgovora, jedna je stvar sigurna. Južna interkonekcija više nije energetski projekat. Postala je test demokratskih institucija Bosne i Hercegovine. Hoće li one funkcionisati u interesu građana ili u interesu politički povezanih privatnih interesa, pokazaće se u danima kada ovaj zakon dođe u Parlament Federacije Bosne i Hercegovine.

Ako bude usvojen bez temeljite revizije, bez javne rasprave, bez odgovora na pitanja o stvarnim vlasnicima, bez garancija za građane, onda više neće biti dvojbe. To nije bila greška. To je bila namjera.

Namjera da se država rasproda onima koji imaju političke veze, a ne poslovne sposobnosti. Namjera da se zaobiđu svi pravni okviri koji štite tržišnu ekonomiju.

Namjera da se Bosna i Hercegovina pretvori u poligon za geopolitičke igre velikih sila, dok njeni građani plaćaju cijenu u vidu skupe energije, korupcije i gubitka svakog suvereniteta nad vlastitim resursima.

Ovo nije uspjeh. Ovo je katastrofa. I zvaćemo je pravim imenom dok nas budu uvjeravali u suprotno.

Politika

PORESKA U SLUŽBI PARTIJE! Direktor Maričić nagrađuje aktiviste SNSD-a dok „češljaju“ teren i uzimaju podatke građana!

Spiskovi sa ličnim podacima građana, brojevima telefona i biračkim mjestima pune se na terenu, a nagrada za „trud i posvećenost“ stiže direktno sa imenom i titulom dr Gorana Maričića.

Terenska mašinerija vladajućeg SNSD-a u Banjaluci radi u punom kapacitetu, a metode prikupljanja „sigurnih glasova“ i animiranja stranačkih aktivista iznova otvaraju pitanje otvorene zloupotrebe javnih funkcija u stranačke svrhe.

Na fotografijama koje su isplivale u javnost jasno se vidi obrazac za terensku evidenciju birača – dokument u koji aktivisti pedantno upisuju imena, prezimena, imena očeva, godine rođenja, brojeve telefona i biračka mjesta građana. Radi se o klasičnom sistemu kapilarnih glasova kojim se vrši pritisak i mapa podrške na terenu.

Međutim, ono što posebno bodi oči jeste „skromni dar“ koji stoji na samom spisku: brendirana keramička šolja sa grbom i porukom: „Hvala na trudu i posvećenosti. Direktor dr Goran Maričić“.

Javna funkcija u službi stranačke mašinerije

Goran Maričić, inače direktor Poreske uprave Republike Srpske i kadar SNSD-a, po svemu sudeći, funkciju prvog čovjeka poreskog sistema i vlastiti autoritet direktora koristi za nagrađivanje terenskog rada aktivista koji sakupljaju glasove za vladajuću stranku.

Ovakav potez otvara niz ozbiljnih pitanja:

Zloupotreba autoriteta: Da li se funkcija direktora Poreske uprave – institucije koja bi trebala biti neutralna i sprovoditi zakon – direktno poistovjećuje sa stranačkim organima SNSD-a?

Pritisak na birače: Kakvu poruku građanima šalje činjenica da se spiskovi sigurne podrške pravde i nagrađuju potpisom direktora institucije koja kontroliše finansije i poreze svih građana i privrednika?

Cijena odanosti: Da li je keramička šolja sa potpisom direktora domet kojim se vrednuje skupljanje ličnih podataka komšija i sugrađana?

Dok građani Banjaluke svakodnevno svjedoče anketarima koji im zakucavaju na vrata tražeći lične podatke i izjašnjavanje o glasanju, stranačka struktura ne krije da se državne funkcije i stranački zadaci prepliću bez ikakvih granica. Obrazac je jasan – odanost partiji se bilježi na papiru, a poklon stiže direktno iz fotelje direktora Poreske uprave.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

VRHUNAC POLITIČKOG LICEMJERJA! Kako je Dodik prešao put od „Đavola Mladić voli srpski narod“ do skupljanja poena na njegovoj sahrani

Najava predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da će prisustvovati sahrani generala Ratka Mladića predstavlja vrhunac političkog konvertitizma i besramnog presvlačenja dresova. Čovjek koji se danas pred kamerama izdaje za velikog zaštitnika srpskog prkosa i poručuje „neka sada snime ko će biti na sahrani“, ponovo pokušava da prevari javnost i gurne u zaborav sopstvene izjave.

Arhiva pamti: Šta je Dodik zaista govorio o Mladiću?

Arhivski snimci i medijski zapisi jasno svjedoče o vremenu kada se Dodik udvarao međunarodnoj zajednici i gradio imidž „reformatora“ kako bi se dočepao vlasti. Tada nije birao riječi kojima je napadao Ratka Mladića, optužujući ga da direktno uništava Republiku Srpsku:

„Đavola on voli srpski narod!“ — Dodik je javno grmio da Mladić uopšte ne voli svoj narod, tvrdeći da drži čitavu Republiku Srpsku i Srbiju kao taoce jer odbija da se preda.

„Čitav narod ispašta zbog njega“ — Poručivao je da „tamo neki Mladić“ svaljuje sopstvenu odgovornost na leđa naroda i da svako mora da odgovara za počinjene zločine, umjesto što krije sopstvenu krivicu iza opšteg interesa.

Jeftini politički poeni na sahrani

Danas, kada mu gori pod nogama i kada mu je vlast poljuljana, isti taj Dodik pravi zaokret za 180 stepeni. Čovjek kog je godinama označavao kao glavnog krivca za patnju naroda odjednom mu služi kao poluga za podizanje nacionalnih tenzija.

Dodik sada prkosno izjavljuje: „Zabranjuju ljudima da iznose stavove o Mladiću. Da li je ovo moguće, neka sada snime ko će biti na njegovoj sahrani“.

Fotelja ispred obraz obraz i principa

Ova metamorfoza razotkriva potpunu odsutnost bilo kakvih moralnih ili političkih principa. Kada mu je Mladić bio prepreka na putu ka fotelji, Dodik ga je javno blatio i nazivao krivcem za propast naroda. Danas, kada mu je potreban jeftin patriotizam za mobilizaciju biračkog tijela, odlazak na sahranu pretvara u medijski cirkus.

Milorad Dodik je po ko zna koji put dokazao da za njega ne postoje konstante, stavovi ni nacionalni interes — postoji samo goli opstanak na vlasti po svaku cijenu.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

STANIŠIĆ BEZ UVIJANJA: „Poslije 20 godina ista vlast ne može donijeti promjene, Srpskoj trebaju novi ljudi“

„Za promjene su potrebne nove generacije, nova energija, novi ljudi“ – poručio je Miloš Stanišić, predsjednik Gradskog odbora Pokreta „Sigurna Srpska“ u Bijeljini, kritikujući način na koji aktuelna vlast u Republici Srpskoj upravlja institucijama već dvije decenije.

Stanišić je, gostujući u rubrici „Bez uvijanja“ Jutarnjeg programa BN televizije, kao jedan od najvećih problema izdvojio, kako tvrdi, stavljanje partije iznad sistema.

Prema njegovim riječima, takav model je postao osnova za niz drugih problema u društvu.

„Bez partije ne možete ni kod doktora, ni u vrtić“

Stanišić tvrdi da je stranačka pripadnost postala presudan faktor za ostvarivanje brojnih prava i dobijanje poslova u javnom sektoru.

„Vi danas ne možete ni kod doktora, ni u vrtić, ni dobiti podsticaj bez partije. Možda zvuči naivno, ali mislim da je to taj kancer koji dalje proizvodi niz loših odluka i ukidanjem te odluke sistem bi definitivno prodisao“, rekao je Stanišić.

On smatra da takav sistem posebno pogađa stručne i obrazovane ljude koji nisu zainteresovani za političko djelovanje, ali su, kako tvrdi, prinuđeni da se politički angažuju ukoliko žele napredovanje.

„Bez obzira da ste najškolovaniji, da ste najveći profesionalac u svojoj oblasti, ne možete da dođete na neku poziciju i da dobijete višu platu ako niste dio partije“, naveo je.

„Sistem treba postaviti ispočetka“

Stanišić smatra da vlast koja je dvije decenije na čelu institucija ne može biti pokretač suštinskih promjena.

Prema njegovim riječima, neophodno je napraviti generacijsku i političku promjenu, a zatim izgraditi institucije koje će funkcionisati po pravilima, a ne prema stranačkoj pripadnosti.

„To može samo da donese neka nova i mlađa vlast, koja će sistem da postavi od početka. Znači, nama treba dorada temelja, pa da onda gradimo sistem po pravilima“, rekao je Stanišić.

„Suludo je očekivati promjene od onih koji vladaju 20 godina“

Posebno je kritikovao predizborna obećanja o rješavanju problema penzionera i boračkih kategorija.

„To je suludo. Za promjene su potrebne nove generacije, nova energija, novi ljudi“, poručio je.

Stanišić smatra da građani nakon dvije decenije vlasti iste političke garniture treba da traže konkretne rezultate, a ne nova obećanja.

„Poslije 20 godina pričati da ćemo nešto uraditi i da treba riješiti pitanje boraca ili penzionera, a da za 20 godina to niste uradili, to je stvarno bacanje prašine u oči“, zaključio je Stanišić.

Njegova poruka je da promjena vlasti, sama po sebi, nije dovoljna – već da je potrebno mijenjati način funkcionisanja institucija i prekinuti praksu u kojoj je, kako tvrdi, politička pripadnost važnija od stručnosti i profesionalnosti.

Nastavi čitati

Aktuelno