Od treće partije po snazi u Republici Srpskoj do stranke koja je jedva prešla izborni cenzus i dobila četiri kompenzacijska mandata u parlamentu Republike Srpske.

Ovako izgleda put nekada moćne stranke u Srpskoj DNS u samo četiri godine, tačnije od izbora 2018. do danas.

Ova stranka je u samo četiri godine izgubila četvrtinu svojih glasača i sa trećeg mjesta pala na deveto kada je u pitanju raspored snaga političkih partija u Srpskoj.

Rascjep
Na izborima 2018. godine DNS je ostvario najbolji rezultat u istoriji svoje partije osvojivši čak 98.851 glas i u parlament Srpske ušao sa 12 poslanika.

U međuvremenu, stranka se raspala na tri dijela, napustila vlast i postala prvo dio opozicije, a potom krenula „trećim putem“.

Raspad DNS počeo je odmah nakon izbora 2018. godine kada je tu stranku napustio dio članstva, predvođeni Nedeljkom Čubrilovićem, koji su osnovali DEMOS.

Dvije godine kasnije, DNS je napustio vladajuću koaliciju i otišao u opoziciju. To je dovelo do novog cijepanja stranke, a „odmetnuti“ članovi osnivaju NPS na čijem je čelu Darko Banjac.

Tako su DNS za glasove na ovim izborima, osim drugih partija iz Srpske, konkurenciju pravile i nekadašnje partijske kolege koji su sada dio DEMOS i NPS.

Sve ovo dovelo je do toga da je DNS na izborima, 2. oktobra ove godine, osvojio četiri puta manje glasova u odnosu na izbore 2018. godine – 28.502, dok je DEMOS osvojio 34.898, a Banjčeva partija, koja je bila u koaliciji sa još dvije partije, ukupno 20.905 glasova.

Čak i ako se saberu rezultati koje su ostvarili DNS, DEMOS i NPS na ovim izborima, to je opet za skoro 20.000 glasova manje u odnosu na one koje je DNS dobio na izborima 2018. godine.

Treći put
Politički analitičar Nebojša Tojagić smatra da je, osim cijepanja DNS, jedan od vrlo bitnih faktora za loš izborni rezultat bio izlazak iz vlasti, prilazak opoziciji, a potom odlazak od opozicije i kretanje tim nekim trećim putem.

Međutim, „treći put“ je bio jedini logičan izlaz za DNS, jer podržati kandidate opozicije bilo je ravno samoubistvu stranke nakon svega onoga što se izdešavalo između njih, tačnije onih silnih pokušaja da dođe do nekog razgovora i dogovora. S druge strane, vraćanje opet u vlast bi definitivno značilo neku drugu vrstu političkog samoubistva – ocjenjuje Tojagić

On ističe kako je DNS uradio jedinu moguću stvar kada je u pitanju izlazak na izbore.

Tojagić kaže da je evidentno da je DNS zasmetao opozicionim kandidatima za ostvarivanje boljeg izbornog rezultata, ali je s druge strane zbog toga potrošio dvije prve „violine“ te stranke – Nenada Nešića i Radislava Jovičića.

Direktni mandati
Pitanje je, ističe Tojagić, kakav bi bio izborni rezultat da je Nešić bio kandidat za poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH ili Narodnoj skupštini RS, ili da je Jovičić bio kandidat u Banjaluci za NSRS.

– Mislim da bi to, ipak, bili direktni mandati i da bi definitivno ostvarili bolji rezultat od ovog koji imaju. Ovako smo imali prve dvije vedete DNS koje su, zbog prirode funkcije za koju su se kandidovali, bile prinuđene da šetaju po Srpskoj, umjesto da su se bavili dobrim izbornim rezultatom, prije svega, u svojoj izbornoj jedinici – smatra Tojagić.

On zaključuje da su ove tri stvari – raspad stranke, izlazak iz vlasti, te odlazak „trećim putem“ i kandidovanje Nešića i Jovičića za dvije inokosne funkcije, dovele do lošeg izbornog rezultata DNS.

Na pitanje gdje je nestalo skoro 20.000 glasača koji nisu glasali ni za DNS, DEMOS niti NPS, Tojagić ističe da su te glasove „pokupili“ oni koji nisu željeli da budu dio niti jedne od ove tri stranke već su se u međuvremenu pridružili nekim drugim strankama, prvenstveno SNSD.