Connect with us

Društvo

EVO ZAŠTO ZEC nikako nije simbol VASKRSA i kako je zalutao u pravoslavlje

Kako je vaskršnji zec zalutao u pravoslavlje – neizbježan je na rafovima u prodavnicama, dominira u izlozima kao praznična dekoracija, prodaju se razne kućne potrepštine sa njegovim likom, a pojedini roditelji čak i organizuju i potragu za zečevima i jajima na sam dan Vaskrsa.

Na samu simboliku zeca se pak nadovezuju druga vjerovanja naroda, takođe povezana usko sa prestavljanjem ovog doba godine i ovog praznika, kao što to čine pile, kokoška ili jaje. Djeca se ovom zecu raduju iz sasvim drugih razloga, prvenstveno zbog umiljatog izgleda, potom i što vjeruju da im on donosi čokoladne slatkiše u duhu Vaskrsa koje vješto sakriva po bašti, kako bi se deca malo i zabavila i stigla do nagrade.

Vesna Marjanović navodi da je ova životinja, kao obiležje ovog praznika, kao i ono što simbolizuje, preuzeta iz germanske kulture. Zec je, takođe, iz prehrišćanskih vjerovanja. Ova životinja je simbol proljeća, buđenja prirode i uopšte bogatstva i berićeta, baš zato što je životinja koja je sklona čestom razmnožavanju. Hrišćanstvo je to prihvatilo, a postoji ta mitologena da se brzinom, što je odlika zeca, raširila vijest po cijelom svijetu da je Isus Hristos vaskrsao.

– To kod nas pre nije bilo, kao i ta gnezda u kojima su jaja po travama i dvorištima, ali smo to prhvatili iz srednjoevropske kulture. Većina nas je raslo na tom običaju potrage za jajima, a inače našom kulturom vlada običaj darivanja dece dva puta godišnje, za Božić i Vaskrs. Sa kuluracijom stanovništva, simbolika zeca došla je kod nas.

Svi veliki praznici su komercijalizovani. Ono što je došlo sa narodima koji su živjeli i radili u inostranstvu jeste i ta kultura “kićenja” koju su donijeli, što se odnosi na ukršavanje lustera visećim jajima, zatim i drveća, objasnila je Vesna, piše Ona.

Otac Predrag Popović o vaskršnjem zeki

“Da neko ne pomisli da imam nešto protiv zečeva…

Zečevi su divna i najčistija stvorenja. Ne trpe nikakve bolesti na sebi. Nemaju jak imuni sistem pa brzo umru, zato ako su živi – oni su zdravi. Zato se mnogo i razmnožavaju.
U raznim mitologijama su predstavljeni kao simboli boga plodnosti, što je opet, nekom zapadnjačkom podvalom, neprimetno provučeno kao simbol Vaskrsenja.

I Božića i Vaskrsa simbol i ličnost je sam Gospod Isus Hristos. Niti Deda Mraz niti zečevi. To je, kad malo razmislimo, uvreda i ismevanje Hristovoj žrtvi i ljubavi.

Zato izbacite iz kuća sve simbole zečeva u vreme Vaskrsa. Ovako kao ukrase ih možete koristiti, ali ne u doba Vaskrsa. Simbol Vaskrsenja Hrista, pored Njega samog, jeste Beli anđeo, koji ukazuje na prazan grob i naša je najlepša Mileševska freska. A mi turamo zečeve jer su slatki i tako se bacaju pare potrošačkoj mafiji i gubi smisao i značaj Vaskrsenja”, napisao je Popović.

Društvo

PODRINJE I BIRAČ PAMTE ZVJERSKI UBIJENE SRBE: 33 godine od zločina

U Bratuncu će ovog vikenda, u subotu, biti obilježene 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom proteklog rata.

Pomen stradalima služiće patrijarh srpski Porfirije, u prisustvu visokih zvaničnika Srpske i Srbije. U Republici Srpskoj je u ovu subotu dan žalosti.

Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša regije Birač, rekao je da kultura sjećanja na stradale u srednjem Podrinju i Birču mora obuhvatiti pamćenje mučenja, torture i ubistava Srba u srebreničkim logorima, te zatvaranje i iživljavanje nad djecom, trudnicama i starcima.

Lale navodi jedinstven slučaj da su u logor “pilićarnik” bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići i okolnih zaselaka kod Srebrenice, koji su prvi popaljeni pod komandom Nasera Orića početkom maja 1992. godine. Tu su, dodaje Lale, bila djeca, trudnice, starci i nad njima su se iživljavali svi koji nisu imali časti i karaktera.

“Poznati su zločinački primjeri da su na panjeve stavljali glave dvogodišnje djece i izvodili roditelje da kažu koje će da zakolju, a koje da ostave”, podsjeća Lale i ističe da niko nije odgovarao za zločine počinjene u tim logorima.

Govoreći o torturama u srebreničkim logorima za Srbe, Lale je ukazao i na primjer iz februara 1993. godine, kada je jedna grupa logoraša dovedena u magacin teritorijalne odbrane, gdje su danima mučeni i premlaćivani tako da ih je šest podleglo tim zvjerskim iživljavanjima pripadnika Armije RBiH.

Lale navodi da su, prema svjedočenju preživjelih, Kostadina Popovića iz Kravice i još neke ubili bukovim cjepanicama. Naglašava da su tu tučeni i mučeni i maloljetnici, te napominje da je više od desetoro srpske djece bilo u logorima u Srebrenici, ne računajući djecu koja su bila u logoru “pilićarnik” u Potočarima.

Brano Vučetić iz Bratunca, koji je kao ranjeni devetogodišnjak bio zatvoren u logoru u Srebrenici, rekao je da za ubistvo njegovih roditelja i maloljetnog brata, kao i još 46 djece iz regije Birač, niko još nije odgovarao, što se nikada ne smije zaboraviti.

“Ne mogu zaboraviti svoje roditelje i brata. Preživio sam da njegujem sjećanje na njih. Da im prislužujem svijeće i pričam svojoj i drugoj srpskoj djeci o našem stradanju. Neka znaju i da se čuvaju”, ističe Vučetić.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda.

“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe, tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.

Fotografije 600 ubijenih i poginulih Srba, većinom civila, iz bratunačke i srebreničke opštine, prije nekoliko dana su postavljene pored puta od Bratunca prema Srebrenici sa ciljem da svi koji ovih dana dolaze u Potočare i Srebrenicu vide i uvjere se da su ovdje počinjeni zločini nad srpskim civilima.

Postavljanje fotografija organizovali su članovi organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih srpskih civila iz ove dvije opštine, a njima se pridružila i predsjednica ove organizacije na republičkom nivou Isidora Graorac.

Graorčeva je istakla da fotografije potvrđuju da su ti ljudi postojali, da imaju imena i prezimena, ali da za njihova stradanja niko nije procesuiran. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da je ovo put srpskog vapaja i poruka svima koji ovuda prođu da se još jednom uvjere u istinu o velikom srpskom stradanju u ovoj regiji.

Nastavi čitati

Društvo

DAN ŽALOSTI U RS: Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja

U Republici Srpskoj je Dan žalosti povodom obilježavanja 33 godine od muslimanskog zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču, gdje je stradalo 3.267 Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Odluku o proglašenju Dana žalosti donijela je Vlada Republike Srpske.

Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA DA FALI! Evo koliko koštaju obroci za zatvorenike u Banjaluci

Kazneno-popravni zavod Banjaluka ne puni medijske stupce spektakularnim pričama iz zatvora, ali zato troškovi hrane svakako zaslužuju pažnju. Jer, hraniti pritvorenike i osuđenike nije ni malo jeftino.

Kazneno-popravni zavod Banjaluka odlučio je tako da nabavi svježe i konzervirano voće i povrće koje će koštati više od 130.000 KM godišnje.

Tender je bio otvoren, javila su se dva ponuđača, a posao je na kraju dobila firma „Trnisa“ iz Laktaša. Ugovor traje tri godine, a ukupna vrijednost je 380.710 maraka bez PDV. Kad se sve podijeli, dolazimo do cifre od oko 127.000 KM godišnje i to bez PDV.

Samo za voće i povrće. Ali to je tek dio menija.

U martu ove godine, KPZ Banjaluka je sklopio još jedan trogodišnji ugovor i to sa firmom „Novo-teks“ iz Banjaluke, ovaj put za nabavku hrane. Ugovor vrijedan 1.709.400 KM bez PDV pokriva ostatak kuhinje: meso, hljeb, mliječne proizvode, suhomesnate proizvode i sve ono što zatvorska trpeza (ipak) podrazumijeva.

Kad se sve sabere, dolazimo do cifre od više od 2 miliona maraka za tri godine. To znači da nas zatvorska ishrana u Banjaluci godišnje košta preko 620.000 KM.

Naravno, ovdje ne govorimo o luksuzu, već o osnovnim obrocima koji moraju zadovoljiti zakonom propisane standarde ali i dalje, cifra nije mala.

Treba imati na umu da se u zatvorskom restoranu hrane i zaposleni, ali najveći dio ovog iznosa ipak otpada na potrebe osuđenika i pritvorenika. I tako, dok se na slobodi mnogi pitaju kako spojiti kraj s krajem, iza zatvorskih zidina, makar kad je riječ o tanjiru, stvari izgledaju prilično stabilno, prenosi Srpskainfo.

Jer zatvorski život možda i nije lak, ali ni džabe ne dolazi. Bar ne poreskim obveznicima.

Nastavi čitati

Aktuelno