Svijeća, ikona, kandilo, slavski kolač, ponekad jedan, dva, čak i tri neke porodice ih sijeku sve na dan slave, dok druge jedan kolač sijeku uoči praznika, drugi sutradan, a treći dan poslije važnog datuma. A gdje je najbolje presjeći slavski kolač, kod kuće ili u crkvi?

Iako, naravno, nikako nije pogrešno presjeći slavski kolač kod kuće, najbolje bi bilo da domaćin, odnosno svečar ode na dan slave u svoju parohijsku crkvu na liturgiju, sa slavskim kolačem koji se tu osveštava.

Ukoliko domaćin nije u stanju da odnese slavski kolač u crkvu, to može da uradi i drugi član porodice. Sječenju i osveštavanju kolača može da prisustvuje cijela porodica. Praksa pokazuje da pojedini domaćini odu u crkvu na dan krsne slave te da poslije liturgije kod kuće sijeku kolač. Neki pozivaju sveštenika u svoj dom kako bi to učinio.

Sječenje kolača u crkvi
Sveštenika treba na vrijeme obavijestiti ukoliko se kolač siječe u crkvi, to bi trebalo obaviti ujutru, prije ili poslije liturgije ili Jutrenja.

Na dan slave domaćin u crkvu donosi slavski kolač i žito, uvijene u čistu bijelu tkaninu, kao i malo crvenog vina u bočici i manju svijeću, koju stavlja u žito i zapali je da gori dok se obavlja sječenje.

U crkvu treba ponijeti hartiju sa imenima svih članova porodice, koje će sveštenik pomenuti tokom molitve.
Sveštenik započinje sječenje kolača uz riječi: “Blagosloven Bog naš, svagda, sada i uvijek i u vijekove vijekova, amin”, potom slijedi Trisveto, molitva Presvetoj Trojici i molitva Oče naš. Kadi se žito, kolač i vino, otpjeva tropar svetitelju i čita molitva nad žitom. Sveštenik zatim blagosilja vino i slavski kolač, moleći Boga da primi prinešenu žrtvu u spomen svetitelja koji se slavi.
Uzimajući kolač siječe ga sa donje strane unakrst, preliva ga vinom unakrst, pa ga sa svečarom okreće pjevajući tropare: “u prvoj pjesmi govori se o mučenicima i svetitelju koga slavimo, koji su molitvenici naši pred Bogom i učitelji vjere i moralne čistote”, “u drugoj pjesmi se proslavlja Hristos, koji je pohvala apostolima i radost mučenicima”, a “u trećoj pjesmi se iskazuje javljanje Sina Božijeg u ljudskom tijelu, rođenjem”.

U okretanju kolača svi učestvuju, time se liturgijsko osjećanje prenosi na samu slavu. Prelome kolač napola, držeći svaki svoju polovinu. Ljubeći kolač, sveštenik govori: “Hristos posređe nas” (Hristos među nama). Domaćin ljubi slavski kolač i odgovara: “I jest i budet”. (I jeste i biće).

To se radi tri puta. Svečar prima kolač od sveštenika, uzima žito i nosi ga kući, gdje ga stavlja na sto ili pred ikonu. Zapali kod kuće slavsku svijeću, okadi je, a potom i ikonu i sve domaće, pa se svi zajedno pomole Gospodu i svome svetitelju.

Sječenje kolača kod kuće
Ako se kolač siječe u domu, domaćin sa članom ili članovima porodice, nakon što se vrati iz crkve sa Jutrenja ili Svete liturgije, dočekuje sveštenika, koji će, ako je pozvan, doći u zakazano vrijeme da presječe slavski kolač.
Sto sa slavskom svijećom treba namjestiti pred ikonom slave. Na sto naprijed treba staviti slavsku svijeću, sa lijeve strane postaviti slavski kolač, sa desne žito, u sredini čaša ili bokal sa cvenim vinom, uz kolač nož, tamjan i hartiju na kojoj su ispisana imena svih članova porodice da bi ih sveštenik u molitvi pomenuo. Žeravica treba da bude pripremljena da bi se stavila u kadionicu. Kandilo pred ikonom pali se ujutru.

Kada sveštenik dođe u dom svoga parohijana, ulazeći pozdravlja ga evanđelskim riječima: “Mir domu ovom i onima koji žive u njemu!”. Na ovaj pozdrav domaćin odgovara: “Amin. Božedaj!”.

Kada se svi okupe, a domaćin zapali slavsku svijeću, svešteniku se odmah daje žeravica u kadionicu, on zatim stavlja tamjan i prvo kadi dom ( “Nek’ se uznese molitva moja kao kadilo pred Tobom, Gospode!”).

Sveštenik potom čita molitvu za osvećenje žita, slavskog kolača i vina. Pred ikonom podiže slavski kolač, kao našu žrtvu u slavu Božiju i čast svetiteljke koju slavimo. Siječe se kolač, unakrst se prelije vinom, sveštenik sa domaćinom okreće slavski kolač pjevajući ove tri pjesme: I “Svjati mučenici…”, II “Slava tebje, Hriste Bože…”, III “Isaije likuj…”. Sve je mnogo svečanije kada porodica pa sveštenikom pjeva ove pjesme, pa ih treba naučiti.

Kad se sve tri pjesme otpjevaju, sveštenik lomi kolač sa domaćinom ili onim koji ga zamijenjuje, svi članovi porodice prilaze i cjelivaju kolač. Sveštenik im se obraća riječima: “Hristos posređe nas”, što znači: “Hristos među nama!” Na to se odgovara: “I jest i budet!”, što znači: “I jeste i biće!”

Sveštenik govori molitvu u kojoj pominje imena svih ukućana koja su ispisana na posebnoj hartiji koja se nalazi na stolu. Na kraju svi prisutni pristupaju da cjelivaju krst. Zatim se slava čestita, piše Blic Žena.

Ukoliko sveštenik ne prisustvuje sječenju slavskog kolača, taj običaj obavlja domaćin sa članom porodice, uz izgovaranje molitive.