Connect with us

Društvo

LJUDI SU GLADNI! Idu na mitinge svih stranaka, kao u javne kuhinje, da se NAJEDU

Uz stranačke aktiviste, koji na predizborne skupove dolaze da bi podržali “svoje” ili “špijunirali” političke protivnike, te dokonih radoznalaca, na mitinzima su redovni gosti i oni koji dođu da se – najedu!

Čitaoci Srpskainfo tvrde da u skoro svakom selu ili prigradskom naselju ima takvih “posvuduša”, koji pomno prate kad će koja stranka, u njihovom ili susjednom kraju, podići šator i nakon predizbornih govora poslužiti piće i hranu.

Takvi idu od mitinga do mitinga, strpljivo odslušaju obraćanja kandidata, a potom navale na džabno iće i piće. Ako još ima i muzike, puna šaka brade!

Istina, predizbornih šatorskih hepeninga sa čorbom, hladnim pečenjem i mlakom pivom, ove jeseni je manje nego u prethodnim izbornim ciklusima, ali ih još uvijek ima.

Brojni su mitinzi, na kojima nema ništa “konkretno”, pa čak ni sokova i sendviča, ali takvi su skupovi, u pravilu, slabije posjećeni.

Oni drugi, koji nude “ol inkluziv” paket, mnogo su omiljeniji u širokim narodnim masama.

– Vidio sam da su na skup SNSD došli i neki, koji Dodika ne mogu očima gledati, ali im to ne smeta da se besplatno najedu, napiju i zabave – prokomentarisao je jedan stanovnik Gradiške.

Slične se scene ponavljaju i na mitinzima drugih stranaka.

Mlada Banjalučanka porijeklom iz okoline Doboja, kaže da to nije ništa novo.

– Ima muškaraca, pa čak i žena, koji na isti način obilaze ostveštanje hramova, crkvene zborove, pomene i daće, dakle sve događaje na kojima mogu da besplatno jedu i piju. Predizborni mitinzi su njima samo još jedna prilika za to – kaže naša sagovornica.

Tvrdi da to nisu nužno gladni i siromašni ljudi, više je, kaže, onih koji “vole džabnicu”, pa poslije sebi sličnima naširoko prepričavaju gdje je bila ukusnija čorba ili bolje pečenje, a ko se “osramotio”.

O čemu svjedoči ovakva uvriježena praksa? Da li je “posvuduše”, koje u nekim krajevima, ne baš pristojno, zovu “krmećaci”, na ovakvo ponašanje natjerala glad? Ili je u pitanju očaj, zbog politike bez cilja i smisla, koja građanima nema šta ponuditi osim besplatne hrane i pića, jednom u dvije godine?

Da gladnih ima, možemo vidjeti na svakom koraku. Ozbiljna istraživanja iz ranijih godina potvrdila su da svaki 6. stanovnik BiH preživljava na ivici gladi. Teško da se nakon korona krize, ekonomske dubioze i rastuće inflacije, ta statistika popravila.

Kako je ranije objavio Republički zavod za statistiku RS, u 2022. godini skoro 11.000 stanovnika Srpske nije imalo dovoljno novaca za osnovne potrebe, a njih  22.320 je bilo u stanju različitih socijalno-zaštitnih potreba.

Ovo su samo ljudi koji su evidentirani u sistemu socijalne zaštite, ali armiji siromašnih i gladnih pridružio se i veliki broj penzionera sa mizernim penzijama i radnika koji rade za minimalac.

Samo u Banjaluci više od 2.000 ljudi se hrani u javnim kuhinjama, a među njima je najviše penzionera.

Da li su oni redovni gosti šatortskih predizbornih mitinga? Ili su gladni ljudi isključeni čak i sa ovakvih društvenih zbivanja?

Iako nije akademski obrazovan, Miroslav Subašić, osnivač Udruženja “Mozaik prijateljstva”, koje godinama hrani siromašne Banjalučane, dobro poznaje psihologiju gladnih.

– Siromaštvo i glad imaju više lica. Neki ljudi, koji su iskusili glad, nikad se ne uspijevaju osloboditi straha da, koliko sutra, neće imati šta da jedu. Takvih ima i među našim korisnicima. Neki uzimaju po 2 hljeba dnevno, iako žive sami i dolaze u javnu kuhinju svaki dan, pa ne mogu pojesti, realno, ni jedan čitav hljeb. Oni višak hljeba slažu u zamrzivač – priča Miroslav Subašić za Srpskainfo.

Dodaje da i među korisnicima javne kuhinje “Mozaika” ima mnogo onih koji obilaze sve stranačke mitinge, pa čak i prate čitulje da bi saznali kad je neka sahrana ili daća.

– Sve to rade da ugrabe još jedan besplatan obrok – kaže Miroslav i dodaje da je to i grotesno i tužno.

Akademski pogled nije mnogo drugačiji. Sociologinja Mirjana Čeko smatra da priča o redovnim gostima, koji besplatno jedu i piju na stranačkim skupovima, otkriva mnogo toga: i o politici i o društvu u kojem živimo.

– To, prije svega, ukazuje na nivo siromaštva i nesigurnosti s kojim se mnogi suočavaju. Kada politika postane sredstvo za preživljavanje, onda je jasno koliko su ozbiljni naši problemi – kaže Mirjana Čeko za Srpskainfo.

S druge strane, dodaje naša sagovornica, ovakvi događaji pokazuju i duboko ukorijenjeno otuđenje i beznađe. Građani, umjesto da aktivno učestvuju u političkom procesu, sve su više obeshrabreni.

– Na političke skupove se ne dolazi zbog razgovora o budućnosti ili ozbiljnih rasprava o problemima s kojima se društvo suočava, već zbog trenutne koristi, kratkotrajnog užitka i zaborava. Ova praksa ilustruje ne samo ekonomske nevolje, već i opasno povlačenje iz aktivne uloge u oblikovanju društva – kaže Mirjana Čeko.

Na kraju, ističe ona, ovaj fenomen pokazuje koliko je naša politička scena dehumanizovana.

– Umjesto stvarne političke participacije, imamo “redovne goste” koji su postali dio jednolične mase: obespravljeni, otuđeni, vođeni osnovnim potrebama, umjesto kritičkim promišljanjem i aktivnim doprinosom. Naše društvo, čini se, nije samo gladno u materijalnom smislu, već je gladno i u smislu nade i zajedništva, prepušteno partijskim karnevalima i instant zadovoljstvima – zaključuje Mirjana Čeko.

Društvo

FZO RS UPOZORAVA: Skoro 10.000 penzionera od 1. maja ostaje bez osiguranja

Skoro 10.000 srazmjernih penzionera sa većinskim radnim stažom ostvarenim u inostranstvu koji žive u Republici Srpskoj od 1. maja ostaće bez zdravstvenog osiguranja, a iz Fonda zdravstvenog osiguranja Srpske objasnili su šta je potrebno da urade do kraja aprila.

Ko gubi pravo na zdravstveno osiguranje

Kako navode iz FZO RS za “Nezavisne novine”, do kraja aprila ovim penzionerima neće biti osporavano pravo na zdravstveno osiguranje ovoj kategoriji.

Šta penzioneri moraju uraditi do kraja aprila

“Međutim, kako bi i nakon aprila mogli da koriste prava iz zdravstvenog osiguranja, važno je da se jave u Poresku upravu RS i regulišu svoj status, odnosno da se prijave po osnovu – ‘strani penzioner’ (prijava se podnosi na obrascu PD 3100), a potom da se jave u nadležnu poslovnicu FZO RS sa izvodom iz banke za tekuću godinu, kako bi im bila utvrđena osnovica za uplatu doprinosa”, objašnjavaju oni za “Nezavisne novine”.

Kako dodaju, Zakonom o doprinosima je za državljane Republike Srpske koji imaju ostvaren većinski staž osiguranja u inostranstvu definisana stopa doprinosa za zdravstvo koja iznosi 10,2 odsto na ostvareni iznos penzije.

“Dakle, iznos doprinosa kojeg će uplaćivati zavisi od visine inostrane penzije”, dodaju oni potcrtavajući da zakon ne predviđa izuzetke, već se ovo pravilo odnosi na sve penzionere koji imaju većinski radni staž izvan BiH.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ističu da se ova zakonska norma koja predviđa da penzioneri koji su većinu radnog staža ostvarili u drugoj zemlji sami uplaćuju doprinose zasniva na principu pravičnosti.

“Oni su tokom većeg dijela svog radnog vijeka već izdvajali za zdravstvo u toj zemlji, pa ih nije moguće izjednačavati sa penzionerima koji su cijeli radni vijek proveli u Republici Srpskoj i u punom iznosu plaćali doprinose ovdje. Sistemska obaveza društva je da štiti penzionere koji su radni vijek proveli u Republici Srpskoj, što Fond i čini, zbog čega je doprinos za naše penzionere tek jedan odsto”, navode oni za “Nezavisne novine”.

Prema njihovim riječima, zaposleni u poslovnicama Fonda zdravstvenog osiguranja RS obavještavaju osiguranike o neophodnim koracima kako bi i dalje imali zdravstveno osiguranje.

“Zakonom je definisano da sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja funkcioniše na način da se lice prvo prijavi na zdravstveno osiguranje na jedan od predviđenih osnova, a uslov korišćenja zdravstvene zaštite je redovna uplata doprinosa (bez izuzetka). Za inostrane penzionere, kao i za sve ostale kategorije osiguranih lica treba redovno da se uplaćuju doprinosi, do 20. u mjesecu za prethodni mjesec, kako bi imali kontinuitet ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu”, navode oni.

Gdje se penzioneri mogu informisati

Iz FZO RS ističu da su radnici u svim njihovim poslovnicama upoznati sa promjenama, te da su na usluzi osiguranicima.

“Svi osiguranici koji imaju bilo kakvu dilemu mogu da se jave u naše poslovnice. Osim toga, osiguranici se za sva pitanja iz zdravstvenog osiguranja uvijek mogu informisati lično u svim našim filijalama/poslovnicama, kod naših zaštitnika prava, kontakti su dostupni na internet stranici Fonda, kao i putem besplatnog info-broja 0800 5 08 08 koji je u funkciji od ove godine”, kažu iz Fonda za “Nezavisne novine”.

Nastavi čitati

Društvo

VIŠE OD HEROJA: Prikazan film o dr Miodragu Laziću

U Bijeljini je večeras prikazan dokumentarni film “Ratni hirurg” o doktoru Miodragu Laziću, koji je tokom proteklog rata spasio hiljade života i za koga svi koji su ga poznavali kažu da je bio više od heroja.

“Kada je doktor Lazić došao u bolnicu `Žica` i spasio tolike živote postao je više od heroja”, istakao je Željko Milić, predsjednik Zavičajnog udruženja Sarajevsko-romanijske regije, koje je organizovalo projekciju.

Milić je naglasio da ovaj film predstavlja mali doprinos onome što je učinio doktor Lazić.

Predsjednik Skupštine Zavičajnog udruženja Sarajevsko-romanijske regije Ljubiša Stanišić rekao je novinarima da je doktor Lazić simbol požrtvovanosti, srpstva i onog najznačajnijeg što čovjek ima.

On je istakao da će projekcija filma “Ratni hirurg” biti organizovana i na bijeljinskom gradskom trgu za šta su dobili saglasnost od pokrovitelja promocije – grada Bijeljina.

Ovo filmsko ostvarenje govori o vremenu u kojem je živio i radio doktor Lazić, svjedočeći o snazi humanosti i požrtvovanosti u najtežim uslovima, kada su operacije izvođene bez osnovnih sredstava, često pod granatiranjem.

Producent Oliver Paunović rekao je da je film o srpskom hirurgu iz Niša, dobrovoljcu, rađen gotovo dvije godine na osnovu knjige doktora Lazića “Dnevnik ratnog hirurga”.

“Imali smo priliku da o ratnom hirurgu razgovaramo sa ljudima koji su radili sa njim, sa ljudima čije je živote spasio”, naveo je Paunović i dodao da je u filmu korištena i vještačka inteligencija.

Doktor Miodrag Lazić je 1991. godine napustio mjesto hirurga u Nišu i zaputio se u tadašnju Republiku Srpsku Krajinu. Tokom rata u BiH, kao hirurg, učestvovao je u proboju koridora u junu 1992. godine.

Nakon toga se kao dobrovoljac javio u ratnu bolnicu “Koran” na Palama. Jedan je od osnivača ratne bolnice “Žica” u Blažuju, kod Sarajeva, koja je bila takoreći na samoj liniji fronta.

Ostao je tamo punih 40 mjeseci, kao jedini hirurg na području tadašnjeg Srpskog Sarajeva, gd‌je je obavio više od 3.500 operacija pod punom anestezijom.

Za zasluge u spasavanju života Srba i ljudi drugih nacionalnosti patrijarh srpski Pavle odlikovao je Lazića Ordenom Svetog Save.

Lazić je dobio i Orden krsta milosrđa kojim ga je odlikovala Republika Srpska, a Srbija ga je posthumno odlikovala Ordenom Karađorđeve zvezde prvog stepena.

Preminuo je 14. aprila 2020. godine od posljedica virusa korona, prenosi Srna.

Nastavi čitati

Društvo

LAŽNA OBEĆANJA VLASTI KOJA SMO SKUPO PLATILI: Obećali auto-puteve i jeftiniju struju, a dobili makadam i 50% skuplju struju!

Gdje su nestale obećane milijarde maraka? Pred prošle opšte izbore 2022. godine, širom Srpske najavljivani su istorijski projekti, autoputevi i jeftina struja.

Danas, u susret novim izborima, slika na terenu je potpuno drugačija. Probijeni rokovi, loši putevi i drastično veći računi za struju. Kako izgleda surova realnost kada utihnu predizborna obećanja?

Autoputevi. Brze ceste. Nove hidroelektrane. Tuneli. Gondole. Aerodromi. I struja koja – neće da poskupi. Pljuštala su Dodikova obećanja pred izbore 2022. godine. Poruka kampanje bila je gradiće se sve što treba. U svakoj opštini. Č

etiri godine kasnije, provjeravamo šta je urađeno na terenu. Krenimo od obećanja koje je prvo prekršeno i koje je građane koštalo najviše.

Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, u Srebrenici je 15. septembra 2022. godine poručio da struju neće poskupljivati, jer imamo najjeftiniju struju u Evropi.

Od obećanja o jeftinoj struji do danas, računi su veći za 50 odsto.

A istorijski projekti? Najveća iluzija ostala je u Foči, gdje je 5. septembra 2022. godine Milorad Dodik najavio investicioni bum. Rekao je tada da će u Foču uložiti preko milijardu maraka kroz projekte:

“Uložićemo ovdje u Foču. Po onome što sam ja mogao sad da saberem, samo u ovim godinama koje dolaze to je preko milijardu maraka. Buk Bijela, Paunci, Foča. Izgradnja puta prema Šćepan polju, prvih 40 miliona već odobreno, počeli smo danas dio ove trase koja košta 12 miliona, to će biti magistralni put, to neće biti krpanje i neće biti zasipanje rupa, nego kompletna nova trasa. Počeće za 30 dana najviše počet će da se gradi most preko Drine koji će biti spojna tačka sa novom komunikacijom prema Tjentištu i dalje prema Hercegovini”

Od obećane milijarde u Foču su stigli samo negativni revizorski izvještaji, a saobraćaj se sa asfalta spustio na makadam.

Ognjen Bodiroga iz SDS-a podsjeća da je trenutno zatvoren magistralni put Foča-Sarajevo, da je put Foča-Šćepan Polje prolongiran tek za oktobar 2030. godine, dok od izgradnje autoputa od Rudog prema Trebinju, naravno nema ništa.

Na istoj toj tribini u Foči, Dodik je najavio i autoput prema Višegradu.

“Počećemo planiranje, projektovanje, a vjerujem za jedno godinu dana i izvođenje brze ceste, odnosno autoputa od Trebinja prema Foči. Autoput koji ćemo graditi proći će kraj ovog grada, dalje prema Rudom, teritorijama Republike Srpske, dalje prema Višegradu, povezat će se na srpske komunikacijske pravce i tako trajno odrediti karakter ovog kraja.”, izjavio je Dodik u septembru 2022. godine u Foči.

Politički analitičar Milenko Dačević ističe da mi uopšte nemamo puteve, već samo nešto što se tako zove – ostatke puta sa okruženjima rupa, odrone i potpuno uništenu infrastrukturu.

Sa istim predizbornim entuzijazmom, nekoliko dana kasnije u Gacku, najavljene su čak četiri kolovozne trake prema jugu. Milorad Dodik je 22. septembra 2022. godine izjavio da će iduće godine početi planirati izgradnju brze ceste od Trebinja do Gacka i dalje prema Foči sa četiri kolovozne trake. Lazar Radan iz Liste Za pravdu i red navodi da je regionalni put Foča-Gacko rak-rana čitavog prostora i možda najgori put u jugoistočnom dijelu Evrope, te da je Srbija dala određene novce od kojih nema ništa, oni su propali i ne zna se gdje su.

Istok i jug bez asfalta. A Sarajevsko-romanijska regija – u oblacima. Njima je vlast obećavala probijanje planina, tunele i vožnju gondolama. Na Palama je 23. septembra 2022. godine Dodik obećao milionske projekte poručivši da biraju izgradnju gondole koja će povezati opštinu Pale sa Jahorinom, što su projekti vrijedni 150 miliona maraka. Delegat u Domu naroda PS BiH Nenad Vuković kaže da je to nerealizovan projekat koji se najavljuje kroz izborne cikluse.

Od Dodikovih obećanja izdvajamo i tribinu na Sokocu 17. septembra 2022. godine kada je rekao da je jedan od projekata koji će se realizovati u sljedećoj godini potpuna gasifikacija opštine Sokolac.

Nekoliko dana kasnije u Istočnom Sarajevu, lider SNSD-a je obećao da će uraditi i tunel koji će povezati Istočno Sarajevo i Pale. U Trnovu je, 5. septembra 2022. godine, Dodik poručio da će u idućoj godini staviti u prioritet da se kompletna dionica od Lukavice pa do Foče mora rekonstruisati.

Nijedan od ovih projekata do danas nije ni započet.

Marinko Božović, načelnik Istočne Ilidže, upozorava da su putevi koji idu preko Sokoca, prema Višegradu i Foči, visoko rizični pravci na kojima ljudi ginu, a o kojima aktuelna vlast apsolutno ne vodi računa.

Samo u kampanji 2022. godine SNSD je dao više od 100 obećanja širom Republike Srpske, a prema zvaničnim statistikama ono što je ispunio može se izbrojati na prste jedne ruke. Zato stvarni bilans njihove vlasti staje u tri riječi: obećanja, makadam i dugovi.

Nastavi čitati

Aktuelno