Pet putnika na brodu podmornice “Titan” provelo je svoje posljednje trenutke slušajući muziku u potpunom mraku i posmatrajući stvorenja u dubini, otkrila je Kristin Davud, supruga Šahzade Davuda, koji je poginuo u implodiranju, i majka Sulejmana (19), koji je u podmornici bio sa ocem.

Posada je započela ronjenje do olupine “Titanika” u osam ujutro 18. juna. Sat i 45 minuta nakon zarona, u 9.45, kontakt je izgubljen.

Američka obalska straža registrovala je zvuk implozije, a pet dana kasnije ostaci podmornice pronađeni su na morskom dnu, na oko 500 metara udaljenosti od olupine “Titanika”.

U podmornici su bili Stokton Raš, direktor kompanije “OceanGate”, PolAnri Naržole, francuski stručnjak za “Titanik”, britanski milijarder Hamiš Harding i otac i sin Šahzada i Sulejman Davud. Stručnjaci su ocijenili da je posada poginula u katastrofalnoj imploziji, i to je, prema njihovim riječima, bilo momentalno, odnosno, “nisu ništa osjetili”.

Kristin Davud, supruga Šahzade i Sulejmanova majka, otkrila je za “New York Times” nove detalje ekspedicije.

Davudovi su na brod podmornice “Polar Prince” stigli su 5. juna i otplovili ka mjestu ronjenja.

Onima koji su se pripremali za zaron rečeno je da nose debele čarape i kapu zbog potencijalnog zahlađenja u dubini, kao i da se pridržavaju preporučene dijete dan prije ronjenja, bez kafe ujutru.

Posadi je rečeno da će roniti u mrklom mraku, jer se svjetla štede da bi imali kad se spuste do morskog dna. Rečeno im je da će vjerovatno vidjeti bioluminiscentna stvorenja.

Kristin je rekla da je Šahzada bio uzbuđen kao dijete, a da je “Titanikom” postao fasciniran nakon izložbe u Singapuru 2012. godine, na 100. godišnjicu potonuća broda.

Našla je oglas za “OceanGate” i prvobitno je namjeravala da putuje sa svojim mužem. Ali njihovo putovanje je odloženo zbog pandemije virusa korona. Sljedeći put svoju kartu je ustupila Sulejmanu.

Kristin je ispričala kako su Raš i njegova supruga Vendi došli u London, gdje je porodica Davud živjela, kako bi ih informisali o putovanju. Međutim, tehnički aspekt je ostao nejasan.

“Ta inženjerska strana, nismo imali pojma. To je valjda kao da sjediš u avionu. Motor radi, ali ti o tome ni ne razmišljaš. Bili smo zaneseni idejom o takvoj avanturi”, kazala je ona.

Prema njenim riječima, Šahzada je bio opčinjen PolAnrijem Naržoleom, koji je održao prezentaciju o svojih 37 odlazaka na “Titanik” i ispričao grupi kako je jednom prilikom bio “zaglavljen dolje tri dana, a podmornica je izgubila komunikaciju sa matičnim brodom”.

Dan odlaska na “Titanik” se približio. U utorak, 18. juna, posada je morala da bude na palubi u pet ujutro.

Kristin je rekla da je bila impresionirana profesionalnošću osoblja.

Sulejman i Šahzada su imali svoja odijela “OceanGate”, kao i vodootporne narandžaste pantalone i jaknu, čizme i prsluke za spasavanje i šljemove.

“Sin je sišao niz stepenice da bi ušao u čamac koji je prevozio putnike do plutajuće platforme za koju je bio vezan ‘Titan’. Kćerka Alina i ja smo se samo nadale da neće upasti u vodu”, rekla je Kristin.

Kada se cijela posada ukrcala, podmornica je zaronila.

Kasnije tog jutra Kristin je čula nekoga da je rekao da je komunikacija sa “Titanom” izgubljena.

Otišla je do palube i gledala u mjesto gdje je podmornica zaronila. Rečeno joj je da ne brine, jer ako postoji problem, misija će biti prekinuta i podmornica će isplivati na površinu.

“Gledala sam u okean, za slučaj da ih vidim kako izranjaju”, rekla je ona.

Pet dana kasnije stigle su loše vijesti: pronađeni su ostaci podmornice, a cijela posada je poginula u imploziji.

Nezavisne