Narodni poslanik PDP/PSS Bojan Kresojević saopštio je da će sporni doprinosi za zdravstveno osiguranje od 10,2 odsto, koji se odnose na srazmjerne penzije sa većinskim stažom ostvarenim u inostranstvu, biti stavljeni van snage.

Kako je naveo, ovu informaciju dobio je kroz odgovor na poslaničko pitanje, kada je ministarka finansija najavila ukidanje pomenutih doprinosa.

– Još jedna pobjeda! Sporni doprinosi za penzionere biće stavljeni van snage. Na moje poslaničko pitanje ministarka finansija najavila je ukidanje doprinosa za zdravstvo od 10,2 odsto za srazmjerne penzije sa većinskim stažom u inostranstvu – poručio je Kresojević.

On je podsjetio da je predsjednik Pokreta Sigurna Srpska, Draško Stanivuković, podnio inicijativu Ustavnom sudu s ciljem da se, kako tvrdi, zaustavi diskriminacija penzionera.

Kresojević je zahvalio i Savjetu penzionera Pokreta Sigurna Srpska koji je delegirao ovaj problem, ističući da će zajedničkim djelovanjem biti pronađeno rješenje u korist građana.

– Tražimo posebnu sjednicu posvećenu penzionerima kako bi se poboljšao njihov položaj i kako bi penzije u Republici Srpskoj rasle u istom procentu kao u Federaciji BiH – rekao je Kresojević.

Dodao je da je ovo još jedan dokaz da inicijative koje dolaze iz opozicionih redova daju konkretne rezultate.

– Nakon što smo oborili zakon o zdravstvenom osiguranju i poskupljenje participacije, te zakon za roditelje-njegovatelje iz hitne procedure prebacili u redovnu, ovo je još jedan dokaz da naše inicijative donose bolji život građanima Republike Srpske – zaključio je Kresojević.

Sudeći prema trenutnom razvoju događaja, postoji realan scenario da će Kristijan Šmit na dužnosti vršioca dužnosti visokog predstavnika ostati još neko vrijeme, možda čak i naredne godine.

Naime, kako saznajemo iz diplomatskih krugova, i dalje postoji neslaganje u okviru Savjeta za provođenje mira o tome ko bi mogao da zamijeni Šmita. Jedino sa čima se svi slažu je, kako saznajemo, da se visoki predstavnik neće birati u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, kao što smo i mi već ranije pisali.

O OHR-u odlučiti zajednički

Problem je u tome što Evropljani žele da aktivno učestvuju u odabiru Šmitovog nasljednika i ne žele prihvatiti da bilo koja zemlja članica, ma koliko imala uticaja, jedina odlučuje o tome ko bi ta osoba mogla biti. Prevedeno sa diplomatskog na običan jezik, EU ne želi da Amerikanci sami, bez konsultacija s saveznicima, odaberu ko će biti ta osoba.

Kao argument koji Evropljani koriste je da plaćaju više od pola budžeta i da žele da imaju uticaj na to kako se njihov novac troši.

Ovo praktično znači da iz kombinacije otpada bivši italijanski diplomata Antonio Zanardi, koji je bio američki prijedlog. Čini se da sve manje šansi ima i Dama Karin, britanska specijalna izaslanica za zapadni Balkan, ali, kako saznajemo, ona nikada nije bila formalno u kombinaciji da zamjeni Šmita, već se spominjala neformalno kao mogući kandidat.

Zanimljivo je i da se načelno ne odbija ni mogućnost da budući visoki predstavnik ne bude Evropljanin. Jedini uslov je da se zemlje kvinte moraju saglasiti, a ne zemlja ili kontinent odakle dolazi.

Šmit iz Sarajeva odlazi u penziju?

Ako ostane trenutno razumijevanje o tome da će se o Šmitovom nasljedniku odlučivati zajednički, izuzetno je teško očekivati da bi do dogovora moglo doći u junu, na narednoj sjednici Upravnog odbora Savjeta za provođenje mira, kao što bi to priželjkivale SAD. Kako smo saznali, svi imaju interes da se to pitanje riješi što prije, dijelom i zbog toga što se želi izbjeći da se u oktobru i novembru u istom paketu raspravlja o produženju mandata misiji EUFOR Althea u BiH, što se ne može sprovesti bez ruskog pristanka, i o novom visokom predstavniku. Ako je tačno da konkretnih kandidata još nema, i ako se pokaže da u junu ne dođe do izbora novog visokog predstavnika, onda je vrlo izvjesno da će izbor sačekati narednu godinu da se ne pomiješaju ova dva pitanja, što znači da će Šmit iz Sarajeva otići u penziju 2027, onako kako je i planirao još prošle godine.

Državna imovina sporna

Kako saznajemo, medijski napisi o tome da je među članovima kvinte nastalo neslaganje oko rješavanja pitanja državne imovine su tačni, ali ne iz razloga koji su navedeni. Pitanje državne imovine nije bilo sporno zbog američkog projekta Južne interkonekcije, za koju je, kako saznajemo, rješenje ponuđeno. Kako saznajemo, predloženo je da se putem državne komisije iz kompleksa državne imovine izvuku dijelovi koji su potrebni za realizaciju projekta, kao što je to već rađeno ranije u nekoliko navrata. Pitanje državne imovine otvoreno je zbog prijedloga SAD da se zatvori OHR, odnosno tokom pregovora sa Šmitom o zatvaranju kancelarije. Svi su se, kako nam je rečeno, s tim složili, uključujući i Šmita, ali da je postalo jasno da se to ne može desiti ako ne bude bilo riješeno pitanje državne imovine, zato što je to preostao uslov iz paketa 5+2. S obzirom na to da se pitanje državne imovine ne može otvoriti tokom izborne kampanje, jasno je i da se prije izbora ne može riješiti sudbina OHR-a.

Južna interkonekcija

Inače, kad je riječ o Južnoj interkonekciji, puno je važnije pitanje usklađivanje projekta s evropskom regulativom, što je sada i formalno postalo obaveza u sporazumu koji je BiH potpisala s Hrvatskom. Drugim riječima, čim se i ako se riješe ta sporna pitanja sa Briselom, projekat će biti nastavljen, čak iako ne bude riješena državna imovina.

Bilo kako bilo, barem kad je u pitanju OHR, čini se da je na djelu pomalo ironična situacija – Amerikanci, koji su se uvijek zalagali za OHR, žele da se on što prije ugasi, a Evropljani, koji su ga oduvijek željeli zatvoriti, sada se zalažu da on postoji.

Prikrivaju tragove slovenačke kompanije koja je tužila BiH za 56 miliona evra? Otkrivamo: Slovenačka kompanija Vijadukt, kojoj je BiH morala da plati više od 56 miliona evra odštete, skoro je dobila novog vlasnika. Da li se radi o prikrivanju tragova?

Jedan od najglasnijih balkanskih skandala posljednjih godina nedavno je dobio novi nastavak.

Danas otkrivamo da je kompanija Vijadukt iz Portoroža, nepoznata široj javnosti, kojoj je Bosna i Hercegovina prošle godine morala da plati više od 56 miliona evra odštete nakon što je izgubila spor u međunarodnoj arbitraži, dobila je novog vlasnika. Njeni dosadašnji zvanični vlasnici, Boris Goljevšček i Vladimir Zevnik, prodali su je kompaniji Nabirabalnik iz Velike Britanije, kojom upravlja makedonski državljanin Krste Blaževski.

Nekoliko činjenica ukazuje na to da su glavni akteri u ovoj operaciji odlučili da prikriju sve tragove nakon što su dobili novac od BiH. Blaževski, novi vlasnik Vijadukta, dio je međunarodne grupe koja je u prošlosti preuzela brojne slovenačke kompanije, koje su potom završile u likvidaciji ili bankrotu. Zajedno sa njima je nestala i poslovna dokumentacija.

Sličan scenario bi sada mogao da se dogodi sa Vijaduktom. Kakvu je ulogu slovenačka kompanija igrala u potjeri za desetinama miliona dolara iz Bosne i Hercegovine? Ko će to podijeliti? I šta smo još otkrili u aferi Vijadukt?

Šta je afera Vijadukt?

O čemu se radi u aferi Vijadukt? Prije godinu dana odjeknula je vijest da je slovenačka kompanija Vijadukt dobila spor protiv Republike Srpske pred Međunarodnim arbitražnim sudu u Vašingtonu, zbog čega je BiH morala da joj isplati više od 56 miliona evra odštete.

Vijadukt je podnio tužbu jer su mu vlasti u Banjaluci jednostrano oduzele koncesiju za izgradnju hidroelektrana na reci Vrbas vrijednu 165 miliona evra 2013. godine. Kompanija je koncesiju dobila 2004. godine, iako prije toga praktično nije imala posla.

Istovremeno, pojavile su se spekulacije da trag slovenačke kompanije, koja je navodno dobila posao pod kontroverznim okolnostima, vodi do uticajnih ljudi u Republici Srpskoj.

Zašto su prodali kompaniju, koja vredi 56 miliona, za samo 1 milion? 

Prošlog jula smo otkrili da je Vijaduktu pomogao Damjan Belič, stečajni upravnik iz Ljubljane i u prošlosti vlasnik bezbjednosne firme Centurion iz Republike Srpske, koji je navodno igrao važnu ulogu u paraobavještajnoj mreži bivšeg dugogodišnjeg lidera Republike Srpske, Milorada Dodika. On je tada naše pisanje pripisao „medijskom linču“ usmjerenom na njegovu političku i ličnu diskreditaciju.

Vlasti u Bosni i Hercegovini u početku nisu željele da prebace taj novac Vijaduktu, jer su im predstavnici kompanije dali broj bankovnog računa sa ostrva Džerzi, koje se smatra poreskim rajem. Zatim su dobrih 56 miliona evra odštete prebacili na račun u SAD. Konačni primalac ovog novca bio je britansko-američki fond Vannin Kapital, koji se bavi finansiranjem takvih tužbi.

Ubrzo nakon toga, u decembru prošle godine, Goljevšček i Zevnik, biznismeni iz kruga bivše Splošne plovbe, odlučili su da prodaju Vijadukt. Dokumenti koje smo dobili otkrivaju da su za njega dobili ukupno milion evra.

Odakle će biti isplaćena kupoprodajna cijena, koju je Blaževski morao da prebaci do kraja 2025. godine, odnosno samo nekoliko dana nakon potpisivanja ugovora, nije jasno iz dokumenata. Zvanično, međutim, trebalo bi da je plati kompanija Montreal Internašonal, koju je Blaževski registrovao na poznatoj adresi za virtuelne kancelarije u Londonu krajem prošlog avgusta. Dakle, nekoliko nedjelja nakon što je Vijadukt dobio odštetu od Bosne i Hercegovine u arbitraži.

Da li je Makedonac slamnati čovek koji će ugasiti Vijadukt? 

Zašto su Goljevšček i Zevnik prodali kompaniju za samo milion evra, koja je samo nekoliko mjeseci ranije imala pravo na više od 56 miliona evra odštete, nije poznato. Bezuspješno smo kontaktirali Goljevščeka u petak sa nekoliko pitanja o tom poslu.

Ali sama činjenica da su iz cijele priče prošli samo sa milion evra mogla bi da ukazuje na to da su Goljevšček i Zevnik „pozajmili“ ime za interese drugih, mnogo većih igrača. To jest, onih koji su podijelili najveći dio kupoprodajne cijene.

Među njima svakako nije Blaževski, koji se u Sloveniji može naći kao sadašnji ili bivši vlasnik ili predstavnik nekoliko desetina kompanija. Većina njih više ne postoji.

Nakon što je prošle godine dobio arbitražni postupak, Goljevšček je javno izjavio da on i Zevnik nemaju novca za vođenje spora, pa su se obratili Vannin Kapitalu, koji im je obezbijedio dio finansijskih sredstava. Do sada nisu javno otkrili kako su se oni i fond dogovorili o raspodjeli dobijenog novca.

Ko je sve dobio milione od Bosne i Hercegovine? 

Odgovor na ovo pitanje mogao bi se kriti u finansijskim izvještajima Vijadukta, koji su objavljeni prijje nekoliko dana. Kompanija, koja već dugi niz godina ne posluje, prošle godine je ostvarila 5,5 miliona evra „ostalog prihoda“. To odgovara približno deset procenata dosuđene nadoknade.

Ali ovog novca više nema u Vijaduktu. Većinu, 4,4 miliona evra, odnijeli su finansijski rashodi, dok je oko 900 hiljada evra bilo „ostali rashodi“. Pored toga, kompanija je evidentirala 250 hiljada evra troškova usluga. Krajem prošle godine, kada je Blaževski već bio direktor i vlasnik, Vijadukt više nije imao ni jedan evro na svom računu.

Nije poznato da li je još neko ko je imao savjetodavnu ili lobističku ulogu u projektu u Republici Srpskoj dobio novac od arbitraže. Kao što je pomenuto, novac je završio u SAD.

U Bosni i Hercegovini, od izgubljene arbitraže, vodi se žestoka javna debata o tome ko je odgovoran za ovo. Opozicija u Republici Srpskoj optužuje vladu za pogrešne odluke u koncesijama i lošu reakciju u tom procesu, dok je vlada krivicu prebacila na institucije BiH i nespretno pravno zastupanje države.

Kao što je već pomenuto, vlasti u Republici Srpskoj su 2013. godine oduzele koncesiju Vijaduktu zbog finansijskih problema kompanije, a na samo nekoliko kilometara dalje dodijelile su je državnoj kompaniji “Elektroprivreda Republike Srpske” za novu hidroelektranu, što je podstaklo slovenačku kompaniju da podnese tužbu. U to vrijeme, vlast u Banjaluci je predvodila Željka Cvijanović, sadašnji članica predsjedništva BiH, a Dodik je već bio predsjednik Republike Srpske.

(Necenzurisano)