Connect with us

Politika

Pravom protiv neprava

Profesor Ustavnog prava Milan Blagojević izjavio je Srni da Kristijan Šmit nema ovlašćenje da nameće bilo koji akt u BiH i da, prema Ustavu BiH, imovina pripada entitetu na čijoj se teritoriji nalazi.

Blagojević je ukazao na činjenicu da Šmit nije visoki predstavnik u BiH i da njegova tvrdnja da će uskoro “nešto uraditi sa državnom imovinom što će se odnositi na Srpsku” – nema osnova ni u međunarodnom pravu niti u unutrašnjem pravu BiH.

Prema njegovim riječima, takav osnov nemaju ni zahtjevi lidera SDA Bakira Izetbegovića upućeni Šmitu da “osigura identična rješenja u FBiH i Srpskoj u pogledu nadležnosti Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijeća naroda Republike Srpske, te entitetskih predsjednika i potpredsjednika”.

Blagojevićev tekst pod nazivom “Pravom protiv neprava” Srna prenosi u cijelosti:

Sinhronizovano ili ne, činjenica je da su u prvoj polovini oktobra 2022. godine gotovo u istom danu Kristijan Šmit i Bakir Izetbegović iznijeli tvrdnju, odnosno zahtjeve prema Republici Srpskoj. Šmit je izrekao tvrdnju da će uskoro “nešto uraditi sa državnom imovinom što će se odnositi na Srpsku”, dok je Izetbegović uputio zahtjev Šmitu da “osigura identična rješenja u FBiH i Srpskoj u pogledu nadležnosti Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijeća naroda Republike Srpske te entitetskih predsjednika i potpredsjednika”, pri čemu Izetbegović iznosi kako “trenutna rješenja dodatno diskriminišu Bošnjake i Hrvate u Srpskoj”. Kako Šmitova tvrdnja, tako i Izetbegovićevi zahtjevi nemaju osnova ni u međunarodnom pravu ni u unutrašnjem pravu BiH, iz razloga na koje kroz svojevrsne odgovore ukazujem u nastavku.

1. Kristijan Šmit, sve i da je imenovan za visokog predstavnika odgovarajućom rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN, ne bi imao pravo da u BiH bilo šta nameće u pogledu bilo kojih pitanja, pa i pitanja državne imovine. To pitanje je naša unutrašnja stvar i prema Ustavu BiH ta imovina pripada entitetu na čijoj se teritoriji nalazi.

Ovo stoga što Ustav BiH nijednom svojom odredbom i nijednom svojom riječju ne propisuje da BiH ima svoju imovinu, da je recimo neka šuma, rijeka, građevinsko ili poljoprivredno zemljište imovina BiH. Ne, nijednom riječju Ustav BiH to nije propisao.

Nasuprot tome, preambula Ustava BiH jasno govori, pozivajući se na Ženevske principe iz septembra 1995. godine, da Republika Srpska ima 49 odsto teritorije, a FBiH 51 odsto, što govori da je Republika Srpska u BiH unijela svoju teritoriju, pa su njene i nepokretnosti koje se nalaze na toj teritoriji.

Najzad, Ustav BiH nijednom odredbom nije propisao da BiH ima bilo kakvu nadležnost da donosi zakon o pitanju imovine, već je ta nadležnost istim Ustavom data entitetima, svakom na njegovoj teritoriji. Prema tome, sasvim je jasno da nijedan organ sa nivoa BiH nema nadležnosti za pitanja imovine, a kamoli pojedinac zvani Kristijan Šmit, jer niti je on visoki predstavnik niti, sve i da to jeste, on prema unutrašnjem pravu BiH, a ni prema međunarodnom pravu, može imati ovlašćenje da nameće bilo koji akt u BiH.

2. Što se tiče zahtjeva Bakira Izetbegovića, tu se mora znati da Ustav BiH spada u red onih ustava država federalnog tipa u svijetu koji ni na koji način ne određuje svojim entitetima kako treba da bude uređen bilo koji entitetski organ i koje nadležnosti će imati ili neće imati. U tom pogledu Ustav BiH daje, kako se to naziva u nauci ustavnog prava, potpunu organizacionu ustavnu autonomiju entitetima da slobodno urede sistem
organizacije sopstvene državne vlasti na svojoj teritoriji.

Upravo zbog toga nijedan organ sa nivoa BiH, uključujući i Ustavni sud BiH, nema ustavno pravo da nameće Republici Srpskoj kakve će nadležnosti imati njeno Vijeće naaroda te predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske. Stoga i ni bilo koji pojedinac, uključujući stranca Kristijana Šmita, nema niti može imati pravo da on nameće šta će biti nadležnosti bilo kog organa Republike Srpske, jer se time na najgori mogući način flagrantno krši vladavina prava, kao ustavni princip propisan u članu 1. Ustava BiH, kojim je propisano
da BiH počiva na tom principu, a to znači da svaki organ može raditi samo ono što mu je Ustavom dozvoljeno i ništa više od toga.

3. Zato bih, završavajući ove odgovore, podsjetio na pravnu mogućnost koja stoji na raspolaganju srpskom članu Predsjedništva BiH još od 1997. godine. Naime, kada se u decembru te 1997. godine u Bonu sastao skup čije postojanje nije propisano, tačnije rečeno nije dozvoljeno nijednim izvorom međunarodnog prava, a koji je sebe samovoljno nazvao savjetom za primjenu mira u BiH, i kada je taj skup u jednom od tzv. bonskih zaključaka rekao da on ovlašćuje OHR da nameće svoja “rješenja” u BiH, to je bilo grubo i protivpravno miješanje u unutrašnje poslove BiH kao države članice UN, što je zabranjeno članovima 2. i 77. i 78. Povelje UN kao najvišeg pravnog akta međunarodnog prava.

Povelja UN u tim svojim članovima jasno propisuje i zabranjuje najprije svim svojim organima, a time i svim drugim državama te svakom pojedincu da se na bilo koji način miješaju u unutrašnje stvari bilo koje druge države članice UN. Drugim riječima, Povelja UN zabranjuje svakome, ma kako moćan bio, da se miješa u pitanje kome na teritoriji države članice UNa pripadaju nepokretnosti, da li toj državi ili njenim državama članicama, da li će neko ponašanje biti ili neće biti propisano kao krivično djelo i druga pitanja, jer ta i sva druga unutrašnja pitanja ima pravo da zakonom uređuje samo država članica UN o kojoj je riječ, u skladu sa unutrašnjim nadležnostima propisanim njenim ustavom.

Stoga, kada su u decembru 1997. godine u Bonu članovi fantomskog savjeta za primjenu mira, a to su bili SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija /i druge države čiji spisak je poduži/, među sobom dogovorile zaključak da OHR navodno može u BiH da nameće svoje akte, time je svaka od tih država pojedinačno, i sve one zajedno, na najgrublji način povrijedila Povelju UN, one njene članove koje sam prethodno naveo, čime su povrijedile suverenitet BiH kao članice UN. Zato je protivpravno pozivanje OHR na bonske zaključke iz decembra 1997. godine, na koje zaključke se OHR inače uvijek poziva kada diktatorski nameće svoje akte, jer se tim zaključcima grubo ruši Povelja UN, suverenitet BiH i međunarodno pravo.

I zato Predsjedništvo BiH ima pravo da pokrene tužbu pred Međunarodnim sudom
pravde protiv svih onih država koje su u decembru 1997. usvojile te bonske zaključke, jer su njima svaka od njih ponaosob i sve one zajedno prekršile Povelju UN, suverenitet BiH i međunarodno pravo.

Stoga novoizabrani srpski član Predsjedništva BiH treba da na prvoj narednoj sjednici traži da se na dnevni red Predsjedništva BiH uvrsti ta tačka i podnese tužba od strane BiH protiv navedenih država Međunarodnom sudu pravde i traži poništenje protivpravnih bonskih zaključaka, kao i jednako protivpravnih zaključaka tog istog savjeta za primjenu mira, njegovog tzv. upravnog odbora, kojim su oni, protivno Povelji UN, sebi samovlasno dali pravo da tamo nekad 2008. godine oni odrede kada će biti kraj mandata OHR, iako iz Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma jasno proizilazi da pravo da traži prestanak mandata OHR ima samo neka od strana potpisnica tog Aneksa 10, a to su Republika Srpska, FBiH ili BiH.

Za očekivati je da takav prijedlog srpskog člana Predsjedništva BiH neće biti prihvaćen, ali zato odmah nakon toga Narodna skupština Republike Srpske treba da zatraži od Republike Srbije da ona, kao potpisnik i ugovorna strana Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, podnese navedenu tužbu. Jer, potpisivanjem tog Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH bivša SR JUGOSLAVIJA, a sada Srbija kao njen pravni nasljednik, se obavezala ne samo da će poštovati nego i da će PROMICATI Ustav BiH, a to znači da će PROMICATI i suverenitet BiH propisan tim ustavom, koji je flagrantno povrijeđen bonskim zaključcima i radnjama OHR koji se uvijek oslanjao na te protivpravne zaključke.

Na sve ovo iznova ukazah zato što, imajući u vidu sve prethodne dokaze i argumentaciju, i Srbija na osnovu međunarodnog prava ima puno pravo da, ako to neće ostala dva člana Predsjedništva BiH, ona podnese tužbu Međunarodnom sudu pravde protiv navedenih država iz fantomskog savjeta za primjenu mira u BiH. Samo tom tužbom i presudom Međunarodnog suda pravde, koji tužbu ne može odbiti jer bi tada i sam povrijedio Povelju UN, prekinuće se podanički status stanovništva u BiH /koje je podanik OHR-a/.

Ovdašnjem stanovništvu samo na taj način može biti vraćen oteti status istinskih građana, dok će istovremeno biti onemogućeno da sve prethodno navedene države i OHR imaju kolonizatorski odnos prema BiH, kojim se na najgrublji način povređuju Povelja UN i kompletni sistem međunarodnog prava.

Related Topics:

Politika

RAT ZA LUKSUZNE KVADRATE U BANJALUCI! Davidovićeva supruga odbija iseljenje, borba za penthaus dostiže vrhunac!

Stečajni upravnik kompanije „Ekvator“ Saša Zubović pozvao je Snježanu Račić, suprugu Đorđa Davidovića da napusti stan od 238 kvadrata u naselju Novi Borik jer ga bespravno koristi, ali ona to odbija, saznaje CAPITAL.

Riječ je o stanu koji je upisan na stečajnog dužnika, odnosno na preduzeće „Ekvator“.

„Poštovani, dužni ste napustiti stan, na povučenoj etaži objekta u vlasništvu stečajnog dužnika „Ekvator“ Banjaluka u stečaju a koji bespravno koristite, u roku od 15. dana. U suprotnom izvršićemo promjenu brave, čišćenje i uklanjanje suvišnih stvari o vašem trošku. Pozdrav“, navodi se u obavještenju.

Međutim, ona je to odbila, pozivajući se na sporazum o trajnom korišćenju stana koji je 2020. godine potpisala sa svojim suprugom, odnosno njegovom firmom.

CAPITAL nezvanično saznaje da je to pravo dato bez ikakve naknade.

Kako stečajni upravnik nema pristup ovoj nekretnini, a računi dolaze na adresu preduzeća on je odjavio brojilo, pa su radnici „Elektrokrajine“ isključili struju.

Račić je zbog svega Okružnom privrednom sudu u Banjaluci, gdje se vodi stečajni postupak poslala žalbu na rad stečajnog upravnika smatrajući da joj gore spomenuti ugovor daje pravo da boravi u stanu kao i da ima priljučak za struju na svoje ime.

„Ovakvim potezima, koji meni liče na zloupotrebu položaja i šikaniranje od strane stečajnog upravnika samo prema meni, uz isključivanje električne energije od strane stečajnog upravnika radi onemogućavanja normalnog života narušena su moja elementarna, zakonom zagarantovana prava, pa vam se obraćam ovom žalbom na njegovo postupanje“, navodi ona u svojoj žalbi tražeći zaštitu.

Zanimljivo, ona se sudu požalila i što je Zubović u svom nalogu za napuštanje stana u kojem boravi završio sa riječju „Pozdrav“.

„Moram da kažem da sam zgrožena komunikacijom stečajnog upravnika sa povjeriocima i dopisima koji završavaju sa riječju „Pozdrav“, jer sam računala da je stečajni upravnik kao organ stečajnog postupka dužan da svoje akte uskladi sa stilom pisanja sa sudom, a ne kafanskim žargonom“, požalila se ona.

Zubović je u kratkom razgovoru za CAPITAL kazao da je stan imovina stečajnog dužnika, da je opterećen hipotekama i da će biti unovčen u toku stečajnog postupka.

Podsjećamo, Okružni privredni sud u Banjaluci je u krajem oktobra 2024. godine otvorio stečaj u Davidovićevom preduzeću „Ekvator“ koje se bavilo izgradnjom stanova.

Prijedlog je podnijelo preduzeće „Standard Prva“ iz Bijeljine, a koje je od Investiciono – razvojne banke Republike Srpske otkupilo potraživanja „Ekvatora“, odnosno dug koji vlasnik preduzeća nije vratio.

Davidović je prevario na stotine kupaca stanova u naselju Novi Borik jer im je uzeo novac, a nikada nije ispunio svoje obaveze koje se odnose na završetak radova.

Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je protiv njega podiglo dvije optužnice zbog sumnje u brojne prevare i malverzacije kojima se služio u svom radu.

Zanimljivo, one mjesecima stoje nepotvrđene u Osnovnom sudu u Banjaluci.

Nastavi čitati

Politika

KRAJ ZA “NOVU LJUBIJU”! Okružni privredni sud u Prijedoru presjekao, otvoren stečaj nad rudnikom!

Okružni privredni sud u Prijedoru otvorio je stečaj nad prijedorskim rudnikom “Nova Ljubija” i imenovao Ljiljanu Mandić iz Prijedora za stečajnog upravnika, objavio je danas ovaj sud.

Pozvani su povjerioci da u roku od 30 dana prijave sudu svoja potraživanja i da obavijeste stečajnog upravnika i sud o tome koja prava osiguranja potražuju na predmetima imovine stečajnog dužnika i na kojim predmetima se potražuje pravo osiguranja.

Ispitno i izvještajno ročište zakazani su za 21. avgust ove godine.

Stečajni postupak inicirao je Gordan Pavlović biznismen iz Foče, inače blisko lice vrhu vlasti Republike Srpske.

On je ovlašten za zastupanje rudnika “Nova Ljubija”, a na osnovu njegove i izjave privremenog stečajnog upravnika, nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke i uvida u priloženu materijalno-finansijsku dokumentaciju, sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi da se otvori stečajni postupak.

(BN) Foto BN

Nastavi čitati

Politika

ŽIVOTNI PROJEKAT ILI ŽIVOTNA PREVARA? Kako je Vukanovićev “KRIK ZA PRAVDU” utihnuo pred foteljom Igora Crnatka!

Politička scena Republike Srpske danas je svjedočila zvaničnom ozvaničenju koalicije između Nebojše Vukanovića i Igora Crnatka (ispred novoformiranog PDP-a RS). I dok Vukanović pred kamerama pompezno najavljuje ovaj savez kao svoj “životni projekat” i nerealnu matematičku formulu da je “2 plus 2 jednako 5”, iza zatvorenih vrata bukti pravi požar.

Danas je postalo potpuno jasno: čovjek koji se godinama kleo u “borbu bez trulih kompromisa” i obećavao “nova lica”, pogazio je sve svoje principe i prodao sopstvene, vjerne ljude sa terena zarad ličnih ambicija i komada vlasti.Dok Vukanović i Crnadak fingiraju jedinstvo, iz unutrašnjih krugova i saradnika cure pitanja koja ogoljavaju svu suštinu ovog trgovačkog dila. Ključno nezadovoljstvo leži u činjenici da je Vukanović, podilazeći Crnatku, potpuno skrajnuo svog prepoznatljivog i odanog banjalučkog člana Milana Savanovića Minju.

Unutar baze se već otvoreno postavljaju pitanja koja direktno ruše Vukanovićevu priču o pravdi i poštenju:

“Ako Igoru Crnatku nije važan samo i isključivo mandat, zašto se onda ne napravi lista na kojoj će nosilac biti Minja (Milan Savanović), a Crnadak da bude na broju 3 ili 5?!”

Ovo pitanje pogađa u samu srž političke trgovine. Javna je tajna da se Vukanović odrekao nosioca liste u Banjaluci u korist Crnatka, samo da bi od njega dobio podršku za kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Da stvar bude gora, upućeni podsjećaju na izborne rezultate iz 2022. godine i glasno pitaju: koliko je u ovoj izbornoj jedinici tada imao glasova Crnadak, a koliko Savanović? Očigledno je da Vukanović bježi od te matematike, jer ona dokazuje da je prevario sopstveno članstvo zarad fotelje u Sarajevu.

Privatni dil bez saglasnosti organa stranke?
Da je riječ o klasičnom “tezgarenju” dvočlanog kluba, a ne o ozbiljnoj političkoj priči, dokazuje i opravdana sumnja koja je unijela nemir među članstvo: Da li su i kada uopšte zasjedali organi PDP RS i donijeli zvaničnu odluku da idu zajedno sa Vukanovićem na listu?

Sve ukazuje na to da su baze i organi partija potpuno zaobiđeni, a da su se Vukanović i Crnadak dogovorili privatno, gledajući isključivo sopstvene fotelje. Vukanovićeva priča o “novim licima” pala je u vodu onog trenutka kada je na čelo liste u najvećoj izbornoj jedinici postavio jedno od najdugovječnijih i najpotrošenijih političkih lica iz salona, čovjeka koji iza sebe nema terenski rezultat kakav ima skrajnuti Savanović.

Životni projekat ili politički sunovrat?
Nazivajući ovu koaliciju “životnim projektom”, Vukanović je zapravo priznao da je spreman na sve, pa i na saveze sa onima koje je do juče indirektno prozivao, samo da bi preživio na političkoj mapi. Dok on mašta o efektu “2+2=5”, realnost na terenu, sudeći po bijesu i opravdanim pitanjima sopstvenih ljudi, biće prije “2+2=0”.

Narod je prepoznao truli kompromis, a Vukanovićev “krik za pravdu” utihnuo je onog trenutka kada je potpisao koaliciju u kojoj je Crnatku garantovao mandat, aSavanovića u kojeg se do juče zaklinjao pustio niz vodu.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Aktuelno