Većina građana u BiH zna kako je to biti siromašan, u finansijskom smislu, i koliko je truda i rada tokom života potrebno da bi se stvorilo nešto svoje, počevši od obezbjeđivanja krova nad glavom, stvaranja porodice, pronalaska posla, pokretanja vlastitog biznisa, pa čak i svakodnevnih potreba.

Danas, kada je život sve brži i kada su mogućnosti sve veće, čini se da nikada nije bilo teže steći neku vlastitu tekovinu, kojom bismo svojoj porodici i sebi mogli obezbijediti lagodan život, ali i perspektivniju budućnost.

Razgovarajući sa građanima, saznajemo da većina njih radi i po više poslova, iako je onaj njihov primarni dobro plaćen, a sve kako bi pokušali da preguraju mjesečne potrebe. Kredit i zaduženja postali su svakodnevica, a činjenica je da bez toga, nažalost, mnogi ne bi mogli da riješe probleme sa kojima se suočavaju.

Ratko M. iz Banjaluke kaže za “Nezavisne novine” da sa primanjima koje imaju supruga i on teško mogu stvoriti nešto svoje.

“Živimo kao podstanari sa malim djetetom i pokušavamo riješiti stambeno pitanje. Međutim, supruga i ja, iako smo visokoobrazovani, nemamo dovoljna primanja da se upustimo u veliki kredit da bismo kupili stan ili kuću. Posebno sa ovako visokim cijenama nekretnina. Plate nam bukvalno služe da preživimo od mjeseca do mjeseca. Teško je da se nešto uštedi, a kamoli da se podigne kredit”, ističe ovaj Banjalučanin.

Isto tako, ima i onih koji se ne usuđuju da se zaduže, jer strahuju šta može biti sutra.

“Imam zaista dobar posao, za sadašnje uslove veoma dobro plaćen. Ali, i dalje živim kao podstanar, jer me je strah da krenem u poduhvat kupovine stana zbog toga što bi mi trebalo mnogo novca, a i nisam siguran šta se može desiti sa poslom”, priča nam Ilija, koji trenutno živi i radi u Banjaluci.

Pored toga, on navodi da u današnje vrijeme nije lako kupiti vlastitu nekretninu.

“Kada razmišljam o kupovini stana, uvijek se vodim time da to ne bude nešto baš malo, jer planiram osnovati porodicu. Ali, za kupovinu minimalno 50 kvadrata stambenog prostora, na primjer u Banjaluci, sada treba minimalno 150 hiljada maraka, što bi me ‘bacilo’ u dugogodišnje zaduženje. Razmišljam da počnem raditi još jedan posao, pa ću tek tada vidjeti kakve su mi dalje mogućnosti”, dodaje on.

Sličnih primjera u BiH je na stotine hiljada. Rijetki su imali sreću da se rode u porodicama koje su oduvijek bile dobro situirane, pa su znojem stvarali svaki fening i krov nad glavom. Mnogi ni do danas to nisu uspjeli.

Zato, kada saberemo prepreke sa kojima se suočavaju građani (nismo ih sve ni pobrojali u ovom tekstu), nije ni čudo što sve više njih rješenje traži van granica BiH

nadajući se da će za nekoliko godina uspjeti steći neke beneficije, a onda se vratiti i to pretočiti u vlastiti posao. Ali, takvi su rijetki. Više je onih koji odlaze i ne vraćaju se.

Uzevši u obzir navedeno, struka ističe da BiH spada među države s najvećom depopulacijom u svijetu.

“S jedne strane je to zbog velikog broja mladih koji odlaze uglavnom u potrazi za boljim životom, a sa druge strane zbog toga što porodice postaju sve manje i manje, a parovi s troje i više djece su izuzetno rijetki”, navodi Admir Arnautović, predsjednik Udruženja “Klub potrošača Srednje Bosne” Travnik.

Osnovni razlog ovog trenda, mišljenja je on, vjerovatno leži u ogromnom nesrazmjeru između primanja i troškova života, koji su, takođe, sve veći.

“Ako samo pogledamo cijene nekretnina, one čak i u manjim gradovima u BiH prelaze 2.000 KM po kvadratu, dok u većim idu i po 5.000 KM. Uz prosječnu platu samac bi mogao sebi kupiti jednosoban stan za nekih 25 godina. Četvoročlana porodica sa dvoje zaposlenih uz prosječnu platu i dvoje male djece jednostavno ne može sebi priuštiti kupovinu stana i mora ili stanovati kod porodice, ili plaćati kiriju, ili tražiti posao van BiH”, pojašnjava Arnautović za “Nezavisne novine”.

Sociolozi kažu da problem stvaranja nečega svojim trudom i radom u BiH reflektuje duboke socijalne i ekonomske nejednakosti.

Mirjana Čeko, sociolog, mišljenja je da na građane ogroman uticaj imaju i društveni pritisci i očekivanja, kako porodice, tako i okoline, koji nerijetko ne trpe neuspjeh.

“U tom smislu, društvena očekivanja o tome šta znači biti ‘uspješan’ mogu uticati na to kako ljudi pristupaju stvaranju doma, pokretanju posla ili formiranju porodice. Ako ovi standardi djeluju nedostižno, neki ljudi se mogu osjećati obeshrabreno da ih pokušaju ostvariti”, kaže Čeko, dodajući da u takvom okruženju odustajanje od odgovornosti postaje privlačnija opcija za većinu, pa čak i po cijenu toga da ostanu u društvu koje je zarobljeno u nepotizmu, korupciji, siromaštvu, nepravdi…

Posljednje istraživanje Eurobarometra o bezbjednosti hrane prošireno je na svih sedam zemalja u procesu pristupanja Evropskoj uniji, a po prvi put u ovom istraživanju učestvovali su građani Bosne i Hercegovine.

Istraživanje Eurobarometra provedeno je u martu i aprilu 2022. godine, a obuhvatilo je više od 26.509 ispitanika u sedam zemalja iz različitih društvenih i demografskih grupa koji su intervjuisani licem u lice kod kuće ili online na svom maternjem jeziku.

U Bosni i Hercegovini su intervjuisana 1003 ispitanika, a rezultati istraživanja pokazuju da je građanima Bosne i Hercegovine pri kupovini hrane najvažnija cijena (64%), a zatim bezbjednost (54%) i ukus hrane (44%).

Građanima EU takođe najvažnija bezbjednost hrane
Cijena hrane je bila najvažnija i građanima Evropske unije (54%), na drugom mjestu, s 51% odgovora, bio im je ukus hrane, dok su sigurnost hrane i geografsko porijeklo hrane dobili po 46 odsto odgovora.

Građanima EU u odnosu na BiH su mnogo važniji geografsko porijeklo hrane (46 naspram 24 odsto), nutritivne vrijednosti hrane i uticaj na životnu sredinu, dok su npr. etička stajališta i uvjerenja (da li je artikl u skladu s vašim etičkim stajalištima i uvjerenjima, npr. u pogledu religije, dobrobiti životinja), važnija građanima BiH nego EU.

Istraživanje je pokazalo da je u EU nešto razvijenija svijest o temama vezanim za bezbjednost hrane kao što su prisustvo aditiva, antibiotika, pesticida, zatim dobrobit domaćih životinja itd.

Potencijalno snižavanje kamatnih stopa na kredite u evrozoni nakon rasta koji je trajao više od godinu i po dana dovelo bi do toga da kamate padaju i u bankama u Republici Srpskoj, smatraju sagovornici “Nezavisnih novina”.

Naime, restriktivne monetarne politike Evropske centralne banke dovele su do konstantnog pada šestomjesečnog euribora.

Iz Evropske centralne banke su u najnovijem izvještaju naveli da se prethodna povećanja kamatnih stopa i dalje snažno prenose na privredu.

“Pooštreni uslovi finansiranja smanjuju tražnju, a to pomaže u smanjenju inflacije. Osoblje Evrosistema očekuje da će ekonomski rast ostati prigušen u bliskoj budućnosti. Osim toga, očekuje se da će se privreda oporaviti zbog rasta realnih prihoda – pošto ljudi imaju koristi od pada inflacije i rasta plata – i poboljšanja inostrane tražnje. Osoblje Evrosistema stoga vidi povećanje rasta sa prosječnih 0,6% za 2023. na 0,8% za 2024. i na 1,5% za 2025. i 2026”, naveli su iz ECB.

Dodali su da je Upravni savjet odlučan da obezbijedi da se inflacija blagovremeno vrati na srednjoročni cilj od 2%.

“Na osnovu svoje trenutne procjene, Upravni savjet smatra da su ključne kamatne stope ECB na nivoima koji će, ako se održavaju dovoljno dugo, dati značajan doprinos ovom cilju. Buduće odluke Upravnog savjeta će obezbijediti da njegove kamatne stope budu postavljene na dovoljno restriktivnim nivoima onoliko dugo koliko je potrebno”, kazali su iz Evropske centralne banke.

Prema podacima Agencije za bankarstvo Republike Srpske, prosječna ponderisana nominalna kamatna stopa na ukupne kredite banaka iz RS zaključno sa 30. septembrom prošle godine iznosi 5,83% i veća je za 0,73 procentna poena.

“Ukupna prosječna efektivna kamatna stopa iznosi 6,93% i veća je za 0,9 odsto u odnosu na 2022. godinu”, istakli su iz Agencije za bankarstvo RS.

Srđan Šuput, direktor ove agencije, naveo je prije nekoliko dana da će se banke morati prilagoditi na pad euribora te korigovati svoje kamatne stope.

“Kako su povećali, tako mogu da ih i smanje. Apelujemo da to učine i mjere koje smo kao regulator donosili išle su u pravcu da teret krize ne bude na leđima klijenata”, kazao je Šuput medijima.

Srđan Kondić, predsjednik Uprave Addiko banke Banjaluka, istakao je za “Nezavisne novine” da treba razdvojiti očekivanja stručne javnosti od stavova donosioca odluka, a konkretno za evrozonu to je Evropska centralna banka (ECB).

“Da li će i kada doći do pada kamatnih stopa u EU, pa posljedično i u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, primarno zavisi od kretanja stope inflacije kao i ekonomskog stanja ključnih evropskih zemalja, prije svega Njemačke, koja se trenutno suočava sa ozbiljnim ekonomskim izazovima”, naveo je Kondić.

Prema njegovim riječima, ECB se još nije eksplicitno izjasnila na ovu temu kao što je, na primjer američki FED, koji je jasno najavio pad kamatnih stopa.

“ECB je u septembru zadnji put podigao referentne kamate i tada su komunicirali da očekuju da je plafon dosegnut i da će kamatne stope ostati duži period nepromijenjene, ali će pratiti inflaciju i signale tržišta. Nakon naglog pada inflacije u novembru na 2,4% u EU, tokom decembra smo imali ponovni uzlet na 2,9%, a u Njemačkoj čak 3,8%, što je bilo suprotno očekivanjima i trendu. Vjerovatno ćemo više znati nakon sljedećeg sastanka Upravnog odbora ECB-a, koji se očekuje 25. januara”, naglasio je Kondić.

Marko Đogo, dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, rekao je za “Nezavisne novine” da se može očekivati da ove godine kamatne stope budu niže u bankama u Srpskoj.

“Situacija nije baš tako jednostavna i linearna. Ipak, ECB je zaustavio dalji rast kamatnih stopa. Likvidnost bankarskog sektora u Evropi je visoka, te uz procjenu neće doći do daljeg rasta kamatnih stopa. Većina banaka kod nas je vezala kamatne stope najčešće za libor (međubankarska stopa koja predstavlja dnevnu referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj nude novac za posuđivanje na londonskom međubankarskom tržištu) i padom libora očekuje se da po automatizmu dođe do pada kamatnih stopa i kod nas. Moram podsjetiti da banke kod nas nisu u potpunosti prenijele rast kamatnih stopa iz evrozone, tako da ne možemo ni očekivati isti pad kamatnih stopa u Evropi. Znači, ukratko, nismo isto podizali kamate kao banke u Evropi, tako da nećemo ni smanjivati kamate na istom nivou”, objašnjava Đogo.

Istakao je da možemo očekivati da krediti za stanovništvo ove godine budu jeftiniji.

“Ipak, ne treba podgrijavati nadu da će krediti biti dramatično jeftiniji”, kazao je Đogo.