Connect with us

Društvo

ŠTA JE NATALIJINA RAMONDA? “Cvijet feniks” je simbol POBJEDE u Velikom ratu

Cvijet “Natalijina ramonda” je nazvan po kraljici Nataliji Obrenović. Poznatiji je kao “cvijet feniks” koji simbolizuje povratak srpske vojske koja je uspjela nakon svih stradanja i gubitaka da se “podigne iz pepela” i da odnese pobjedu.

Cvijet “Natalijina ramonda” je nazvan po kraljici Nataliji Obrenović. Poznatiji je kao “cvijet feniks” u botanici i simbolizuje povratak srpske vojske koja je uspjela nakon svih stradanja i gubitaka da se “podigne iz pepela” i da odnese pobjedu u Prvom svjetskom ratu. Cvijet koji predstavlja zvanični simbol Dana primirja u Prvom svjetskom ratu je endemska biljna vrsta.

Riječ je o ugroženoj i rijetkoj vrsti koja živi samo na području Centralnog Balkana, u Srbiji, Makedoniji i sjevernoj Grčkoj. Pri tome, riječ je o biljci koja ima zapanjujuću sposobnost da vaskrsava (procvjeta) nakon što je potpuno osušena. Pripada porodici “Gesneriaceae” i prostire se na nadmorskim visinima od 350 do 2.200 metara. Inače raste na izuzetno nepristupačnim mjestima, uglavnom u klisurama, na krečnjačkim stijenama, gdje je suvo i hladno.

Osim što je drevna i izuzetno izdržljiva, Natalijina ramonda ima osobinu koju među skoro 300.000 poznatih cvijetnica ima samo trideset biljnih vrsta. Naime, nakon što se u odsustvu vode sasvim osuši, ova biljka može da ponovo oživi nakon malo kiše ili zalivanja. Botaničar Pavel Černjavski je, navodno, 1928. godine slučajno prosuo vodu na herbarijum u kome se nalazio uzorak osušene Natalijine ramonde. I ona je nakon toga oživjela!

Istorija otkrića ove zanimljive biljke vezuje za oca srpske botanike Josifa Pančića. Ramonde su, inače, kao biljna vrsta poznate od tridesetih godina 19. vijeka, kada ih je francuski istraživač po kome nose ime otkrio na području današnje Španije. Pola vijeka kasnije, 1874. godine, Pančić je došao do značajnog otkrića kada je otkrio da ramonde postoje i izvan te zemlje. Otkrio ih je na teritoriji južne Srbije, ali je zaključio da je riječ o novoj vrsti koju je nazvao ramonda serbika (Ramonda serbica). Deset godina kasnije, 1884. godine, dvorski ljekar Sava Petrović otkriva da na Balkanu postoji još jedna vrsta ramonde s nešto drugačijom krunicom i listovima. Budući da je bio u službi na dvoru kralja Milana, Petrović toj vrsti daje naziv “ramonda nathaliae”, u čast kraljice Natalije.

Dan primirja u Prvom svjetskom ratu
Srbija i svijet danas obilježavaju 11. novembar, Dan primirja u Prvom svjetskom ratu, u sjećanje na 11. novembar 1918. godine. Tada je potpisano primirje kojim je okončan Prvi svjetski rat. Srbija je bila prva zemlja koja je napadnuta u Velikom ratu, ostvarila je i prve pobjede na Ceru i Kolubari, a posljednja je završila ratne operacije. Procentualno je i najviše ljudi izgubila u tom ratu. Veliku pobjedu platila je gubitkom između 1,1 i 1,3 miliona ljudi, odnosno gotovo trećine stanovništva ili 60 odsto muške populacije.

Četvorogodišnji rat, do tada najveći u istoriji, okončan je u 11 sati, 11. novembra 1918. godine, kada su sile Antante (Rusija, Francuska i Velika Britanija) potpisale primirje sa centralnim silama (Njemačkom i Austrougarskom) na teritoriji današnje Francuske. Sporazum je potpisan na liniji ratovanja, u posebnom vagonu francuskog maršala Ferdinanda Foša, u šumi u blizini Kompjenja.

Time je dogovoreno primirje na zapadnom frontu – prekid vatre, povlačenje njemačkih trupa, razmjena zarobljenika, kao i sporazum o ratnoj odšteti i uništavanje njemačkih ratnih brodova i podmornica. Srpska vojska je učestvovala na južnom frontu, gdje je postigla najveći prodor koji je jedna od sila saveznica postigla – proboj Solunskog fronta.

Simbol ovog praznika u Srbiji je upravo Natalijina ramonda jer se i srpska vojska poslije svih stradanja i gubitaka, prelaska preko Albanije, Solunskog fronta, “podigla iz pepela” i odnijela pobjedu.

Albanska spomenica, za vjernost otadžbini je državno vojno i civilno odlikovanje dodijeljeno svim pripadnicima srpske vojske koji su se u zimu 1915. i 1916. godine povlačili preko nepristupačnih prejela Albanije, do Grčke, Krfa, gdje su se uz pomoć saveznika oporavili, povratili snagu i krenuli u proboj Solunskog fronta, 1918. godine.

Ovaj dan obilježava se i u svijetu, pa je tako u Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Francuskoj, 11. novembar dan sjećanja na veterane iz Prvog, ali i iz Drugog svjetskog rata. Velika Britanija ga obilježava od prve godišnjice, 11. novembra 1919. godine, a simbol praznika u toj zemlji je crveni cvijet maka. Prvi svjetski rat je formalno završen Versajskim mirom 28. juna 1919. godine u Versaju. Nakon Prvog svjetskog rata, održana je Pariska konferencija mira (od 18. januara 1919. do 28. juna 1919. u Parizu) a mirovni ugovori zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.

Kako su glavne sjednice konferencije održavane u palatama Versaja, ustalio se naziv: Versajski sporazum. Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.

Related Topics:

Društvo

JELI GLJIVE IZ ŠUME! Cijela porodica završila u bolnici

Čak 11 članova amiške porodice u SAD, uključujući i djecu, odvedeno je u bolnicu nakon što su pojeli otrovne pečurke.

Dobrovoljna vatrogasna kompanija Delta-Kardif opisala je trovanje kao “incident sa masovnim žrtvama” u gradu Pič Botom u okrugu Jork u Pensilvaniji.

Vatrogasno odjeljenje je reklo lokalnim medijima da im je član porodice rekao da su se razboljeli nakon što su pojeli divlje pečurke.

Jedan od njih pronašao je pečurke u šumi i donio kući za večeru, prenosi BBC.

Član porodice koji je prijavio da se porodica razboljela hodao je skoro jedan kilometar da bi pozvao pomoć jer nemaju telefon, rekao je portparol vatrogasaca.

Šest vozila Hitne pomoći odvezlo je porodicu u bolnicu, a na lice mjesta je pozvana i policija.

Američka uprava za hranu i lijekove preporučuje konsultacije sa iskusnim stručnjakom kako bi se pravilno identifikovale pečurke koje su bezbjedne za jelo, i kaže da je mnogo sigurnije nabaviti pečurke u prodavnicama ili profesionalnim farmama pečuraka.

Postoji oko 250 vrsta otrovnih divljih pečuraka pronađenih širom Sjeverne Amerike, prema Centru za kontrolu bolesti Britanske Kolumbije.

Nastavi čitati

Društvo

REALNA OPASNOST! Razorni zemljotres prijeti Balkanu

Niz jačih zemljotresa pogodili su teritoriju Srbije u prethodnih nekoliko dana. Njima su se priključili i zemljotresi iz regiona.

Samo u prethodnih pet dana registrovani su zemljotresi jačine više od 3,5 Rihtera koji su pogodili Rumuniju (4,2), Kruševac (3,9), Zadar (2,4), a kao kruna juče se u toku dana dva puta zatreslo u Vranju (3,7 i 3,9 Rihtera).
Pojačana seizmološka aktivnost započela je početkom ove godine kada se treslo u Mladenovcu, Donjem Milanovcu i Lazarecu, a jači potresi u toku godine pogodili BiH, Hrvatsku i Crnu Goru, koja je u aprilu ove godine imala ozbiljne probleme zbog zemljotresa.

Čuveni seizmolog Slavica Radovanović, objasnila je da pojačana seizmička aktivnost treba da se shvati kao upozorenje.

-Očigledno je svima, pa i seizmolozima, da se podiže seizmička aktivnost u našem regionu. Nakon niza godina, koji su prošli bez jačih potresa, na teritoriji Srbije su počeli da se dešavaju zemljotresi koji su jači od tri stepena. Od Vranja, Kruševca, Paraćina, Svrljiga, kad se sjetite Mladenovca i drugih potresa koji su se dogodili u prethodnih godinu dana, postaje jasno da se sprema jači potres – kaže ona za Telegraf.

Dodaje da, prema jednoj teoriji, koju potkrepljuje razorni zemljotres iz Crne Gore 1979. godine, više područja sa povećanom aktivnošću i zemljotresima koji se kreću iznad tri stepena, dovešće do jačeg zemljotresa, koji u Srbiji ne mogu biti strašni kao oni u svijetu, ali su svakako razorni.

– Taj zemljotres desiće se u tački koja se jedina nije tresla. Trebalo bi istražiti gdje će se to desiti. Ne možemo da znamo kada, ali mogli bismo da provjerimo gdje i da tu oblast pripremimo. Iz mog iskustva, to će se desiti ili u Srbiji ili u pograničnim dijelovima susjednih država koje se graniče sa nama – rekla je ona.

Ističe da nas iskustvo navodi na zaključak da će to biti u narednih godinu dana.

– Kada je 15. aprila 1979. godine zemljotres jačine sedam stepeni po Rihterovoj skali pogodio Crnu Goru i odnio više od 100 života, godinu dana ranije počela je zemlja ovako da se trese. To nas navodi na pretpostavku da će se sljedeći razorni zemljotres desiti u narednih godinu dana. Znaćemo da smo ušli u završnu fazu kada se bude pojavio zemljotres jačine od 4 ili čak 4,5 stepeni po Rihteru – dodala je ona.

Telegraf

Nastavi čitati

Društvo

PSIMA KOJI SU SPASAVALI ŽIVOTE U TURSKOJ, zabranjeno da idu u Jablanicu?

To što su tri potražna psa Gorske službe spašavanja Šmeki, Atos i Ela bili aktivno uključeni u pretraživanje terena za preživjelima u razornom zemljotresu u Turskoj, za nadležne koji su rukovodili akcijom spašavanja u Jablanici bila je, izgleda, nevažna činjenica.

Tako je široj javnosti poznato da je Atos pod ruševinama pronašao više ljudi i spasio četiri života, međutim, za ovog psa i druge na izlazu iz Sarajeva prema Jablanici podignuta je rampa.
Sva ta dešavanja za njegovog trenera i vlasnika Almira Tabakovića, člana GSS Zenica i GSS FBiH, danima već ostavljaju gorak okus u ustima.

Otvoreno nam kaže da im je prilazak zabranio Sabahudin Spahović iz Federalne uprave civilne zaštite.

– Vratio nas je gospodin Spahović. Svi smo čekali u Sarajevu, kompletan tim. Međutim, uslijedio je opoziv. Vratite se, nemate licence, rečeno nam je. Na pitanje kakve licence, rekao je da Tužilaštvo BiH traži da pas mora imati licencu.

Dakle, zabranjeno nam je da dođemo uopšte, da pomognemo srcem. I da me nije stid naroda, vjerujte da bih mu psovao – priča nam Tabaković za Avaz.

Kaže da ih je sve Spahović ponizio u svojoj državi, dok su njih i pse ljudi u Turskoj dizali u nebesa i bili im zahvalni na svemu što su učinili.

Perfektan pas

– Znači, niko nas ništa nije pitao… I kakva je priča mrtvo tijelo, živo tijelo, ako je samo dan prošao. Na kraju krajeva, nikad se ne govori na taj način.

Šmeki je prvi potražni pas. Perfektan. Atos je njegov učenik, Ela isto. Oni su im trn u oku, a pitanje je šta je s njihovim psima koji su na budžetu i s kojima se slikaju, dok mi odvajamo od svojih života za ove pse. Možda se pobojao da neko ne upita gdje su njihovi psi i zbog čega su tu Šmeki i Atos.

Na koncu, mi se ne takmičimo s njima, cilj je da uradimo ono zbog čega smo krenuli u akciju i da se vratimo svojim kućama, ne kao heroji, već kao zadovoljni ljudi – ogorčen je Tabaković.

Psi imaju certifikate

Kaže da i spasioci i njihovi psi imaju certifikate. Zajedno su radili sa spasiocima iz Češke, s GSS Hrvatske.

– Ko je na koncu on da kaže kako trebamo imati licencu. Ne zna da je u Hrvatskoj to licenca, a kod nas je certifikat. Na kraju, šta su to oni osigurali da nas, eto, licenciraju – zaključuje Tabaković.

Avaz

Nastavi čitati

Aktuelno