Connect with us

Društvo

SRPSKI LOGORAŠI IZ LOGORA “SILOS” kod Sarajeva, spremaju TUŽBU protiv BiH za nakanadu štete

Inicijativa za tužbu je krenula iz Australije iz Udruženja “Srpske žrtve bosanskog građanskog rata”. Odziv logoraša za podnošenje tužbe protiv BiH je odličan, kaže za “Novosti” Đorđo Šuvajlo, sekretar tog Udruženja i logoraš koji je proveo u tom logoru čak 1.335 dana.

– Sud BiH doneo je presudu 10. juna 2021. godine šestorici Bošnjaka na ukupno 42 godine zatvora, zbog ilegalnog zatvaranja, svirepog mučenja i ubistava Srba u koncentracionom logoru “Silos”. Kako rok za naplatu odšete proizašle zbog ilegalnog zatvaranja ističe 10. juna 2024, mi smo pokrenuli akciju podizanja tužbe. Intezivno tragamo za advokatom koji će zastupati nas tužioce. Momentalno smo u pregovorima sa advokatom iz glavnog grada Republike Srpske i nadamo se da ćemo uspeti u navedenom. Naša tužba će ići prema državi BiH i njenom federalnom delu. Potencijalni tužioci, među kojima je i nas više od 100, koji imamo više od 1.000 dana ilegalnog zadržavanja. Odlučni smo da idemo do kraja – poručio je Đorđo.

Kroz zidine logora “Silos” prošlo 636 srpskih logoraša, a ovaj spisak nije konačan i još ga, kako kaže, dopunjuju.

– Srbi su ukupno odležali oko 500 godina robije u “Silosu”, a među njima je i Dragiša Varagić sa 1.355 dana. Logor je posle ukupno 1.357 dana raspušten na Svetoga Savu 1996, dva meseca od potisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma – ističe Đorđo.

O golgoti koju su prošli u logoru “Silos” teško je govorti, jer svaki dan je bio kao posljednji u životu.

– Srbi su tučeni i mučeni. Najmasovnija tuča je bila na Spasovdan 4. juna 1992, kada su pripadnici “Zulfikar” jedinice, uz odobrenje muslimanskih vlasti i organizatora Envera Dupovca, ušli u ćelije i izvršili masovno prebijanje, gdje su Srbi ostajali bez zuba i rebara. Taj period od 1992. do 1993. godine karakteriše nesnosna patnja izazvana uskraćivanjem i najminimalnijih količina hrane. Jeli smo na jedan dan oko 50 grama crnog hljeba od neprosijanog brašna uz limitiranu količinu vode. Nismo se ni umivali, ni kupali. Početkom 1993, muslimanske vlasti su nas slale na prve linije fronta. Siloski logoraši su kopali tunele prema srpskim položajima, prinudno su radili na izgradnji vojnih i civilnih objekata. Tri zime su sjekli i cijepali ogrijevno drvo koje je otpremano u Sarajevo – priseća se Đorđo.

Nastanili se u Australiji i SAD

Nakon zatvaranja logora, većina logoraša je uz pomoć “plaćenih viza” od strane arapskog svijeta napustila BiH i nastanila se u prekookeanskim zemljama Australije u SAD.

– U Australiju se naselilo negdje oko 130 logoraša i njihovih porodica. Danas nas ima oko 90. U Sidneju smo osnovali i registrovali logoraško udruženje, i prihvatamo i sve druge žrtve bosanskog građanskog rata – poručio je Đorđo.

Related Topics:

Društvo

BUDIMO LJUDI! Pomozimo teško bolesnoj SAMOHRANOJ MAJCI IZ LAKTAŠA

Pokrenuta je humanitarna akcija za pomoć teško bolesnoj samohranoj majci Snježani Plavšić Đurović iz Mahovljana kod Laktaša, koja živi sama sa maloljetnim sinom, bez ikakvih redovnih primanja. Pored zdravstvenih problema, porodica živi u kući kojoj je hitno potrebna sanacija krova.

Za pomoć Snježani otvoren je humanitarni broj 1434, koji će biti aktivan do 28. februara 2026. godine.Građani mogu pomoći i uplatom na žiro-račun:

Snježana (Vitomir) Plavšić-Đurović

Broj računa: 5620 9980 8762 6239

IBAN: BA39 5620 9981 2103 3815

Adresa: Mahovljani, 78250 Laktaši
SWIFT/BIC: RAZZBBA22

Banka: NLB Banka a.d.

Organizatori akcije zahvaljuju svima koji će pomoći ovoj porodici u teškom životnom trenutku.

Nastavi čitati

Društvo

GRADONAČELNIK BIJELJINE PORUČIO DA JE UMJETNOST VJEČNA: “Klavir ne kupuje Petrović, već grad”

Posljednjih mjesec dana gotovo da nema portala a da nije prenio vijest pod naslovom “Petrović kupuje klavir od pola miliona maraka”.

Ovo je na društvenim mrežama objavio gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović, navodeći da je “ovakva formulacija vrlo zlonamjerna”.

– Klavir ne kupuje Petrović, već Grad Bijeljina. Klavir neće Petrović odnijeti ni svojoj kući, ali ni u grob, klavir ostaje našem Gradu, našoj djeci, našim profesorima, klavir će nadživjeti sve nas zajedno, jer mi smo prolazni, ali umjetnost je vječna i ona će pobijediti – istakao je Petrović.

Iako je ova javna nabavka, prema njegovim riječima, čista kao dječija suza, i svakome ko se samo malo razumije u muzičku umjetnost biće dovoljan podatak da u Bijeljinu dolazi klavir marke Steinway & Sons D 274, pa da vidi koliko klavir košta i da zna da Bijeljina dobija najbolji koncertni klavir na svijetu koji krasi najveće svjetske dvorane.

– Grad svakako na osnovnu cijenu klavira mora platiti i PDV i ostale poreze, transport, a pored toga u sklopu cijene ulazi i petogodišnje održavanje i ugrađivanje posebne vrste podešavanja za jednu pedalu klavira, koje će biti obavezno za sve Steinway klavire od 2026. godine. Svako od vas ima svoje sopstveno mišljenje i stav, od toga da je javna nabavka klavira nepotrebna, da ista nije bila prioritet, da nije trenutak za nabavku koncertnog klavira, da se neko ne dao Bog “ugradio” u ovu javnu nabavku, da je Petrović bolestan i tako u nedogled – naveo je Petrović.

Imate prava na to, ističe on, društvene mreže su, nažalost, omogućile svakome da komentariše i bez znanja, i bez dokaza i bez osnova, na kraju krajeva i bez prava i obraza za isto.

– S obzirom da je meni lično priča o nabavci koncertnog klavira za naš grad definitivno najljepša priča u 2025. godini, ovu nedjelju posvetiću lijepim pričama o koncertnom klaviru, a sada dajem svima vama koji ste nezadovoljni, kivni, tužni, bijesni, ogorčeni, da svoj bijes izrazite kroz negativne kritike i loše komentare ispod ove objave – istakao je Petrović.

Dakle, kako je dalje naveo, ispod ove objave dozvoljeno vam je sve, da vrijeđate, psujete, kunete, klevetate, nijedan komentar neće biti obrisan, a on (Petrović) se nada da će poslije takvog komentarisanja biti lakše, da će se kritičari osjećati bolje, da će biti srećniji i da će im to pomoći u životu.

– Ali, isto tako naglašavam da svaki negativni komentar na tekstove o nabavci koncertnog klavira koje ćemo objaviti u nedjelju biće obrisan, svi oni koji vrijeđaju biće blokirani, jer vam neću dozvoliti da ono što je čisto, lijepo i dobro kaljate na bilo koji način. Dakle, slobodno sada, izvolite, iskažite svoje nezadovoljstvo, imate priliku! Živi i zdravi mi bili – poručio je Petrović.

Nastavi čitati

Društvo

ŽIVOTNA PRIČA PASTIRA IZ BiH! Kad vidim oženjene, drago mi je što se nisam ženio (VIDEO)

U novoj reportaži “Glasa Hercegovine” video-novinara Maria Brkića, javnost je upoznala Stipu Šimića iz Ružića kod Gruda, skromnog čuvara ovaca koji živi sam, ali, kako kaže, nikako nije usamljen.

Stipe se nikada nije ženio, a uz smijeh priznaje da mu brak nikada nije bio privlačan.

“Nisam se ženio… bolje ovako. Kad vidim kako je oženjenima, drago mi je!”, priča on. Dane provodi uz svoje ovce, kojih ima petnaestak, i u miru koji mu je najvažniji. Snaga, kaže, polako popušta, ali još uvijek sve stiže obaviti.

S tugom govori o selima koja se prazne i radu koji je nekad bio svakodnevica. “Prije je ovdje sve bilo obrađeno… danas zapušteno. Nema više nikoga”, govori on.

Ipak, uprkos samoći, Stipe živi spokojno i bez žaljenja. Njegove jednostavne riječi i vedar humor podsjećaju na vrijeme koje polako nestaje, ali i na ljude koji su u jednostavnosti pronašli svoju slobodu.

BL-PORTAL

Nastavi čitati

Aktuelno