Connect with us

Društvo

82 GODINE SANJA SESTRU JOVANKU! Ispovjest bivšeg logoraša Gojka Mirjanića, o GOLGOTI DJECE SA KOZARE

“Već osamdeset i drugu godinu sanjam svoju sestru Jovanku, uplakanu, pocrvenjelih očiju punih suza koje se slijevaju niz obraze, kao bistri potočići niz potkozarske plećine. Ja sam imao pet, a ona godinu manje, kada nas je okupatorska čelična metla, u Drugom svjetskom ratu, pomela iz naših sela, Turjaka, Grbavaca, Dragelja, Cimirota, Kozare, i otjerala u smrt.

Sanjam je kako u prašnjavoj slami logorske daščare u Jablancu, gdje su nas ustaše u jesen 1942. godine dopremile štalskim vagonima, jeca, guši se u suzama i neprestano doziva majku Gospovu, od koje smo odvojeni u logoru Stara Gradiška. Ona je tamo ostala sa našim mlađim bratom Đurđem. Nismo ih više vidjeli, nestali su zauvijek.”

Ovo je bolno sjećanje Gojka Mirjanića (87) iz Gradiške, inženjera poljoprivrede u penziji, na ratno stradanje djece potkozarskog kraja. Njegovog brata Đurđa ubile su ustaše u Staroj Gradišci.

“Moj brat Đurađ, tada trogodišnjak, stalno je tražio vode, bio žedan, plakao, kačio se o majčina ramena i grudi. Govorio je, ‘mama, mama, vode, ‘oću vode’… Uporno je od majke tražio vode, a vode nije bilo. Ustaša je kundakom udario majku, revoltiran zbog plača mog malog brata, zgrabio ga od nje, istrgnuo iz naručja. Ona se borila koliko je mogla. Više nije imala snage. I pala. Vrištala je, a suzu više nije mogla pustiti, sve ih je isplakala. Rastanak od majke, kada su mene i Jovanku poveli dalje, iz Stare Gradiške, iz tih zidina koje me i sada podsjećaju na ranjeno djetinjstvo, bio je težak i bolan, i za Jovanku i za mene, i za našu majku Gospovu. Ništa nije uspjela reći, izustiti, samo nas je tužnim pogledom ispratila, mršavim rukama stežući usahle grudi”, priča Gojko, kao da čita davno zapretenu knjigu koja je decenijama bila negdje zaturena, odložena, zaboravljena. Zastajkuje, uzdiše, pa zaćutkuje. I opet nastavlja monolog. Ne jedan, nego više. U svakom, njegova sestrica Jovanka. Čuva je u snovima i davnim sjećanjima.

“Na koje ime se odaziva moja sestra Jovanka, ako je živa, da li pamti bilo šta, bilo koga, majku, mene, naše selo, đeda Nikolu kojem je često sjedila u krilu ispod jabuke đedovače, gdje je on pleo sepete, i mazio je po kosi. ‘Ti si moja mala curica, đedova sreća’, govorio je. A ona je veselo trčkarala tjerajući prasad i jaganjce ispod te jabuke. Bila je okruglastog lica, smeđa, živahna, ličila na oca Spasoju. Nije ga upamtila. Poginuo je 1939. godine u sudaru vozova u Ivanjskoj. Vodio je konje na vizitu, zajedno sa jednim mještaninom Kijevaca. To je bila ustaška sabotaža, otkačeni su vagoni. Poginuo je.

Sasvim slučajno, brat od strica Ilija Mirjanić, na Laušu, na Paprikovcu u Banjaluci, nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, ugledao je kamen u žbunju. Na njemu je pisalo ime Spasoje Mirjanića i natpis da je stradao u sudaru vozova. To je bio grob moga oca, za kojeg nismo znali gdje je. U to vrijeme bio sam srednjoškolac. Spasoju smo ekshumirali i prenijeli u turjačko groblje. Njemu bar za grob znamo, imamo gdje svijeću upaliti, i Bogu se pomolimo. Grob moga brata Đurđa, i majke Gospove je rijeka Sava. Tu su ih, prema pričanju preživjelih logoraša, bacile ustaše.”

Kakav je bio rastanak od sestre Jovanke, čega se sjeća, ko je nju odveo, pod kojim okolnostima, upitasmo Gojka. I opet, poteče priča, tužna, i teška.

“Jednog jutra, toga se dobro sjećam, Jovanka je pala. Zaplakala je. Saplela se i pala. Nije više imala snage. Pamtim njene mršave ručice i nožice, utonule oči, zamršenu kosicu. Pokušao sam je podići. Nisam uspio. I ja sam bio slab. Zaplakao sam. Plakali smo oboje. Potrajalo je to, ne znam koliko, ali poduže. Tako, oslonjeni jedno od drugo, dva mala kostura, bez igdje ikoga svoga, bez majke, tješili smo jedno drugo. A utjehe nije bilo.

Prišla nam je, tada, nepoznata žena, nisam siguran da li je časna sestra, pozornica ili neka druga žena. Pamtim sve kao da je juče bilo. Baš tako. Kazala mi je, ‘braco, daj mi ovu seku, njoj će kod mene biti dobro, ona neće plakati. Nahraniću je’. I ja sam pristao na to, ne razmišljajući da li ću je uopšte više vidjeti. To je bilo posljednje naše viđenje. Moja Jovanka, koju i sada sanjam, nestala je u toj gužvi, u metežu iznemogle, bolesne, uplakane djece. Privila se na rame nepoznate žene, vjerujući da je majčino i otišla.”

U poratnim traganjima za malim Kozarčanima koji su dospjeli u druge porodice, dobili tuđa imena, drugi identitet, potajno se i Gojko Mirjanić nadao da će ponovo zagrliti sestru Jovanku.

Nije o tome govorio, ili je to činio sasvim rijetko i šturo. Svojom tugom, ratnom pričom, zebnjom i traumom iz djetinjstva, kaže, nije htio nikoga opterećivati. Čak ni porodicu, svoje najbliže. Ipak, malena Jovanka, rođena 1938. godine, živjela je u njegovim snovima. Živi i sada.

“Nisam izgubio nadu da ćemo se sresti, da će ona banuti odnekud. Vjerujem da je živa, mi smo porodično dugovječni i jaki, otporni na nevolje. Ja sam bio najamnik kod imućnijih seljana, potom u Domu ratne siročadi ‘Lepa Radić’ u Gradišci, i drugim domovima. Školovala me država Jugoslavija, prošao sam teške nevolje, ali opet pobijedio. Radio sam odgovorne poslove, obavljao važne društvene funkcije i dužnosti, bio i učitelj u svome kraju, stekao porodicu, dvojicu vrijednih i sposobnih sinova”, iskreno, sa snažnom emocijom, prelistava životne slike ovaj vitalni Gradiščanin.

Lik sestre Jovanke ne blijedi, kaže, zato što ona živi u njegovim snovima, u njegovom srcu.

Zahvalnost za izlazak iz logora i povratak u rodno selo, gdje su još trajale borbe, duguje Milanu Rakasu iz Bistrice, koji je izbavio njega, ali i mnogo drugih gladnih, bolesnih, iznemoglih dječaka i djevojčica iz ustaških logora.

Odlazak iz sela

Gojkova porodica bila je patrijarhalna, imala je trinaest članova. Živjeli su zajedno, u slozi, poštovanju starijih, u ljubavi i zajedništvu. U istom domaćinstvu. Njegovi roditelji, Spasoja i Gospova, imali su troje djece. Gojko je najstariji, rođen je 25. decembra 1937. godine, Jovanka 1938. i brat Đurađ, rođen 1939. godine. Stric Mićo i njegova žena Simeuna imali su četvoro djece, Iliju, Stoju, Milutina i Stevku. Sa njima su živjeli još djed Nikola i baba Jeka.

“Kao dijete, sjećam se izbjegličke kolone koja je prolazila kroz Donji Turjak pa se razvukla sve do Grbavaca. To su dva sela, u susjedstvu. Kolona koja odlazi u logor stalno mi je u podsvijesti. U toj nepreglednoj koloni ljudi, djece, starijeg svijeta, koji se gura uskim puteljkom, goneći stoku, sa sirotinjskim tovarima na leđima i zavežljajima pod rukom, išli smo i mi. Moja majka sa nas troje, strina sa četvoro djece, i baba. Stric i djed su se zadesili u Srbiji, oni tada nisu bili sa nama. Stričeva porodica se negdje izgubila, odvojila putem, ne znamo gdje i kako, ali to je bio veliki metež. Ne sjećam se gdje su oni nestali, neko je rekao, idemo ovamo, i oni su otišli na drugu stranu. Ipak, preživjeli su golgotu i vratili se kući poslije rata.
Nezavisne

Related Topics:

Društvo

„RAČUN ZA NERAD JE DOŠAO NA NAPLATU!“ Saša Trivić “Nećemo finansirati socijalni mir i propast termoelektrana!”

​Najavljeno povećanje cijene električne energije za privredu moglo bi se odraziti na cijene robe i usluga, ali bez sistemskih promjena u upravljanju neće riješiti probleme Elektroprivrede Republike Srpske, ocijenio je za BL portal potpredsjednik Unije poslodavaca RS Saša Trivić.

Komentarišući jučerašnje poruke vlasti da će struja za privredu poskupjeti od 1. januara, dok za domaćinstva za sada neće biti povećanja, Trivić je rekao da privreda ne bi trebalo da finansira socijalni dio cijene električne energije.

„Mislim da nije u redu da privreda finansira socijalni dio cijene struje“, istakao je Trivić.

Prema njegovoj ocjeni, cijena električne energije za stanovništvo nije realna, a takva politika ne podstiče štednju i ulaganja u energetsku efikasnost. U tom kontekstu pomenuo je nedovoljna ulaganja u fasade i zaštitu objekata, kao i korišćenje struje za grijanje.

„Da je država ranije uvela realne cijene, vjerovatno bi se i građani drugačije ponašali“, smatra Trivić.

Uticaj na cijene robe i usluga

Trivić je naveo da privreda već godinama plaća skuplju električnu energiju, čija je cijena, prema njegovim riječima, danas dvostruko veća nego prije četiri ili pet godina.

„Logika i istorija cijena kažu da svako poskupljenje utiče dalje na inflaciju“, rekao je Trivić.

 

 

Govoreći o mogućnosti pekara i prehrambene industrije da podnesu veće troškove bez promjene cijena svojih proizvoda, upozorio je da bi značajnije poskupljenje električne energije imalo posljedice i na krajnje cijene.

„Ako bude značajno povećanje cijene struje, to će se odmah produžiti na talas povećanja cijena robe i usluga“, upozorio je Trivić.

Ipak, naveo je da energija u strukturi troškova prerađivača učestvuje sa oko četiri do pet odsto, zbog čega samo poskupljenje struje ne bi trebalo da bude razlog za drastičan rast cijena hrane.

„Ja ne očekujem neko veliko povećanje cijena zbog struje, jer sa proizvodne strane ne postoji razlog za drastične skokove“, rekao je Trivić.

 

Predložena posebna tarifa za prerađivačku industriju

Trivić je naveo da su privrednici predložili formiranje posebne tarifne grupe za prerađivačku industriju, za koju ne bi bilo povećanja cijene električne energije.

Prema njegovim riječima, takvo rješenje bilo je načelno dogovoreno, ali ostaje da se vidi kakav će biti stav Elektroprivrede. Dodao je da zbog težine njenog finansijskog stanja ne zna u kojem pravcu će razgovori ići.

„Ja to nikad ne bih nazvao pregovorima, jer ne možemo pregovarati o tuđoj cijeni, već možemo razgovarati da pokušamo da razumijemo bolje jedan drugog“, objasnio je Trivić za BL portal.

Bez promjena u upravljanju nema rješenja

Govoreći o finansijskim problemima ERS-a, Trivić je ocijenio da bi, posmatrano iz ugla njenog finansijskog stanja, cijena struje trebalo da bude znatno veća. Međutim, smatra da najavljeno poskupljenje samo po sebi neće biti dovoljno.

„Ali, ako pričamo o finansijskom stanju Elektroprivrede, onda bi trebala da poskupi duplo. Ovo poskupljenje neće riješiti probleme Elektroprivrede bez sistemskih promjena u upravljanju“, poručio je Trivić.

Kao trenutno najveći problem izdvojio je, prema njegovoj ocjeni, višegodišnje neodgovarajuće upravljanje termoelektranama Ugljevik i Gacko.

„Ono što ja znam, sindikati su prethodno odlučivali ko će kopati, kako će kopati, ko će raditi, a fakture za svoje ponašanje su isporučivali Elektroprivredi, i onda je Elektroprivreda sad prisiljena da isporuči to nama!“, rekao je Trivić.

Dodao je da, pored tehničkih poteškoća, ključne probleme vidi u odnosima unutar termoelektrana i načinu njihovog upravljanja.

„Tako da, pored svih tehničkih problema, osnovni problem su odnosi u termoelektranama i ko upravlja, i kome se plaća, i ko radi i ko ne radi, i ko krade i ko ne krade… Evidentno je da je račun za loše upravljanje elektroenergetskim objektima došao na naplatu“, zaključio je Trivić u razgovoru za BL portal.

BL portal

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Toplo, vjetrovito, moguća i kiša

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ će biti toplo, vjetrovito i promjenljivo oblačno vrijeme, dok se na jugu očekuju obilnije padavine i grmljavina.

Jutro će biti pretežno vedro na sjeveru i istoku, a na zapadu i jugu oblačno, lokalno uz slabu kišu, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Uveče i u narednoj noći i dalje će biti oblačno uz povremenu kišu, a na jugu sa pljuskovima. Minimalna temperatura vazduha biće od četiri u kotlinskim predjelima, na istoku do 11, na jugu i lokalno na zapadu do 15, a maksimalna od 18 na jugu i krajnjem zapadu do 27 stepeni Celzijusovih na sjeveroistoku.

Duvaće umjeren i jak vjetar, na zapadu i u Hercegovini i olujan, južni.

Nastavi čitati

Društvo

STARI GRANIČNI PRELAZ U GRADIŠCI PONOVO SE OTVARA: Poznat rok, ali vozače čeka jedno veliko ograničenje

Stari Granični prelaz u Gradišci trebalo bi da bude ponovo otvoren do kraja oktobra, ali još nije poznato u kojem kapacitetu. Nadležni upozoravaju da bi zbog stanja konstrukcije mogla biti uvedena ograničenja saobraćaja, dok se naredne godine očekuju novi radovi i moguće kratkotrajne obustave.
Vršilac dužnosti direktora Puteva Republike Srpske Miroslav Janković rekao je da se stvaraju uslovi za ponovno otvaranje starog graničnog prelaza, koji je zatvoren nakon što je došlo do urušavanja dijela ograde na mostu i pješačke staze.
Prelaz bi mogao biti otvoren već do kraja oktobra
Janković je rekao da je dio radova već završen, dok bi preostali radovi trebalo da budu okončani u narednih sedam do deset dana.
„Stvorili su se uslovi za otvaranje. Očekujemo da će do kraja mjeseca on profunkcionisati, samo ćemo još vidjeti u kojem kapacitetu“, rekao je Janković.
Prema njegovim riječima, najvjerovatnije će biti omogućen prolazak putničkih vozila i autobusa, dok će konačna odluka zavisiti od procjene bezbjednosti i formalnih odluka nadležnih institucija.
„Očekujem da će biti otvoren za putnički saobraćaj i autobuse. Vidjećemo sve. Vjerujem da nećemo dugo čekati ni na formalne odluke UIO“, naveo je Janković.
To znači da bi ponovno otvaranje starog prelaza moglo olakšati saobraćaj u Gradišci, ali za sada nema najave da će kroz njega biti omogućen saobraćaj za sve kategorije vozila.
Nadvožnjak na granici nosivosti, most tek treba detaljno ispitati
Iako su radovi na dijelu infrastrukture završeni, problem predstavlja stanje konstrukcije.
Janković je rekao da je utvrđena nosivost nadvožnjaka koji vodi prema mostu, ali da je ona „na granici“.
Zbog toga je potrebno dodatno ispitivanje samog mosta.
„Moramo uraditi ispitivanje konstrukcije mosta, jer nemamo nikakve podatke o mostu, ni kakav je kvalitet čelika, ni betona“, rekao je Janković.
Istovremeno, Putevi Republike Srpske raspisali su tender za dva nadvožnjaka koja vode prema samom mostu.
Sljedeće godine moguća nova obustava saobraćaja
Ponovno otvaranje prelaza, međutim, ne znači da su problemi trajno riješeni.
Janković je najavio da će nakon dobijanja podataka o stanju konstrukcije biti odlučeno da li će se ići u sanaciju postojećih objekata ili njihovu potpunu zamjenu.
„Ili ćemo raditi sanaciju ili ćemo raditi sve novo. Očekujem te radove naredne godine, ponovo će biti obustava, ali rokovi će biti kratki i brzo ćemo završiti“, poručio je Janković.
Za vozače bi to moglo značiti da će stari granični prelaz biti otvoren do kraja ovog mjeseca, ali uz određena ograničenja, dok bi naredne godine ponovo mogao biti zatvoren zbog ozbiljnijih građevinskih radova.
Janković je najavio i da bi tokom naredne godine trebalo da uslijedi veliki investicioni ciklus u putnu infrastrukturu Republike Srpske.

Nastavi čitati

Aktuelno