U Srpskoj je u protekla 24 časa rođeno samo 7 beba!
Opet minimum svih minimuma…

Nažalost, u poslednje vrijeme sve češći su nam dani kad nas probudi vijest da je u Srpskoj rođeno tek 7, 8 ili 9 beba…

U danu iza nas, nijedan porod nije zabilježen u porodilištima u Zvorniku, Gradišci, Foči, Trebinju i Nevesinju.
Da je, bogdo, na svijet došlo više mališana, već bi uslijedilo oglašavanje predstavnika vlasti koji bi krenuli sa izlivima sreće, zadovoljstva, ohrabrenosti…

U tome, svakako, prednjači predsjednik Srpske Milorad Dodik, koji ne propušta priliku da, čim broj novorođenih malo iskoči, napiše koji red i pohvali se time, kao da je, u najmanju ruku, on za to zaslužan.

Danas se, sasvim sigurno, niko neće ni oglasiti ni zabrinuti, kao što se, uostalom, od onih koji nam kroje živote i sudbinu nikada niko nije zabrinuo i oglasio kada zabilježimo zabrinjavajuće mali broj rođenih.

Međutim, ni to ne treba bogzna kako da čudi, s obzirom na činjenicu da se niko, očigledno, ne brine što smo, na primjer, za samo deceniju na razlici broja rođenih i umrlih izgubili oko 70.000 ljudi, te što je Srpska lani prvi put pala na ispod milion stanovnika…

Niko se, očigledno, ne brine ni zbog toga što građani iz Srpske bježe glavom bez obzira, pa smo u pomenutom periodu ostali bez najmanje 100.000 mladih, pametnih i sposobnih… Onih koji su odavde odveli i svoju djecu ili su sačekali da ih rađaju što dalje od ovog društva.

Jasno je da ti ljudi ne odlaze odavde što im je dobro… Jasno je da mnogi roditelji u Srpskoj ostaju na jednom djetetu, jer i njega jedva mogu da othrane i izvedu na pravi put…

Takođe, jasno je da se nešto hitno mora mijenjati u pronatalitetnoj politici, kako bismo popravili situaciju koja je, trenutno, katastrofalna. Od uslova u porodilištima, preko dostupnosti i cijene vrtića, povećanja broja dana bolovanja za roditelje, do uslova rada očeva i majki… O mogućnostima zaposlenja, te nepotizmu i korupciji o koje se saplićemo na svakom koraku, suvišno je govoriti.

Ovo su stvari kojima bi država trebalo da se pozabavi što prije, ne bi li se bar zaustavla demografska kataklizma koja nas je zadesila.

(Srpskainfo)

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH tokom većeg dijela dana biće veoma toplo vrijeme, ali će kasnije poslije podne i u narednoj noći doći do naoblačenja i kiše.

Naoblačenje od sjevera premještaće se ka jugoistoku, pa se ponegdje očekuju prolazna kiša ili pljuskovi praćeni grmljavinom, kao i jak vjetar, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Najviša dnevna temperatura vazduha od 31 do 36, u višim predjelima od 26 stepeni Celzijusovih.
Duvaće slab do umjeren vjetar južnih smjerova, uveče u skretanju na sjeverne smjerove i pri pljuskovima jak.

Temperatura vazduha u 8.00 časova: Gacko 14, Sokolac i Kalinovik 15, Šipovo i Čemerno 16, Foča, Han Pijesak, Srebrenica i Rudo 17, Mrkonjić Grad i Ribnik 18, Prijedor, Višegrad, Novi Grad, Bileća i Bihać 19, Banjaluka, Sarajevo i Mostar 20, Trebinje i Srbac 21, Doboj 22, Tuzla 23, Bijeljina 24 i Brčko 25 stepeni Celzijusovih.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vjernici obilježavaju praznik Silazak Svetog Duha na apostole – Svete Trojice ili Duhove.

Duhovi se uvijek obilježavaju 50. dana poslije Vaskrsa i desetog dana poslije Spasovdana. Duhovi predstavljaju i „rođendan“ hrišćanske crkve, a nazivaju se još i Trojice, Trojičin dan, Silazak svetog duha na apostole. Kod Srba i još češće kod Rusa i Grka, taj praznik se zove i Pedesetnica.

Po značaju to je treći praznik po značaju, poslije Vaskrsa i Božića, i kao oni, takođe se slavi tri dana. Praznovanje se nastavlja cijele sedmice, ne posti se, to je tzv. trapava nedjelja. Taj praznik je uvijek u nedjelju, na pedeseti dan od Vaskrsa. Crkveno učenje kaže da je neposredno prije Vaznesenja, Hristos obećao učenicima da će se ubrzo „izliti blagodat Duha Svetog“ na njih, što se desilo 50. dana od vaskrsenja.

Taj praznik se naziva još i Trojica jer je – po učenju – Hristos obećao, Bog Otac dozvolio, a Sveti Duh sišao. U pedeseti dan od Hristovog Vaskrsenja, sa neba iznad kuće u kojoj su boravili apostoli i Presveta Bogorodica nastade buka.

Silazak Svetog Duha na apostole

Poče da duva jak vjetar, pojavi se jaka svjetlost. Iznad glave svakog od apostola stvori se po jedan plameni jezik. „Tada se svi ispuniše Duhom Svetim, pa počeše govoriti drugim jezicima – kako im je duh davao da govore.“ (Djela apostolska 2;4).

Oko kuće počeše da se skupljaju ljudi, jer čuše jaku buku. Tada apostoli izađoše pred narod i počeše da propovijedaju o Isusu Hristu.

Narodu se prvi obratio Sveti apostol Petar, koji reče kako su Jevreji učinili veliki grijeh zato što su razapeli Hrista, iako su vidjeli da ga je Bog proslavio. Još im reče da je Hristos Vaskrsao i na nebo se uznio, te da je On poslao Svetoga Duha na apostole. Dokaz blagodati Duha Svetoga je to što apostoli govore raznim jezicima, koje ranije nisu znali.

Narod upita: „Braćo šta da činimo?“ Petar im reče: pokajte se i neka se svako od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grijehova, pa ćete primiti dar Duha Svetoga. Jer je za vas to obećanje i za vašu djecu“ (Djela apostolska 2;37,38,39). Tog dana se u Jerusalimu krstilo tri hiljade ljudi. Poslije ovoga Sveti apostoli krenuše po svijetu da šire Hristovu nauku.

Broj hrišćana se povećavao iz dana u dan. Iako su ih neprijatelji Hristove nauke gonili i mučili, a neke i ubijali, ipak nisu uspjeli da ih spriječe u propovijedanju i služenju Hristu Bogu i Njegovoj Svetoj Crkvi. I pored svih teškoća pravoslavna vjera se proširila, tako da je cio svijet upoznat sa Hristovom naukom.

U crkvama se pletu vijenčići

Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, pod u hramovima pokriva se travom, pored zidova se prislanjaju grane lipe ili nekog drugog drveta, a ikone se kite cvijećem.

Ovaj običaj potiče još od prvih hrišćana, koji su ga pak preuzeli od Jevreja. Jevreji su na praznik Pedesetnice kitili svoje bogomolje i kuće grančicama, zelenilom, travom i cvijećem. To ih je podsjećalo na vrijeme kada su preko Mojsija dobili deset Božjih zapovijesti, kao i na vrijeme lutanja po pustinji, poslije bjekstva iz Misira, jer su u pustinji živjeli u kolibama od granja i lišća.

Na Duhove u hramu narod plete vijenčiće od trave koje poslije nosi kući i ostavlja pored ikone i kandila. Mnogi nose vijenčiće u torbama i tašnama jer vjeruju da će ih Bog zaštititi od raznih nesreća koje mogu da ih snađu.

Litija do polja i vinograda

Svetom Duhu vjernici upućuju svakodnevnu molitvu, priziva se pri krunisanju vladara, svim rukopolaganjima, na početku arhijerejskih sabora, na krštenju u crkvi…

Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije proglasilo je Duhove za dan MUP-a i dan policije, koji se obilježava u znak sjećanja na 1862. godinu, kada je srpska žandarmerija 15. juna, na Duhove (Trojice), odigrala presudnu ulogu u sukobima kod beogradske Čukur-češme, kao i u naredna dva dana tokom turskog bombardovanja Beograda.

U mnogim mjestima Šumadije i u drugim krajevima Srbije, kao i među Srbima u rasijanju, tog dana prolazila je povorka krstonoša. U pojedinim mjestima litija iz hrama ide i danas do polja i vinograda.

Duhovi su praznik nekoliko mjesta u Srbiji, a u pojedinim porodicama i krsna slava. Oni su i esnafska slava trgovaca.