BiH posjeduje izvanredne mogućnosti kada je u pitanju obradivost zemljišta i poljoprivreda, ali praksa vodi u pravcu toga da je sve manje onih koji se hvataju motike i ostaju na selima u pokušaju da sačuvaju ili ožive domaćinstvo, zbog čega su mnogobrojna područja već odavno zarasla u korov jer tamo više nema ko da obrađuje zemlju, odnosno proizvodi hranu, prije svega za sebe.

O kolikom problemu se radi najbolje ilustruje informacija da BiH uvozi više od 65 odsto hrane koju konzumiramo, što praktično znači da dva od tri zalogaja nismo zasijali u svojoj bašti, ali, opet ponavljamo, ne zato što ne možemo, već zato što je sve manje zainteresovanih za tako nešto, uz stav da im se to teško isplati.

Podaci statističkih agencija iz prošle godine kažu da FBiH ima nešto više od 720.000 hektara obradivih površina, a da Republika Srpska raspolaže sa oko milion hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega se skoro polovina ne koristi za proizvodnju hrane.
“Zaista je tačna informacija da BiH uvozi oko 65 odsto hrane. BiH izvozi hranu u vrijednosti od oko milijardu KM, a uvozi tri milijarde. Dakle, mi smo u deficitu dvije milijarde maraka”, kazao je za “Nezavisne novine” Boris Pašalić, bivši ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.

Kada govorimo o Srpskoj, Pašalić naglašava da su neka područja potpuno poljoprivredno zapuštena, ali da s druge strane postoji stalna potreba za novim zemljištem u Semberiji i Lijevče polju.

“Tamo imamo razvijenu poljoprivredu, domaćinstva gdje žive mladi poljoprivrednici sa novom mehanizacijom, i njima nedostaje zemljišta. A u područjima koja su iseljena, gdje nema mlade radne snage već su ostali stariji ljudi koji nemaju snage ili resursa da obrađuju zemlju, onda je to zapušteno. Teško je vratiti ljude na selo, one koji su otišli za drugim poslom i ne žele da se bave poljoprivredom”, navodi Pašalić te dodaje da se sa ovakvim problemom suočava i veći dio Evrope.
Ipak, on ističe da je u prethodne četiri godine u Srpskoj došlo do povećanja iskorištenosti obradivih površina.

“Došli smo do obradivih 398.000 hektara, što znači da te raspoložive površine rastu. Idemo tim nekim dobrim putem, ali idemo sporo”, rekao je Pašalić.

Pored toga, bivši resorni ministar naglašava i da uprkos negativnim brojkama o kojima smo govorili na početku teksta, BiH nije zavisna od uvoza hrane.

“Vidjeli ste da kada se desila pandemija, mi smo uspjeli da obezbijedimo dovoljno hrane za naše ljude, posebno onda kada u onih mjesec dana nije ušlo ni zrno pšenice iz Srbije i Mađarske. Nije tako alarmantna situacija da bismo mi ovdje pocrkali od gladi da se nešto sutra desi, jer čim imate problem, a imate resurs, narod će se okrenuti proizvodnji. Samo ću reći da smo mi 2020. godine kada je počela pandemija podijelili 10.000 sjetvenih paketa. Ljudi koji nikad nisu uzeli motiku u ruke su napravili baštu”, ističe Pašalić.

U kompletnoj priči on podsjeća da BiH nikada nije potegla mjere koje su joj na raspolaganju i koje bi omogućile da lakše upravlja odnosom uvoza i izvoza.

“BiH ima mogućnost da ograniči uvoz hrane iz drugih zemalja onda kada te hrane imamo dovoljno iz sopstvenih izvora. Dakle, kad kod nas dospijeva krompir, treba određenim taksama opteretiti uvoz krompira iz Egipta, Albanije… I to je nešto što mi imamo razrađeno zakonom, ali taj mehanizam nikad nije pokrenut od strane Savjeta ministara BiH, što je velika zamjerka”, pojasnio je Pašalić.

S druge strane, Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, kaže za “Nezavisne novine” da su podaci o količini uvoza i izvoza hrane još ozbiljniji od onoga što smo naveli na početku teksta.

“Mi izvozimo oko milijardu maraka, ali uvozimo više od četiri milijarde KM. Ne treba dalje da idemo”, navodi Bićo.

Rješenje broj jedan je, dodaje, zaštita domaće proizvodnje i proizvođača, a u tom pravcu on smatra da bi se trebalo razmišljati i o oporezivanju uvoznih proizvoda.

“Godinama tražimo prelevmane na uvoznu robu, da bi se to na neki način izjednačilo sa domaćim proizvodima, kako bismo bili konkurentni na tržištu. Jer ovo što dolazi izvana su damping cijene, imaju jeftiniju proizvodnju i s tim se ne možemo nositi”, naveo je Bićo.

On smatra da bi bilo dobro i da se povećaju izdvajanja za poljoprivredu, koja, kada se sabere Srpska, FBiH i Brčko distrikt, iznose oko 400 miliona KM.

“Iako se sredstva povećavaju iz godine u godinu, proizvodnja je sve manja. Ovo bi trebalo da upali neki alarm. Poskupljuju inputi, a izdvajanja ne mogu da to pokriju. Zato dosta ljudi i odustaje od poljoprivrede i zato nam je sve ovako”, dodao je Bićo.