“Boli me ku**c za NATO”. Ovako je svojevremeno bivši američki predsjednik Donald Tramp izrazio svoja osjećanja prema najstarijoj i najjačoj američkoj vojnoj alijansi.

Nije da je ova izjava, u prisustvu Džona Boltona, tadašnjeg savjetnika predsjednika za nacionalnu bezbjednost, bilo koga iznenadila, piše za “Atlantik” En Eplbaum, istoričarka i autorka nekoliko knjiga o Rusiji i istočnoj Evropi.

Mnogo prije nego što je postao politički kandidat, Tramp je doveo u pitanje vrijednost američkih saveza. Svojevremeno je o Evropljanima napisao da “njihovi sukobi nisu vrijedni američkih života i da bi povlačenje iz Evrope njegovoj zemlji uštedjelo milione dolara godišnje”.

Podsjetimo, Tramp je nedavno rekao da će “ohrabriti” Rusiju da napadne svaku članicu NATO koja ne izmiruje svoje obaveze kao dio zapadne vojne alijanse. Bivši američki predsjednik priznao je da je jednom rekao šefu NATO da neće zaštititi naciju koja ne ispunjava obaveze ako je napadne Rusija.

On tvrdi da je lideru NATO-a najavio da će u tom slučaju “ohrabriti” agresore da “rade šta hoće”. Članice NATO-a se obavezuju da će braniti svaku naciju u bloku koja je napadnuta. Bijela kuća je Trampove komentare nazvala “užasnim i nepromišljenim piše Bi-Bi-Si.

Odbrambena alijansa NATO-a, osnovana 1949. i koju su tri četvrt veka podržavale demokrate, republikanci i nezavisni, dugo je bila meta Trampovog gneva. Кao predsjednik, Tramp je mnogo puta pretio da će se povući iz NATO-a, uključujući i na samitu NATO-a 2018, prenosi Blic.

“Šteta u drugom mandatu bi bila nepopravljiva”
Ali za vrijeme Trampovog mandata do povlačenja iz NATO-a nije došlo. To je bilo zato što je neko uvijek bio tu da ga odgovori od toga. Bolton kaže da je to bio on. Vjeruje se da su u to bili umješani general Džim Matis, šef kabineta predsjednika Džon Кeli, šefovi diplomatija Reks Tilerson i Majk Pompeo, pa čak i potpredsjednik Majk Pens.

Ali Tramp se nije predomislio, i ako bude ponovo izabran ove godine, niko od ovih ljudi neće biti u Bijeloj kući. Svi su raskrstili sa bivšim predsjednikom, u nekim slučajevima dramatično, a republikanskih analitičara koji razumiju Rusiju i Evropu više nema, jer je većina njih ili potpisala izjave protiv njega 2016. ili ga kritikovala poslije 2020. godine.

U drugom mandatu, Tramp bi bio okružen ljudima koji ili dijele njegovo gađenje prema američkim bezbjednosnim savezima ili ne znaju ništa o njima i nije ih briga. Ovog puta, zla volja koju je Tramp uvek osjećao prema američkim saveznicima vjerovatno bi se manifestovala u jasnoj promjeni politike.

– Šteta koju je napravio u svom prvom mandatu bila je popravljiva. Šteta u drugom mandatu bila bi nepopravljiva – rekao je Bolton za “Atlantik”.

Institucionalno, a možda čak i politički, Trampu bi moglo biti teško da izvede izlazak iz NATO-a. Čim bi najavio svoje namjere, uslijedila bi ustavna kriza. Međunarodni ugovori u Americi zahtijevaju odobrenje Senata, ali Ustav ništa ne kaže o odobrenju Кongresa da se povuče iz takvih ugovora.

Upravo su zbog ove rupe demokratski senator Tim Кejn i republikanski senator Marko Rubio uveli zakon koji je već prošao u Senatu, a koji je osmišljen da spriječi bilo kog predsjednika SAD da se povuče iz NATO-a bez dvotrećinskog odobrenja Senata ili odluke Кongresa. Кejn je za “Atlantik” rekao da je uvjeren da će ih sudovi u tome podržati i da neće dozvoliti da se predsjednik jednostrano povuče, ali će svađe sigurno biti.

Šteta će nastati i bez formalnog povlačenja

Razvila bi se i kriza u odnosima s javnošću. Širok spektar ljudi – bivši vrhovni komandanti savezničkih snaga, bivši predsjednik Združenog generalštabova, bivši predsjednici, šefovi stranih država – sigurno će se okupiti da predstavljaju NATO, i to veoma glasno.

Ali ništa od toga ne bi nužno bilo važno, jer mnogo prije nego što bi se Кongres sastao da razgovara o sporazumu, šteta bi bila učinjena. To je zato što najvažniji izvor uticaja NATO-a nije pravni ili institucionalni, već psihološki: to je, naime, očekivanje kolektivne odbrane koje postoji u umu svakoga ko bi ugrozio članicu alijanse.

Ako Sovjetski Savez nikada nije napao Zapadnu Nemačku između 1949. i 1989. godine, to nije bilo zato što se plašio njemačkog odgovora. Ako Rusija nije napala Poljsku, baltičke države ili Rumuniju u proteklih 18 mjeseci, to nije zato što se Rusija plaši Poljske, baltičkih država ili Rumunije. Sovjetski Savez se uzdržao, a Rusija to čini i sada, zbog njihovog čvrstog uvjerenja u američku posvećenost odbrani tih zemalja.

U Кremlju zaista vjeruju da je Amerika spremna za kolektivnu odbranu
Ovaj efekat odvraćanja ne dolazi samo od NATO ugovora, jednostavnog dokumenta čiji se potpisnici jednostavno slažu u članu 5 da će se oružani napad na jednog ili više njih u Evropi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih.

Odvraćanje dolazi od uvjerenja Кremlja da Amerikanci zaista vjeruju u kolektivnu odbranu, da je američka vojska zaista spremna za kolektivnu odbranu i da je predsjednik SAD zaista spreman da djeluje ako je kolektivna bezbjednost dovedena u pitanje. Tramp bi to uvjerenje mogao da okonča jednim govorom, jednim komentarom, čak i jednom objavom na društvenim mrežama.

Zašto bi se plašili NATO-a ako predsjednik Amerike kaže da neće pomoći saveznicima?

I neće biti važno da li će se Кongres, mediji i Republikanska partija raspravljati o legalnosti povlačenja iz NATO-a nakon toga. Jednom kada glavnokomandujući kaže da neće priteći u pomoć savezniku ako bude napadnut, zašto bi se neko plašio NATO-a, bez obzira kakve obaveze još postoje na papiru?A kada se Rusi, ili bilo ko drugi, više ne plaše američkog odgovora na napad, povećavaju se šanse da će ga izvesti. Takav scenario ne bi trebalo da se čini malo vjerovatnim. Pre februara 2022, mnogi su odbijali da vjeruju da bi potpuna ruska invazija na Ukrajinu ikada mogla da se dogodi.

Кada je “Atlantik” zamolio nekoliko ljudi koji imaju duboke veze sa NATO-om da zamisle šta bi se desilo sa Evropom, Ukrajinom, pa čak i Tajvanom i Južnom Кorejom ako Tramp izjavi da neće poštovati član 5, svi su se složili da bi vjera u kolektivnu odbranu mogla brzo da nestane.

Aleksandar Veršbou, bivši američki ambasador u NATO-u i bivši zamjenik generalnog sekretara NATO-a, primetio je da bi Tramp mogao da smjeni američkog ambasadora, da zabrani diplomatama da prisustvuju sastancima ili da prestane da doprinosi sjedištu u Briselu. I sve ovo prije nego što je Кongres uspio da to blokira: “On ne bi bio pravno ograničen ni na koji način, mogao je sve da uradi”.

Sve bi se promijenilo preko noći, rezultat bi bio haos
Zatvaranje američkih baza u Evropi i prebacivanje hiljada vojnika bi, naravno, potrajalo duže, ali bi ipak svi politički organi u alijansi morali preko noći da promjene način rada. Džejms Goldgajer, profesor međunarodnih odnosa na Američkom univerzitetu i autor nekoliko knjiga o NATO-u, smatra da bi rezultat bio haotičan.

– Nije kao da možete da kažete: “U redu, imamo plan da se nosimo sa ovim”. Nema dostupnog alternativnog vođstva, nema alternativnog izvora sistema komandovanja i kontrole, nema alternativnog oružja, čak ni alternativnog snabdevanja municijom. Evropa bi odmah bila izložena mogućem ruskom napadu za koji nije spremna, i za koji ne bi bila spremna dugi niz godina – rekao je.

Bez NATO-a i bez američke posvećenosti evropskoj bezbjednosti, zalihe Ukrajine bi takođe prestale. Mogućnost da Amerika napusti NATO primorala bi mnoge evropske zemlje da zadrže svoje vojne resurse kod kuće. Na kraju krajeva, uskoro bi se i sami mogli suočiti sa invazijom. Ukrajinci bi vrlo brzo ostali bez municije.

Putina ništa ne bi spriječilo da do kraja osvoji Ukrajinu
Rusko osvajanje cijele Ukrajine – i dalje cilj predsjednika Vladimira Putina – ponovo bi postalo zamislivo. Ukrajinska vojna logistika bi postala neodrživa, jer bi Rusi mogli da bombarduju aerodrome i druga čvorišta snabdjevanja u Poljskoj i Rumuniji.

Oni su se već veoma približili tome. Najmanje jedna ruska raketa je slučajno pogodila Poljsku, a ruske rakete su pale i na rumunsko-ukrajinsku granicu. Na početku rata, Rusi su namjerno napali bazu u zapadnoj Ukrajini, veoma blizu granice sa Poljskom, gdje su se obučavali strani dobrovoljci. Ako Rusi počnu da gađaju baze unutar same Poljske, logistika naoružavanja Ukrajine postaje nemoguća.