Connect with us

Društvo

Zašto se ubio Goran Karanović (19), vjernik koji je volio i štitio životnje? Jedna kap je prelila čašu

Goran Karanović (19), mladi zaštitnik napuštenih životinja iz sela Šibovska kod Prnjavora, ubio se u četvrtak uveče na imanju svojih roditelja.

Tako je 40 napuštenih pasa, o kojima je mladić brinuo, ostalo bez svog anđela čuvara.

Zašto je Goran digao ruku na sebe?

Da li je pritisak komšija i komunalne policije zaista otjerao mladića u smrt?

Goranovi roditelji, ali i mnogi zaštitnici životinja, tvrde da jeste.

Ali, ipak će mnogo toga u vezi sa ovom tragedijom, koja je rastužila cijeli region, zauvijek ostati misterija.

Šta se u trošnoj izbjegličkoj kućici porodice Karanović dešavalo u četvrtak uveče, u časovima koji su prethodili tragediji? I šta se dešavalo u Goranovoj duši?

Odgovora na ta pitanja nema.

Ekipa Srpskainfo, koja je juče pratila sahranu nesretnog mladića, razgovarala je sa komšijma i prijateljima, koji su došli na Goranov posljednji ispraćaj.

Iako su znali da je Goran bio pod pritiskom, svi su bili šokirani zbog tragedije koja se dogodila.

Naprosto, nisu to očekivali.

Isitna, nekoliko komšija je konstantno potpisivalo peticije, tražeći da se psi uklone iz naselja, jer su im navodno smetali. Čuli smo i da je dolazila Komunalna policija. Ali, sve to traje već mjesecima i ne znamo da se posljednjih dana desilo nešto naročito dramatično, što bi ovog dobrog momka navelo da digne ruku na sebe – kaže jedna mještanka susjednog sela Štivor, koja je poznavala porodicu.

Da je pritisak trajao mjesecima, svejdoče i dokumneti koji su u posjedu Srpskainfo.

Potvrdila je to ranije za Srpskainfo i Anđela Španović, predsjednica udruženja za zaštitu životinja “Wag Wag“, sa kojom je Goran sarađivao.

– Mi smo mu dosta pomogli i oko registracije smještaja za životinje i trebalo je da za petnaestak dana sve bude gotovo. Policija i inspekcija su konstantno dolazili kod Karanovića na vrata i stvarali mu pritisak, ali okidač koji je doveo do samoubistva je možda i Goranova mladost i to što nije shvatao kako ne postoji način da se bez sudskog naloga oduzima imovina – rekla je Anđela.

Da je rješenje problema bilo na dohvat ruke, smatra i načelnik opštine Prnjavor Darko Tomaš, koji je za Srpskainfo rekao da je nesretnog mladića sreo dan prije samoubistva i da mu je obećao pomoć.

– Rekao sam mu da ne brine, da mu niko neće oteti njegove pse, ali da ih mora iz naselja preseliti na drugu lokaciju. Predložio sam da ih smjesti na jednu poljanu, pola kilometra od njegove kuće, to je državna zemlja – izjavio je Tomaš i dodao da je mladiću obećao da će mu opština dati pomoć od 2.000 KM za preseljenje životinja.

Ali, to se nije desilo. Dan kasnije mladić se ubio.

I Snježana Emanuela Dalšašo Linke, žena koja je pomagala Goranu oko njegovih životinja, i koja ga je voljela i podržavala kao rođeno dijete, kaže da, kad je posljednji put vidjela mladića nije primijetila ništa što bi upućivalo na tako tragičan rasplet.

Vidjela sam ga dan prije tragedije. Da sam išta naslutila učinila bih sve da do toga ne dođe. I sada se pitam “zašto”, ali se bojim da na to pitanje nikad nećemo dobiti odgovor – kaže Snježana za Srpskainfo.

Karanovići su izbjeglička porodica, često su tražili, a mnogo puta i dobili materijalnu pomoć od lokalne zajdnice.

Iz svog sela u okolini Drvara došli su u jedno sasvim drugačije područje, ali mnoge komšije tvrde da oni nisu bili marginalizovani.

– Istina, bili su siromašni i kada su došli ovamo, jedva su se nekako skućili, ali nisu bili odbačeni. Učestovali su u svim dešavanima u svim i okolnim selima, dolazili na sahrane i veselja, prihvatili smo ih kao svoje – kaže komšija iz sela Šibovska.

Ovaj domaćin dodaje da je Goran bio fin, kulturan i vrijedan maldić i da njegovi psi nisu nikome pravili probleme.

– E sad, ima u selu nekih, kojima smeta ne samo pas, nego mu smeta i komšija. To su ljudi koji nemaju pojma o životu, mogu reći i da su zli. Tu su peticiju potpisivali i neki koji žive kilometrima daleko od kuće pokojnog Gorana, pa i neki koji iz inostranstva dođu dva puta godišnje – kaže naš sagovornik.

Priča da su se nakon tragedije komšije okupile i došle u kuću Karanovića, da su solidarno skupili novac za sahranu, kako bi, koliko toliko pomogli ojađenim roditeljima.

– Neko je dao 20, neko 50 maraka. Naravno, oni koji su isali peticije nisu dali ništa, oni nisu ni saučešće izrazili, ni na sahranu došli. Ali, vidjeli ste koliko je svijeta bilo na sahrani. Da Karanovići nisu cijenjeni i poštovani, da nismo svi voljeli Gorana, ne bi bilo tako – kaže ovaj komšija.

Na sahrani je komšija Mile Matijević održao potresan govor, iz kojeg se može isčitati mnogo toga.

Želio si, Gorane, da jaki pomažu nemoćnima, ali nisu te razumjeli, nisi opstao u ovom nakaradnom svijetu. Ti počivaj u miru, a mi grešni ćemo odgovarati pred Bogom i pred ljudima za sve što smo učinili i što nismo učinili. Da je dao Bog da se ovako sastanemo, koji dan ranije i da nađemo rješenje, a moglo se naći, ne bismo te danas ispraćali na vječni počinak – rekao je Matijević.

Kasnije je Mile Matijević za Srpskainfo rekao da je Goran bio dobar mladić, da je imao talenat za rad sa životinjama i da je mogao imati lijepu perspektivu.

– Podsticao sam ga da se upiše u Policijsku akademiju, da bude kerovođa za policijske pse. Vjerujete ne bi u tom poslu bilo boljeg od njega – kaže Mile.

A da li je Goran vjerovao u sebe i u bolju budućnost? Ili ga je shrvao osjećaj besperspektivnosti? Je li ga zaista slomio strah za njegove “šapice” i osjećaj da je progonjen i neshvaćen? Ili se desilo još nešto, što je bio konačni okidač za očajničku odluku?

Psiholozi koje smo kontaktirali nisu željeli da komentarišu ovaj slučaj, jer kako kažu, to ne bi bilo profesionalno niti pošteno prema porodici preminulog.

U nezvaničnim razgovorima neki od njih su rekli da je svako samoubistvo priča za sebe i da neki ljudi mogu preživjeti i najgore traume, poput incesta ili silovanja, dok se drugi slome zbog naizgled manje teških problema.

Najčešće, uz nagomilane tegobe, samoubistvu prethodi ta “jedna kap, koaj prelije čašu”.

Koja je to kap presudila Goranu, niko ne zna.

Mladić nije ostavio nikakvu poruku, koja bi na to ukazivala.

Ono što se zna je da je njegovoj porodici neophodna pomoć, kako bi se izborila sa tako stršnom traumom.

Roditelji su očajni, sestra Gordana se ne odjava od bratove slike i stalno ponavlja da će napustiti studije, jer njen život više nema smisla.

Da li će Centar za mentalno zdravlje i Centar za socijalni rad u Prnjavoru priteći u pomoć Goranovoj porodici, vidjećemo u narednim danima.

Related Topics:

Društvo

FZO RS UPOZORAVA: Skoro 10.000 penzionera od 1. maja ostaje bez osiguranja

Skoro 10.000 srazmjernih penzionera sa većinskim radnim stažom ostvarenim u inostranstvu koji žive u Republici Srpskoj od 1. maja ostaće bez zdravstvenog osiguranja, a iz Fonda zdravstvenog osiguranja Srpske objasnili su šta je potrebno da urade do kraja aprila.

Ko gubi pravo na zdravstveno osiguranje

Kako navode iz FZO RS za “Nezavisne novine”, do kraja aprila ovim penzionerima neće biti osporavano pravo na zdravstveno osiguranje ovoj kategoriji.

Šta penzioneri moraju uraditi do kraja aprila

“Međutim, kako bi i nakon aprila mogli da koriste prava iz zdravstvenog osiguranja, važno je da se jave u Poresku upravu RS i regulišu svoj status, odnosno da se prijave po osnovu – ‘strani penzioner’ (prijava se podnosi na obrascu PD 3100), a potom da se jave u nadležnu poslovnicu FZO RS sa izvodom iz banke za tekuću godinu, kako bi im bila utvrđena osnovica za uplatu doprinosa”, objašnjavaju oni za “Nezavisne novine”.

Kako dodaju, Zakonom o doprinosima je za državljane Republike Srpske koji imaju ostvaren većinski staž osiguranja u inostranstvu definisana stopa doprinosa za zdravstvo koja iznosi 10,2 odsto na ostvareni iznos penzije.

“Dakle, iznos doprinosa kojeg će uplaćivati zavisi od visine inostrane penzije”, dodaju oni potcrtavajući da zakon ne predviđa izuzetke, već se ovo pravilo odnosi na sve penzionere koji imaju većinski radni staž izvan BiH.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ističu da se ova zakonska norma koja predviđa da penzioneri koji su većinu radnog staža ostvarili u drugoj zemlji sami uplaćuju doprinose zasniva na principu pravičnosti.

“Oni su tokom većeg dijela svog radnog vijeka već izdvajali za zdravstvo u toj zemlji, pa ih nije moguće izjednačavati sa penzionerima koji su cijeli radni vijek proveli u Republici Srpskoj i u punom iznosu plaćali doprinose ovdje. Sistemska obaveza društva je da štiti penzionere koji su radni vijek proveli u Republici Srpskoj, što Fond i čini, zbog čega je doprinos za naše penzionere tek jedan odsto”, navode oni za “Nezavisne novine”.

Prema njihovim riječima, zaposleni u poslovnicama Fonda zdravstvenog osiguranja RS obavještavaju osiguranike o neophodnim koracima kako bi i dalje imali zdravstveno osiguranje.

“Zakonom je definisano da sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja funkcioniše na način da se lice prvo prijavi na zdravstveno osiguranje na jedan od predviđenih osnova, a uslov korišćenja zdravstvene zaštite je redovna uplata doprinosa (bez izuzetka). Za inostrane penzionere, kao i za sve ostale kategorije osiguranih lica treba redovno da se uplaćuju doprinosi, do 20. u mjesecu za prethodni mjesec, kako bi imali kontinuitet ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu”, navode oni.

Gdje se penzioneri mogu informisati

Iz FZO RS ističu da su radnici u svim njihovim poslovnicama upoznati sa promjenama, te da su na usluzi osiguranicima.

“Svi osiguranici koji imaju bilo kakvu dilemu mogu da se jave u naše poslovnice. Osim toga, osiguranici se za sva pitanja iz zdravstvenog osiguranja uvijek mogu informisati lično u svim našim filijalama/poslovnicama, kod naših zaštitnika prava, kontakti su dostupni na internet stranici Fonda, kao i putem besplatnog info-broja 0800 5 08 08 koji je u funkciji od ove godine”, kažu iz Fonda za “Nezavisne novine”.

Nastavi čitati

Društvo

VIŠE OD HEROJA: Prikazan film o dr Miodragu Laziću

U Bijeljini je večeras prikazan dokumentarni film “Ratni hirurg” o doktoru Miodragu Laziću, koji je tokom proteklog rata spasio hiljade života i za koga svi koji su ga poznavali kažu da je bio više od heroja.

“Kada je doktor Lazić došao u bolnicu `Žica` i spasio tolike živote postao je više od heroja”, istakao je Željko Milić, predsjednik Zavičajnog udruženja Sarajevsko-romanijske regije, koje je organizovalo projekciju.

Milić je naglasio da ovaj film predstavlja mali doprinos onome što je učinio doktor Lazić.

Predsjednik Skupštine Zavičajnog udruženja Sarajevsko-romanijske regije Ljubiša Stanišić rekao je novinarima da je doktor Lazić simbol požrtvovanosti, srpstva i onog najznačajnijeg što čovjek ima.

On je istakao da će projekcija filma “Ratni hirurg” biti organizovana i na bijeljinskom gradskom trgu za šta su dobili saglasnost od pokrovitelja promocije – grada Bijeljina.

Ovo filmsko ostvarenje govori o vremenu u kojem je živio i radio doktor Lazić, svjedočeći o snazi humanosti i požrtvovanosti u najtežim uslovima, kada su operacije izvođene bez osnovnih sredstava, često pod granatiranjem.

Producent Oliver Paunović rekao je da je film o srpskom hirurgu iz Niša, dobrovoljcu, rađen gotovo dvije godine na osnovu knjige doktora Lazića “Dnevnik ratnog hirurga”.

“Imali smo priliku da o ratnom hirurgu razgovaramo sa ljudima koji su radili sa njim, sa ljudima čije je živote spasio”, naveo je Paunović i dodao da je u filmu korištena i vještačka inteligencija.

Doktor Miodrag Lazić je 1991. godine napustio mjesto hirurga u Nišu i zaputio se u tadašnju Republiku Srpsku Krajinu. Tokom rata u BiH, kao hirurg, učestvovao je u proboju koridora u junu 1992. godine.

Nakon toga se kao dobrovoljac javio u ratnu bolnicu “Koran” na Palama. Jedan je od osnivača ratne bolnice “Žica” u Blažuju, kod Sarajeva, koja je bila takoreći na samoj liniji fronta.

Ostao je tamo punih 40 mjeseci, kao jedini hirurg na području tadašnjeg Srpskog Sarajeva, gd‌je je obavio više od 3.500 operacija pod punom anestezijom.

Za zasluge u spasavanju života Srba i ljudi drugih nacionalnosti patrijarh srpski Pavle odlikovao je Lazića Ordenom Svetog Save.

Lazić je dobio i Orden krsta milosrđa kojim ga je odlikovala Republika Srpska, a Srbija ga je posthumno odlikovala Ordenom Karađorđeve zvezde prvog stepena.

Preminuo je 14. aprila 2020. godine od posljedica virusa korona, prenosi Srna.

Nastavi čitati

Društvo

LAŽNA OBEĆANJA VLASTI KOJA SMO SKUPO PLATILI: Obećali auto-puteve i jeftiniju struju, a dobili makadam i 50% skuplju struju!

Gdje su nestale obećane milijarde maraka? Pred prošle opšte izbore 2022. godine, širom Srpske najavljivani su istorijski projekti, autoputevi i jeftina struja.

Danas, u susret novim izborima, slika na terenu je potpuno drugačija. Probijeni rokovi, loši putevi i drastično veći računi za struju. Kako izgleda surova realnost kada utihnu predizborna obećanja?

Autoputevi. Brze ceste. Nove hidroelektrane. Tuneli. Gondole. Aerodromi. I struja koja – neće da poskupi. Pljuštala su Dodikova obećanja pred izbore 2022. godine. Poruka kampanje bila je gradiće se sve što treba. U svakoj opštini. Č

etiri godine kasnije, provjeravamo šta je urađeno na terenu. Krenimo od obećanja koje je prvo prekršeno i koje je građane koštalo najviše.

Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, u Srebrenici je 15. septembra 2022. godine poručio da struju neće poskupljivati, jer imamo najjeftiniju struju u Evropi.

Od obećanja o jeftinoj struji do danas, računi su veći za 50 odsto.

A istorijski projekti? Najveća iluzija ostala je u Foči, gdje je 5. septembra 2022. godine Milorad Dodik najavio investicioni bum. Rekao je tada da će u Foču uložiti preko milijardu maraka kroz projekte:

“Uložićemo ovdje u Foču. Po onome što sam ja mogao sad da saberem, samo u ovim godinama koje dolaze to je preko milijardu maraka. Buk Bijela, Paunci, Foča. Izgradnja puta prema Šćepan polju, prvih 40 miliona već odobreno, počeli smo danas dio ove trase koja košta 12 miliona, to će biti magistralni put, to neće biti krpanje i neće biti zasipanje rupa, nego kompletna nova trasa. Počeće za 30 dana najviše počet će da se gradi most preko Drine koji će biti spojna tačka sa novom komunikacijom prema Tjentištu i dalje prema Hercegovini”

Od obećane milijarde u Foču su stigli samo negativni revizorski izvještaji, a saobraćaj se sa asfalta spustio na makadam.

Ognjen Bodiroga iz SDS-a podsjeća da je trenutno zatvoren magistralni put Foča-Sarajevo, da je put Foča-Šćepan Polje prolongiran tek za oktobar 2030. godine, dok od izgradnje autoputa od Rudog prema Trebinju, naravno nema ništa.

Na istoj toj tribini u Foči, Dodik je najavio i autoput prema Višegradu.

“Počećemo planiranje, projektovanje, a vjerujem za jedno godinu dana i izvođenje brze ceste, odnosno autoputa od Trebinja prema Foči. Autoput koji ćemo graditi proći će kraj ovog grada, dalje prema Rudom, teritorijama Republike Srpske, dalje prema Višegradu, povezat će se na srpske komunikacijske pravce i tako trajno odrediti karakter ovog kraja.”, izjavio je Dodik u septembru 2022. godine u Foči.

Politički analitičar Milenko Dačević ističe da mi uopšte nemamo puteve, već samo nešto što se tako zove – ostatke puta sa okruženjima rupa, odrone i potpuno uništenu infrastrukturu.

Sa istim predizbornim entuzijazmom, nekoliko dana kasnije u Gacku, najavljene su čak četiri kolovozne trake prema jugu. Milorad Dodik je 22. septembra 2022. godine izjavio da će iduće godine početi planirati izgradnju brze ceste od Trebinja do Gacka i dalje prema Foči sa četiri kolovozne trake. Lazar Radan iz Liste Za pravdu i red navodi da je regionalni put Foča-Gacko rak-rana čitavog prostora i možda najgori put u jugoistočnom dijelu Evrope, te da je Srbija dala određene novce od kojih nema ništa, oni su propali i ne zna se gdje su.

Istok i jug bez asfalta. A Sarajevsko-romanijska regija – u oblacima. Njima je vlast obećavala probijanje planina, tunele i vožnju gondolama. Na Palama je 23. septembra 2022. godine Dodik obećao milionske projekte poručivši da biraju izgradnju gondole koja će povezati opštinu Pale sa Jahorinom, što su projekti vrijedni 150 miliona maraka. Delegat u Domu naroda PS BiH Nenad Vuković kaže da je to nerealizovan projekat koji se najavljuje kroz izborne cikluse.

Od Dodikovih obećanja izdvajamo i tribinu na Sokocu 17. septembra 2022. godine kada je rekao da je jedan od projekata koji će se realizovati u sljedećoj godini potpuna gasifikacija opštine Sokolac.

Nekoliko dana kasnije u Istočnom Sarajevu, lider SNSD-a je obećao da će uraditi i tunel koji će povezati Istočno Sarajevo i Pale. U Trnovu je, 5. septembra 2022. godine, Dodik poručio da će u idućoj godini staviti u prioritet da se kompletna dionica od Lukavice pa do Foče mora rekonstruisati.

Nijedan od ovih projekata do danas nije ni započet.

Marinko Božović, načelnik Istočne Ilidže, upozorava da su putevi koji idu preko Sokoca, prema Višegradu i Foči, visoko rizični pravci na kojima ljudi ginu, a o kojima aktuelna vlast apsolutno ne vodi računa.

Samo u kampanji 2022. godine SNSD je dao više od 100 obećanja širom Republike Srpske, a prema zvaničnim statistikama ono što je ispunio može se izbrojati na prste jedne ruke. Zato stvarni bilans njihove vlasti staje u tri riječi: obećanja, makadam i dugovi.

Nastavi čitati

Aktuelno