Zbog jeftinijih lijekova, građani koji žive u pograničnim dijelovima BiH odlaze u susjedne Srbiju i Hrvatsku, a uštede su, kako kažu, i do 40 odsto.

Stevo Manojlović, penzioner iz Zvornika, lijekove koji su mu neophodni redovno nabavlja u Srbiji. Kako kaže, na samo par stotina metara udaljenosti, preko mosta, razlika u cijenama je značajna.

Koliko su vrtoglave cijene lijekova i medicinskih sredstava u BiH, najbolje znaju penzioneri i hronični bolesnici.
Mnogi kupuju i hljeb

“I ja sam jedna od tih, mada mi rijetko trebaju, ali pređem kad trebaju da kupim. Uz lijekove mnogi prelaze i zbog povrća i voća i hljeb mnogi kupuju”, kaže Tonka Jovičić, Udruženje penzionera grada Zvornika.

Visoka stopa PDV-a jedan je od ključnih razloga zašto su lijekovi u BiH skuplji nego u okruženju. Građani ističu da kupovinom u “komšiluku” uštede i po nekoliko maraka po samo jednom lijeku.

BHRT navodi da nisu uspjeli dobiti odgovore iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, na pitanje da li će biti snižavanja cijene lijekova u BiH i mogu li se marže ograničiti.

Ranije su istakli da bi do smanjenja cijena lijekova došlo kada bi se smanjio PDV ili uvela diferencijalna maloprodajna marža čiju visinu utvrđuju entitetska ministarstva zdravlja.

Pitanje bez odgovora
“Mi smo postavljali pitanje nekoliko puta i ministarstvu i nismo dobili adekvatan odgovor. Najvjerovatnije da su to neke transakcije koji imaju ovi koji se kod nas bave prometom lijekova”, rekao je Jovan Vasilić, Udruženje potrošača “Zvono” Bijeljina.

Dok se građani snalaze kupovinom lijekova preko granice, nadležni i dalje ne nude konkretna rješenja, a i ona predložena nemaju podršku.

Za razliku od BiH, zemlje u okruženju imaju opštu i posebnu poresku stopu po kojoj se tretiraju lijekovi.

Divlji konji u Livanjskom polju, koji se predstavljaju kao atrakcija tog kraja, u stvari su podivljali konji vrijednih srpskih domaćina koji su ih morali pustiti kada su usljed rata bili prinuđeni da napuste ognjišta na Kupresu, u Glamoču, Grahovskom i Livanjskom polju, rekao je Srni publicista Jovo Bajić.

Bajić je naveo da sve do završetka rata divljih konja na tom području nije bilo, niti ih je neko vidio i niti čuo za njihovo postojanje, te da se prava istina o njihovom porijeklu zaobilazi.

On kaže da je srpsko stanovništvo sa tog područja, koje je bilo izrazito stočarsko, bježeći ispred neprijatelja ostavljalo svoja stada i krda, koji su završili kao ratni plijen ali su se konji odmetnuli i spasili. Bajić je naveo da je ta populacija konja opstala i sačuvala se jer su životinje zajednice, ždrijebe se u čoporima, a vuk i medvjed im ne mogu ništa jer se zajedno brane tako što ne dozvoljavaju da im se priđe.

Kada su prvi Srbi počeli da dolaze u obilazak kupreških sela poslije dvije, tri godine, njihovih ljubimaca tamo više nije bilo.

“Oni su podivljali, odmetnuli se, otišli iz sela, grupisali se i našli za sebe najpovoljnije prostore, gde imaju vodu, šumu, gde je zaklonjeno, gde su pašnjaci i šume”, rekao je Bajić.

Ukazao je da je u tom periodu vjerovatno iskorijenjena i podvrsta kupreške pramenke, ovce izuzetnih karakteristika.

“Neke porodice imale su više od 1.000 ovaca. Kada su se Srbi povukli u oktobru 1994. godine došli su Hrvati i sve su to opljačkali. Govorilo se da se `zapadna Hercegovina zabelila od kupreških ovaca`. Oni su sve to potamanili, klali kao ratni plen trijumfalno”, ispričao je Bajić.

Napomenuo je da su srpske kuće na tom području bile opljačkane, ali čitave i nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, sve do 1997. godine, a onda su zapaljene da bi se trajno spriječio povratak Srba.

“Kuprešani koji su uz dozvolu i u pratnji Kfora u junu 1997. godine otišli u selo Vukovsko u pokušaju da pronađu i dostojno sahrane one koji su poginuli braneći ognjišta posvedočili su mi da su sve kuće bile čitave, ali kada su otišli naredni put ostalo je samo nekoliko kuća”, rekao je Bajić. U Vukovskom, koje je jedno od najljepših sela tog djela BiH, ove godine će prezimiti svega pet duša. Selo je prije Drugog svjetskog rata imalo 3.000 stanovnika.

Srbe su tamo skoro iskorijenili, ali srpski konji slobodno trče zemljom koja je vijekovima bila – srpska.

Na zvaničnim prezentacijama o populaciji ovih konja po pravilu se navodi da oni nisu izvorni divlji konji, nego su potomci podivljalih domaćih konja koji su služili u poljoprivredi sve dok ih u toj ulozi nije potisla mehanizacija pedesetih godina 20. vijeka kada su ostavljeni da žive sami, jer više nije bilo potrebe za njima.

Derivati na benzinskim pumpama širom BiH iznose u prosjeku oko 2,40KM. Na tome, izgleda, neće stati.

Rast cijena na svjetskom tržištu doveo je do poskupljenja goriva, ali tendencija rasta je i dalje prisutna, poručuju stručnjaci. Ponovni rast cijena goriva zavisi od zaliha derivata koje distributeri imaju i od kretanja cijena na berzi.

– Razlog rasta cijena je rast kotacija na evropskom tržištu, pogotovo dizelskog goriva koji je prouzrokovan geopolitičkom situacijom, uvođenjem sankcija određenim ruskim kompanijama, kao i napadima na rafinerije od strane Ukrajine. Prema trenutnim parametrima koje mi vidimo, kurs dolara i cijene na berzi, nažalost, možemo očekivati rast i preko ovih 2,40 KM – rekao je za ATV Đorđe Savić, predsjednik Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima privredne komore Republike Srpske.

Poskupljenje nafte i naftnih derivata dovešće i do porasta cijena prehrambenih namirnica, ističu iz Udruženja potrošača. Ali čak i kada nafta pojeftini na svjetskom tržištu, to se ne odražava na cijene na pumpama, a pogotovo ne prati cijenu osnovnih životnih namirnica.

– Imamo situaciju da je trgovcima stavljeno na volju da samostalno odlučuju koliko će i kada da poskupe, a u suštini i poskupljenje nafte u ovom slučaju im služi samo za izgovor da bi mogli da poskupe i cijene, ionako već skupih, osnovnih životnih namirnica – rekao je Dragan Jošić iz Udruženja za zaštitu potrošača “Reakcija”.

Ekonomisti upozoravaju da problem ekonomije Republike Srpske i BiH leži u oligopolu i tzv. “ljepljivosti cijena”. Kada jednom nešto poskupi, teško mu pada cijena, a kada treba da poskupi lako se kreće naviše.

– Problem, ili naslijeđena pojava ekonomije u Republici Srpskoj i BiH je da smo mi jako mali. Kod nas većina tržišta, uključujući i tržište nafte, je neka vrsta oligopola. Bez obzira što imamo i veliki broj malih pupmi, dominantnu poziciju na tržištu zauzimaju tri ili četiri kompanije. Mi nemamo ni pretjerano efikasne institucije koje bi istraživale i sprečavale oligopolsko ponašanje – rekao je ekonomista Marko Đogo.