Superjahta “Nord”, čiji je vlasnik najverovatnije ruski oligarh Aleksej Mordašov, koji je pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, krenula je da prelazi Ormuski moreuz, pokazuju podaci sajta za praćenje pomorskog saobraćaja (MarineTraffic).

Mordašov je predsjednik ruskog čeličnog i rudarskog giganta i smatra se za jednog od najbogatijih ruskih milijardera, a vrijednost jahte se procjenjuje na više od 400 miliona evra, prenosi Tanjug.

Jahta, koja ima dva heliodroma, krenula je rutom koja prolazi pored iranskog ostrva Larak, za koju se smatra da je koristi iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) za kontrolu pristupa moreuzu.

Američki Stejt department sankcionisao je Mordašova 2022. godine, zajedno sa njegove tri kompanije, njegovom suprugom i dvoje odrasle djece.

Dobitnik Nobelove nagrade kaže da bi čovečanstvo moglo da nestane brže nego što mislimo: Evo koliko godina još imamo

Ugledni teorijski fizičar Dejvid Gros vjeruje da čovečanstvo možda nema još mnogo vremena.

Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, koju je prije 22 godine podijelio sa Frenkom Vilčekom i Hjuom Dejvidom Policerom za otkriće asimptotske slobode u teoriji jake interakcije, govorio je za Live Science o realnoj opasnosti od nuklearnog rata, ali i o sve većem uticaju vještačke inteligencije.

Kratak rok
Prema njegovoj procjeni, malo je vjerovatno da će čovječanstvo opstati poslije 2060. godine.

“Čak i nakon završetka Hladnog rata, kada su postojali sporazumi o kontroli naoružanja, procjene su govorile da postoji oko jedan odsto šanse godišnje za izbijanje nuklearnog rata”, upozorio je Gros.

Dodaje da smatra da je ta vjerovatnoća danas bliža dva odsto, što znači da svake godine postoji šansa od jedan prema 50. Na osnovu takve računice, očekivani “životni vijek” čovječanstva bio bi oko 35 godina.

Ovakva procjena zasniva se na matematičkim modelima sličnim onima koji se koriste za izračunavanje poluživota radioaktivnih materijala.

Decenije pogoršanja
Gros ističe da se situacija značajno pogoršala u posljednjih nekoliko decenija, ukazujući na rastuće tenzije između zemalja poput Indije, Irana i Pakistana, kao i između Rusije i Ukrajine.

Posebno zabrinjava činjenica da u posljednjih deset godina praktično nije bilo novih međunarodnih sporazuma o nuklearnom naoružanju.

„Danas imamo devet nuklearnih sila. Već i tri su neuporedivo složenije od dvije“, naglasio je.

Čak i u hipotetičkom scenariju u kojem bi velike sile postigle trajni mir, Gros smatra da bi novi izazov predstavljala vještačka inteligencija.

“Međunarodni dogovori i norme se raspadaju. Oružje postaje sve sofisticiranije. Automatizacija, a možda uskoro i vještačka inteligencija, preuzeće kontrolu nad tim sistemima. Biće veoma teško oduprijeti se tome da AI donosi odluke, jer reaguje mnogo brže“, upozorio je.

Fokus na opstanku
On priznaje da je posljednjih godina posebno fokusiran na pitanje opstanka čovječanstva, više nego na napredak nauke i razumijevanje prirode.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da vještačka inteligencija ponekad može da „halucinira“, odnosno da generiše netačne ili pogrešne informacije.

Ipak, Gros podsjeća da je istorija pokazala kako globalna svijest i upozorenja naučnika mogu dovesti do zajedničkih akcija i rješenja, kao što je slučaj sa klimatskim promjenama.

„Mi smo ih stvorili, možemo i da ih zaustavimo“, zaključio je, misleći na nuklearno oružje, prenosi Nova.rs.

Ukrajina će u nedjelju obilježiti 40. godišnjicu najgore civilne nuklearne katastrofe u istoriji, nesreće u Černobilju, u trenutku kada je nuklearna elektrana ugrožena ratom, što donosi novi rizik od ispuštanja radioaktivnih materija.

Eksplozija u reaktoru broj četiri
Dana 26. aprila 1986. u 1:23 sati u noći, atomska jezgra reaktora broj četiri sovjetske nuklearne elektrane Černobilj, na sjeveru Ukrajine, otela se kontroli tokom sigurnosnog testa kojem su prethodile greške u upravljanju.

Eksplozija je raznijela zgradu, a u vazduh se podigao stub radioaktivnog dima. Nuklearno gorivo gorjelo je više od deset dana. Hiljade tona pijeska, gline i olova izbačeni su iz helikoptera kako bi se ugasio požar i ograničilo ispuštanje visoko radioaktivnih tvari.

Uzroci katastrofe
Prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), glavni uzrok katastrofe leži u “ozbiljnim nedostacima u dizajnu reaktora i sistema za zaustavljanje”, u kombinaciji s “kršenjima” operativnih procedura.

Radioaktivni oblak nad Evropom
U danima koji su uslijedili, radioaktivni oblak jako je zagadio Ukrajinu, današnju Bjelorusiju i Rusiju, a zatim kontaminirao Evropu. Prvo javno upozorenje izdala je tek 28. aprila Švedska, koja je otkrila porast radioaktivnosti na svojoj teritoriji.

IAEA je službenu obavijest o nesreći primila 30. aprila, no sovjetski šef države Mihail Gorbačov javno će je spomenuti tek 14. maja.

O broju žrtava i dalje se raspravlja. U septembru 2005. kontroverzni izvještaj UN-a procijenio je broj potvrđenih ili budućih smrtnih slučajeva u tri najpogođenije zemlje na 4000, dok je nevladina organizacija Greenpeace 2006. godine procijenila da je od posljedica katastrofe stradalo 100.000 ljudi.

Likvidatori i ljudska cijena
Prema podacima Ujedinjenih nacija, oko 600.000 “likvidatora”, kako su nazvani oni koji su učestvovali u čišćenju lokacije, bilo je izloženo visokim dozama zračenja.

Katastrofa je duboko uticala na percepciju javnosti o nuklearnoj energiji, podstičući snažan uspon antinuklearnih pokreta u Evropi.

Ruska okupacija Černobilja
Ruske snage ušle su elektranu prvog dana napada na Ukrajinu u februaru 2022. Zauzele su je bez borbe, nakon slanja desetina hiljada vojnika i stotina tenkova u Ukrajinu iz Bjelorusije, prenosi tportal.

Ruski vojnici iskopali su rovove i postavili logore u područjima poput “Crvene šume”, tako nazvane zbog boje koju je drveće poprimilo usljed zračenja uzrokovanog eksplozijom.

Preuzimanje kontrole nad elektranom koja više nije u pogonu izazvalo je strah da bi vojni incident mogao pokrenuti novu nuklearnu krizu.

Ruska vojska povukla se otprilike mjesec dana nakon početka rata, u sklopu povlačenja nakon neuspjelog pokušaja opkoljavanja i zauzimanja Kijeva pred ukrajinskim otporom.

Černobilj se nalazi oko 130 kilometara od Kijeva i dvadesetak kilometara od Bjelorusije.

Elektrana i novi rizici
Ostaci oštećenog reaktora prekriveni su unutrašnjim čeličnim i betonskim pokrovom, nazvanim “sarkofag”, koji je na brzinu izgrađen nakon katastrofe 1986., te modernim vanjskim omotačem pod nazivom Novi sigurni izolacioni luk (NSC).

Postavljena u periodu 2016–2017, ta metalna struktura, koja je prvobitno bila nepropusna, probijena je ruskim dronom u februaru 2025. godine.

U izvještaju objavljenom sredinom aprila 2026. godine, Greenpeace navodi da novi zaštitni omotač nije mogao biti “potpuno obnovljen” uprkos popravkama.

Prema toj nevladinoj organizaciji, to povećava rizik od ispuštanja radioaktivnosti u okolinu, posebno u slučaju urušavanja starog unutrašnjeg sarkofaga.

Zona isključenja i Pripjat
Područje oko elektrane evakuisano je u radijusu od 30 kilometara, postavši zona isključenja s napuštenim gradovima, poljima i šumama.

Ukupno su više od 2200 kilometara kvadratnih na sjeveru Ukrajine i 2600 kilometara kvadratnih na jugu Bjelorusije de facto postali mjesta neprikladna za ljudski život.

Prema IAEA, niko tamo neće moći sigurno živjeti narednih 24.000 godina.

Tri kilometra od elektrane nalazi se Pripjat, u kojem je 1986. živjelo 48.000 ljudi. Grad je potpuno ispražnjen i danas izgleda kao apokaliptičan grad duhova: zgrade koje propadaju, zarđali automobili u ostacima zabavnog parka, učionice pune bilježnica prepuštenih vremenskim uslovima.

Manji grad Černobilj, smješten petnaestak kilometara od elektrane po kojoj je dobio ime, također je evakuisan.

Prije ruske invazije 2022. bilo je moguće posjetiti lokaciju uz vodiča, no već gotovo tri godine zona je potpuno zabranjena za turiste.

Mjesto je de facto postalo golemi rezervat bujne prirode, prenosi Net.hr.