Termoelektrana Ugljevik večeras bi trebalo da bude na mreži, izjavio je generalni direktor “Elektroprivrede Republike Srpske” Luka Petrović.

“Imaju domaćeg uglja, a počeo je da dolazi i kupovni iz Prijedora. Dnevno je potrebno 6.000 tona, odnosno najmanje 150 kamiona”, rekao je juče Petrović Srni.

On je dodao kako je siguran da će imati kontinuietet u proizvodnji do 25. decembra.

Kako BN saznaje, radnici su uplašeni i tvrde da se radi o nekvalitetnom uglju koji im je obezbijedilo matično preduzeće.

“Pogledajte samo ovaj premium ugalj kojim planiraju da održe našu elektranu u životu”. naveli su naši izvori uz fotografiju koju su nam poslali.

Tvrde da se ugalj “mrvi” u ruci kao najfinija crnica!

“Ovo je idealno, ali za sadnju paradajza, cvijeća i proljećnu sjetvu. Čisti, organski humus za bašte”, navode radnici i dodaju da se radi o nekvalitetnom uglju, koji je već jednom izazvao havariju na termoelektrani u prethodnim godinama.

Berba voća, prvenstveno jabuke, na potkozarskim plantažama je pri kraju. Kruška je obrana ranije. Žetva kukuruza je u završnici, a jesenja sjetva žitarica u Lijevče polju i selima u brdskim krajevima uveliko traje.

U ovom periodu poljoprivrednici prave računicu tokom sezone obilježene velikom sušom i planiraju narednu godinu.

Zašto više od polovine jabuka i krušaka završava u preradi?

U Udruženju voćara Republike Srpske, sa sjedištem u Donjim Podgradcima, navode da je rod kruške i jabuke nešto lošiji od očekivanog, a šljive solidan. I ove godine, kaže Dragoja Dojčinović, predsjednik navedenog udruženja, problematični su kvalitet voća i otkup.

“Napokon je svima postalo jasno da se bez navodnjavanja ne može proizvesti kvalitetno voće. To je primarno, mada se svakako moraju uzeti u obzir i protivgradne mreže. U posljednjih nekoliko sezona imamo najezdu smrdibuba, insekta koji uništava plodove, a gotovo nemoguće ga je suzbiti. Zbog svih ovih problema, više od polovine kruške i jabuke je za industrijsku preradu”, kaže Dragoja Dojčinović.

U takvim okolnostima proizvodnja šljive je jednostavnija i profitabilnija. Ovaj sagovornik “Nezavisnih novina” ukazuje i na stalni problem otkupa.

“Ne pamtim sezonu bez problema. Ove godine, to su stalna neizvjesnost otkupa i niske cijene. Subvencije od 0,10 KM po kilogramu za jabuku i krušku su značajne, ali ne mogu bitnije poboljšati situaciju, zato što je cijena industrijske jabuke sada 0,25 KM po kilogramu, a kruške nešto više, ali takođe nedovoljno.”

Koliko je suša smanjila prinose kukuruza?

Za proizvođače kukuruza sezona je bila veoma loša. Na parcelama bez navodnjavanja rod je skroman te su ratari prinuđeni da ovu žitaricu pretvaraju u silažu za ishranu stoke, kako bi bar djelimično umanjili štetu i imali bilo kakvu korist. Novo Milanović, farmer i proizvođač kukuruza iz Cerovljana, koji je ove sezone imao 16 hektara, smatra da su uslovi proizvodnje žitarica sve teži i kompleksniji.

“Sjetva, žetva i drugi poljoprivredni radovi su drastično poskupjeli zbog cijena nafte, a proizvodnja postala neizvjesna zbog naglih klimatskih promjena. I navodnjavanje takođe poskupljuje proizvodnju”, smatra Milanović.

Na njegovim parcelama rod je prepolovljen zbog suše, a mogućnosti navodnjavanja nije bilo zbog nedostatka vode.

Može li navodnjavanje spasiti prinose?

Zbog toga stručnjaci u ovom sektoru pokušavaju na oglednim površinama pronaći sorte koje u sušnim uslovima mogu dati rod veći od sadašnjeg.

Anđelka Kuzmić, ministarka poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske, kazala je u Karajzovcima da su rezultati ogleda korisni i ohrabrujući. Ipak, navodnjavanje je označeno kao primarni zadatak, nezamjenljiv za dobre prinose u poljoprivredi.

Aleksandar Majkić, poljoprivredni inženjer iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, zaključio je da su ogledi na različitim lokacijama i sa različitom agrotehnikom pokazali da navodnjavanje u ratarstvu više nema alternativu.

Goran Šušnjar iz Karajzovaca, na čijoj parceli od četiri hektara je zasijan ogled sa 45 hibrida iz šest sjemenskih kuća, imao je prosječan rod od 12,5 tona po hektaru. Ogledne površine je navodnjavao, što je, kako kaže, povećalo troškove, ali smatra da bi bez navodnjavanja rod bio manji dvije do tri tone po hektaru. Proizvođači kukuruza u Lijevču takođe naglašavaju da je otkupna cijena od 0,44 KM po kilogramu nedovoljna, što je dodatni problem sa kojim se ne mogu izboriti.

Kako protiče jesenja sjetva u Lijevče polju?

Na području Gradiške, Laktaša i Srpca u toku je jesenja sjetva žitarica, a prema planu, ove godine ozimim usjevima biće zasijano oko 12.500 hektara. Najveći dio odnosi se na pšenicu, za koju je rezervisano 8.500 hektara, ječma na 2.000, a djeteline na 1.000 hektara. Manje površine odnose se na zob, raž, uljanu repicu i travu. Optimalni rokovi za sjetvu su u toku, a krajnji rok je sredina novembra.

Ječam je najvećim dijelom već zasijan, dok poljoprivrednici sada intenzivnije siju pšenicu. U Resoru za stručne usluge u poljoprivredi ukazuju na manjak vlage, neophodne za sjetvu. Ilija Nikolić iz Cerovljana sjetvu pšenice i zobi na 60 hektara počeo je 6. oktobra.

“Nastojimo ovaj važan posao završiti u optimalnom roku. Vremenske prilike nam za sada pogoduju, što je presudno za uspješnu jesenju sjetvu”, kaže Ilija Nikolić, jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača u okolini Gradiške.

Osim vremenskih uslova, na odluke ratara ove jeseni znatno utiču i troškovi proizvodnje. Poljoprivrednike su, uz uobičajene izazove u pripremi njiva i organizaciji sjetve, dočekale i 30 odsto više cijene vještačkog đubriva nego prošle godine, kao i goriva.

Koje sorte voća mogu bolje podnijeti klimatske promjene?

I voćari su u potrazi za novim sortama jabuke i kruške koje se bolje prilagođavaju klimatskim promjenama. Na oko 800 hektara, 300 registrovanih voćara, najvećim dijelom uzgaja sortu jabuke ajdared, koja, prema mišljenju Dražena Čekića iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, nije naročito tražena u Evropi, ali jeste na domaćem tržištu.

Voćari u Potkozarju takođe uzgajaju jabuke zlatni delišes, jonagold i greni smit.

“Posljednjih godina proizvodnja je otežana zbog klimatskih promjena, ali Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srpske brojnim podsticajima pomaže voćare”, ističe Čekić.

(Nezavisne) Foto: BN

Danas je Sveta Petka, veliki ženski praznik koji se u srpskim domovima dočekuje sa mnogo pobožnosti. Naši stari su vjerovali da ovaj dan treba sačuvati samo za iskrenu molitvu, a sve što radite na taj veliki dan „vezujte za nebo“.

Jedna stvar se tog dana smatra grijehom koji se ne prašta lako.

Žene bi trebalo da se posvete molitvi i dobrim djelima, za zdravlje i sreću svoje porodice i djece. Ko to zanemari, rizikuje mir u kući.

Šta se na Svetu Petku nikako ne smije raditi

Na Svetu Petku se ne rade teški fizički poslovi. Ruke tog dana miruju, a misli i duša svode se samo na molitvu. Nema pranja, ribanja ni teškog rada u dvorištu, jer se vjeruje da taj trud ne donosi blagoslov.

Oni koji imaju zdravstvenih problema trebalo bi da se umiju osveštanom vodom iz crkve ili sa izvora Svete Petke koji se nalazi u okolini Beograda. Pored hramova posvećenih ovoj svetiteljki često teku izvori ljekovite vode, a ljudi je uzimaju sa vjerom da će im zaliječiti rane i sačuvati ih od bolesti.

Običaj je i da vjernici kod kuće zapale tamjan, okade svaku sobu i cijeli dan provedu u molitvi. Miris tamjana koji se širi stanom za mnoge je prvi znak da je praznik počeo.

Iz svega ovoga se vidi šta je stvarno važno. Zabrana rada nije kazna nego poziv da se zastane. Jedan dan u godini oslobađa se od obaveza da bi se ostavilo mjesta za porodicu, molitvu i brigu o djeci. Zato stari kažu da domaćica koja tog dana miruje čuva zdravlje cijele kuće.

Dva datuma koja pravoslavci ne propuštaju

Sveta Petka se praznuje 27. oktobra, a prenos njenih moštiju iz Bugarske u Srbiju obilježava se 8. avgusta. Oba datuma imaju posebno mjesto u crkvenom kalendaru.

Sveta Paraskeva rođena je u Epivatu, kod grada Kalikratije u Maloj Aziji, krajem desetog ili početkom 11. vijeka. Poticala je iz bogate i pobožne porodice. Imala je brata Jevtimija, koji se veoma mlad zamonašio i kasnije postao episkop Maditski.

Pobožna je bila još kao djevojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu. Kada su joj roditelji umrli, poželjela je podvižnički život. Napustila je roditeljski dom i otišla u Carigrad, gdje se zamonašila u crkvi Svete Sofije, a zatim se uputila u Jordansku pustinju.

Prema predanju, Sveta Petka je mnoge godine provela u pustinji, u postu, molitvi i samoći. Predanje kaže i da joj se u snu javio anđeo i poslao je nazad u otadžbinu da širi Hristovu vjeru. Zato je na ikonama vidimo u monaškoj odjeći, sa krstom u ruci.

Dugo putovanje moštiju Svete Paraskeve

Na njenom grobu događala su se čuda. Bugarski car Jovan Asen je 1238. godine, kako jedni kažu oteo, a drugi tvrde samo prenio, mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo. Kada su Turci osvojili Bugarsku, mošti su po naređenju sultana Bajazita prenesene u moldavski grad Jaši.

Kneginja Milica uspjela je 1396. da izmoli svetiteljkine mošti i sahrani ih u crkvi Ružici na Kalemegdanu. Sultan Sulejman Drugi odnio je mošti svete Paraskeve 1521. u Carigrad.

Konačno, 1641. godine carigradski patrijarh Partenije poklonio ih je moldavskom knezu Vasiliju Lupulu. On ih je prenio u Jaši i položio u crkvu Sveta tri jerarha, gdje se nalaze i danas.

Ovo putovanje kroz vijekove govori koliko je Sveta Petka bila važna. Carevi, sultani i kneginje željeli su da njene mošti budu kod njih. Za Beograd je ostala posebno vezana, preko Ružice i izvora koji i danas privlači vjernike.

Kada vam se Sveta Petka javi u snu

Prema narodnom vjerovanju, Sveta Petka se vjernicima često javlja u snu iz dva razloga. Može da donese utjehu i dobre vijesti, a može da bude i upozorenje da pravimo greške, prenosi Krstatica.

U oba slučaja, ako vam ova svetiteljka dođe u san, to može samo izaći na dobro. Upozorenje je prilika da se nešto ispravi, a utjeha znak da niste sami.