Connect with us

Svijet

Da li je Srbija prije bombardovanja nudila Amerikancima da uđe u NATO?

Američki ambasador u Beogradu Kristofer Hil prisjetio se razgovora sa Milanom Milutinovićem i Slobodanom Miloševićem.

Američki ambasador u Beogradu Kristofer Hil otkrio je zašto mu je “pala vilica” kada je sa nekadašnjim predsjednikom Srbije Milanom Milutinovićem ali i kakvo je mišljenje imao o Slobodanu Miloševiću.

Govoreći o raspadu Jugoslavije, Hil kaže da je mislio da će ekonomske tenzije biti najveći problem, ali se ispostavilo nešto potpuno drugačije.

“Iskreno, tada smo smatrali da će ekonomska pitanja biti najveći problem u držanju zemlje na okupu. Ja sam radio u ekonomskom odjeljenju, i redovno smo upoređivali dohodak po glavi stanovnika u različitim krajevima Jugoslavije. Sjećam se da kada biste uzeli dohodak po glavi stanovnika u državnom sektoru na jugu, recimo u Uroševcu, i dohodak nekoga iz Slovenije – bili su jednaki. To je značilo da je Slovenija slala mnogo novca južno. To nam je djelovalo neodrživo i mislili smo da treba obratiti pažnju na privredu. Mene je u tom smislu potpuno iznenadilo ponovno pojavljivanje etničkih rivalstava koja su na kraju dovela do raspada političkog sistema i njegove nemogućnosti da se suoči sa njima. Taj politički sistem nije uspio da se odmakne od komunističkog navijanja koje je uključivalo mnogo onoga što nije bilo istinito – ljudima je govoreno da je nešto istina, a nije bilo. Nismo vidjeli da će se tako desiti. Vidjeli smo ekonomske tenzije, a ispostavilo se da će ekonomske tenzije biti najmanji problem”, rekao je Hil u intervjuu za Nedeljnik.

Prisjećajući se razgovora sa Slobodanom Miloševićem, Hil kaže da je on bio “veoma razuman kada je riječ o dijalogu”.

“Sa njim je bilo lako pričati. Povremeno bi bilo frustrirajuće što bi govorio neke stvari i mislio da ćete povjerovati u njih. Znali smo da nije glup, pa smo se pitali da li misli da smo mi glupi. Jer nije postojalo nijedno drugo objašnjenje što bi govorio te stvari”, rekao je Hil.

Američki ambasador je i objasnio svojevrsnu urbanu legendu prema kojoj mu je Milan Milutinović u vrijeme Rambujea (pregovori – mirovna konferencija o Kosovu, održani u februaru 1999. godine) rekao – Kris, hajde da uđemo u NATO.

“Ne nikada nije to tako rekao. Ono što je rekao je otprilike ovako: ‘Znamo da imate problema da nađete nove lokacije za stacioniranje NATO i američkih trupa, jer vas Evropljani više ne žele. Zato vas i zanima Kosovo, svjesni smo toga. Pa hajde možda da poradimo na tome’. Bio je to jedan od trenutaka u diplomatiji kada vam vilica padne. Kada ne možete da povjerujete šta ste upravo čuli. No, u svakom slučaju nisam vjerovao da on veruje u to, a prilično sam siguran da nije ni on”, rekao je Hil.

“Izdajniče, smijenjen si”
Podsjećanja radi, o Rambujeu je svojevremeno govorio i prof. Vladan Kutlešić, koji je sa srpske strane bio zadužen da vodi tajne pregovore o pravnoj budućnosti Kosova i pojačanoj autonomiji.

“Godinu dana prije Rambujea, u Beogradu, u apsolutnoj tajnosti, mi počinjemo razgovore sa Amerikancima o Kosovu. O tome znaju samo četiri čovjeka. U veoma dobroj i konstruktivnoj atmosferi, u februaru 1998. došao je Džim O’Brajan, specijalni savjetnik Medlin Olbrajt i jedan od ljudi od njenog najvećeg povjerenja. On je boravio u Beogradu neprekidno od februara do maja 1998. godine i nas dvojica smo radili na tekstu koji je trebalo da riješi status Kosova. Polako smo radili, nikakve rokove nismo imali. Moram da kažem da je on vrhunski pravnik. U tom periodu samo je nakratko otišao u SAD, na petnaestak dana, jer mu se rodila ćerka, poslije čega se vratio. Do 1. jula smo imali urađen samo početak sporazuma i govorili o konturama konačnog teksta. Naš rad je išao u pravcu proširivanja autonomije Kosova. Došli su onda godišnji odmori, Džim se vratio u SAD uz dogovor da u avgustu nastavimo. Ipak, do toga nikada nije došlo, jer se na terenu desilo nešto što ja i dalje ne znam, ali nešto što je srušilo dobru atmosferu nas i Amerikanaca i prekinulo rad. Od tada nema saradnje i posao staje sve do Rambujea”, rekao je svojevremeno Kutlešić za Nedeljnik.

On i O’Brajan su dakle radili na pravnom sporazumu dok su u isto vrijeme u Beogradu, takođe, u tajnosti radili Milan Milutinović i Kristofer Hil, po pitanju vojno-policijske akcije na Kosovu.

“I nekad dođemo ranije i čujem šta pričaju. Mogu da tvrdim i da potpišem da se Hil sa velikom naklonošću, razumijevanjem i savjetodavno obraćao Milutinoviću o tome kako da se sprovodi akcija na Kosovu, ali mu je istovremeno stavljao ograničenja koja su sadržana OEBS pravilima o unutrašnjim sukobima. I onda ja čujem, mogu da citiram šta sam čuo: Milane, ne smije zeleno da bude na terenu, samo plavo. Značilo je da ne smije vojska tu da bude, nego policija. ‘Ako nema dovoljno plavog, farbaj zeleno u plavo’. ‘Ne smije avijacija, smiju helikopteri’, ‘ne smiju tenkovi, smiju BPR-ovi, ništa preko 80 mm’. To su bila pravila OEBS-a koja su Amerikanci tražili da se poštuju”, prepričava Kutlešić.

Kutlešić, koji bio član državne delegacije na ovim mirovnim pregovorima, priča kako je tamo ponovo sreo svog starog poznanika Džima O’Brajana.

“Onda počinje Rambuje. I mene stavljaju u delegaciju. Država stavlja politički drugorazrednu delegaciju. To mi je bilo čudno. A na još jednom primjeru mi je bilo još čudnije. Na odlasku na aerodrom, bila je subota, Gorica Gajević me zove kod nje, iako nisam član SPS. Ja dolazim kod nje i ona u suzama, drhtavom rukom mi uručuje koverat i kaže ‘od prijatelja za porodicu’. I plače, njoj je jasno, ali meni nije jasno i shvatim da je novac. Na aerodromu ću dobiti to isto od policije, sa garancijom da će mi čuvati djecu. Ništa ne traže zauzvrat. Ja iz tog zaključujem da je bio strah državnog vrha šta će se dogoditi”, kaže Kutlešić i nastavlja:

“U dvorcu smo bili zaključani. Ništa se ne radi. Rukovodstvo konferencije, Petrič i Majorski traže da se odmah piše, a mi tražimo da se utvrde principi. I ništa se ne radi tri dana. Trećeg dana, ja vidim u hodniku Džima. Mahnem mu, mahne on meni i kasnije za večerom priđemo jedan drugom. Džim kaže: ‘Vladane, hajde da radimo, ovdje se ništa ne radi.’ Ja mu kažem da nemam ovlašćenje, jer sam sad samo član delegacije. On kaže: ‘Okej, ali da znaš da nije dobro.’ Poslije dva dana, on kaže: ‘Ovo definitivno nije dobro, hajde da krenemo gdje smo stali u julu.’ Ja kažem – okej. Došao je kod mene u sobu oko 22.30 i nas dvojica smo počeli rukom da pišemo tekst sporazuma bez vojnog dijela. Tekst sporazuma je bio na nivou slabijem od amandmana iz 1974, ali je podrazumijevao pojačanu autonomiju, sa paralelnim institucijama i belgijskim modelom federalizma. Ta pojačana autonomija je predviđala i podjelu policijskih poslova po američkom modelu: savezna i pokrajinska policija. Bio je to prihvatljiv model”, objašnjava Kutlešić.

On dalje prepirčava kako su se stvari dešavale redom.

“Kad smo završili, bilo je oko pola četiri ujutru, Džim mi kaže: ‘Meni se ovo sviđa, probudi svoju delegaciju, ja ću moju.’ To mi je pokazalo da je on u stvari bio glavni na cijeloj zapadnoj strani. Mi ih sve probudimo i onda je on govorio, ja sam ćutao. Mene je samo Ratko Marković podržao, Šainović i Štambuk su ćutali. Džim kaže: ‘Ovo je solidna osnova za razgovor, ja ovo šaljem za Vašington, vi šaljite za Beograd, vidimo se večeras.’ Ja sam otišao da spavam. Te večeri oko pola devet je stigao kripto telegram koji je potpisao ministar spoljnih poslova Žika Jovanović. Pisalo je: ‘Izdajniče, smijenjen si. Dolazi Milan Milutinović da preuzme pregovore.’ Ja pošaljem Miloševiću šifrovani telegram: ‘OK, ja se vraćam za Beograd’, a on mi vrati šifru da budem tu i da niko ne smije da me dira. Ali Milutinović je odbio taj tekst sporazuma. Ništa me nije ni pitao, niti razgovarao o tome. I onda smo dobili razvoj situacije koja je dovela do bombardovanja”, kaže Kutlešić.

(MONDO)

Related Topics:

Svijet

ŠVEĐANI KUPUJU HRANU ZA SLUČAJ RATA: “Nabavila sam ćebad i grijalicu, napravila zalihe u svojoj kući na selu”

Šveđani se snabdijevaju hranom za slučaj izbijanja rata, a vlasti podstiču mjere za povećanje pripravnosti i kolektivni odgovor društva na potencijalnu krizu.

Švedska je krajem septembra održala godišnju Sedmicu pripravnosti, tokom koje vlasti nastoje da podignu svijest o odgovornosti građana kao dio strategije “totalne odbrane” zemlje.

Strategija je oživljena 2015. godine, nakon što je Krim pripojen Rusiji, a uvedene su i dodatne mjere, uključujući imenovanje ministra za civilnu odbranu, poslije izbijanja otvorenog rata u Ukrajini 2022. godine.

Ideja je da se mobiliše cijelo društvo, od vlasti do građana i preduzeća, da bi se kolektivno oduprli oružanoj agresiji, uz održavanje osnovnih funkcija.

Sirka Petrikovska (71) rekla je agenciji AFP da ozbiljno shvata mogućnost izbijanja sukoba i da se priprema koliko može.

– Kupila sam šporet za kampovanje. Pohađala sam kurs o konzerviranju na staromodan način, za konzerviranje povrća, mesa i voća koje potom traje 30 godina bez frižidera – rekla je Petrikovska.

Ona je dodala da je nabavila dodatnu ćebad i grijalicu na gas, te da je napravila zalihe u svojoj kući na selu.

U Švedskoj je fokus na individualnoj odgovornosti i svi su podstaknuti da naprave dovoljne zalihe hrane za samostalan život najmanje sedam dana bez spoljne pomoći u slučaju krize.

To znači da resursi u početku mogu biti usmjereni prema starijim i bolesnim osobama, dok društvo ima vremena da se prilagodi da bi svi mogli da dobiju pomoć, piše Švedska agencija za hranu na svojoj veb-stranici.

Vlasti su objavile listu preporučenih namirnica koje imaju visok sadržaj masti i proteina i koje se lako čuvaju.

Lista uključuje pastu, sušeno meso ili ribu, džem, čokoladu, pire krompir, mlijeko u prahu i keks.

Nastavi čitati

Svijet

STRUČNJACI UPOZORAVAJU: Najvećoj nuklearnoj elektrani Evrope prijeti katastrofa

Nuklearna elektrana Zaporižja u Ukrajini već deseti dan zaredom radi bez spoljnog napajanja, što stvara sve rizičniju situaciju, upozorili su stručnjaci.

Krizu je juče u svom obraćanju komentarisao i ruski predsjednik Vladimir Putin, okrivljujući Ukrajinu, prenosi Kyiv Independent.

Stručnjaci navode da je opasnost u najvećoj nuklearnoj elektrani u Evropi stvarna. Ukrajinski državni operater Energoatom upozorio je da dizelski generatori, koji trenutno napajaju postrojenje, služe samo za kratkotrajnu hitnu upotrebu. Njihov kvar mogao bi dovesti do gubitka kontrole nad bezbjednosnim sistemima, prenosi Avaz.

Predsjednik Volodimir Zelenski je još 30. septembra situaciju opisao kao “kritičnu”, napominjući da je jedan od generatora već otkazao. Najmedin Meškati, profesor s Univerziteta Južne Kalifornije, potvrdio je da generatori “nisu dizajnirani za rad u tako dugom periodu”.

– To je rizična situacija jer su hitni generatori veliki strojevi i lako se mogu pokvariti. Pouzdani su, ali zahtijevaju stroge mjere održavanja zbog trošenja – rekao je Meškati. Dodao je: “Ne bih se iznenadio ako se neki od njih pokvare nakon ovog perioda rada.”

Ukrajinsko Ministarstvo energetike naglašava da ruske snage ne provode planirane popravke i održavanje, što može dovesti do nuklearne ili radijacijske nesreće sa prekograničnim posljedicama.

– Nijedna nuklearna elektrana na svijetu nikada nije bila u istoj situaciji kao NE Zaporižja, i nemoguće je bilo šta predvidjeti – izjavio je portparol ministarstva.

Optužbe za sabotažu
Elektrana je pod ruskom okupacijom od marta 2022. Iako su šest reaktora ugašeni, postrojenju i dalje treba električna energija za hlađenje kako bi se spriječio nuklearni incident. Navodi se da su ruske trupe 23. septembra pogodile dalekovod, prekidajući vezu elektrane s ukrajinskom mrežom, što predstavlja deseti i najduži prekid od početka rata.

Dok ruski državni mediji krive Ukrajinu, Greenpeace Ukrajina je 1. oktobra objavio istragu koja pokazuje da nema dokaza o vojnim udarima u blizini dalekovoda.

Nuklearni stručnjak Greenpeacea Jan Vande Pute kazao je da Rusija može popraviti liniju “u roku od nekoliko sati”.

– Ali oni to ne čine. Stvorili su krizu i žele je koristiti kao političku strategiju. To je vrlo precizna sabotaža – rekao je Vande Pute.

Strategija nuklearne ucjene
Predsjednik Zelenski tvrdi da “Rusija namjerno stvara prijetnju radijacijskih incidenata”. Vande Putte upozorava da situacija dugoročno ostaje ozbiljna.

– Oni (Rusi) mogu dopustiti da se kriza pogorša i koristiti nuklearnu ucjenu. To je njihova strategija – dodao je.

Dmitro Orlov, gradonačelnik Energodara, istakao je da su ruske snage vršile pritisak na osoblje, pretvarajući postrojenje u vojnu bazu. “Nuklearna elektrana više nije energetsko postrojenje, već vojna baza s jasnim ciljem – međunarodnim pritiskom”, kazao je Orlov.

Ciljevi i reakcije svijeta
Ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha 2. oktobra rekao je da Rusija namjerno drži elektranu isključenom, pripremajući je za spajanje na vlastiti energetski sistem. Greenpeace je objavio izvještaj koji, na bazi satelitskih snimaka, sugeriše da Rusija želi ponovo pokrenuti jedan od reaktora i spojiti mrežu na okupirane teritorije.

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je u kontaktu s obje strane kako bi omogućila brzo ponovno spajanje elektrane na mrežu. Evropska unija pozvala je Rusiju da “odmah prekine sve vojne operacije oko nuklearne elektrane” i povuče svoje trupe, osudivši napad kao ilegalan.

Nastavi čitati

Svijet

IZRAEL TVRDI: Nijedan od 40 brodova flotile za Gazu nije prevozio humanitarnu pomoć

Nijedno od 40 plovila uključenih u Globalnu flotu Sumud, koju je Izrael presreo na Jom Kipur, nije prevozilo humanitarnu pomoć, saopštilo je danas izraelsko Ministarstvo spljnjih poslova.

Kako piše Jerusalem Post, ministarstvo je takođe objavilo video izraelske policije u kojem portparol Dean Elsdunne pokazuje prazan unutrašnji prostor jednog od najvećih brodova iz flote.

Portparol ističe da “potpuni nedostatak pomoći objašnjava zašto su organizatori odbili ponude Izraela i više zemalja da se pomoć preda direktno, čime bi se izbjegao ulazak u aktivnu ratnu zonu i kršenje zakona”.

“To nikada nije bilo pitanje pomoći Gazi. Radilo se o naslovnicama i popularnosti na društvenim mrežama”, rekao je Elsdunne u videu.

Bacanje humanitarne pomoći u more
Na društvenoj mreži X ranije ove sedmice objavljen je video u kojem jedan od aktivista flotile humanitarnu pomoć – koja se nalazi u plastičnim flašama- baca u more.

“Ovo je humanitarna pomoć. Bacićemo je u more u slučaju da nas ‘pozdrave’ vojnici okupacije”, naveo je u videu.

Među humanitarnom pomoći bačenoj u more nalazili su se lijekovi, hrana i osnovne potrepštine, tvrdi aktivista.

Nova flota kreće prema Gazi
Odvojeno od toga, još jedna flota sada je na putu prema Pojasu Gaze, objavili su na društvenim mrežama iz Sumud Flotile.

Koalicija Slobodne Flotile potvrdila je da je brod pod imenom “Conscience” u srijedu isplovio iz Italije s oko 100 ljudi koji se, kako se navodi, predstavljaju kao aktivisti. Grupa tvrdi da su mnogi među njima i “zdravstveni radnici i novinari”.

Još osam brodova isplovilo je iz Italije prije gotovo sedam dana, a prema podacima praćenja uživo na internetu, svih devet brodova trenutno se nalazi u blizini Krete, prenosi Index.

Ben-Gvir: Učesnici flote trebaju u zatvor
Ministar nacionalne bezbjednosti Ben-Gvir izjavio je u videu objavljenom na X-u da je odluka premijera Benjamina Netanjahua “da omogući pristalicama terorizma iz flote da se vrate u svoje zemlje – greška”.

“Mislim da ih treba zadržati ovdje u izraelskom zatvoru nekoliko mjeseci, kako bi osjetili miris krila u kojem borave teroristi. Uostalom, ne može biti da ih (izraelski premijer Benjamin Netanjahu, op. a.) stalno šalje nazad u njihove zemlje, što ih podstiče da se vraćaju uvijek”, rekao je Ben-Gvir.

Nastavi čitati

Aktuelno