Connect with us

Banjaluka

Gajo iz Knina poručio s Trga Krajine: Tražim porodicu koja nam je pomogla

Gajo Radmilović rođen je u mjestu Žegar u opštini Obrovac. Kao i hiljade njegovih komšija, prijatelja i sunarodnika, u vrtlogu rata, napustio je svoje rodno mjesto avgusta 1995. godine.

Tada je imao samo 11 godina. Iako još kao dječačić, ipak se kaže, sjeća tog mučnog prizora na banjalučkom Trgu Krajine.

Tih avgustovskih dana 1995. nekoliko desetina hiljada Srba iz nekadašnje RSK tražilo je utočište, pomoć, vodu, hranu ili samo put koji vodi dalje.

Pamtiće kaže, do kraja života dobre ljude koji su tada pomogli njegovim roditeljima i njemu. Prišli su im, primili ih u svoju kuću, nahranili, pružili utočište.

Da dođu sebi, da se saberu, odmore, okrijepe i odluče šta i kako dalje. To im kaže nikada neće zaboraviti. Ipak, ti dani bili su košmarni za Srbe iz Kninske krajine, a on tek dječačić koji je želio samo jedno, topli dom. I sretno djetinjstvo.

Ne sjeća se veli imena tog dobrog čovjeka, niti imena članova dobročiniteljske porodice koja im je tog košmarnog dana pomogla, a tako bi volio saznati o kome je riječ.

Odlučio se stoga na neobičan gest. Izradio je transparent na kojem je bilo napisano da traži porodicu koja im je pomogla, te u narodnoj nošnji Kninskog kraja prošetao Trgom Krajine, obrativši se medijima, u želji da prenesu poruku sa ovog neobičnog događaja, jednog od najemotivnijih, koji se ikada desio u centru Banjaluke.

Tražim porodicu koja me primila te 1995 godine, pisalo je na transparentu, dok smo prilazili deliji u narodnoj nošnji koji je plijenio pažnju naših sugrađana.

Kaže da mu je dugo trebalo da se odluči na ovaj korak, da je dugo, dugo razmišljao, ali da je želja da pronađe porodicu koja im je pomogla, kada je njemu i njegovoj proodici bilo najteže, ipak prevagnula.

“Imao sam samo 11 godina, kada smo došli u Banjaluku, na ovaj Trg, tu smo, sjećam se dobro, primljeni od jedne porodice. Oni su došli po nas automobilom. Bili smo ja, moj brat Miloš, sestra Kristina, brat od tetke Bojan, moja majka Milica, tetka Stana i tetak Peđa. Taj čovjek nas je dveo u svoju kuću, pružio nam hranu, piće, da bi došli sebi od tog puta, od sve te naše muke, zato sam želio da ovim putem apelujem da ako iko išta zna o toj porodici, i ako me prepoznaju, da se javi. Mi smo tada imali automobil Lada Samara, kninskih registarskuh tablica. Volio bih da stupim u kontakt, da se odužim, ako ikako mogu tim ljudima, toj porodici”.

Sjeća se kaže da je već padao mrak. Stigli su na Trg Krajine, na kojem su bili parkirani kamioni sa hranom. To je bila tolika gužva kao da se cijeli Knin sjatio u Banjaluku, zbori Gajo Radmilović

“Mi smo nekako stigli među zadnjima. Bila je tolika gužva da, sjećam se dobro, nismo mogli da dođemo do hrane. Onda se pojavio taj čovjek. U nekim četrdesetim godinama. Mi smo stajali na Trgu, nas troje djece. On nas je pozvao da krenemo za njim do njegove kuće da se malo oporavimo, jer je bilo vidno da smo bili izbezumljeni, da više ne znamo ni kuda idemo, ni šta tu radimo. Tada nismo znali ni za mnoge članove naše porodice. Taj čovjek nas je odvezao svojim automobilom svojoj kući, gdje smo se oporavili, okrijepili, gdje nas je utješio, ponudio nam svoj dom, i hranu, piće, odjeću”, zbori u grču Gajo Radmilović.

“Tu noć ne mogu nikako da zaboravim. Nisam mogao da spavam. To je bio za mene košmarni film”, kaže Gajo.

Prisjeća se, da im je taj dobri čovjek, tada ponudio, da se preko policije potraži neko utočišta za njih, da se pokušaju pronaći i ostali članovi porodice, pojašnajvajući zašto se na kraju ipak odlučio na ovaj korak.

“U zadnje vrijeme sam počeo često da sanjam tu kuću, tu djecu, teško mi je pričati o tome, baš teško”, kaže Gajo Radmilović kazavši da se svakog petog avgusta sjeti te dobre porodice iz Banjaluke sjeti se Petrovca, tragedije koja je zadesila naš narod te 1995. godine.

“Eto, na kraju, uz Božju pomoć, mi smo uspjeli da se vratimo svojoj kući, na našu imovinu, na našu djedovinu”, zbori Gajo Radmilović, poželjevši samo jedno, da ako je ikako mogiuće stupi u kontakt sa ljudima koji su njemu i njegovoj porodici puno pomogli.

Prisjeća se kaže često te kuće, možda bi ju čak prepoznao.

Sjeća se onoga što je kao dječačić zapamtio. Sjeća se da je bila na sprat, da je na spratu živio njegov brat, vrata su bila drvena sa žutim staklom, u kuhinju se ulazilo lijevo, koliko je kao dječačić zapamtio u tom košmaru. “Ja sam ovo planirao i ranije da uradim, ali nekada nisam mogao, pa nisam imao vremena, teško mi se bilo na sve ovo odlučiti, sjećam se cijelog tog puta od Drvara do Grahova, naših ljudi koji su izgubili svoje živote, zbog čega, i da li je to tako moralo biti”.

Dolazak u Banjaluku bio je strašan. Naviru sjećanja. Sjećam se prelaska preko Vrbasa, to ne može da se opiše riječima, ljudska nesreća. To dozivanje, i danas čujem. Dozivanje tih ljudi, sine, brate, zovu…

Tu je bila policija, vojska, oni su nama davali hranu i vodu, iako je nemoguće taj toliki narod namiriti sa hranom i vodom. To je bilo 50.000 ljudi na ovom Trgu, koji je tada bio, čini mu, veći, ili sam ja bio manji pa mi je to tada sve bilo veliko.

Sjećam se Boske, ovo drveće, mislim, da tada nije bilo. Sada proživljavam tu svoju tragediju ponovo, samo s jednom željom, da pronađem te dobre ljude, kaže na kraju Gajo Radmilović koji sada živi i radi u Kninu, prenosi ELTA TV.

Related Topics:

Banjaluka

BORBA ZA ŽIVOT! Banjalučanka Jelena iz Kanade MOLI ZA POMOĆ – transplantacija bubrega joj je JEDINA NADA!

​UG Humanitas nakon ličnog obraćanja Jelene Karajice, rođene Banjalučanke koja se danas nalazi u Kanadi, pokreće humanitarnu akciju za prikupljanje sredstava za njeno hitno liječenje. Akcija zvanično počinje 5. juna i traje do 31. jula 2025. godine.

Jelena (1983) je teško oboljela, a iza nje su mjeseci borbe s nizom izuzetno ozbiljnih dijagnoza. Ima primarni sklerozirajući holangitis u kontekstu moguće Kronove bolesti, cirozu jetre, uznapredovalo hronično oboljenje bubrega sa potvrđenom nefrokalcinozom, dijalizu tri puta sedmično, osteoporozu sa višestrukim patološkim prelomima, animalnu anemiju, umbilikalnu herniju i niz drugih komplikacija. Zbog progresivnog pogoršanja njenog stanja, jedina nada za nastavak života jeste hitna transplantacija bubrega.

U nastavku prenosimo njeno pismo, koje ne ostavlja nikoga ravnodušnim:

“Poštovani,

Moje ime je Jelena Karajica. Rođena sam 02.06.1983. godine u Banjaluci, gdje sam i živjela do svoje 19. godine. Zatim sam, vođena poslednjom željom svoje majke, koja je na žalost preminula od karcinoma, otišla u Kanadu da nastavim studije.

U februaru 2024. godine suočila sam se sa za mene do sada najtežom dijagnozom – hronično otkazivanje bubrega. Obavljena biopsija bubrežnog tkiva pokazala je da su od 32 uzorka tkiva, 28 uzoraka trajno oštećeni. Jedine opcije da nastavim svoj život su odlazak na dijalizu tri puta sedmično, po četiri sata, i transplantacija bubrega. Zbog pridruženih bolesti, a to su težak oblik Kronove bolesti, sindrom iritabilnog crijeva, ciroza jetre i aplastična anemija te gubitak mišićne mase, u potpunosti mi je onemogućeno kretanje. Zbog izuzetno niskog pritiska koji je sklon oscilacijama, dijalizu podnosim mnogo lošije od očekivanja ljekara.

Naposljetku, moj život je zaista ugrožen i jedina nada mi je transplantacija bubrega. U Kanadi se na transplantaciju bubrega čeka minimum šest godina, i svega 20% oboljelih dobiju tu priliku. Nažalost, prema mišljenju nefrologa u Otavi, ja nemam ni blizu toliko vremena na raspolaganju, i moja jedina šansa za život je hitna transplantacija bubrega. Prema predračunu bolnice u Turskoj, za operaciju i rehabilitaciju potrebno je 175 000 evra.

U Banjaluci, gdje su mi bliski i dragi prijatelji i porodica, organizovane su humanitarne akcije, utakmice, kao i platforme za prikupljanje novca. Uz svu dobru volju mojih divnih Banjalučana, skupljen je novčani iznos od 32 000 KM. Beskrajno sam zahvalna za njihovo dobročinstvo, ali na žalost, potrebna su mi dodatna sredstva, tačnije, 150 000 evra.

Budući da mi se zdravlje svakim danom sve više pogoršava i da mi je jedina šansa za nastavak života hitna transplantacija bubrega, a da dosad prikupljena novčana pomoć za istu nije dovoljna, obraćam se i Vama, sa velikom nadom u Vašu humanost i solidarnost. Bila bih Vam veoma zahvalna ukoliko biste skratili moj strah i neizvjesnost te podržali moju svakodnevnu i dugotrajnu borbu, koja se sada pretvorila praktično u bitku za život. Razumijem da se radi o ogromnoj sumi novca, samim tim, svaka pomoć je dobrodošla.”

Kako pomoći Jeleni:

Svi koji žele pomoći Jeleni Karajici u njenoj borbi za život, mogu to učiniti na sljedeće načine:

Uplatom sredstava na račun Udruženja građana „Humanitas“:

Broj računa: 5551000062303262 – Nova banka a.d. Banja Luka

Putem PayPal aplikacije: paypal@humanitas.ba

Pozivom na humanitarni broj telefona 17069

(dostupan korisnicima Mtel, BH Telecom i HT Eronet – cijena poziva 2 KM)

Pokažimo još jednom da Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina i region imaju veliko srce. Pomozimo Jeleni da se vrati životu. Ona ne traži luksuz, već samo priliku da živi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

 

Nastavi čitati

Banjaluka

MILIONI SU U PITANJU! Evo koliko banjalučke stomatološke ordinacije zarađuju!

Još jedan banjalučki stomatolog prošle godine se pridružio kolegama koji su godinu ranije ostvarili milionski prihod, ali i dalje se samo „Simić dent“ može pohvaliti i milionskom zaradom.Zdravstvena ustanova „Simić dent“ kojom rukovodi dr Gordana Simić prošle godine je sa 24 zaposlena povećala prihod sa 2,5 na skoro tri miliona maraka. Sa rastom prihoda rasla je i dobit na oko 1,16 miliona KM, što je za pedesetak hiljada maraka više nego godinu ranije.

Predsjednik Komore stomatologa RS Saša Dabić u svojoj specijalističkoj ambulanti oralne hirurgije „Implantodent“ prihodovao je 1,77 miliona maraka ili oko 270 hiljada KM više nego godinu ranije. „Implantodent“ je ostvario gotovo identičnu dobit kao i godinu ranije od 670.000 KM, ali je imao 12 zaposlenih, što je za dva radnika više nego godinu ranije.

ZU „Dr Pejaković – Prizma dent“ nije mijenjala broj zaposlenih i ostala je na 18 radnika, ali je povećala prihod sa 1,06 na 1,12 miliona KM, što je oko 60.000 KM više. Ipak, rast prihoda nije pratio i rast dobiti, jer je prošle godine imao 495.000 dobiti, što je oko 15.000 maraka manje nego godinu ranije.

Slijedi „AS dent“ doktora Aleksandra Stajčića koji je sa 13 zaposlenih (za dva više nego 2023. godine) ostvario 1,11 milion prihoda ili skoro 200.000 maraka više nego godinu ranije. Za razliku od prehodno pomenutog kolege, „AS dent“ je povećao i dobit i to za oko 50.000 KM sa 95.000 KM u 2023. na više od 145.000 KM prošle godine.

Na petom mjestu po prihodima ponovo je stomatologija „Krsmanović“ kojom rukovodi dr Slavka Krsmanović. Ova ZU sa istim brojem zaposlenih, njih 15, prošle godine je povećala prihod sa 711.000 na 866.000 KM, ali je dobit ostala na gotovo istom nivou, jer se povećala za samo hiljadu maraka na ukupno 106.000 KM.

Slijedi ZU „Dr Kostadinović“ koja je prošle godine sa deset zaposlenih imala prihod od 803.000 KM, što je znatno više od 680.000 KM prihoda iz 2023. godine. Međutim, dok je 2023. godine imao dobit od 67.000 KM, ovaj banjalučki zubar prošle godine je prikazao poslovni gubitak od 43.000 KM.

ZU „Dento-art“ dr Tanje Ćerketa i njena ambulanta sa sedam zaposlenih ili jednim više nego godinu ranije imala je 505.000 maraka prihoda ili oko dvadesetak hiljada manje, dok je dobit sa 154.000 KM prošle godine pala na oko 90.000 KM.

Za razliku od nje, stomatologija „Kovačević“ dr Siniše Kovačevića sa 12 radnika ili jednim više prihodovala je znatno više nego godinu ranije, jer je prihod sa 494.000 porastao na oko 705.000 KM. Takav rast prihoda pratio je i rast dobiti sa 64.000 iz 2023. na oko 168.000 KM prošle godine.

Stomatološka ambulanta „Dr Marčeta“ koju vodi dr Biljana Marčeta smanjila je broj zaposlenih sa 11 na deset, ali je povećala prihod sa 482.000 na 548.000 KM. Kada je riječ o zaradi „Dr Marčeta“ je povećala dobit sa oko 110.000 na oko 134.000 KM.

Listu deset najuspješnijih zubarskih ordinacija u Banjaluci zatvara ZU “Elite Dent” u vlasništvu dr Bojana Ćuluma koja je sa pet zaposlenih prošle godine povećala prihod sa 476.000 na oko 530.000 KM. Ali rast prihoda nije u istoj mjeri pratio i rast dobiti, jer je prikazana dobit od oko 104.000 KM, što je za oko pet hiljada maraka više nego godinu ranije, piše Capital.

Nastavi čitati

Banjaluka

BANJALUKA GORI OD TURISTA! Stižu sa svih strana, evo šta ih najviše privlači!

Turisti sve češće biraju Banjaluku kao svoju omiljenu destinaciju, a podaci iz prve četiri mjeseca 2025. godine to i potvrđuju.

Prema informacijama iz banjalučke Turističke organizacije, grad je od januara do aprila ove godine posjetilo 16.674 turista, što je šest odsto više nego u istom periodu prošle godine.

Još impresivniji podatak odnosi se na broj ostvarenih noćenja – čak 53.490, što je sedam odsto više u odnosu na prethodnu godinu.

Od ove godine u statistiku su prvi put uvršteni i apartmani, privatne sobe, kuće za odmor i objekti seoskog turizma, a od 1. januara 2025. evidentirano je dodatnih 959 dolazaka i 1.718 noćenja u tim smještajnim kapacitetima.

U 2024. godini, Banjaluka je ugostila ukupno 123.266 turista, koji su ostvarili 186.718 noćenja – brojke koje potvrđuju da grad postaje sve privlačnija tačka na turističkoj mapi regiona.

Iz Turističke organizacije poručuju da se Banjaluka u posljednjih deset godina profilisala kao atraktivna, urbana i prirodna destinacija, a posebno naglašavaju značaj avio-linija, koje su doprinijele većem i bržem protoku turista.

 

Nastavi čitati

Aktuelno