Svake godine isječe se oko 82.000 stabala za potrebe proizvodnje olovaka, i od njih se godišnje napravi oko 14 milijardi primjeraka. S druge strane, samo jedna tona recikliranog papira spasi 24 stabala.

Ako se držimo računice koji nam daje statistika, fabrika iz Smederevske Palanke, New Pen, za samo dvije godine, uspjela je da spasi gotovo 600 stabala drveta proizvodnjom 100 odsto ekoloških olovaka od pročitanih i nepročitanih novina.

Tu njihovu ideju prepoznala je i podržala EU kroz projekat “EU za zelenu agendu u Srbiji”.

Pored toga što je ekološka, ova ideja je i ekonomski održiva, i jedno je od 16 inovativnih rješenja koje je Evropska unija prepoznala kao dobre za zelenu tranziciju.

“Mislim i živim ekološki”
“Ja i mislim i živim ekološki. Ovo što proizvodimo je samo dio mojih principa kako da živim u skladu sa prirodom i da čuvam životnu sredinu”, započinje svoju priču za EUpravo zato Dragan Marković, izvršni direktor New Pena.

Kroz šalu kaže da zbog tih svojih principa dugo nije želio da vozi auto, kako ne bi zagađivao životnu sredinu. Ipak, zbog posla kojim se bavi, podlegao je pritiscima i nabavio jedan.

O tome kako je sa svojim timom došao na ideju da pravi olovke od novina, Marković kaže:

“Ideja je bila da i u našoj zemlji koja nije bogata, ali u njoj žive ekološki osviješćeni ljudi, ponudimo proizvod koji nije skup, a vremenom smo dokazali da ekološki ne mora da znači skupo”.

Htjeli su da se bave nečim čega nema u Srbiji, a došli su do idejnog rješenja koje se ne postoji nigdje u Evropi. Tako su počele da se prave olovke od novina, od kojih sada 95-97 posto proizvodnje ode na strana tržišta.

Proces proizvodnje
Proces izrade ovih olovaka je prilično složen i zahtijevan. Počinje nabavkom novina. Veći dio olovaka se pravi od remitende, nepročitanih novina koje se ne prodaju, a koje firma otkupljuje od trafika, iz prodavnica. Pročitane novine dobijaju od ljudi, prijatelja, komšija ili iz kafića.

“Prvi korak je da te novine složimo kako bi se mogle iseći na šlajfne iste dužine kako bi i sve olovke bile iste debljine, što je u našem slučaju 7mm. Zatim slijedi najsporiji dio izrade, a to je ručno ugrađivanje grafita u svaku olovku. Potom se novine i grafiti rolaju na automatskim i poluautomatskim mašinama, od kojih smo neke sami pravili, neke modifikovali. Zatim ide sušenje, prirodno, na vazduhu jer smo kupili peći koje suše olovke, ali smo zaključili da značajno troše električnu energiju, pa smo se i tu vratili prirodnom rešenju. Dužina sušenja traje maksimalno dva dana, a zavisi od godišnjeg doba. Zatim na red ide sečenje olovaka, a zatim i njihovo rezanje i to rezačem koji smo sami napravili. You Tube nam je dao ideju, a u saradnji sa jednom majstorskom radionicom, uspjeli smo da napravimo ozbiljnu mašinu. Kada se svi procesi završe, na redu je kontrola kvaliteta svake olovke i bojice i njihovo pakovanje u kutije. Ovim procesom ručnog lijepljenja može da se napravi od 2.500 do 3.500 komada dnevno”.

Poslovanje firme je usmjereno ka izvozu i veći dio asortimana ode na strana tržišta.

“Prvo smo osvojili Njemačku, od prošle godine i Sjevernu Makedoniju, Mađarsku, Grčku, sve zemje Beneluksa, Austriju. Takođe, imamo distributera iz Rumunije koji će nam raditi Rumuniju, Bugarsku, Moldaviju i Ukrajinu. Od ove godine krećemo i sa Poljskom. Prepoznati smo kao ekološka firma u Evropi, ne samo načelno, već i suštinski”, navodi on.

Da se trude da sve bude iskoristivo, ekološki, ekonomično, pokazuje i činjenica da svoje proizvode pakuju u već korišćene kutije na koje lijepe barkod i ime.

“Trudimo se da, pored ekologije budemo i ekonomski održivi”, poručuje on.

Razgovor za EUpravo Marković je zaključio ovako:

“Sve bi se moglo staviti u jednu rečenicu – Ekologija je naša ideologija”, a da svi mi, bar dijelom, mislimo kao Dragan Marković i njegove kolege, planeta bi svakako bila čistija, zelenija i zdravija za život.