Lokalni šef policije Omar Rahal čuo je slabašan glas koji je dolazio iz ruševina. Noć prije dva zemljotresa magnitude 7,8 i 7,6 pogodila su njegovo selo Harem u Siriji koju drže pobunjenici, sravnivši sa zemljom desetine zgrada, uključujući stambeni blok u kojem je živio njegov rođak Mahmud sa suprugom i sedmoro djece.

Nekoliko časova kasnije, Rahal je uletio u ruševine kuće u nadi da će pronaći Mahmuda i njegovu porodicu žive. Cijelo jutro nije čuo znake života, ali oko podneva konačno je začuo glas djevojčice: “Vadite me odavde”.

Nekoliko metara ispod vrha gomile krhotina, uglavljena između betona, ležala je Mahmudova petogodišnja kćer Jinan, zajedno s devetomjesečnim bratom Abdulahom kojeg je tješila ispod ruševina. Pored njih, zakopano ispod ostataka kuće, bilo je tijelo njihove majke Suad. Rahal je mogao vidjeti samo njenu ruku kojom kao da je pokušala zagrliti svoju djecu kako bi ih zaštitila, prenosi The Guardian.

Rahal ih je pokušao osloboditi, ali je shvatio da ne može sam. Snimio je dvoje zarobljene djece i poslao video svojim policijskim kolegama, tražeći od njih pomoć. Video je brzo postao viralan na Twitteru i postao simbol tragedije u Idlibu.

“Moji ljudi su odmah stigli i pomogli mi izvaditi malog Abdulaha, koji je srećom imao samo nekoliko malih ogrebotina. Ali problem je bila Jinan. Bila je prikovana betonskom pločom i imala je željeznu šipku probodenu kroz nogu”, rekao je Rahal.

Spasilački napori u Idlibu, koji je ostao uglavnom zatvoren od vanjskog svijeta dva dana nakon potresa, otežani su zbog nedostatka mašinerije i pomoći, a ljudi su bili prisiljeni izvlačiti svoje voljene golim rukama.

“Da bismo podigli betonski blok koji ga je ometao, koristili smo dizalicu, onu za podizanje automobila kada treba promijeniti gumu. Uspjelo je. Ali Jinan je još uvijek imala taj željezni štap zaboden u nogu. Morali smo ga presjeći. Nismo imali izbora. Riskirali smo i smrt i gubitak djeteta. Stoga smo odlučili napraviti ono što nismo željeli – izvaditi Jinan dok joj je noga još uvijek bila djelomično nabodena na štap”, kaže Rahal.

Oko 2.00 časa ujutro u utorak, nakon skoro 22 časa pod ruševinama, djevojčica je spašena. Sedam dana nakon spašavanja Guardian je posjetio Jinan i njenog mlađeg brata u bolnici preuređenoj iz bivše škole u kojoj su povrijeđena djeca iz Harema bila na liječenju. Abdulah je spavao umotan u vunenu deku dok je Jinan ležala, još uvijek u bolovima, na krevetu.

“Rana na njenoj nozi jako je ozbiljna. Jinan možda više nikada neće hodati kao ranije, neću lagati. Ako se rana ne popravi, mogli bismo biti prisiljeni amputirati joj nogu”, rekao je njen doktor Wajih al-Karrat.

Nakon objavljivanja videa neki mediji su pogrešno objavili da je Jinanin otac još uvijek živ. Nažalost, to nije istina.

“Jinan i Abdulah su jedini koji su preživjeli u porodici”, rekao je Rahal u suzama. O dvoje djece će brinuti prastric i njegova žena.

Jinan i njen brat su među velikim brojem djece koja su ostala bez roditelja u zemljotresu u Idlibu. Broj poginulih u Siriji popeo se preko 3.580. To je tragedija”, rekao je Karat tihim glasom.

“Jinan zna da je ostala sama s bratom. Ali vidite da su ova djeca ovdje, pored Jinaninog kreveta, takođe siročad. A većina se i dalje pita gdje su im roditelji i kada će im doći. Prvo ih želimo izliječiti. Onda ćemo, u nekom trenutku, biti prisiljeni reći im da su i oni ostali siročad”, kazao je on, prenosi Index.hr.