Mnogi smatraju da bi i u BiH trebalo razmatrati, odnosno uvesti pravo glasa i starijim maloljetnicima.

ada bi se takva praksa uvela kod nas, ne bismo bili usamljen primjer, jer je izlazak na birališta već dozvoljen u pojedinim evropskim zemljama.

Naime, na ovogodišnjim izborima za Evropski parlament, u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Malti i Grčkoj prvi put su pravo glasa imale osobe ispod 18 godina.

U Grčkoj je starosna granica spuštena na 17 godina, a u preostale četiri zemlje na 16.

Prema riječima stručnjaka, da bi se to kod nas omogućilo, neophodna je izmjena propisa, što uopšte nije obiman posao. Naprotiv, u pitanju je tek par manjih korekcija.

Bivši član Centralne izborne komisije BiH, Vehid Šehić kaže da kod nas nije razmatrana mogućnost uvođenja maloljetnika u proces glasanja, ali da treba napraviti analizu.

– Činjenica je da mladi ljudi ranije sazrijevaju nego moja ili generacija poslije mene. Razlog za to su društvene mreže, dostupnost informacija na mnoge načine. Međutim, mi nismo još uvijek zreli kao birači da glasamo po svojoj savjesti i izbornoj volji, onako kako mi smatramo, nego je kod nas ipak još uvijek podanički mentalitet prema nekoj političkoj stranci i glas se daje onako “bjanko” – naveo je Šehić.

Ima logike

Druga stvar, dodao je, ne možemo se mi porediti s Njemačkom, gdje nema silnih kršenja zakonitosti provedbenih akata, kao što je to slučaj kod nas.

– Ali treba razmišljati o tome da li trebaju glasati maloljetnici sa 16 ili 17 godina. Ako bi se odlučivalo o tome, prema mom mišljenju, ima logike da to bude sa 16 godina. Može se o tome razmišljati. Mi smo između sebe razgovarali o tome da li bi trebalo to predložiti, ali mi moramo urediti ambijent za izbore, da se ne dešavaju stvari koje su se dešavale, treba što više ljudski faktor zamijeniti novim tehnologijama. Ali, sigurno će doći i to vrijeme, o tome razmišljaju i mnoge druge zemlje, koliko sam ja upoznat – ističe Šehić.

Politička analitičarka Tanja Topić smatra da je dobro za demokratizaciju društva i osvješćivanje značaja participacije u političkom i društvenom životu mlade ljude što ranije uključiti u izborni proces.

– Prvi politički koraci koji uključuju pravo glasa, učinjeni i prije 18. ljeta, bili bi i u BiH dobar početak promišljanja politike, nadajući se da im političko buntovništvo čini korak naprijed prije nego što ih političke stranke pretvore u poslušne stranačke vojnike odgojene da misle glavom partijskog šefa – ističe Topićeva za Nezavisne novine.

Tu su, dodaje ona, od neprocjenjive vrijednosti uloga medija i akademske zajednice, koji će taj prostor mladim ljudima otvoriti na pravi način, ali i društvo pripremiti da bude otvoreno za njih i njihovo učestvovanje u izbornom procesu.

– Time bi se sistemski gradila participativna politička kultura i odgovornost svakog pojedinca prema društvu – zaključuje Topićeva.

Gordana Rajić, ombudsman za djecu Republike Srpske, kaže da je pravo na participaciju zagarantovano UN konvencijom o pravima djeteta, a u najjednostavnijem smislu znači da djeca imaju pravo da odlučuju o pitanjima koja ih se tiču, odnosno da iznesu svoje mišljenje i stav o određenim temama.

– Izborni zakon je na nivou BiH i takav je da ne prepoznaje djecu, čak ni u smislu njihove zloupotrebe u političke svrhe, što je apsurd. Moramo prvo da poradimo na tim osnovnim stvarima – ističe Rajićeva.

Djecu je, ističe, prvo potrebno zaštititi od zloupotreba, a onda im omogućiti i pravo glasa.

– Ono što je problem jeste da mladi nisu uključeni u kreiranje predizbornih programa, iako bi trebalo da imaju takvu mogućnost. Potrebno im je to omogućiti, a onda, ako već učestvuju u tome, imalo bi smisla i njihovo glasanje – poručuje Rajićeva u izjavi za Nezavisne novine.

Kada je riječ o Evropi, dakle, u nekoliko zemalja se može glasati već sa 16 godina, a pojedini stručnjaci kažu da je starenje stanovništva dovelo do toga da se politika sve više vodi za penzionere i da bi, kao balans, možda trebalo da glasaju i djeca od 14 godina.

Predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić, od osnivanja nove partije najviše vremena posvetila je gradonačelniku Banjaluke, Drašku Stanivukoviću.

Bilo da gostuje u emisijama, ili da daje intervje, Trivićeva se isključivo bavi Stanivukovićem i njegovim saradnicima, dok još uvijek nije promovisala nijedno ime oko sebe.

Nije poznato ni ko će nositi listu, niti ko će biti njeni kandidati za odbornike.

Podršku SDS još uvijek nema, od dva odbornika koja ima u banjalučkoj skupštini, jedna od njih nije imao nijednu diskusiju, pa se postavlja pitanje da li će sa takvim ljudima izaći ponovo na izbore?

Bliži se rok kada se liste moraju predati, a Trivićeva još uvijek nema nijedno ime koje je poznati javnosti u Banjaluci i koje bi moglo da bude nosilac njene liste za odbornike.

Kao što je mislila da je pobijedila, Jelena Trivić danas misli da će javnost obmaniti pričom da neko sa profesorskom platom može da finansira stranku tešku skoro 250.000 maraka. Samo osnovni troškovi na mjesečnom nivou Trivićku koštaju 50.000 KM.

“S obzirom da se ona stalno govori o zakonu o transparentnosti, pokušala sam da nađem ko su ti ljudi, pravna ili fizička lica koja finansiraju ovo, ali nisam uspjela da nađem, možda profesorica ima neku magičnu formulu pa sa ovim uspije da finansira i svoju porodicu i ove troškove”, rekla je Adriana Basara, portparol Gradske uprave Banjaluka.

Jedan od finansijera “Trivičkinog fronta” na spiskovima CIK-a, koji su u posjedu redakcije, pojavljuje se i sin presuđenog advokata Marinka Brkića, izvjesni Nikola Brkić, inače istaknuti član NF.

Da se iz svoje nemoći, Jelena Trivić, okružila svakojakim tipovima pokzuje se i na ovom primjeru.

Advokat Marinko Brkić osuđen je u Vrhovnom sudu Republike Srpske na uslovnu kaznu od šest mjeseci zatvora jer je zloupotrijebio povjerenje klijenata koje je zastupao i za sebe zadržao 12.400 maraka.

Prema presudi, on neće ići u zatvor ako u roku od godinu i šest mjeseci po pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo.

Ovom odlukom Vrhovni sud je nakon održane trećestepene sjednice vijeća potvrdio presudu Okružnog suda u Banjaluci kojom je osuđen Brkić.

Marinko Brkić nastavio je zastupati klijente uprkos presudi iz 2021. godine za zloupotrebu povjerenja jer je entitetska advokatska komora propustila rok da ga izbriše s liste advokata