Connect with us

Društvo

DOSTA ERCEG, PRVA ŽENA VOZAČ U GLAMOČU: “Kad sam došla u selo sa Fićom, dočekali su me kao predsjednika”

Šetnja dobro poznatim ulicama i mimoilaženje sa već viđenim ljudima, u malim mjestima predstavlja svakodnevicu. Dok jedan prolaznik drugome izgovara: „Dobar dan”, on i ne sluti da pozdravlja čovjeka koji je nekada činio velike stvari, a danas je zaboravljen.

Jedanaest kilometara od gradske graje ne zvuči kao velika udaljenost, ali pedesetih godina prošlog vijeka oni su predstavljali veliki izazov. U selu Glavice, na području opštine Glamoč, u porodičnoj kući Erceg je 1936. godine rođena Dosta.

„Tada su se sva djeca rađala u kućama, a kad dijete malo odraste odmah ide za ovcama. Išla sam u realnu gimnaziju, selo mi je bilo daleko, pa sam dvije godine bila u internatu. Moji su ušli u zadrugu, tadašnju, koja me obećala školovati, ali su slagali, pa sam se vratila u osmogodišnju školu”, govori devedesetogodišnja baka o svojim pubertetskim danima za eTrafika.net.

Ona je oduvijek bila vizionarka, odbacujući sve predrasude da žena nešto ne može ili ne smije. Nakon prestanka školovanja, Dosta se vraća seoskom životu, sve do 1959. godine, kada donosi odluku o preokretu svoje životne putanje.

Foto: Lejla Ćirić

„Iz naše kuće trebalo je neko da ide za Srbiju na izgradnju autoputa Niš – Paraćin. Brat je morao da radi oko žita, a mama je negodovala moj najavljeni odlazak, vodeći se seoskom pričom ‘dok žensko ode u svijet krene svašta da radi’. A ja gdje god sam išla mislila sam da ona ide za mnom, toliki sam imala strah. Na kraju sam ipak otišla ta dva mjeseca”, prisjeća se sa osmijehom na licu i sjetom u glasu.

Njen prvi odvažni korak donio joj je veliko zadovoljstvo. Putujući na radnu akciju u Srbiju, zapisivala je sve gradove kojima je prolazila, kako bi porodici i komšijama mogla da prepriča svoje putovanje.

„Iz Glamoča je bilo nas 17, a u tom naselju nas 700 iz svih republika bivše Jugoslavije. Razgraničavali smo cestu, dovozili pjesak, pripremali teren, po cijeli dan smo bili na suncu. Nema posla koji nismo radili. Nadređeni nam nije dao ni da odmorimo, toliko sam bila tvrdoglava da sam mu jedne prilike odgovorila kako nisam došla na prisilni rad, i sada, nakon svih godina, ne znam kako sam se sjetila te riječi – prisilni”, kroz smijeh priča za eTrafiku.

Dva mjeseca radne akcije su bili uslov kako bi Dosta mogla predati zahtjev za posao u tvornici trikotaže u Glamoču, koja je započela sa radom šezdesetih godina.

„Prvi dan sam na posao došla sa štapom od ovaca i postala pletač. Zatim sam radila na modeliranju, kontroli, pa me prebace u računovodstvo, pa na materijalno knjigovodstvo. Kad je Niko Babić došao za direktora, on me prebacio u proizvodnju i postala sam vođa smjene od 30 radnika. Tu sam zaradila penziju”, objašanjava ona sa ponosom, jer su majstori svoje znanje od nje krili, dok je ona išla za njima i upijala svaki njihov pokret.

Radila je punih 16 godina, nakon toga majka joj se razboljela. Njeno liječenje je zahtijevalo česte odlaske za Livno, što je bilo nedostižno za ljude iz sela kojima je i Glamoč bio daleko.

„Zovnula sam komšiju da ju odveze, dala sam mu novčanicu koju smo svi zvali ‘crvendać’. Bilo mu malo, ali ne htjede uzeti više, samo reče da ga više ne zovemo, jer u selu nema dobrog puta, a on neće svoje auto da lomi. Pomislila sam tada kako nas neće više niko vozati, nego ja. Prijavim se za polaganje vozačkog, ja jedina”, slikovito opisuje Dosta Erceg, koja je tako postala prva žena u Glamoču koja je položila vozački ispit i samostalno sjela za volan. Prva vozačka dozvola izdata od strane SUP-a Glamoč sa ženskim imenom i slikom je njena. Motiv svega bila je majka.

„Nisam dugo razmišljala, bolest moje majke mi je bila pouka. Pomislila sam tada i ti ćeš Dosto, pukao mi je film”, objašnjava pomalo tužno.

Najveća podrška su joj bili roditelji kojima je bilo neizmjerno drago zbog njenog uspjeha, uz dozu straha za već odraslo žensko dijete. Vjerovali su u Dostu jer je uvijek voljela eksperimentisati, dok joj je sjedenje predstavljalo najveću kaznu.

Foto: Lejla Ćirić

„Na pisti je bila obuka za poligon. Kaže ti meni Živković: ‘Vozi u rikverc dok ti ja ne kažem da staneš’. Vozila sam dok me nije vrat zabolio, noga mi se mahinalno opustila koliko sam se fokusirala da gledam iza sebe, skoči ‘Fićo’ u nebesa, a on se meni smije. Kad smo krenuli prema Livnu, izašli na pravac, naredi on meni da smanjim brzinu, a ja dodajem gas, pa naglo zakoči, a on da će glavom u šoferšajbnu. Znao je da vraćam za pistu, ja sam uvijek bila belaj”, prepičava živopisno anegdotu sa jedne od svojih prvih vožnji.

Proces polaganja je bio isti kao i danas. Prvo je položila testove, zatim vožnju, a cijela obuka koštala je 280 dinara. Instruktor Gojko Živković se nije iznenadio kada je vidio Dostu, jer je poznavao njen temperament i karakter.

„Tog se dana vrlo dobro sjećam, 13. decembar 1975. godine, snijeg u Livnu, a ja taj dan polažem. Imala sam tremu, noga mi je drhtala, a bilo me strah voziti uz brdo. Bog me pogledao kad mi je komisija naredila rutu po ravnici. Kad smo stigli do pumpe gdje sam se trebala okrenuti, meni je od straha cesta izgledala usko i reče mi čovjek iz komisije da može proći kamion, sama sam sebi rekla ako može on, mogu i ja. Na kraju sam auto parkirala dobro kao nikad i položila sam taj dan”, prisjeća se ona.

Logičan slijed je bio da se nakon vozačke kupi auto. Dosta se uputila u Banjaluku, u auto kuću „Šumadija” i kupila svoje prvo auto. Zastavu 750, simbol jugoslovenskih drumova, „Fiću”.

„Kad sam došla u selo, kao da je došao predsjednik. Komšije izlaze iz kuća na put, nose šta je ko imao, kokošija jaja, nema šta mi ne daju, okitilo me pravo”, prepričava prisjećajući se detalja kroz smijeh.

U malom mjestu, tada sa mnogo ljudi, ona nije mogla proći nezapaženo.

„Nikada u selo, a ni iz sela nisam išla prazna, Fićo je uvijek bio pun, vozila sam i muškarce i žene. Nikada nisam doživjela neprijatnu situaciju u Glamoču, kao žena vozač ili nisam obraćala pažnju. Kad dođem kod auto-mehaničara Žole, on odmah moje auto uzme, uvijek sam bila prva kad god dođem i niko se nije bunio što čeka zbog mene”, navodi kako su je muškarci poštovali.

Dosta u „Fići” je bila prava atrakcija. Vozila ga je šest godina, a onda je na red došla Škoda 120 LS.

„Kad sam vidjela Škodu, lijepa mi, a ja objavim oglas da prodajem ‘Fiću’. Kad sam ga prodala, sa jednim čovjekom pravac Banjaluka. Došli mi u auto kuću, stoje dvije – zelena i u boji cigle. Sa ovom drugom sam se vratila kući, ali od sreće nisam mogla da vozim”, govori i sada sa uzbuđenjem.

Foto: Lejla Ćirić

U penziju je otišla 1991. godine, a Škodu je vozila do kraja radnog staža. Za vrijeme rata izbjegla je u Leštane kod Vinče, u nestašici goriva bila je prisiljena ostaviti svoju ljubimicu u garaži.

„Ostavila sam i ključ u njoj, nisam htjela da iko odvaljuje bilo šta na njoj. Bez obzira što neće više biti moja, bilo mi je žao da neko lupa po tako lijepom autu. Čim sam se vratila, otišla sam da u garažu, komšinica mi reče: ‘Otišla ti je Škoda’. Bilo mi je žao, ali mnogo ljudi je izgubilo puno više od auta, nisam htjela da se sekiram”, prepričava.

Dosta više nije imala auto, ali to nije ograničavalo njeno kretanje. Šetala je, dok je mogla, svaki dan sa šeširom na glavi i dvodjelnim kompletom. Imala je svoju rutu koja joj je osiguravala miran i čvrst san.

„Ne izlazim više nigdje, ne mogu da hodam, stalno sam u ova četiri zida, kao u samici. Utorkom mi dođu Katrin i Anđelka, iz ‘Caritasa’. Jako su korektne, kao da sam ih rodila i da su mi najrođenije. Uvijek mi nešto donesu i iznenade me. Desna ruka mi je sestrin unuk, Velimir, a i komšije su mi dobre”, govori.

Više puta, u toku razgovora, istakla je koliko joj znači pomoć Katrin Popović koja joj pruža medicinske usluge, te Anđelke Andrić koja Dosti pomaže u kućnim poslovima.

„Odu mi u kupovinu namirnica i lijekova, ovjere mi knjižicu, sve što ja ne mogu. Neki dan me Katrin odvezla na šišanje u puno novijoj Škodi od moje nekadašnje. Nekada sam ja vozila druge doktoru, a sada drugi vozaju mene, sve se u životu vrati”, pripovijeda.

Dosta se nikada nije udavala i kaže da ne žali jer joj to nije padalo na pamet. Promijenila je dva auta, imala puno društva, nikada nije štedjela, a ono njoj najpotrebnije, gorivo, je bilo jeftino.

Za kraj razgovora htjela je mladima poručiti da slušaju svoje majke, da se bave nečim što donosi korist i da ne upadnu u loše društvo, jer život duže traje ako je kvalitetno iskorišten.

Related Topics:

Društvo

IZ BRČKOG OTISAO BEZ POSLA, U PRAGU POSTAO DIREKTOR ŠKOLE: “Nisam bio podoban, ali znanje je pobijedilo”

Životni put Acu Lukića, profesora geografije, prije šest godina odveo je iz Brčkog, gdje nije mogao dobiti posao profesora, u Prag, gdje je nedavno imenovan za direktora jedne osnovne škole.

U toj trci za poziciju direktora bio je jedini stranac, a kako kaže Lukić u razgovoru za “Nezavisne novine”, trenutak kada mu je saopštena odluka će pamtiti cijeli život.

“Kada su mi saopštili odluku, desetak minuta nisam mogao izgovoriti nijednu riječ. Kroz glavu mi nije prošao ni Prag, ni Češka, ni mjesto direktora. Vratio sam se u Brčko. Sjetio sam se konkursa za profesora geografije u mojoj Gimnaziji ‘Vaso Pelagić’. Nakon razgovora rečena mi je samo jedna rečenica koju nikada nisam zaboravio: ‘Viša sila je odlučila da Vi ne prođete’. Godinama sam razmišljao šta ta rečenica zapravo znači. Danas bih iskreno volio upoznati tu ‘višu silu’ i zahvaliti joj”, priča Lukić za “Nezavisne novine”.

Kako je odbijenica u Brčkom promijenila njegov život?

Prisjećajući se tog vremena ističe da je tada mislio da su mu se zatvorila najveća vrata u životu, a zapravo mu je taj trenutak, kako kaže, otvorio bezbroj mnogo većih.

“Da sam tada dobio posao, vjerovatno nikada ne bih otišao u Češku. Ne bih upoznao ljude koji su obilježili moj život, ne bih prošao sve ono što me oblikovalo i danas sigurno ne bih bio ovdje gdje jesam. Nisam bio ‘podoban’ kandidat. Nisam imao političku zaleđinu, nisam pripadao nijednoj stranci i iza mene nije stajao niko osim moje porodice, mojih prijatelja i mog znanja. Bio sam običan momak koji je vjerovao da se rad, trud i obrazovanje na kraju moraju isplatiti. I upravo o tome sam razmišljao tih deset minuta. Bio sam jedini stranac među kandidatima i uspio sam isključivo zahvaljujući onome što nosim u svojoj glavi – znanju”, ističe Lukić.

Kako kaže, upravo o važnosti znanja svakodnevno govori svojim učenicima.

“Sve drugo vam neko može uzeti. Može vam uzeti posao, novac, funkciju ili titulu. Ali znanje koje ste stekli, vrijeme koje ste uložili u sebe i trud koji ste uložili u svoje obrazovanje niko vam nikada ne može oduzeti. Zbog toga danas na tu životnu epizodu ne gledam sa gorčinom. Gledam je sa zahvalnošću. Nekada vam život zatvori jedna vrata samo zato da biste imali hrabrosti otvoriti neka druga, mnogo veća”, kaže on za “Nezavisne novine”.

Kako je započeo život i karijeru u Češkoj?

Inače, Aco je geografiju studirao na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, gdje trenutno privodi kraju doktorske studije iz metodike nastave prirodnih nauka.

U Češku je prvi put došao zahvaljujući Erasmus razmjeni tokom master studija i, kako kaže, to iskustvo mu je promijenilo život.

“Upoznao sam drugačiji obrazovni sistem, drugačiju kulturu i način života i tada sam prvi put pomislio da bih jednog dana mogao živjeti i raditi upravo ovdje. Nakon završetka studija konkurisao sam za stipendiju Ministarstva obrazovanja Republike Češke preko Ambasade Republike Češke u Bosni i Hercegovini. Dobio sam stipendiju i ponovo došao u Češku, gdje sam učio češki jezik. Tada nisam mogao ni zamisliti da će me taj put jednog dana dovesti do toga da budem izabran za direktora jedne praške osnovne škole”, navodi on.

Kako je od skladišta stigao do direktora škole?

A upravo kada je došao u Češku 2019. godine Aco nije znao nijednu riječ češkog jezika.

“Prvih osam mjeseci moj jedini posao bio je da učim jezik. Nakon toga položio sam državni ispit na nivou B2 i počeo graditi novi život. Prvi posao nije bio u školi, nego u skladištu. Nikada se toga nisam stidio, jer vjerujem da nijedan pošten posao nije mali. Nakon toga radio sam u produženom boravku, zatim kao nastavnik u osnovnoj školi, potom u gimnaziji, a paralelno sam predavao i na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Ústí nad Labem”, prisjeća se Aco za “Nezavisne novine”.

Kako dodaje, sve vrijeme je radio na sebi.

“Učio sam, usavršavao se. Učestvovao sam u međunarodnim projektima, te završavam MBA studije iz liderstva u obrazovanju. Kada je raspisan konkurs za direktora osnovne škole u Pragu odlučio sam pokušati. Danas mogu reći da sam izabran za direktora škole, a dužnost zvanično preuzimam 1. avgusta. To za mene nije cilj, nego početak jedne nove odgovornosti”, priča nam on, dodajući da ljudi koji rade u obrazovanju nikada ne smiju prestati učiti.

Kako zamišlja najmoderniju školu u Pragu?

Već sa izborom na mjesto direktora Aco je iznio svoj cilj, a to je da napravi najmoderniju školu u Pragu. Zbog toga smo ga pitali kako zamišlja takvu školu?

“Za mene moderna škola nije ona koja ima najskuplju opremu ili najviše tehnologije. Moderna škola je ona u kojoj se djeca osjećaju sigurno. Želim školu u kojoj se učenici neće bojati da pogriješe. Školu u kojoj će greška biti nagrađena kao dokaz da je dijete pokušalo, razmišljalo i učilo. Školu u kojoj će svaki učenik imati pravo da iznese svoje mišljenje, postavi pitanje i argumentuje svoj stav”, iskreno priča Lukić za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, on je odrastao u sistemu u kojem je profesorova riječ bila svetinja.

“Nije postojalo pitanje ‘zašto’. Tokom svog školovanja mnogo puta sam osjećao nepravdu. Dobijao sam ocjene za koje sam smatrao da ih nisam zaslužio, ali nisam imao hrabrosti da pitam zbog čega. Ne zato što nisam imao argumente, nego zato što me bilo strah. Ne želim da ijedno dijete odrasta sa tim osjećajem. Želim školu u kojoj će poštovanje biti rezultat međusobnog uvažavanja, a ne straha”, ističe Lukić.

U njegovoj viziji moderne je utkana i želja da to bude ustanova u kojoj će učenici i nastavnici učiti jedni od drugih.

“U kojoj će biti potpuno normalno pogriješiti, jer svi griješimo. Jedina razlika je u tome da li smo dobili priliku da svoju grešku ispravimo i nešto iz nje naučimo. Ne želim ni školu koja će ratovati protiv tehnologije. Mobilni telefoni nisu neprijatelji obrazovanja. Umjetna inteligencija nije neprijatelj. Neprijatelj je jedino ako djecu ne naučimo kako da sve te alate koriste odgovorno, kritički i pametno”, priča nam on.

Takođe, jedan od njegovih najvećih ciljeva jeste povezivanje škola, a posebna želja mu je da uspostavi saradnju između njegove škole u Pragu i škola iz Brčko distrikta.

“Želim da učenici iz Brčkog dođu u Prag, upoznaju svoje vršnjake, vide drugačiji obrazovni sistem i steknu nova iskustva. Ali isto tako želim da moja češka djeca dođu u Brčko, upoznaju ljepotu života na Balkanu, naše gostoprimstvo, toplinu ljudi, da probaju ukuse mog djetinjstva i vide koliko bogatstva nose različite kulture jednog istog slovenskog prostora. Vjerujem da se najjači mostovi među ljudima grade upravo kroz obrazovanje”, ističe Lukić za “Nezavisne novine”.

Po čemu se razlikuju obrazovni sistemi Češke i BiH?

Razgovor sa njim iskoristili smo da saznamo i koliko se razlikuju obrazovni sistemi u Češkoj i Bosni i Hercegovini, a Lukić ističe da češki obrazovni sistem nastavnicima daje mnogo više povjerenja.

“Profesor ima veću autonomiju da kreira nastavu, prilagodi sadržaje učenicima i bira metode rada. Mnogo više se radi kroz projekte, istraživanje, terensku nastavu i razvoj kompetencija. S druge strane, Bosna i Hercegovina ima ono što nijedna reforma ne može kupiti – ljude. Imamo izuzetne nastavnike koji, uprkos brojnim izazovima, svakodnevno ulažu srce u svoj posao”, navodi on.

Kako dodaje, jedni od drugih bismo mogli mnogo naučiti.

“Češka može naučiti onu ljudsku toplinu koju Balkan nosi u školama, a mi možemo naučiti koliko je važno vjerovati nastavnicima i dati im slobodu da stvaraju”, kaže on.

Koju poruku šalje mladima?

Lukić je na kraju razgovora imao i poruku za sve mlade ljude, savjetujući im da ne dozvole da ih strah pobijedi prije nego što uopšte pokušaju.

“Prijavite se na stipendije, Erasmus programe, razmjene i međunarodne projekte. Putujte. Učite jezike. Upoznajte svijet. Svako novo iskustvo mijenja čovjeka. Uvijek kažem da će vas kuća čekati. Vaš grad će uvijek biti tu. Ali prilike neće čekati zauvijek. Nemojte dozvoliti da vas definiše mjesto iz kojeg dolazite. Neka vas definišu vaše znanje, vaš karakter i vaš rad”, poručuje Lukić.

Kako dodaje, ako njegova priča može makar jednoj mladoj osobi dati hrabrost da pošalje prijavu za stipendiju, ode na Erasmus ili napravi prvi korak prema svojim snovima, onda je svaki izazov kroz koji je prošao imao smisla.

Nastavi čitati

Društvo

Građani RS natočili 20 miliona litara goriva, VRAĆENO IM OKO 2 MILIONA KM

Oko dva miliona KM vraćeno je građanima Republike Srpske od donošenja Odluke o direktnoj podršci usljed poremećaja na tržištu naftnih derivata, koja se primjenjuje od 15. aprila ove godine, a kojom je predviđeno da računi nakon sipanja goriva budu umanjeni za 10 feninga po litru goriva.

Obrađeni podaci za prvi obračunski period

Potvrdili su ovo za “Nezavisne novine” iz Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske, uz objašnjenje da su do sada obrađeni podaci za prvi obračunski period.

“U tom periodu je kroz ovu mjeru obuhvaćeno približno 20 miliona litara goriva. Na osnovu do sada obrađenih zahtjeva, obračunata sredstva za navedeni period iznose približno dva miliona KM”, navode iz Ministarstva.

Kada je riječ o dosadašnjoj realizaciji mjere, kako navode, konačni podaci za ukupan period još nisu dostupni, s obzirom na to da trgovci naftnim derivatima imaju rok od 30 dana od isteka perioda važenja mjere da Ministarstvu dostave zahtjeve za refundaciju.

“U realizaciji ove mjere trenutno učestvuje 45 trgovaca naftnim derivatima sa ukupno 281 prodajnim mjestom širom Republike Srpske”, dodaju.

Prvi rezultati mjere i produženje subvencije

Podsjetimo, Vlada Republike Srpske je na telefonskoj sjednici, održanoj 13. jula, donijela Odluku o produženju primjene Odluke o direktnoj podršci usljed poremećaja na tržištu naftnih derivata do 15. avgusta.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske, u prvom obračunskom periodu utrošeno je više od 15 miliona litara regresiranog goriva, pri čemu su poljoprivredni proizvođači, pored prava na regresirano gorivo, koristili i dodatnu mjeru umanjenja cijene od 0,10 KM po litru.

“Navedeni podaci potvrđuju da je ova mjera predstavljala značajnu podršku poljoprivrednim proizvođačima tokom proljećne sjetve i doprinijela ublažavanju posljedica poremećaja na tržištu naftnih derivata”, navode iz resornog ministarstva.

Mali trgovci i pumpe na auto-putevima izuzeti od ograničenja marži

Inače, na jučerašnjoj sjednici Vlade RS usvojene su izmjene Odluke o ograničenju marže u prometu određenih proizvoda i marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata.

Ovim izmjenama trgovci na malo, sa samo jednim objektom u Srpskoj, te pumpe na auto-putevima, trenutno postoji samo jedna, izuzeti su iz Odluke o ograničenju marže. Ova odluka je donesena u martu ove godine, a njome je propisana maksimalna marža od šest odsto u veleprodaji, te osam odsto u maloprodaji.

Ned Puhovac, ministar trgovine i turizma RS, kazao je da su efekti ove odluke više nego dobri, ali da su trgovci imali primjedbe, koje su, ističe on, opravdane.

“Trgovci imaju pravo da nam kažu da moramo nešto promijeniti. Kada su u pitanju mali trgovci, određeni proizvodi, poput brašna, mlijeka itd., čine između 80-85 odsto njihovog prometa, čime su dovedeni u situaciju da ne mogu opstati. Zbog toga je Vlada donijela odluku da se trgovci koji imaju samo jedan objekat u RS izuzmu iz odluke od osam odsto”, pojasnio je Puhovac.

Uz to, iz Ministarstva trgovine i turizma RS navode da se predloženim izmjenama preciznije određuju vrste proizvoda, njihove karakteristike i veličine pakovanja za koje se primjenjuju propisane maksimalne marže u iznosu od šest odsto u veleprodaji i osam odsto u maloprodaji.

“Ograničenje marži obuhvata osnovne životne namirnice i proizvode kao što su so, svinjska i biljna mast, suncokretovo ulje, mlijeko, jogurt, pšenično brašno TIP 500 i TIP 850, hljeb, šećer, hrana za dojenčad i bebe, pelene za djecu i odrasle te deterdženti, dok maksimalna marža na lijekove iznosi osam odsto u veleprodaji i 20 odsto u maloprodaji”, navode iz Ministarstva.

Puhovac je dodao da je u okviru Odluke o određivanju marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata usvojena dopuna kojom se od ograničenja marži izuzimaju benzinske stanice smještene na auto-putevima u RS.

Nastavi čitati

Društvo

IRB REKAO „NE“: Procijenjeno da je preuzimanje imovine Banke Srpske previše rizično

Prijedlog stečajnog upravnika Gorana Radivojca na juče održanom ispitnom ročištu nije dobio podršku povjerilaca.

Poreska uprava Republike Srpske i Elektroprivreda su bili uzdržani dok su Ministarstvo finansija i IRB bili protiv.

Radivojac je predlagao da se, kada se steknu zakonski uslovi, kreditni portfolio banke i imovina prebaci na upravljanje IRB-ovom Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima te da se tako u cijelosti namire sva povezana lica sa stečajnim dužnikom.

„Smatramo da se ne radi o konkretnom prijedlogu jer postoji dosta neizvjesnih okolnosti u pogledu realizacije tog prijedloga. Stečajni upravnik bi trebao da sačini više prijedloga u kom pravcu bi se kretao dalji tok postupka na koji bi se izjasnili povjerioci“, kazala je Vera Sukara, koja je na ročištu zastupala IRB.

Da podsjetimo, da bi došlo do preuzimanja bilo bi potrebno promijeniti statut Fonda i uputi u proceduru prijedlog za izmjenu i dopunu Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu RS.

Takođe, potrebno bi bilo mijenjati i Zakon o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond na način da mu se omogući da upravlja imovinom koju su Srpska ili njena preduzeća i institucije stekle kao stečajni povjerioci.

Uz sve to, problem predstavlja i stav koji je zauzeo Ustavni sud BiH, a prema kojem kupovina i preuzimanje potraživanja ne daje automatsko pravo novom povjeriocu da nastavi već pokrenuti izvršni postupak.

To je očigledno bio preveliki rizik za IRB i resorno ministarstvo pa su prijedlog odbili.

Oboreni i ostali prijedlozi stečajnog upravnika

Inače, pored toga što ovaj prijedlog nije prihvaćen, odbijeno je i preostalih pet koje je Radivojac predložio.

Povjerioci su mu po drugi put u nizu oborili Izvještaj o ekonomsko finansijskom položaju stečajnog dužnika, ovog puta za period od 1. marta do kraja maja ove godine.

On je predložio da se u posebnim okolnostima Odboru povjerilaca odobri da neposrednom pogodbom može prodavati imovinu banke kao i da Odbor donosi odluke o nagodbi, modelu naplate, otpisu i načinu izmirenja obaveza što je takođe odbijeno.

Podsjećamo, Banka Srpske je otišla je u stečaj 2017. godine nakon čega je veliki dio potraživanja ostao nenaplaćen.

– Investiciono – razvojna banka Republike Srpske (IRB) nije zainteresovana za preuzimanje kreditnog portfolija Banke Srpske u stečaju i njene pokretne i nepokretne imovine.

IRB odbio prijedlog o preuzimanju imovine Banke Srpske
Prijedlog stečajnog upravnika Gorana Radivojca na juče održanom ispitnom ročištu nije dobio podršku povjerilaca.

Poreska uprava Republike Srpske i Elektroprivreda su bili uzdržani dok su Ministarstvo finansija i IRB bili protiv.

Radivojac je predlagao da se, kada se steknu zakonski uslovi, kreditni portfolio banke i imovina prebaci na upravljanje IRB-ovom Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima te da se tako u cijelosti namire sva povezana lica sa stečajnim dužnikom.

-Smatramo da se ne radi o konkretnom prijedlogu jer postoji dosta neizvjesnih okolnosti u pogledu realizacije tog prijedloga. Stečajni upravnik bi trebao da sačini više prijedloga u kom pravcu bi se kretao dalji tok postupka na koji bi se izjasnili povjerioci-kazala je Vera Sukara, koja je na ročištu zastupala IRB.

Da podsjetimo, da bi došlo do preuzimanja bilo bi potrebno promijeniti statut Fonda i uputi u proceduru prijedlog za izmjenu i dopunu Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu RS.

Takođe, potrebno bi bilo mijenjati i Zakon o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond na način da mu se omogući da upravlja imovinom koju su Srpska ili njena preduzeća i institucije stekle kao stečajni povjerioci.

Uz sve to, problem predstavlja i stav koji je zauzeo Ustavni sud BiH, a prema kojem kupovina i preuzimanje potraživanja ne daje automatsko pravo novom povjeriocu da nastavi već pokrenuti izvršni postupak.

To je očigledno bio preveliki rizik za IRB i resorno ministarstvo pa su prijedlog odbili.

Oboreni i ostali prijedlozi stečajnog upravnika

Inače, pored toga što ovaj prijedlog nije prihvaćen, odbijeno je i preostalih pet koje je Radivojac predložio.

Povjerioci su mu po drugi put u nizu oborili Izvještaj o ekonomsko finansijskom položaju stečajnog dužnika, ovog puta za period od 1. marta do kraja maja ove godine.

On je predložio da se u posebnim okolnostima Odboru povjerilaca odobri da neposrednom pogodbom može prodavati imovinu banke kao i da Odbor donosi odluke o nagodbi, modelu naplate, otpisu i načinu izmirenja obaveza što je takođe odbijeno.

Podsjećamo, Banka Srpske je otišla je u stečaj 2017. godine nakon čega je veliki dio potraživanja ostao nenaplaćen.

Capital

Nastavi čitati

Aktuelno