Connect with us

Društvo

EU UVODI NAPLATU KARBONSKE TAKSE, pogodiće čitav region

Kompanije koje uvoze na tržište Evropske unije od danas su u obavezi da plaćaju karbonsku taksu (CBAM) u iznosu do 85 evra po toni ugljen-dioksida koji se emituje pri proizvodnji robe, a Srbija je istovremeno uvela naplatu nacionalnog poreza u iznosu od četiri evra po toni, čime se smanjuje obaveza uvoznika u EU i sprečava dvostruko oporezivanje istih emisija.

Iz tih razloga, Evropska unija je od 1. januara počela sa punom primjenom CBAM mehanizma, odnosno prekograničnog oporezivanja ugljenika, a Srbija sa naplatom nacionalnog poreza domaćim proizvođačima.

Cilj ovog mehanizma ima uporište u klimatskoj regulativi, koja nalaže postizanje klimatske neutralnosti evropskog kontinenta do 2050. godine.

Ministarka zaštite životne sredine Sara Pavkov izjavila je ranije za Tanjug da je ovo prilika za unapređenje dekarbonizacije na teritoriji naše zemlje i navela da će se prihod od ovih taksi reinvestirati u zelene projekte.

„Naravno i u povećanje budžeta“, rekla je Pavkov.

Ministarka je tada objasnila da je ideja CBAM mehanizma da se iznivelišu cijene ugljenika onih proizvoda koji su proizvedeni na teritoriji Evropske unije i onih proizvoda koji se uvoze na teritoriju EU iz zemalja koje nisu članice Unije.

„Ova nova regulativa je važan korak ka usaglašavanju sa sistemom trgovine emisijama, koji funkcioniše samo za članice EU i u tom smislu CBAM (Carbon Border Adjustment Mechanism) predstavlja prelazno rješenje kako bi se privreda faktički prilagodila za sve one zemlje koje su ili kandidati za članstvo ili koje su već vrlo blizu da postanu članice EU, ili one koje nisu na tom putu, a svoje proizvode plasiraju na tržište EU“, navela je Pavkov.

Nacionalni porez na emisije ugljen-dioksida Srbija reguliše kroz dva zakona – Zakon o porezu na emisiju gasova sa efektom staklene bašte i Zakon o porezu na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda.

Srbija je prva zemlja na Zapadnom Balkanu i prva zemlja članica Energetske zajednice koja je ispunila jedan od najvažnijih preduslova za primjenu ovog poreza. Riječ je o takozvanom MRVA sistemu, odnosno sistemu za monitoring, verifikaciju i izvještavanje o emisijama gasova sa efektom staklene bašte.

Srbija je od 2023. godine, uz podršku Švajcarske i Privredne komore Srbije, pripremala domaće proizvođače za izvještavanje u skladu sa zahtjevima CBAM uredbe, kako srpski privrednici ne bi izgubili konkurentnost na tržištu Evropske unije.

Uredba će najviše pogoditi proizvođače cementa, aluminijuma, đubriva i električne energije, ali se tačan broj tih privrednih subjekata u Srbiji još uvijek ne zna.

„Mi jasno i precizno znamo ko su ti pravni subjekti. Oni su vrlo pripremljeni i znaju šta ih čeka od 1. januara već skoro dvije godine. Jasna i precizna analiza, vjerujem, biće u nekom narednom periodu kada sam mehanizam uhvati određeni zamajac“, rekla je Pavkov.

Ministarstvo zaštite životne sredine će u saradnji sa ostalim ministarstvima pratiti situaciju na tržištu kako bi spriječilo dvostruko oporezivanje srpskih privrednika, odnosno plaćanje istih emisija ugljen-dioksida i kroz porez u Srbiji i kroz CBAM mehanizam u EU.

Evropska unija već gotovo 20 godina koristi Sistem za trgovinu emisijama (Emission Trading System – ETS), što znači da proizvođači sa teritorije EU moraju da prate svoje emisije ugljen-dioksida i kupuju posebne emisione dozvole.

Kako bi se obezbijedila fer konkurentnost i zelena tranzicija učinila efikasnijom, EU je uvela mehanizam prekograničnog usklađivanja cijene ugljenika (CBAM).

Riječ je o instrumentu politike zaštite životne sredine koji predviđa primjenu istih troškova ugljenika na uvezene proizvode kao i kod postrojenja sa teritorije EU.

CBAM taksu (Carbon Border Adjustment Mechanism) u Evropskoj uniji plaćaju uvoznici robe, odnosno kompanije ili lica koja uvoze određene proizvode sa visokim emisijama ugljen-dioksida sa teritorije van EU na tržište EU.

Uvoznici u EU plaćaju cijenu emisija ugljenika po cijeni ekvivalentnoj u Sistemu za trgovinu emisijama (EU ETS).

Na ovaj način, primjenom CBAM instrumenta, težnja je da se smanji rizik da klimatski ciljevi EU budu ugroženi premještanjem proizvodnje u zemlje sa manje ambicioznom politikom dekarbonizacije.

Obaveze uvoznika tokom prelaznog perioda, koji je trajao od 2023. do kraja 2025. godine, odnosile su se na izvještavanje o emisijama ugljen-dioksida bez plaćanja bilo kakvog finansijskog usklađivanja i bez neophodnosti verifikacije izvještaja od akreditovanog verifikatora. Plaćanje taksi zvanično počinje 1. januara.

Obavezu smanjenja intenziteta globalnog zagrijavanja, kroz sprovođenje ciljeva definisanih Pariskim sporazumom iz 2015. godine, kojim se predviđa ograničenje porasta globalne temperature na dva, odnosno 1,5 stepeni Celzijusa, potpisalo je 196 država, među kojima i Srbija.

Cilj je postizanje klimatske neutralnosti Evrope do 2050. godine.

Related Topics:

Društvo

NESTABILNO VRIJEME U REPUBLICI SRPSKOJ: Smjena sunca, oblaka i lokalnih pljuskova

U Republici Srpskoj i BiH danas će preovladavati promjenljivo oblačno vrijeme uz sunčane intervale, ali i mogućnost lokalnih pljuskova praćenih grmljavinom, posebno u poslijepodnevnim časovima. Temperature će biti prijatne za ovo doba godine i kretaće se uglavnom između 24 i 29 stepeni Celzijusa.

Jutro će biti svježije, uz temperature od 12 do 16 stepeni, dok će tokom dana biti toplo i sparno. U većem dijelu zemlje očekuje se umjeren vjetar južnih i jugoistočnih smjerova. Meteorolozi najavljuju da će se nestabilno vrijeme zadržati i narednih dana, uz svakodnevnu mogućnost lokalnih padavina.

Građanima se savjetuje oprez prilikom planiranja aktivnosti na otvorenom, jer se pljuskovi mogu razviti veoma brzo, naročito u brdsko-planinskim predjelima. Uprkos povremenim padavinama, zadržaće se ugodno toplo vrijeme karakteristično za početak juna.

Nastavi čitati

Društvo

MASOVNA PRODAJA DRŽAVNIH OBVEZNICA: Šta sprema IRB Republike Srpske?

Investiciono – razvojna banka (IRB) Republike Srpske pokrenula je intenzivan ciklus prodaje državnih obveznica vrijednih gotovo 30 miliona marka.

IRB od aprila 2023. nije prodavao obveznice koje je emitovala Republika Srpska, da bi sada, za nešto više od mjesec dana objavio četiri oglasa u kojem nudi 29.290 ovih dužničkih hartija od vrijednosti.

Tako je 30. aprila oglasio prodaju 15.000 obveznica iz 52. emisije na koje je kamata bila šest odsto, a koje na naplatu dospijevaju u oktobru 2029. godine.

Ubrzo zatim, 5. maja na prodaju su ponuđene obveznice iz 30 emisije, njih 3.790.

Kamata na ove obveznice je četiri odsto a rok dospijeća im je jul naredne godine.

Krajem maja uprava banke oglašava prodaju 2.470 obveznica, vrijednih 2,47 miliona KM iz 47. emisije.

Tom emisijom se Vlada Republike Srpske zadužila za nepunih 40 miliona maraka i kamatu od šest odsto.

Posljednju ponudu IRB je objavio jutros.

Riječ je o paketu obveznica iz 47, 52. i 53. emisije koje dospijevaju 2029. godine sa kamatom od takođe šest odsto.

Podsjećamo, IRB je nedavno najavio da od 1. juna kreće sa direktnim plasmanima kredita, a proširena je kategorija korisnika kao i maksimalni iznosi za kupovinu prve stambene jedinice.

capital.ba

Nastavi čitati

Društvo

CIJENE DIVLJAJU, VLAST ĆUTI: Koliko košta život u Republici Srpskoj?

Započnimo dan jednim prosječnim, radničkim doručkom. Burek i jogurt danas koštaju 5,30 KM. Ako bi čovjek svaki dan jeo samo taj jedan jedini obrok, mjesečno bi mu trebalo čak 164 KM i to isključivo za doručak. Kada to pomnožimo sa četiri člana porodice, dolazimo do cifre od preko 650 KM mjesečno – samo za jedan jutarnji obrok u pekari.

A šta je sa svim ostalim obrocima i osnovnim životnim namirnicama bez kojih se ne može?

Ovo je realnost sa kojom se svakodnevno suočavaju građani Republike Srpske, dok prebiraju po novčanicima pokušavajući da prežive od prvog do prvog u mjesecu.

Svaki odlazak u market je novi šok

Dovoljno je da prošetate između rafova u bilo kojoj prodavnici da biste shvatili koliko je novca potrebno za najosnovnije potrebe. Prema trenutnom stanju, cijene izgledaju ovako:

Mlijeko (1 litar): 2,60 KM

Pavlaka (300 grama): 2,80 KM

Krem sir (200 grama): 4,00 KM

Pileća salama: 4,30 KM

Kilogram pilećeg filea: 13,00 KM

Banane (1 kilogram): 3,00 KM

Slana kašica za bebu: 3,40 KM

Slatka (voćna) kašica za bebu: oko 2,40 KM

Sir (300 grama): 5,80 KM

Kafa (200 grama): 7,20 KM

Ulje (1 litar): 3,54 KM

Brašno (10 kilograma): 12,00 KM

Kada se ovaj spisak stavi na papir, jasno je da za jednu sasvim običnu nabavku, koja uključuje tek osnovno meso poput piletine čija je cijena dostigla 13 – 15 KM po kilogramu, građani moraju izdvojiti pozamašnu svotu novca.

Borba za goli opstanak

Uzmimo u obzir prosječnu četveročlanu porodicu. Djeci su svakodnevno potrebni mlijeko, voće, užine za školu (ili hrana za bebe), dok su brašno, ulje, kafa, sir i meso redovni artikli u svakom domaćinstvu.

Ako porodica za skroman doručak i večeru (mlijeko, salama, sir, pavlaka, hljeb) potroši samo 15 KM dnevno, to je 450 KM mjesečno.

Ako za ručak (uz piletinu od 13 KM po kilogramu, plus povrće i ulje) izdvoje u prosjeku 25 do 30 KM dnevno, to je dodatnih 750 do 900 KM mjesečno.

Dodajte na to kafu, voće, sredstva za higijenu i svakodnevne potrebe za najmlađe (gdje samo jedna slana kašica košta 3,40 KM, a slatka oko 2,40 KM).

Brzom računicom dolazimo do zaključka da je jednoj prosječnoj četveročlanoj porodici potrebno između 1.300 i 1.600 KM mjesečno isključivo za hranu i osnovne namirnice.

Kada se u obzir uzme porodica u kojoj, na primjer, jedan roditelj radi sa srednjom spremom za minimalac, a drugi je nezaposlen ili takođe na minimalcu, oni su u konstantnom i dubokom minusu.

Čak i sa dvije minimalne plate sa srednjom spremom, što ukupno iznosi 2.200 KM, porodici nakon kupovine hrane ostane svega nekoliko stotina maraka. A gdje su troškovi stanovanja, struja, voda, grijanje, odjeća, obuća, lijekovi, oprema za školu ili prevoz?

Vlast zamajava narod

I dok se javni prostor svakodnevno zatrpava “visokom politikom”, nacionalnim temama, prepucavanjima i raspravama koje nemaju apsolutno nikakve veze sa stvarnim životom običnog čovjeka, građani se tiho guše pod teretom poskupljenja.

Narod se svjesno zamajava apstraktnim političkim krizama kako se ne bi vidjelo sa čim se zapravo suočava svaki građanin u Republici Srpskoj čim kroči u prodavnicu.

Ovo su životna pitanja o kojima bi trebalo da se priča svakoga dana. I ne samo da se priča, već da se hitno i ozbiljno pristupi rješavanju problema, ublažavanju ove ekonomske krize i konkretnoj zaštiti stanovništva – jer to je upravo ono za šta je narod ove političare i birao.

Vlast ćuti dok cijene divljaju. Umjesto sistemskih rješenja, ograničavanja marži na osnovne životne namirnice i adekvatnih subvencija koje bi zaštitile standard građana, prepušteni smo sami sebi i slobodnom tržištu koje odavno ne poznaje milost.

Kada je dosta?

Pitanje koje se sada glasno postavlja jeste – kada je dosta? Ima li kraja ovim svakodnevnim poskupljenjima i, još važnije, ima li kraja strpljenju građana?

Hoće li narod i dalje ćutke stezati kaiš, ili će konačno preuzeti rješavanje ovih egzistencijalnih problema u svoje ruke? Građani imaju izbor.

Mogu na više načina, kroz javni pritisak i građanski aktivizam, već danas zatražiti jasnu odgovornost onih koje su izabrali.

Ili će, s druge strane, i dalje čekati izbore, pa taj ključni potez za promjene povući sami, tamo gdje političare jedino i boli – olovkom na glasačkom listiću.

Vrijeme je za buđenje, jer puko preživljavanje više ne može i ne smije biti jedini cilj.

Nastavi čitati

Aktuelno