Vlada Republike Srpske planira da za nabavku motornih vozila za potrebe hotela „Partizan“ na Jahorini izdvoji 300.000 KM, iako u odluci nije navedeno koliko će vozila biti kupljeno niti o kojim modelima je riječ.

Istovremeno, za rekonstrukciju, adaptaciju i opremanje objekta „Dom Partizan“ ove godine je predviđeno 5,97 miliona KM.

Izmjena odluke o prioritetnim projektima iz Programa javnih investicija Republike Srpske za 2026. godinu objavljena je u „Službenom glasniku RS“.

Za „Partizan“ ukupno gotovo 26 miliona KM

Prema izmijenjenoj odluci, ukupna vrijednost projekta rekonstrukcije, adaptacije i opremanja objekta za period od 2024. do 2026. godine iznosi 25,97 miliona KM.

Nosilac projekta je Ugostiteljski servis Vlade Republike Srpske.

Na listu prioritetnih projekata sada je dodata i posebna stavka koja se odnosi na nabavku motornih vozila za potrebe hotela. Za tu namjenu predviđeno je 300.000 KM.

U odluci nema podataka o tome da li je riječ o nekoliko službenih automobila, vozilima za prevoz gostiju ili drugoj vrsti vozila.

Vlada je odluku donijela 15. oktobra, a na snagu je stupila dan nakon objavljivanja.

„Partizan“ se obnavlja godinama

Obnova objekta na Jahorini traje već nekoliko godina. Milorad Dodik je još u decembru 2022. godine, tada u funkciji predsjednika Republike Srpske, prilikom otvaranja hotela „Rajska dolina Lux“, najavio da bi rekonstruisani „Partizan“ trebalo da bude otvoren naredne godine.

Od tada je rok više puta pomjeran.

Prvobitni posao dobila je firma Bauwesen iz Lazarevca, ali je ugovor sa tom kompanijom raskinut 2023. godine. Nakon toga je raspisan novi tender, a radove su dobile firme iz Prnjavora i Banjaluke.

Sada se, pored višemilionske obnove samog objekta, planira i dodatnih 300.000 KM za njegov budući vozni park.

Koliko će vozila biti kupljeno, koliko će pojedinačno koštati i kada bi „Partizan“ konačno trebalo da primi prve goste, u odluci Vlade Republike Srpske nije navedeno.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine juče je razriješila Vojina Mijatovića dužnosti potpredsjednika FBiH i federalnog ministra razvoja, preduzetništva i obrta, nakon što mu je Vrhovni sud FBiH zabranio obavljanje službene dužnosti.

Odluka dolazi nakon što je Vrhovni sud FBiH prošle sedmice potvrdio optužnicu protiv Mijatovića i drugih osoba zbog sumnje na zloupotrebu položaja ili ovlaštenja u vezi s dodjelom gotovo milion KM grant sredstava.

Optužnica zbog dodjele 997.363 KM

Prema navodima optužnice, riječ je o bespovratnim sredstvima u ukupnom iznosu od 997.363 KM, pri čemu je kompaniji „38X Ventures“ navodno omogućen povoljniji položaj u postupku izbora korisnika sredstava.

Vrhovni sud FBiH je 15. septembra potvrdio optužnicu, a nakon toga je donio i odluku kojom je Mijatoviću zabranjeno obavljanje službene dužnosti federalnog ministra razvoja, preduzetništva i obrta, kao i drugih službenih funkcija u okviru Vlade FBiH.

Zabrana se odnosi i na njegovu funkciju potpredsjednika Federacije BiH, kao i na rukovodeće poslove u organima izvršne vlasti FBiH.

Mijatovića mijenja Martina Jovanović

Na njegovo mjesto u Federalnom ministarstvu razvoja, preduzetništva i obrta dolazi Martina Jovanović, iz Sektora za opšte pravne i finansijske poslove tog ministarstva.

Mijatović je ranije najavio da će njegovi advokati podnijeti žalbu Vrhovnom sudu FBiH čim dobiju rješenje.

„Bez obzira na sve, ostajem pri stavu da pravosudni organi trebaju nesmetano raditi svoj posao, a ja ću kao i do sada sarađivati i poštovati sve odluke“, poručio je Mijatović.

Njegovo razrješenje predstavlja direktnu posljedicu sudske odluke o zabrani obavljanja funkcije, dok će eventualna krivična odgovornost biti utvrđivana u sudskom postupku.

Najava uprave Nacionalnog parka „Sutjeska“ da se na platou Prijevor privodi kraju izgradnja bazena za gašenje požara kapaciteta 80 metara kubnih, finansiranog sa više od 330.000 KM, na prvi pogled djeluje kao hvale vrijedna briga o očuvanju prirodnih resursa. Međutim, iza zvaničnih fraza o „unapređenju zaštite od požara“ krije se niz otvorenih pravnih, ekoloških i finansijskih kontroverzi koje otvaraju ključno pitanje: da li je teška mehanizacija i građevinski radovi na 1.660 metara nadmorske visine uopšte u skladu sa zakonom i šta se zapravo gradi u srcu najstarijeg nacionalnog parka u Bosni i Hercegovini?

Pravni lavirint: Šta Zakon o zaštiti prirode (ne) dozvoljava?

Gradnja u nacionalnim parkovima u Republici Srpskoj nije pitanje diskrecionog prava uprave preduzeća niti resornog ministarstva, već je strogo normirana Zakonom o zaštiti prirode Republike Srpske i posebnim Zakonom o Nacionalnom parku „Sutjeska“.

Prema ovim zakonima, prostor parka podijeljen je na tri zone zaštite:

1. Režim zaštite I stepena (stroga zaštita): Isključuje bilo kakav oblik gradnje, privrednog korištenja ili zahvata koji mijenjaju prirodno stanje.

2. Režim zaštite II stepena (aktivna zaštita): Dozvoljava strogo kontrolisane intervencije radi očuvanja ekosistema, ali izričito zabranjuje promjenu hidrografske mreže, narušavanje geomorfoloških oblika i izgradnju trajnih infrastrukturnih objekata koji nisu u direktnoj funkciji očuvanja izvornih staništa.

3. Režim zaštite III stepena: Predviđa mogućnost ograničenog turističkog i infrastrukturnog razvoja, ali isključivo u skladu sa Prostornim planom područja posebne namjene i važećim Planom upravljanja.

Plato Prijevor nalazi se na samom rubu prašume Perućica i u neposrednom podnožju vrha Maglić. Uvođenje teške građevinske operative, iskopavanja i betoniranja u takvom visokoplaninskom pojasu zahtijeva najstrožu moguću proceduru:

• Prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu (EIA): Javnost do danas nije vidjela studiju koja dokazuje da betoniranje 80 kubika vode na ovoj lokaciji neće degradirati krhka planinska staništa.

• Vodnu saglasnost i ekološku dozvolu: Gradnja akumulacije u zoni gdje su izvorišta izuzetno osjetljiva ne smije se sprovoditi bez odobrenja nadležnih vodoprivrednih i ekoloških institucija.

• Građevinsku dozvolu prema Prostornom planu: Svaki zahvat u prostoru koji nije predviđen Prostornim planom NP „Sutjeska“ predstavlja direktno kršenje zakona.

Pozivanje na „zaštitu od požara“ u praksi često služi kao prečica za zaobilaženje složenih procedura koje nameću zakoni o zaštiti prirode, jer se intervencija pravda vanrednim i spasilačkim potrebama.

Priznanje koje pali alarme: Šta kriju „druge svrhe“?

Najsporniji momenat čitavog projekta leži u samoj izjavi vršioca dužnosti direktora Parka, Aleksandra Golijanina, koji je otvoreno priznao:

„Bitno nam je da imamo jedan takav bazen za potencijalno gašenje požara, a poslužiće i za druge svrhe, s obzirom da su u ljetnom periodu izvori vode na tom području male izdašnosti.“

Ova formulacija predstavlja klasičan alarm za ekološke inspektore i stručnu javnost. O kojim se to „drugim svrhama“ radi?

• Ako su lokalni izvori vode u ljetnom periodu već „male izdašnosti“, odakle će se akumulacija od 80 tona vode puniti, a da se pri tome ne isuše i ne prekinu prirodni vodotoci koji napajaju staništa nizvodno, uključujući i zaleđe same Perućice?

• Da li se pod plaštom zaštite od požara gradi hidrotehnička infrastruktura za napajanje budućih ugostiteljskih i smještajnih objekata na Prijevoru, čime se otvaraju vrata nekontrolisanoj komercijalizaciji i apartmanizaciji zaštićenog područja?

Korištenje vode u nacionalnom parku u komercijalne svrhe ili za preusmjeravanje prirodnih tokova zakonom je najstrože zabranjeno ukoliko ugrožava hidrološki bilans. Oduzimanje vode iz oskudnih ljetnih izvora zarad vještačkog rezervoara direktno potkopava opstanak flore i faune tog lokaliteta.

Ekonomska računica: Bazenčić po cijeni vile

Pored pravnog i ekološkog aspekta, finansijska konstrukcija ovog poduhvata otvara ozbiljna pitanja o transparentnosti i opravdanosti trošenja javnog i donatorskog novca:

• 300.000 KM za građevinske radove

• 32.000 KM za „izradu projektne dokumentacije“

• Ukupno: 332.000 KM

Za taj novac Nacionalni park dobija rezervoar zapremine 80 kubnih metara. Da bi se razumjela razmjera ovog iznosa, 80 kubika vode odgovara dimenzijama prosječnog manjeg dvorišnog bazena (npr. 8 x 5 metara, dubine 2 metra).

Jednostavna računica pokazuje da jedan kubni metar izgrađenog kapaciteta ovog rezervoara košta preko 4.150 KM.

Iako nepristupačan planinski teren na Prijevoru nesumnjivo poskupljuje transport materijala i rad mašina, iznos od trećine miliona maraka za betonsku jamu zapremine osrednjeg bazena zahtijeva detaljnu analizu troškovnika. Činjenica da se projekat realizuje kroz saradnju Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa i UNDP-a ne oslobađa aktere obaveze da polože račune javnosti: ko je izvodio radove, kako je sproveden tender i zašto se za taj novac nisu mogla nabaviti mobilna protivpožarna vozila i oprema koja ne ostavlja trajne ožiljke u prirodi?

Zaštita prirode kroz njeno uništavanje

Paradoks koji se godinama ponavlja u zaštićenim područjima Bosne i Hercegovine ponovo je na djelu u Nacionalnom parku „Sutjeska“. Umjesto jačanja rendžerske službe, video-nadzora za ranu detekciju požara i stroge kontrole ulaska neodgovornih posjetilaca, rješenje se traži u betonu, bagerima i građevinskim radovima.

Ukoliko se nadležne inspekcije — republička ekološka i urbanističko-građevinska inspekcija — hitno ne uključe i ne predoče javnosti tačne lokacijske uslove, procjenu uticaja i građevinsku dozvolu za radove na Prijevoru, bazen od 332.000 KM postaće opasan presedan. Presedan po kojem je u nacionalnom parku dozvoljeno graditi sve, dokle god se na tablu stavi donatorski logo i floskula o „protivpožarnoj zaštiti“.

Banjaluka24