Connect with us

Zanimljivosti

MEĐUNARODNI DAN LJEVORUKIH OSOBA! Kreativniji i inteligentniji od dešnjaka?

Međunarodni dan ljevorukih osoba se obilježava 13. avgusta. U posljednjih 100 godina broj ljevorukih se gotovo učetvorostručio, a oko 10 odsto stanovništva piše lijevom rukom.

Ljevoruki ljudi u prošlosti su smatrani čudacima, pa čak i demonima, a zabilježeni su i brojni slučajevi kada su roditelji pokušavali “ispraviti” svoju ljevoruku djecu i natjerati ih da se više koriste desnom rukom. Danas je sve to stvar prošlosti, bar se nadamo, a novija istraživanja zapravo u mnogočemu idu u prilog ljevorukim ljudima.

Stručnjaci tvrde da ljevaci brže razmišljaju i brže donose odluke, navodno su bolji u matematici i u prosjeku su inteligentniji od dešnjaka. Zbog toga su u stanju i uspješno obavljati više stvari odjednom, kada su u pitanju intelektualne aktivnosti. Neka istraživanja pokazuju da se ljevaci brže oporavljaju od moždanog udara, no, s druge strane, ljevaci navodno kraće žive, u prosjeku devet godina, nespretniji su, češće se od dešnjaka osjećaju neugodno, a i skloniji su depresiji i pesimističnom načinu razmišljanja.

Ljevorukost, kod djece, češće se javlja kod dječaka nego djevojčica. Skoro polovina te djece ima ljevoruke roditelje. Neki roditelji pokušavaju da “isprave” djecu, davanjem kašike ili igračke u desnu ruku, vježbom za korišćenjem desne ruke.

Kako prepoznati, kojom rukom se dijete služi: gađa loptom, crta, drži kašiku ili čašu, oblači lutku, ređa kocke…

Najsigurnije, da ispitivanje prepustite stručnjaku. Ako je razvijenija lijeva polovina mozga, dijete je dešnjak, a ako je razvijenija desna strana mozga, ono je ljevoruko. Naše polovine mozga odgovorne su ne samo za suprotne strane tijela, već i za karakter naših aktivnosti.

Ljevoruka djeca koja imaju sklonost ka istraživanju i kreativnosti. Razvoj ljevorukih često ide neravnomjerno, neke sposobnosti su niže od prosječnih vršnjaka, a druge više. Ljevoruko dijete može biti bolji matematičar, lako izvodi zaključke, ali teže pamti, nema jaču koncentraciju ili ima poteškoće u pisanju.

Potrebno je vježbanje korišćenja sveske, papira i podsjećanje na pravac korišćenja papira sa lijeve strane na desnu i od vrha stranice do dna. Vježbanje grafo-motorike treba da bude zabavno i bez prisile. Iako je dominantna na primjer lijeva ruka, i stoji jasna preporuka da ne treba prevježbavati ruku, ne znači da se lijeva ruka ne upotrebljava.

Treba koristiti različite aktivnosti u kojima se vježba motorika obje šake i tijela u cjelini. Odrasli ne treba da pokazuju negativan odnos prema ljevorukosti. Nemojte prebacivati ljevorukog na desnorukost. To ozbiljno ugrožava dječije zdravlje. Obično se u takvim situacijama najbrže primijeti početak mucanja takvog djeteta. Ljevoruki su temperamentni, nestrpljivi i često rade, a da ne promisle. Pažnja im je kratkotrajna i imaju potrebu za smjenjivanjem aktivnosti. Nije da neće da sjede, već ne mogu.

Stručnjaci savjetuju da naučite dijete da pravilno sjedi za stolom, koristi prostor sveske, vodite računa da njemu svjetlost treba da dopire sa desne strane. Ne tjerajte ih da čitaju, iako znaju slova, ako sami ne pokazuju interesovanje. Njima treba više vremena igranja na slovo na slovo, različitih vježbi, igara sa prepoznavanjem slova i njihovih elemenata.

Poznati ljevoruki su Julije Cezar, Aleksandar Makedonski, Napoleon, Leonardo da Vinči, Nikola Tesla, Džulija Roberts, Opra Vinfri, Robert De Niro…

Agencije

Zanimljivosti

VJEROVALI ILI NE! Kokoške osjećaju emocije, pa i pocrvene

Prema najnovijem istraživanju, kokoške ne samo da mogu osjećati iznenadna uzbuđenja ili jake emocije, nego čak mogu da pocrvene.

Strah, pronalazak omiljene hrane, hvatanje od strane ljudi i jurnjava su okidači emocija koje i kokama izazivaju vrelinu u glavi.

Probuđena reakcija
Ovo istraživanje, koje je objavljeno u Applied Animal Behaviour Science, crvenilo kože lica živine upoređuje sa istom reakcijom kod ljudi i ukazuje na probuđenu emocionalnu reakciju, piše Sciencealert.

Prethodno istraživanje je pokazalo da crvenilo lica ukazuje na stanja uzbuđenja kod ptica poput ara i lešinara. Etolozi sa Univerziteta u Turu ispitali su ovu osobinu kako bi vidjeli da li je to indikator emocionalnih stanja kod živine.

Tako je šest kokoški iz Saseksa snimljeno u različitim scenarijima, od kojih su neki bili prirodni, a drugi izazvani, uključujući uzbudljive situacije, poput kupanja u prašini i hranjenja crvima iz brašna i stanja povezana sa strahom, poput hvatanja i obuzdavanja.
Linker
Poseban algoritam

Hiljade snimaka živine analizirano je posebnim algoritmom, istraživači su analizirali nivo crvenila krijesta, obraza, ušne školjke i visećih “pletenica” ispod brade. Iako su rezultati preliminarni zbog male količine uzoraka, oni pokazuju da manje crvenila u obrazima i ušnim školjkama ukazuje na smirenost i zadovoljstvo koka.

Nasuprot tome, pojačano crvenilo lica ukazuje na veće emocionalno uzbuđenje, uključujući buđenje emocija prilikom pronalaska omiljene hrane ili u slučaju straha. Ovim “stresovima” izlagano je 13 kokoški iz Saseksa, u prisustvu eksperimentatora tokom perioda od pet sedmica, dok je 12 koka bilo pošteđeno napetih situacija.

Koke koje su navikle na stres pokazale su manje straha, a samim tim i crvenile su slabije u odnosu na kokoške nenavikle na jaka uzbuđenja.

Varijacije stanja

Promjene u crvenilu kože lica odražavaju varijacije u afektivnim stanjima i mogu se koristiti kao marker za procjenu kvaliteta odnosa čovjeka i živine. Uz dalja istraživanja, crvenilo lica kokoški moglo bi da postane pokazatelj njihove dobrobiti i korisan tumač društvenih interakcija i hijerarhija između pojedinačnih ptica.

Uprkos tome što su kognitivno, emocionalno i društveno složene, kao i mnoge druge ptice i sisari, kokoške se često pogrešno doživljavaju kao neinteligentne.

Još od prije 10.000 godina, čovjek je oblikovao evoluciju ovih ptica od divljih ptica iz džungle do domaće živine. Od tada su nas othranile milijarde ovih životinja, svojim đubrivom pomogle su nam da uzgajamo povrće, štitile su naše usjeve tako što su jele insekte, pa čak i pružale emocionalnu podršku, pa bi bilo više nego fer da se i mi potrudimo da ih razumijemo.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Djevojčica (3) se žalila da čuje “čudovišta”: U ZIDU PRONAŠLI 60 HILJADA PČELA

U zidu porodične kuće pronašli su roj od čak 60.000 pčela.

U porodičnoj kući u Sjevernoj Karolini pronađen je roj od oko 60.000 pčela. Trogodišnja djevojčica žalila se mjesecima roditeljima na “čudovišta u zidu”, da bi se na kraju ispostavilo da se tu nalazi ogroman broj pčela!

Njena majka kaže da isprva nije pridavala značaj tome što joj ćerka govori, ali su na kraju ona i njen suprug shvatili da bi ta “čudovišta” mogla da budu pčele. Prvo je uočila saće u dimnjaku kuće i na tavanu, a onda je shvatila da bi zujanje na koje se trogodišnja djevojčica žalila, moglo da dolazi od pčela u zidu.

Pozvali su firmu koja se bavi uklanjanjem pčela, i na kraju se ispostavilo da ih je ogroman broj u zidu porodične kuće.

“Samo su se izlile iz zida, bilo je kao u horor filmu”, rekla je ona za BBC.

Pčelar koji je radio na premiještanju pčela rekao je da su bile tu čak osam mjeseci, kao i da nikada nije vidio da košnica bude toliko duboko u zidu.

Uspio je da pronađe maticu i premjestio je u drugu košnicu. U nekoliko navrata uspio je da izvadi između 55.000 i 60.000 pčela.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

MISTERIOZNE MUMIJE IZLOŽENE U MUZEJU: Niko ne zna zašto se tijela ne raspadaju (VIDEO)

U muzeju u kolumbijskom gradu San Bernardo izloženo je više od 14 tijela koja su se misteriozno mumificirala poslije smrti.

Radnica u muzeju Rosio Vergara izjavila je da su u ovom kolumbijskom gradu od 1963. godine iskopane desetine mumificiranih tijela, od kojih su neki imali očne jabučice, koje su se raspale ubrzo nakon iskopavanja.

Prema njenim riječima, u kasnim osamdesetim na groblju je svake godine bilo pronađeno oko 50 mumija, a danas ih bude iskopano samo nekoliko.

“Stručnjaci su pokušali da objasne ovaj fenomen, koji je zabilježen i u zemljama poput Meksika i Italije, ali nisu našli objašnjenje za spontano mumificiranje u San Bernardu”, rekla je Vergara.

Tijelo žene iz Kolumbije Saturnine Tores de Beharano koje je 1993. godine pokopano na gradskom groblju u kolumbijskom gradu San Bernardno, ekshumirano je nakon osam godina, a ona je još imala očuvanu kosu, nokte i dobar dio kože.

Beharanina kćerka rekla je da njena majka još ima svoje smeđe lice, pletenice i kosu, a njeni posmrtni ostaci su takođe izloženi u muzeju.

Tijelo koje bude u sanduku pokopano, u normalnim okolnostima, u prosjeku počne da se raspada za godinu dana, a za 10 od njega ostaju samo kosti, a ako se pokopa direktno u zemlju, bez sanduka, već nakon pet godina od tijela ostane samo kostur.

Antropolog Daniela Betankort s Nacionalnog Univerziteta Kolumbija smatra da do mumifikacije dolazi jer je groblje smješteno na strmoj planinskoj padini.

“Ovdje stalno duva vruć vjetar. Možda groblje funkcioniše kao peć u kojoj tijela dehidriraju, ali tu hipotezu tek treba istražiti. Nije sprovedeno puno studija o tome šta se događa i zbog kojih uslova dolazi do mumifikacije”, izjavila je Betankortova.

(Srna)

Nastavi čitati

Aktuelno