Otvoriš portal sa oglasima za posao, pronađeš poziciju za koju imaš obrazovanje, a onda naletiš na uslov koji deluje kao zid – obavezno radno iskustvo od najmanje godinu ili dvije dana. Tako za BL portal kažu neki od mladih Banjalučana koji se, kažu, poslije diplome vrte u začaranom krugu.

Za mnoge od njih, ta diploma ne garantuje brz ulazak u struku, o čemu svjedoči i Milica, diplomirani ekonomista, koja već dvije godine aktivno traži posao na području Banjaluke.

“Završila sam fakultet sa veoma dobrim uspjehom i u roku. Trudila sam se da steknem znanje, uporedo učila ‘sa strane,’ trudeći se i da mimo fakulteta stičem znanje. Nakon diplome, prijavljivala sam se na nebrojeno oglasa za posao, ali i mimo njih, a rijetko sam i dobila odgovor”, kaže za BL portal Milica.

Slično iskustvo dijeli i Marko, tehničar drumskog saobraćaja, koji trenutno radi kao konobar u centru grada.

​„Svi pričaju kako fali radne snage u Banjaluci, ali kada odeš na razgovor za posao u neku ozbiljniju firmu, ponude ti uslove od kojih ne možeš platiti ni stanarinu i režije ako živiš sam. Traže od tebe da od prvog dana znaš sve procese, a niko neće da ti posveti mjesec dana obuke. Zato nas dosta ostaje u ugostiteljstvu ili odlazimo na rad po primorju tokom ljeta – tu je novac brz, iako to nije ono za šta sam se školovao“, priča Marko za BL portal.

Šta se traži i šta piše u oglasima?
Što se tiče oglasa za traženje posla, u ponudi je dosta zanimanja, a prednjače administrativni radnici, konobari, mesari, pekari, medicinski tehničari, kuvari, skladištari, dostavljači robe, prodavačice, radnici u kol centrima. Poneki oglas se nađe i za mašinske i elektro inženjere.

U dosta oglasa se, kao uslov, navodi radno iskustvo od najmanje godinu dana, dok u nekim od njih, na primjer u oglasima za trgovce, iskustvo nije navedeno kao obavezno. Za konobare i kuvare najčešće je potrebno radno iskustvo na istom ili sličnim poslovima, kao i za medicinske sestre i tehničare, dok je na pozicijama skladištara navedeno da prethodno iskustvo predstavlja prednost.

Trivić o tržištu rada: U Krajini i Semberiji posla ima
Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, smatra da je traženo iskustvo od radnika u suštini samo “stavka na papiru”. Svakome je draže da dobije nekog sa iskustvom, ali na kraju, kako kaže, prime i onoga ko ga nema.

“Ovdje je problem što su naše upisne politike takve, da školujemo ljude za zanimanja koja su nepostojeća ili koje niko ne traži. Moja je procjena da 80-90 % njih, kada pričamo o srednjoj školi, ne dobiju posao za koji su školovani. Osnovni razlog je upisna politika, ako ćemo gledati zanimanje. Ako ćemo gledati da dobiju posao, danas mogu svi da dobiju posao u roku od sedam dana, ko hoće da radi”, kaže Trivić za BL portal.

Kako kaže, fakulteti nemaju više nekih abnormalnih viškova, u smislu svršenih studenata. Uglavnom je to, po njemu, prilično usklađeno.

“Naravno, uvijek neko doktorira nešto što ne treba nikome, pa traži posao u struci. Neko ode u neke previše umjetničke stvari. Što se tiče fakulteta, mislim da je to negdje izbalansirano. S druge strane, škole nisu, jer pogledajte koliko imate konobara, a koliko ih se školuje. Ljudi završe druge škole, a rade kao konobari. Nema nezaposlenih, kada govorimo o Banjaluci. Možda u manjim mjestima, pogotovo na istoku Republike Srpske, tamo još ima nezaposlenih. Krajina, Semberija, sjeverni dio Republike Srpske, tamo nema toliko nezaposlenih”, tvrdi Trivić.

Pod pritiskom i nekadašnja “uzdanica”
​Iako je IT sektor u Banjaluci godinama važio za odskočnu dasku, a do posla se moglo doći još tokom studija, globalna i lokalna kretanja promjenila su pravila igre. Juniori danas znatno teže dolaze do prve prilike.

​Stefan, koji je nedavno uspio da se zaposli kao junior software developer, nakon nekoliko mjeseci volontiranja smatra da je ključ u samoinicijativi.

​„Ako čekaš da ti faks ili biro nađu posao – od toga nema ništa. Ja sam morao napraviti mnogo sopstvenih projekata od kuće, raditi besplatne prakse i konstantno pisati ljudima na LinkedInu dok nisam naletio na poslodavca koji je prepoznao moju volju za učenjem. Mladima u Banjaluci ne fali pameti ni želje, ali fali više programa koji bi poslodavcima olakšali da nas prime na praksu bez ogromnog finansijskog rizika“, zaključuje Stefan.

Poslanik PDP-a Branislav Borenović pozdravio je pravosnažnu zabranu rada privatnog Univerziteta „Kallos“ u Tuzli, ocijenivši da je riječ o važnoj pobjedi institucija, zakona i kvalitetnog obrazovanja.

Poslanik PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Branislav Borenović pozdravio je pravosnažnu zabranu rada privatnog Univerziteta „Kallos“ u Tuzli, ističući da ovaj slučaj pokazuje kako sistem može funkcionisati kada institucije rade nezavisno i profesionalno.

– Kada institucije rade nezavisno, profesionalno i u skladu sa zakonom, rezultat ne može izostati. Upravo su nezavisne institucije i pravosuđe najvažnija karika u borbi protiv ozbiljnih anomalija u društvu – poručio je Borenović.

Mjesecima ukazivali na nepravilnosti

Borenović je podsjetio na aktivnosti Komisije za borbu protiv korupcije, navodeći da su mjesecima ukazivali na nepravilnosti u sistemu visokog obrazovanja, organizovali javna saslušanja i zahtijevali utvrđivanje odgovornosti.

– Mjesecima smo kroz rad Komisije za borbu protiv korupcije ukazivali na brojne nepravilnosti, organizovali javna saslušanja i tražili odgovornost svih koji su omogućili da se urušava povjerenje u sistem visokog obrazovanja – rekao je Borenović.

Posebno je istakao ulogu istraživačkih novinara, čiji je rad, prema njegovim riječima, bio važan za rasvjetljavanje ovakvih slučajeva i informisanje javnosti.

„Ovo nije razlog za likovanje“

Borenović smatra da zabranu rada Univerziteta „Kallos“ ne treba posmatrati kao razlog za likovanje, već kao institucionalnu pobjedu zakonitog i kvalitetnog obrazovanja.

– Pohlepa za novcem nikada ne smije biti ispred znanja – naglasio je.

On očekuje da ovaj slučaj bude podsticaj nadležnim institucijama da provjere i druge sporne slučajeve u visokom obrazovanju u BiH.

Borenović: Vrijeme je za odgovornost

– Nadam se da će i drugi nadležni organi slijediti ovaj primjer, jer sličnih kontroverznih privatnih fakulteta i univerziteta u BiH još ima. Sada je vrijeme za odgovornost svih koji su godinama omogućavali ovakve zloupotrebe – zaključio je Borenović.

Nedavni događaj policijske represije u Ugostiteljskom objektu “Enigma” u Palama ostao je enigma, jer su naše institicije netransprentne zbog čega se povjerenje u njihov rad gubi, upozorila je za BN TV, advokat Jovana Kisin Zagajac.

Navela je da je problem što i sami građani nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima i kako da postupaju u određenim situacijama.

Ipak protest mještana Pala ostavlja nadu da se građani bude.

Nakon što je policija primjenila silu nad više desetina građana, Pale nisu ćutale. Izražen je protest protiv policijske brutalnosti koju je u prvom saopštenju MUP RS negirao.

Saopštenja su se potom mijenjala, nakon posjete Milorada Dodika za koju je rekao da je u “ljudskom svojstvu”.

Nijedna instutucija ne bi smjela da bude pod uticajem bilo kog pojedinca, što u RS nije slučaj, zbog čega se povjerenje u njihov rad gubi, kaže Jovana Kisin Zagajac.

Ona dodaje da danas nemamo informacije o unutrašnjoj kontroli koju provodi MUP radi utvrđivanja odgvornosti za premlaćivanje građana Pala.

“Ja postavljam pitanje šta je sa Tužilaštvom. Ukoliko je istina ono što građani tvrde, ispostavi se da jeste, ko je njih pozvao da ih sasluša na okolnosti postojanja osnova sumnje da su policijski službenici počinili krivično djelo, jer to više nije samo disciplinski prekršaj. To je nešto što bi ulilo dodatno povjerenje u građane jer je tužilaštvo organ pravosuđa dok je MUP organ uprave”, kaže Kisin Zagajac.

Nakon događaja u Palama, ona je problematizovala policijske racije za koje je rekla da nemaju zakonskog osnova.

“Javnost nikad ne dobije rezultate racije u smislu proveli su raciju na mjestu tom i tom, zaplijenili su toliko i toliko narkotika, uhapsili su toliko i toliko sumnjivih lica. Dakle, apsolutno nemamo rezultate racije.

To znači da nije postojao legitiman cilj da vi uznemirite i pokvarite jedno sasvim obično veče stotinjak, dvjesto ljudi koji vrlo često nose traumatična iskustva iz tih racija.

Znam da Banjaluka ima stravične racije u kojima dvocifren broj građana završi na UKC-u i da su to vrlo teški slučajevi koji nažalost ne dobiju odgovor nadležnih institucija”.

Na pitanje zašto se ćuti o tome, kaže da je bilo nekoliko pojedinaca koji su izašli u javnost, ali zbog toga trpe pritiske.

Zato je važna solidarnost i masovnije podizanje glasa. Građanima savjetuje da, dok se pitanje racije zakonski ne uredi, postupaju po zahtjevima policije, kako ne bi bili izloženi nemilim situacijama, a da nakon toga zatraže zaštitu svoji prava.

Jer ako odustanemo od borbe, kaže postaćemo plijen.

“Postoji nepisano pravilo da je sramota da policijski službenik odgovara krivično i jeste. Ali baš zato vi ne idtete protiv države i institiucije. Vi idete protiv pojedinca koji zloupotrebljava svoj službeni položaj.

On zloupotrebljava instituuciju na štetu građana. Sama institicija bi trebalo da se riješi tog pojedinca da bi očisitla svoje redove, a kad to ne radi onda bi trebalo da to uradi bar po pužbi ili prijavi njenih građana”.

Brojni su primjeri, kaže, kršenja prava građana. Od političke represije, diskriminacije, mobinga. Potrebno je stalno podizati svijest ljudi da se za svoja prava moraju boriti. Jer kao što imaju obevezu da plaćaju razne poreze državi, tako država ima obavezu da ih zaštiti.